ANEKS I.
METODE UZORKOVANJA ZA HEMIJSKE ANALIZE JESTIVIH KAZEINA I KAZEINATA NAMIJENJENIH ZA KONZUMACIJU
2. Pečaćenje i označavanje uzoraka
Svaki uzorak, uzet za službenu upotrebu, mora se zapečatiti na mjestu uzimanja i označiti u skladu s posebnim propisima.
3. Broj uzoraka
Za analizu je potrebno istovremeno pripremiti najmanje dva jednaka reprezentativna uzorka. Postupak i broj uzetih uzoraka propisan je posebnim propisima.
Uzorci se nakon uzorkovanja moraju što je moguće prije otpremiti u laboratorij.
Uz uzorke se prilaže zapisnik u skladu s posebnim propisima.
Sva oprema za uzorkovanje mora biti izrađena od odgovarajućeg materijala prikladne čvrstoće, koji ne uzrokuje promjene uzorka koje bi mogle uticati na rezultate ispitivanja, i ne smije uzrokovati promjene uzoraka tokom uzorkovanja. Preporučuje se upotreba nehrđajućeg čelika.
Sve površine moraju biti glatke i bez pukotina, a svi rubovi zaobljeni. Oprema za uzorkovanje mora zadovoljavati zahtjeve propisane za svaki proizvod koji se uzorkuje.
Posude i poklopci moraju biti čisti i suhi. Oblik i volumen posude moraju zadovoljavati zahtjeve propisane za proizvod čiji se uzorak uzima.
Mogu se koristiti plastične posude za jednokratnu upotrebu, plastične posude, laminati uključujući aluminijsku foliju ili prikladne plastične vrećice s odgovarajućim načinima zatvaranja.
Sve posude, osim plastičnih vrećica, moraju biti čvrsto zatvorene ili prikladnim čepom ili metalnim ili plastičnim poklopcem s navojima, po potrebi s hermetičkim plastičnim zatvaračem. Svi čepovi ili zatvarači koji se koriste moraju biti netopivi, otporni na djelovanje masti i ne smiju imati sposobnost apsorpcije te ne smiju uticati na miris, aromu, svojstva ili sastav uzorka.
Čepovi moraju biti izrađeni ili prekriveni materijalima bez mirisa i koji nemaju sposobnost apsorpcije.
8. Čuvanje uzoraka
Preporučena temperatura za čuvanje različitih kazeina i kazeinata ne smije biti veća od 25 °C.
9. Transport uzoraka
Uzorci se moraju što je moguće prije otpremiti u laboratorij u kojem se vrši ispitivanje (po mogućnosti unutar 24 sata nakon uzorkovanja).
DIO II. METODA UZORKOVANJA JESTIVIH KAZEINA I KAZEINATA
1. Obim i oblast primjene
2. Oprema
Vidjeti Dio I. tačku 5. ovog aneksa.
Moraju biti dovoljne dužine da dosegnu do dna posude s proizvodom. Sonde moraju zadovoljavati zahtjeve iz Dijela III. ovog aneksa.
Napunjena do vrha.
2.3. Posude za uzorke
3. Postupak
3.1. Općenito
Tokom ili neposredno prije uzimanja uzoraka za analizu apsorpcija vode iz atmosfere u sadržaj posude za uzorke mora biti minimalna. Nakon uzorkovanja posudu ponovo čvrsto zatvoriti.
3.2. Postupak
3.2.1. Uzorkovanje
Masa uzorka koji se uzima za analizu ne smije biti manja od 200 g.
Čistu i suhu sondu utisnuti u proizvod, tako da je, ako je to potrebno, posuda nagnuta ili položena na jednu stranu. Otvor okrenuti prema dolje i upotrijebiti ravnomjernu silu prodiranja. Kada dosegne dno posude, sondu rotirati za 180°, izvući sadržaj i isprazniti u posudu za uzorke. Kako bi se dobio uzorak mase najmanje 200 g, postupak ponoviti jednom ili više puta. Posudu za uzorke zatvoriti odmah nakon završenog uzorkovanja. Uzorkovanje se vrši na istoj seriji.
3.2.2. Uzimanje uzoraka proizvoda pakovanih za maloprodaju
Netaknute i neotvorene pretpakovine mogu se smatrati uzorcima. Ako je to moguće, uzeti jednu ili više pretpakovina iz iste serije kako bi se dobio uzorak mase najmanje 200 g.
DIO III. SONDE ZA UZORKOVANJE JESTIVIH KAZEINA I KAZEINATA
1. Vrste sonda
a) Tip A: duga (slika 1.)
b) Tip B: kratka (slika 2.)
3.1. Oblik, materijal i vanjski dio moraju omogućiti lagano čišćenje sonde.
Sonde moraju biti u skladu sa sljedećim dimenzijama (dozvoljeno je odstupanje od 10 %):
5. Postupak
5.1. Analitička vaga
3. Konstrukcija
4.1. Sumporna kiselina, koncentrirana, gustoće 1,84 g/ml.
3.3. Šiljak oštrice mora biti dovoljno oštar kako bi se olakšalo uzimanje uzoraka.
5.2. pH metar, najmanje osjetljivosti 0,05 pH jedinica, s odgovarajućom baždarenom elektrodom, npr. staklenom elektrodom i kalomel elektrodom ili drugom referentnom elektrodom.
Gubitak mase sušenjem, izražen kao postotak mase uzorka, izračunava se na sljedeći način:
5.5. Odvodna cijev sa sigurnosnim ventilom povezana s donjim dijelom hladila (5.4.) spojkom od brušenog stakla ili gumenom cjevčicom. Ako se upotrebljava gumena cjevčica, stakleni krajevi moraju biti blizu jedan drugome.
6.2.3.2. Izmjeriti pH.
5.8. Graduirane menzure, 50 i 100 ml.
4. Oprema
Rastvoriti 120 g magnezijevog acetata tetrahidrata [Mg (CH
3CO
2)
2 x 4H
2O] u vodi i dopuniti vodom do 1 litra.
Dva standardna puferska rastvora s pH vrijednostima pri 20 °C, izraženim na dva decimalna mjesta, kojima se tačno određuje pH vrijednost ispitivanog uzorka, npr. ftalatni puferski rastvor s pH vrijednosti približno 4 i boraksov puferski rastvor s pH vrijednosti približno 9.
4.1. Rastvor natrijevog hidroksida, 0,1 mol/l.
6. Izražavanje rezultata
Konačna zabilježena masa je m
2 (g). Ukupno vrijeme sušenja ne smije biti duže od šest sati.
3.1. Spisak opreme
ODREĐIVANJE UDJELA BJELANČEVINA
6.3. Određivanje
pH vrijednost kazeinata je pH vodenog rastvora kazeinata pri 20°C određen opisanom metodom.
U Kjeldahovu tikvicu (5.2.) prenijeti 0,3 do 0,4 g uzorka (6.1.), izvaganog s tačnošću od 0,1 mg.
(uključujući P
2O
5)
(uključujući P
2O
5)
6.3. Uzorak za analizu
2. Definicija
Podesiti temperaturu puferskih rastvora (4.1.) na 20 °C i baždariti pH metar u skladu s uputstvima proizvođača.
ANEKS II.
DIO II. METODE ANALIZA SASTAVA JESTIVIH KAZEINA I KAZEINATA
1.1. Opće odredbe
1.2. Priprema uzorka za analizu u laboratoriju
1.2.1. Temeljito promiješati i razbiti grudve i sl. u laboratorijskom uzorku protresajući i preokrećući posudu više puta (ako je potrebno, nakon što je čitav uzorak prenesen u hermetički zatvorenu posudu dovoljnog volumena (volumena dva puta većeg od volumena uzorka) kako bi se omogućio ovaj postupak).
1.2.2. Prenijeti reprezentativni dio uzorka, odnosno približno 50 g temeljito promiješanog laboratorijskog uzorka (1.2.1.) u ispitno sito (3.3.).
1.2.4. U suprotnom, samljeti 50 g uzorka u uređaju za mljevenje (3.4.), dok uzorak ne zadovolji kriterij prolaza kroz sito (1.2.3.). Prosijani uzorak odmah prenijeti u hermetički zatvorenu posudu dovoljnog volumena (dva puta većeg od volumena uzorka) i temeljito promiješati ponovljenim protresanjem i preokretanjem. Tokom tih postupaka potrebno je preduzeti mjere kako bi se spriječila bilo kakva promjena udjela vode u uzorku.
1.2.5. Nakon što je ispitni uzorak pripremljen, što je brže moguće nastaviti s određivanjem.
2. Reagensi
2.1.1. Ako se voda koristi kao rastvarač, za razrjeđivanje ili za pranje, treba koristiti destiliranu ili demineraliziranu vodu najmanje jednake čistoće.
2.2. Hemikalije
3. Oprema
Pojam "analitička vaga" odnosi se na vagu tačnosti najmanje 0,1 mg.
3.3. Ispitno sito
3.4. Uređaj za mljevenje
Za mljevenje laboratorijskog uzorka, ako je potrebno (vidjeti tačku 1.2.4. ovog dijela), bez stvaranja prekomjerne toplote i bez gubitka ili apsorpcije vode, ne smije se upotrebljavati mlin čekićar.
4.1. Rezultati
Ako nije drugačije navedeno, rezultat mora biti izražen kao postotak mase uzorka.
5. Izvještaj o ispitivanju
METODA 1.
ODREĐIVANJE UDJELA VODE
slatkim kazeinima,
Udio vode u kazeinima i kazeinatima je gubitak mase određen opisanom metodom.
3. Princip
4.1. Analitička vaga
4.2. Posudice s ravnim dnom, izrađene od materijala koji ne korodira u uslovima ispitivanja npr. nikla, aluminija, nehrđajućeg čelika ili stakla. Posudice moraju imati poklopce koji se mogu čvrsto zatvoriti, ali i lako ukloniti. Primjerene dimenzije su promjer 60 do 80 mm i dubina približno 25 mm.
4.3. Sušionik za sušenje pri atmosferskom pritisku s odgovarajućom ventilacijom i termostatski reguliranom temperaturom od 102 ± 1 °C. Temperatura mora biti jednaka u cijelom sušioniku.
4.4. Eksikator s aktivnim silikagelom s indikatorom prisustva vode ili odgovarajućim sredstvom za sušenje.
4.5. Odgovarajući pribor za rukovanje posudicama, npr. laboratorijska kliješta.
5.1. Priprema uzorka
Postupiti kako je opisano u tački 1.2. ovog dijela.
5.2. Priprema posudica
Otvorene posudice i poklopce (4.2.) zagrijavati u sušioniku (4.3.) pri temperaturi 102 ± 1 °C, najmanje jedan sat.
5.2.2. Zatvorene posudice ostaviti da se ohlade u eksikatoru (4.4.) do sobne temperature i zatim izvagati s tačnošću od 0,1 mg (m
0).
5.3. Uzorak za analizu
5.4.2. Zatvorenu posudicu ostaviti da se ohladi u eksikatoru (4.4.) do sobne temperature i zatim izvagati s tačnošću od 0,1 mg.
5.4.3. Otvorenu posudicu s poklopcem zagrijavati u sušioniku jedan sat. Zatim ponoviti postupak opisan u tački 5.4.2.
5.4.4. Ako je masa iz tačke 5.4.3. manja od mase iz tačke 5.4.2. za više od 1 mg, ponoviti postupak opisan u tački 5.4.3.
Ako se masa poveća, pri izračunavanju (6.1.) upotrijebiti najmanju zabilježenu masu.

m
0 = masa posudice i poklopca nakon postupka opisanog u tački 5.2., u gramima
m
1 = masa posudice, poklopca i uzorka prije sušenja (postupak opisan u tački 5.3.), u gramima
Izračunati gubitak mase sušenjem s tačnošću od 0,01%.
6.2. Ponovljivost
Razlika između rezultata dva određivanja koja provodi isti analitičar, istovremeno ili neposredno jedno za drugim, na istom uzorku te pod istim uslovima, ne smije biti veća od 0,1 g vode na 100 g proizvoda.
Ova dozvoljena razlika između dva rezultata trebalo bi da bude postignuta u 95% slučajeva kada je metoda ispravno izvedena.
1. Obim i oblast primjene
kiselim kazeinima,
kazeinatima.
osim onih koji sadrže amonijev kazeinat ili druge amonijeve ili dušikove neproteinske spojeve.
Udio bjelančevina je umnožak udjela dušika, određenog opisanom metodom, s faktorom 6,38 i izražen u postotku.
3. Princip
4. Reagensi
4.3. Bakarni (II) sulfat pentahidrat (CuSO
4 x 5H
2O).
4.4. Saharoza (C
12H
22O
11).
4.5. Borna kiselina, rastvor 40 g/l.
4.6. Natrijev hidroksid, koncentrirani vodeni rastvor 30% (m/m), bez karbonata.
4.7. Hloridna kiselina (HCl), 0,1 mol/l.
4.8. Miješani indikator
Pomiješati jednaki volumen 2 g/l metilnog crvenila otopljenog u najmanje 95%-tnom(V/V) etanolu i 1 g/l rastvora metilenskog modrila u najmanje 95%- tnom (V/V) etanolu.
5. Oprema
5.1. Analitička vaga
5.2. Kjeldahova tikvica, 500 ml.
5.3. Uređaj za digestiju s Kjeldahovom tikvicom (5.2.) u nagnutom položaju te uređajem za zagrijavanje kojim se ne zagrijava dio tikvice iznad površine tekućeg sadržaja.
5.4. Hladilo s ravnom unutrašnjom cijevi.
5.6. Glava za unos, povezana s Kjeldahovom tikvicom (5.2.) i hladilom (5.4.) pomoću mekane, čvrsto prijanjajuće gume ili drugih odgovarajućih čepova.
5.9. Bireta, 50 ml, graduirana na 0,1 ml.
5.10.1. Za digestiju: komadići tvrdog porculana ili staklene kuglice.
6. Postupak
6.1. Priprema uzorka
6.2. Ispitivanje prisustva amonijevog jona
U Erlenmajerovu tikvicu odvagati 1 g uzorka, a zatim dodati 10 ml vode i 100 mg magnezijevog oksida. Sa zidova isprati magnezijev oksid i tikvicu zatvoriti plutanim čepom. Između plutanog čepa i vrata tikvice staviti komadić navlaženog crvenog lakmus papira. Pažljivo promiješati sadržaj tikvice i zagrijati tikvicu u vodenom kupatilu pri temperaturi 60 do 65 °C. Ako se boja lakmus papira promijeni u plavu unutar 15 minuta, prisutan je amonijak i metodu nije moguće primijeniti (vidjeti tačku 1.).
6.5. Određivanje
6.5.2. U Erlenmajerovu tikvicu (5.7.) prenijeti 50 ml borne kiseline (4.5.) i četiri kapi indikatora (4.8.). Promiješati i staviti tikvicu ispod hladila (5.4.) tako da vrh odvodne cijevi (5.5.) bude uronjen u bornu kiselinu. Pomoću graduirane menzure (5.8.) u Kjeldahovu tikvicu dodati 80 ml rastvora natrijevog hidroksida (4.6.) Tokom tog postupka držati tikvicu u nagnutom položaju kako bi rastvor natrijevog hidroksida tekao uz zid tikvice i formirao donji sloj. Odmah povezati Kjeldahovu tikvicu s hladilom pomoću glave za unos (5.6.).
7. Izražavanje rezultata
7.1. Formula i metoda izračunavanja
Količina bjelančevina u uzorku, izražena kao postotak mase uzorka, izračunava se na sljedeći način:

pri čemu je:
V
1 = volumen standardnog volumetrijskog rastvora hloridne kiseline (4.7.) utrošene pri određivanju, u ml
V
2 = volumen standardnog volumetrijskog rastvora hloridne kiseline (4.7.) utrošene za slijepu probu (6.3.), u ml
T = koncentracija standardnog volumetrijskog rastvora hloridne kiseline (4.7.), u mol/l
m = masa ispitivanog uzorka, u gramima
Izračunati udio bjelančevina s tačnošću od 0,1%.
7.2. Ponovljivost
Ova dozvoljena razlika između dva rezultata trebalo bi da bude postignuta u 95 % slučajeva kada je metoda ispravno izvedena.
METODA 3.
Titrimetrijskom metodom određuje se kiselost kiselih kazeina.
2. Definicija
3. Princip
Vodeni ekstrakt uzorka dobiva se i filtrira pri 60 °C. Filtrat se titrira standardnim rastvorom natrijevog hidroksida koristeći fenolftalein kao indikator.
Iz vode koja se koristi u postupku ili za pripremu reagensa prije upotrebe mora biti uklonjen ugljikov dioksid zagrijavanjem do vrenja 10 minuta.
4.2. Rastvor indikatora fenolftaleina, 10 g/l u etanolu (95% V/V), neutraliziranom u odnosu na indikator.
5.2. Erlenmajerova tikvica, 500 ml, s brušenim vratom i staklenim čepom od brušenog stakla.
5.3. Trbušasta pipeta, 100 ml.
5.4. Pipeta, primjerena za mjerenje 0,5 ml rastvora indikatora iz tačke 4.2. ove metode.
5.5. Erlenmajerova tikvica, 250 ml.
5.6. Menzura, 250 ml.
5.8. Vodeno kupatilo, s mogućnošću reguliranja temperature na 60 ± 2 °C.
5.9. Odgovarajući filter.
Postupiti kako je opisano u tački 1.2. ovog dijela.
6.2. Uzorak za analizu
U Erlenmajerovu tikvicu (5.2.) odvagati približno 10 g uzorka za analizu (6.1.) s tačnošću od 10 mg.
Pomoću menzure (5.6.) dodati 200 ml svježe prokuhane i ohlađene vode, prethodno zagrijane na 60 °C. Tikvicu zatvoriti čepom, okretanjem promiješati sadržaj i staviti u vodeno kupatilo na 60 °C (5.8.) 30 minuta. Približno svakih 10 minuta protresti tikvicu. Filtrirati i ohladiti filtrat na približno 20 °C. Filtrat mora biti bistar.
Pipetom (5.3.) prebaciti 100 ml ohlađenog filtrata u Erlenmajerovu tikvicu (5.5.). Pipetom (5.4.) dodati 0,5 ml rastvora indikatora fenolftaleina (4.2.). Titrirati standardnim volumetrijskim rastvorom natrijevog hidroksida do pojave blijede ružičaste boje koja se zadržava najmanje 30 sekundi. Odrediti i zapisati volumen s tačnošću 0,01 ml.
7. Izražavanje rezultata
7.1. Formula i metoda izračunavanja

pri čemu je:
V = volumen utrošenog standardnog volumetrijskog rastvora natrijevog hidroksida (4.1.), u ml
7.2. Ponovljivost
Ova dozvoljena razlika između dva rezultata trebalo bi da bude postignuta u 95% slučajeva kada je metoda ispravno izvedena.
1. Obim i oblast primjene
Udio pepela (uključujući P
2O
5) je udio pepela određen opisanom metodom.
3. Princip
Uzorak se spaljuje pri 825 ± 25 °C u prisustvu magnezijevog acetata kako bi se vezao sav fosfor organskog porijekla. Konačni udio pepela izračuna se nakon vaganja ostatka i oduzimanja mase pepela koji potiče od magnezijevog acetata.
4. Reagensi
4.1. Rastvor magnezijevog acetata tetrahidrata, 120 g/l.
5. Oprema
5.1. Analitička vaga
5.2. Trbušasta pipeta, 5 ml.
5.4. Sušionik, s mogućnošću reguliranja temperature na 102 ± 1 °C.
5.6. Vodeno kupatilo.
6. Postupak
Vidjeti tačku 1.2. ovog dijela.
6.2. Priprema posudica
Odvagati približno 3 g uzorka (6.1.) s tačnošću 0,1 mg u jednu od pripremljenih posudica (A).
Pipetom (5.2.) dodati tačno 5 ml rastvora magnezijevog acetata (4.1.) u posudicu (A) tako da sav uzorak bude natopljen i ostaviti da stoji 20 minuta. U drugu posudicu (B) pipetom (5.2.) dodati tačno 5 ml rastvora magnezijevog acetata (4.1.). Ispariti sadržaj obje posudice (A i B) do suhoga u kipućem vodenom kupatilu (5.6.). Zatim obje posudice staviti u sušionik (5.4.) na temperaturu 102 ± 1 °C, 30 minuta.
Ponavljati postupak zagrijavanja približno 30 minuta, u mufolnoj peći (5.5.), hlađenja i vaganja do konstantne mase (u granicama 1 mg) ili do početka povećavanja mase. Zapisati najnižu masu.
7.1. Metoda izračunavanja
Udio pepela, uključujući P
2O
5, izražen kao postotak mase, izračunava se na sljedeći način:

m
0 = masa uzorka, u gramima
m
2 = masa pripremljene posudice A, u gramima
7.2. Ponovljivost
Razlika između rezultata dva određivanja koja provodi isti analitičar, istovremeno ili neposredno jedno za drugim, na istom uzorku te pod istim uslovima, ne smije biti veća od 0,1 g na 100 g proizvoda.
Ova dozvoljena razlika između dva rezultata trebalo bi da bude postignuta u 95% slučajeva kada je metoda ispravno izvedena.
METODA 5.
ODREĐIVANJE PEPELA
1. Obim i oblast primjene
2. Definicija
3. Princip
Uzorak se spaljuje pri temperaturi 825 ± 25 °C do konstantne mase. Ostatak se vaga i izražava kao postotak mase uzorka.
4. Oprema
4.1. Analitička vaga
4.2. Posudica od kvarca ili platine, promjera približno 70 mm i dubine 25 do 50 mm.
4.4. Eksikator s aktivnim silikagelom s indikatorom prisustva vode ili odgovarajućim sredstvom za sušenje.
5. Postupak
5.1. Priprema uzorka
Postupiti kako je opisano u tački 1.2. ovog dijela.
5.2. Priprema posudice
Zagrijavati posudicu (4.2.) u mufolnoj peći iz tačke 4.3. ove metode, na temperaturi 825 ± 25 °C, 30 minuta. Pričekati da se posudica malo ohladi, a zatim ju staviti u eksikator iz tačke 4.4. ove metode, da se ohladi na sobnu temperaturu. Izvagati posudicu s tačnošću 0,1 mg.
U posudicu odvagati približno 3 g uzorka (5.1.) s tačnošću 0,1 mg.
5.4. Određivanje
Posudicu prenijeti u mufolnu peć (4.3.) na temperaturu 825 ± 25 °C i zagrijavati najmanje 1 sat, dok sav ugalj iz posudice ne nestane. Pričekati da se posudica malo ohladi, a zatim ju staviti u eksikator (4.4.) da se ohladi na sobnu temperaturu. Izvagati posudicu s tačnošću 0,1 mg.
Ponavljati postupak zagrijavanja približno 30 minuta, u mufolnoj peći (4.3.), hlađenja i vaganja do konstantne mase (u granicama 1 mg) ili do početka povećavanja mase. Zapisati najnižu masu.
6.1. Metoda izračunavanja i formula

m
2 = masa pripremljene posudice, u gramima
6.2. Ponovljivost
METODA 6.
ODREĐIVANJE pH VRIJEDNOSTI
2. Definicija
3. Princip
4. Reagensi
Voda koja se koristi za pripremu reagensa ili u postupku (6.) mora biti svježe destilirana, bez apsorbiranog ugljikovog dioksida.
5. Oprema
5.4. Erlenmajerova tikvica, 100 ml, s čepom od brušenog stakla.
5.5. Čaša, 50 ml.
5.7. Čaša, za miješalicu (5.6.), 250 ml.
6.1. Priprema uzorka
Postupiti kako je opisano u tački 1.2. ovog dijela.
6.2. Određivanje
6.2.1. Baždarenje pH metra
1. Baždarenje treba provesti za vrijeme 20 minuta stajanja rastvora (vidjeti tačku 6.2.2.).
2. Pri ispitivanju serije uzoraka provjeravati baždarenost pH metra jednom ili više standardnih rastvora najmanje svakih 30 minuta.
6.2.2. Priprema rastvora za ispitivanje
U čašu (5.7.) odvagati 5 g uzorka (6.1.), dodati 95 ml vode i miješati miješalicom (5.6.) 30 sekundi. Rastvor pustiti da stoji 20 minuta pri temperaturi približno 20 °C, pokriven satnim stakalcem.
6.2.3. Mjerenje pH
6.2.3.1. U čašu (5.5.) uliti približno 20 mL rastvora i odmah očitati pH vrijednost tekućine pomoću pH metra (5.2.). Prije mjerenja potrebno je staklenu elektrodu pažljivo isprati vodom.
7.2. Ponovljivost
Razlika između rezultata dva određivanja koja provodi isti analitičar, istovremeno ili neposredno jedno za drugim, na istom uzorku te pod istim uslovima, ne smije biti veća od 0,05 pH jedinica.
5.4. Određivanje
5.3. Uzorak za analizu
TITRIMETRIJSKO ODREĐIVANJE KISELOSTI
1. Obim i oblast primjene
Zagrijavati posudicu na slabom plamenu, vrućoj ploči ili pod infracrvenom lampom dok uzorak potpuno ne pougljeni, pazeći pri tome da se ne zapali.
Konačni rezultat izračunati s tačnošću 0,01 %
1. Obim i oblast primjene
Ova dozvoljena razlika između dva rezultata trebalo bi da bude postignuta u 95% slučajeva kada je metoda ispravno izvedena.
6.3. Slijepa proba
Posude i poklopci za uzorke moraju biti izrađeni od materijala i takve konstrukcije da primjereno štite uzorak i u njemu ne uzrokuju promjene koje bi mogle uticati na rezultate analiza i ispitivanja. Prikladni materijali uključuju staklo, neke metale i neke vrste plastike. Posude bi po mogućnosti trebalo da budu neprozirne. Ako su prozirne ili propuštaju svjetlost, posude sa sadržajem moraju se pohraniti na tamnom mjestu.
3.2. Istaknuti dio oštrice sonde tipa A mora biti dovoljno oštar kako bi poslužio kao strugač.
Konačni rezultat izračunati s tačnošću 0,01%.
6.1. Metoda izračunavanja
4. Izražavanje rezultata
7.1. Zapisivanje pH vrijednosti
pri čemu je:
5.10. Pomagala za vrenje
1.2.3. Ako 50 g uzorka potpuno ili gotovo potpuno (najmanje 95% mase) prođe kroz sito (3.3.), za određivanje upotrijebiti uzorak pripremljen pod tačkom 1.2.1.
2.1. Sonde
Ovom metodom određuje se udio pepela (uključujući P
2O
5) u slatkim kazeinima.
Udio pepela, uključujući P
2O
5, izražen kao postotak mase, izračunava se na sljedeći način:
2. Definicija
Masa ostatka uzorka za ispitivanje određuje se nakon sušenja pri atmosferskom pritisku u sušioniku pri 102 ± 1 °C do konstantne mase. Gubitak mase izražava se kao postotak mase uzorka.
4.1. Puferski rastvori, za baždarenje pH metra (5.2.)
6.5.3. Titrirati destilat u Erlenmajerovoj tikvici standardnom volumetrijskim rastvorom hlorne kiseline (4.7.).
Titracijska kiselost kiselih kazeina izračunava se na sljedeći način:
3.2. Analitička vaga
5.1. Vaga, s tačnošću 0,1 g.
Ispitna sita koja se upotrebljavaju moraju imati odgovarajući poklopac, moraju biti promjera 200 mm i biti izrađena od žičanog materijala nominalne veličine otvora 500 μm. Dozvoljena odstupanja od nominalne veličine otvora i promjeri žice propisani su standardom BAS ISO 3310-1 (Ispitna sita: Tehnički zahtjevi i ispitivanja – 1. dio: Ispitna sita izrađena od metalne žičane mreže). Sita moraju imati posudu za prikupljanje.
Oštrica i tijelo sonde moraju biti izrađeni od glatkog metala, po mogućnosti nehrđajućeg čelika. Držak duge sonde mora po mogućnosti biti izrađen od nehrđajućeg čelika. Kratka sonda ima odvojivi drveni ili plastični držak s kukom u obliku bajoneta u oštrici.
5.7. Erlenmajerova tikvica, 500 ml.
Obje posudice (A i B) prenijeti u mufolnu peć (5.5.) i zagrijavati na temperaturu 825 ± 25 °C najmanje jedan sat, dok sav ugalj iz posudice A ne nestane. Pričekati da se posudice malo ohlade, a zatim ih staviti u eksikator (5.7.) da se ohlade na sobnu temperaturu. Izvagati posudice s tačnošću 0,1 mg.
1. Priprema uzorka za analizu
Ako to nije moguće, upotrijebiti drugu metodu za dobivanje reprezentativnog uzorka.
6.4. Određivanje
5. Oprema
pri čemu je:
m
0 = masa uzorka, u gramima
6.5.1. U tikvicu staviti nekoliko komadića porculana ili staklenih kuglica (5.10.1.) i približno 10 g bezvodnog kalijevog sulfata. Dodati 0,2 g bakarnog(II) sulfata (4.3.) i isprati vrat tikvice s malo vode. Dodati 20 ml koncentrirane sumporne kiseline (4.1.). Promiješati sadržaj tikvice. Lagano zagrijavati u uređaju za digestiju (5.3.) dok pjenjenje ne prestane, ostaviti da lagano vrije dok se rastvor ne razbistri i pojavi stabilna blijeda zeleno-plava boja. Tokom zagrijavanja povremeno okretati tikvicu. Nastaviti vrenje i regulirati zagrijavanje tako da se pare kondenziraju na sredini vrata tikvice. Nastaviti zagrijavanje još 90 minuta tako da ne dođe do lokalnog pregrijavanja. Ostaviti da se ohladi do sobne temperature i pažljivo dodati približno 200 ml vode i nekoliko kamenčića za vrenje (5.10.2.). Promiješati i ponovo ohladiti.
Posude za uzorke moraju se zatvoriti odmah nakon uzorkovanja.
4.2. Izračunavanje
Razlika između rezultata dva određivanja koja provodi isti analitičar, istovremeno ili neposredno jedno za drugim, na istom uzorku te pod istim uslovima, ne smije biti veća od 0,5 g bjelančevina na 100 g proizvoda.
DIO I. OPĆE ODREDBE
U izvještaju o ispitivanju navodi se upotrijebljena metoda analize i dobiveni rezultati. Osim toga, navode se svi detalji postupka koji nisu opisani u metodi analize ili koji nisu obavezni, kao i sve okolnosti koje su mogle uticati na dobivene rezultate. Izvještaj o ispitivanju mora sadržavati sve informacije potrebne za potpunu identifikaciju uzorka.
m
1 = masa posudice A i ostatka, u gramima
5.3. Termometar, s tačnošću 0,5 °C.
Rezultat naveden u analitičkom izvještaju predstavlja srednju vrijednost dobivenu iz najmanje dva određivanja koja zadovoljavaju kriterij ponovljivosti za tu metodu.
Vidjeti Dio I. tačku 6. ovog aneksa.
m = masa uzorka za analizu, u gramima
5.10.2. Za destilaciju: svježe žareni kamenčići za vrenje.
5.6. Miješalica.
4. Osnovne dimenzije
4.2. Bezvodni kalijev sulfat (K
2SO
4).
5.3. Posudice od kvarca ili platine, promjera približno 70 mm i dubine 25 do 50 mm.
Uzorak razgraditi mješavinom kalijevog sulfata i sumporne kiseline, uz bakrov (II) sulfat kao katalizator, kako bi se organski dušik pretvorio u amonijev jon. Amonijak se destilira i apsorbira u rastvor borne kiseline i zatim titrira standardnim rastvorom hloridne kiseline. Množenjem udjela dušika s faktorom 6,38 dobiva se udio bjelančevina.
7. Izražavanje rezultata
4.3. Mufolna peć, s ventilacijom i mogućnošću reguliranja temperature na 825 ± 25 °C.
4. Zapisnik
pri čemu je:
7. Izražavanje rezultata
Udio pepela (uključujući P
2O
5) je udio pepela određen opisanom metodom.
Staviti 3 do 5 g uzorka (5.1.) u posudicu. Posudicu zatvoriti poklopcem i izvagati s tačnošću od 0,1 mg (m
1).
Zagrijavati dvije posudice (A, B) (5.3.) u mufolnoj peći na temperaturi 825 ± 25 °C, 30 minuta. Pričekati da se posudice malo ohlade, a zatim ih staviti u eksikator (5.7.) da se ohlade na sobnu temperaturu. Izvagati posudice s tačnošću 0,1 mg.
Elektrometrijsko određivanje pH vrijednosti vodenog rastvora kazeinata pomoću pH metra.
Ovom metodom određuje se udio pepela (uključujući P
2O
5) u kiselim kazeinima.
Rezultat se izražava na dva decimalna mjesta.
m
2 = masa posudice, poklopca i uzorka nakon sušenja (postupak opisan u tački 5.4.3. ili 5.4.4.), u gramima
1.3. Posude
5.7. Eksikator s aktivnim silikagelom s indikatorom prisustva vode ili odgovarajućim sredstvom za sušenje.
2.1. Voda
Vidjeti Dio I. tačke 8. i 9. ovog aneksa.
METODA 2.
Ovom metodom određuje se udio bjelančevina u:
Postupiti kako je opisano u tački 1.2. ovog dijela.
m
4 = masa pripremljene posudice B, u gramima
6.1. Priprema uzorka
7. Postupak uzorkovanja
Razlika između rezultata dva određivanja koja provodi isti analitičar, istovremeno ili neposredno jedno za drugim, na istom uzorku te pod istim uslovima, ne smije biti veća od 0,02 ml 0,1 mol/l natrijevog hidroksida na 1 g proizvoda.
Razlika između rezultata dva određivanja koja provodi isti analitičar, istovremeno ili neposredno jedno za drugim, na istom uzorku te pod istim uslovima, ne smije biti veća od 0,15 g na 100 g proizvoda.
m
1 = masa posudice i ostatka, u gramima
Ova dozvoljena razlika između dva rezultata trebalo bi da bude postignuta u 95% slučajeva kada je metoda ispravno izvedena.
Kao pH vrijednost rastvora kazeinata očitati vrijednost na pokazatelju pH metra na najmanje dva decimalna mjesta.
T = koncentracija utrošenog standardnog volumetrijskog rastvora natrijevog hidroksida (4.1.), u mol/l
6. Posude za uzorkovanje
2. Materijali
slatkim kazeinima,
6. Izražavanje rezultata
2. Definicija
Masa uzorka dostavljenog u laboratorij na analizu ne smije biti manja od 200 g.
Zagrijavati posudicu A na slabom plamenu, vrućoj ploči ili pod infracrvenom lampom dok uzorak potpuno ne pougljeni, pazeći pri tome da se ne zapali.
2.2. Kašika, špatula ili lopatica
4. Reagensi
5. Oprema za uzorkovanje
6.1. Priprema uzorka za ispitivanje
Tokom transporta potrebno je spriječiti izlaganje mirisima koji mogu kontaminirati uzorak, izlaganje direktnoj sunčevoj svjetlosti i temperaturama većim od 25 °C.
Ovom metodom opisuje se uzimanje uzoraka jestivih kiselih kazeina, jestivih slatkih kazeina i jestivih kazeinata za hemijsku analizu.
6.4. Uzorak za analizu
Uzorkovanje radi lice ovlašteno od nadležnog organa.
2.1.2. Pojam "rastvaranje" ili "razrjeđivanje", bez navođenja bilo kakvog drugog reagensa, podrazumijeva rastvaranje u vodi ili razrjeđivanje vodom.
kiselim kazeinima,
Lagano rotirati Kjeldahovu tikvicu kako bi se promiješao sadržaj. Na početku lagano zagrijavati do vrenja pazeći da ne dođe do pjenjenja. Nastaviti s destilacijom tako da se 150 ml destilata sakupi za približno 30 minuta. Temperatura destilata ne smije biti veća od 25 °C. Približno dvije minute prije završetka destilacije spustiti Erlenmajerovu tikvicu tako da vrh odvodne cijevi ne bude uronjen u rastvor kiseline i isprati vrh s malo vode. Prekinuti zagrijavanje, ukloniti odvodnu cijev i isprati unutrašnje i vanjske zidove s malo vode, sakupljajući vodu u Erlenmajerovu tikvicu.
Spisak opreme sadrži samo opremu za specijalnu upotrebu te opremu koja zahtijeva posebnu specifikaciju.
Napomene:
1. Obim i oblast primjene
Slika 2. SONDA TIP B
Titracijska kiselost kiselih kazeina je volumen (ml) 0,1 mol/l standardnog rastvora natrijevog hidroksida potrebnog za neutralizaciju vodenog ekstrakta 1 g proizvoda.
Ovom metodom određuje se udio vode u:
kazeinatima.
3.2.3. Zaštita, čuvanje i transport uzoraka
6. Postupak
5.4.1. Otvorenu posudicu s poklopcem staviti u sušionik (4.3.) na temperaturu 102 ± 1 °C, četiri sata.
Sve hemikalije koje se koriste moraju biti priznate analitičke čistoće, osim gdje je drugačije navedeno.
5.5. Mufolna peć, s mogućnošću reguliranja temperature na 825 ± 25 °C.
5.7. Bireta, graduirana na 0,1 ml.
Ovom metodom određuje se pH vrijednost kazeinata.
Paralelno s određivanjem udjela dušika u uzorku, provesti slijepu probu sa 0,5 g saharoze (4.4.) umjesto uzorka, koristeći isti uređaj, iste količine svih reagensa i isti postupak kako je opisano u tački 6.5. Ako je utrošak 0,1 mol/l kiseline pri titraciji veći od 0,5 ml, provjeriti reagense te nečisti reagens ili reagense očistiti ili zamijeniti.
Ako postoji sumnja da je prisutan amonijev kazeinat ili drugi amonijev spoj, potrebno je provesti sljedeću probu.
1. Osoblje
m
3 = masa posudice B i ostatka, u gramima
Uzorak se uvijek mora čuvati u hermetički zatvorenoj posudi.
METODA 4.
6. Postupak
ODREĐIVANJE PEPELA
5. Napomena
5.1. Kod manje sipkih prašaka sonde se mogu umetnuti okomito. Sonde tipa A se potpuno napune vrtnjom i mogu se izvući okomito. Sonde tipa B se potpuno napune tokom umetanja i moraju se izvući u kosom položaju kako bi se spriječili gubici na donjem kraju.
5.2. Kod sipkih prašaka, posude moraju biti nagnute, sonde umetnute u gotovo vodoravnom položaju s otvorom prema dolje, a izvučene s otvorom prema gore.
Slika 1. SONDA TIP A


DIO I. PREGLED METODA ANALIZA JESTIVIH KAZEINA I KAZEINATA
|
|
Tip
A duga
|
Tip
B kratka
|
|
Dužina
oštrice
|
800
mm
|
400
mm
|
|
Debljina
metala oštrice
|
1
do 2 mm
|
1
do 2 mm
|
|
Unutrašnji
promjer oštrice kod šiljka
|
18
mm
|
32
mm
|
|
Unutrašnji
promjer oštrice kod drška ili tijela
|
22
mm
|
28
mm
|
|
Širina
otvora kod šiljka
|
4
mm
|
20
mm
|
|
Širina
otvora kod drška ili tijela
|
14
mm
|
14
mm
|
|
I.
ODREĐIVANJE VODE U:
kiselim kazeinima
slatkim kazeinima
kazeinatima
|

|
Метода
1.
|
|
II.
ODREĐIVANJE KOLIČINE BJELANČEVINA U:
kiselim kazeinima
slatkim kazeinima
kazeinatima
|

|
Metoda
2.
|
|
III.
ODREĐIVANJE KISELOSTI, TITRIMETRIJSKI, U:
kiselim kazeinima
|
|
Metoda
3.
|
|
IV.
ODREĐIVANJE PEPELA (uključujući P2O5) U:
kiselim kazeinima
slatkim kazeinima
|
|
Metoda
4.
Metoda
5.
|
|
V.
ODREĐIVANJE pH U:
kazeinatima
|
|
Metoda
6.
|