Službeni glasnik BiH, broj 6/15
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
ČETVRTI ODJEL
PREDMET MILINKOVIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE
(Aplikacija br. 21175/13)
PRESUDA
STRASBOURG
8.7.2014. godine
Ova presuda je konačna, ali su moguće redakcijske izmjene.
U predmetu Milinković protiv Bosne i Hercegovine,
Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasijedajući kao vijeće u sljedećem sastavu:
George Nicolaou,
predsjednik,
Zdravka Kalaydjieva,
Faris Vehabović,
sudije,
i Fatoş Aracı,
zamjenica registrara odjela,
nakon vijećanja na sjednici zatvorenoj za javnost dana 17.6.2014. godine,
donosi sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:
POSTUPAK
1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je po aplikaciji (br. 21175/13) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine gosp. Dragan Milinković (u daljnjem tekstu: aplikant), prema članu 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija), dana 13. 2. 2013.
2. Aplikanta je zastupala gđa R. Plavšić, advokat iz Banje Luke. Vladu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) zastupala je agentica gđa M. Mijić.
3. Kao i u predmetu
Momić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 1441/07
et al., od 15.1.2013., i u ovom predmetu riječ je o neizvršavanju konačne i izvršne presude domaćeg suda, koja potpada pod poseban pravni režim općih obaveza Republike Srpske.
4. Dana 7.5.2013. aplikacija je dostavljena Vladi.
5. Vlada se usprotivila da Vijeće ispituje aplikaciju. Nakon što je razmotrio protivljenje Vlade, Sud ga je odbio.
ČINJENICE
I. OKOLNOSTI PREDMETA
6. Aplikant je rođen 1977. godine i živi u Banjoj Luci.
7. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci od 23.2.2009. koja je postala pravosnažna dana 11.5.2009., Republici Srpskoj (entitetu Bosne i Hercegovine) naređeno je da u roku od 15 dana aplikantu isplati 34.000 konvertibilnih maraka (KM)
1 na ime nematerijalne štete, zajedno sa zateznom kamatom po zakonskoj stopi, te 4.667 KM na ime troškova postupka sa zateznom kamatom po zakonskoj stopi.
8. Osnovni sud u Banjoj Luci donio je rješenje o izvršenju dana 29.6. 2009.
9. Aplikant se žalio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršavanja presude. Dana 16.1.2013. Ustavni sud našao je povredu člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br.1 uz Konvenciju.
10. Pravosnažna presuda u korist aplikanta nije izvršena do današnjeg dana.
II. RELEVANTNO DOMAĆE PRAVO
11. Relevantno domaće pravo i praksa izneseni su u presudi
Momić i drugi (citirana gore, tačke 11.-13.).
PROPISI
12. Aplikant se žalio zbog neizvršenja presude navedene u tački 7. On se pozvao na član 6. Konvencije i član 1. Protokola br.1 uz Konvenciju.
Član 6. u relevantnom dijelu glasi:
"Prilikom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama... svako ima pravo na pravičan i javni postupak u razumnom roku, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom uspostavljenim na osnovu zakona".
Član 1. Protokola br.1 uz Konvenciju propisuje sljedeće:
"Svako fizičko i pravno lice ima pravo na nesmetano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen njegove imovine osim kada je to u javnom interesu i u skladu s uslovima propisanim zakonom i općim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnim kako bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom ili kako bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
I. NAVODNA POVREDA ČLANA 6. KONVENCIJE I ČLANA 1. PROTOKOLA br.1 UZ KONVENCIJU
A. Dopuštenost
13. Sud konstatira da aplikacija nije očigledno neosnovana u smislu člana 35. stav 3. (a) Konvencije niti nedopuštena po bilo kojem drugom osnovu. Prema tome, ona se mora proglasiti dopuštenom.
B. Meritum
14. Dok je aplikant pozvao Sud da na njegov predmet primijeni jurisprudenciju iz predmeta
Čolić i drugi (vidjeti
Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 1218/07
i dr., od 10.11.2009.), Vlada je tražila da se napravi razlika između ta dva predmeta. Ona je smatrala da pravosnažna presuda u ovom predmetu ne spada u kategoriju ratne štete, nego predstavlja opće obaveze Republike Srpske koje se isplaćuju u gotovini u skladu s relevantnim planom izmirenja obaveza. Vlada je dalje navela da je zbog obima javnog duga Republike Srpske kašnjenje u izvršenju opravdano, jer bi u suprotnom bila ugrožena makroekonomska stabilnost i fiskalna održivost.
15. Sud primjećuje da je predmetni slučaj praktično identičan predmetu
Momić i drugi (citiran gore) u kojem je utvrđna povreda člana 6. i člana 1. Protokola br. 1. Budući da pravosnažna presuda koja se razmatra u ovom predmetu još uvijek nije izvršena, a ta situacija traje već više od pet godina, Sud ne vidi bilo kakav razlog da odstupi od svoje ranije prakse.
Prema tome, došlo je do povrede člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br.1 uz Konvenciju.
II. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE
16. Član 41. Konvencije glasi:
"Ukoliko Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih Protokola, te ukoliko zakonodavstvo visoke strane ugovornice o kojoj je riječ omogućava samo djelimično obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti pravičnu naknadu oštećenoj strani."
A. Odšteta
17. Aplikant je zahtijevao isplatu duga navedenog u presudi na ime materijalne štete, te 5.000 eura (EUR) na ime nematerijalne štete. Vlada je smatrala da ovi zahtjevi nisu potkrijepljeni. Sud ponavlja da osiguranje izvršenja domaćih presuda o kojima je riječ (vidjeti
Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, br. 41183/02, tačka 53, ESLJP 2006-IX i
Pejaković protiv Bosne i Hercegovine, br. 337/04
i dr., tačka 31, 18.12.2007.) zaista predstavlja najprimjereniji oblik pravne zaštite u predmetima neizvršavanja presuda. Ovaj princip jednako važi i za predmetni slučaj. U pogledu nematerijalne štete, Sud smatra da je aplikant pretrpio određenu nematerijalnu štetu koja proizilazi iz povreda Konvencije koje su utvrđene u ovom predmetu. Vršeći pravičnu procjenu kako to zahtijeva član 41. Konvencije, te imajući u vidu iznose dosuđene u predmetu
Čolić i drugi (citiran gore, tačka 21.), Sud aplikantu dosuđuje 1.500 eura na ime nematerijalne štete, te svaki porez koji može biti zaračunat na taj iznos.
B. Troškovi i izdaci
18. Aplikant također potražuje 2.340 KM (približno 1.200 eura) za troškove i izdatke nastale u postupcima pred domaćim sudovima, kao i pred Sudom. Vlada je smatrala da je traženi iznos pretjerano visok. Prema praksi Suda, aplikant ima pravo na naknadu troškova i izdataka samo ukoliko se pokaže da su oni stvarno nastali i da su bili neophodni, te da su razumni u pogledu iznosa (vidjeti, naprimjer,
Iatridis protiv Grčke (pravična naknada) [GC], br. 31107/96, tačka 54., ESLJP 2000-XI).
19. Sud napominje da je pravna zastupnica aplikanta podnijela početnu aplikaciju, te na zahtjev Suda, pisana izjašnjenja na jednom od službenih jezika Bosne i Hercegovine. Prema tome, treba u cijelosti udovoljiti aplikantovom zahtjevu za naknadu troškova i izdataka.
C. Zatezna kamata
20. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata zasniva na najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke, uvećanoj za tri postotna boda.
IZ NAVEDENIH RAZLOGA SUD JEDNOGLASNO
1.
Proglašava aplikaciju dopuštenom;
2.
Presuđuje da je došlo do povrede člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog neizvršenja pravosnažne presude domaćeg suda;
3.
Presuđuje
(a) da tužena država treba obezbijediti potpuno izvršenje presude domaćeg suda u korist aplikanta u roku od tri mjeseca;
(b) da tužena država u roku od tri mjeseca aplikantu plati sljedeće iznose pretvorene u konvertibilne marke prema kursu na dan izmirenja:
(i) 1.500 eura (hiljadu pet stotina eura), kao i svaki porez koji može biti zaračunat, na ime nematerijalne štete; i
(ii) 1.200 eura (hiljadu dvjesta eura), kao i svaki porez koji može biti zaračunat aplikantu, na ime troškova i izdataka;
(c) da će se od isteka navedena tri mjeseca do izmirenja platiti obična kamata na navedene iznose, po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke u periodu neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda;
4.
Odbija preostali dio zahtjeva za pravičnu naknadu koji je podnio aplikant.
Sastavljeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi dana 8.7.2014., u skladu s pravilom 77. st. 2. i 3. Pravila Suda.
