Službeni glasnik BiH, broj 16/17

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine, u predmetu broj AP 40/17, rješavajući apelaciju "Swisslion Industrija alata" a.d. Trebinje, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Swisslion Industrija alata" a.d. Trebinje protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 029400 16 Rsž 2 od 19. septembra 2016. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

1. "Swisslion Industrija alata" a.d. Trebinje (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 30. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 Rs 029400 16 Rsž 2 od 19. septembra 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom, između ostalog, poništeno je apelantovo rješenje o prestanku radnog odnosa tužiocu (S.B.) od 23. januara 2013. godine, poništen je ugovor o radu na neodređeno vrijeme pod izmijenjenim okolnostima od 25. decembra 2012. godine, obavezan je apelant da tužioca vrati na rad i rasporedi na poslove i zadatke po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 28. maja 2010. godine, odnosno na druge poslove koji odgovaraju stručnim i radnim sposobnostima tužioca.

2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je odredbom člana 137. stav 1. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR) propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku uz istovremenu ponudu za zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, te da odredbe ZOR-a koje uređuju otkazivanje ugovora o radu poslodavac shodno primjenjuje i na otkazivanje ugovora u smislu stava 1. spomenutog člana (stav 2), a ako radnik prihvati ponudu poslodavca za zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, zadržava pravo da kod nadležnog suda osporava dopuštenost takve izmjene ugovora (stav 3). Okružni sud je ukazao da otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora omogućava poslodavcu da dođe do izmjene ugovora o radu, te da se osnovna svrha ovog instituta vezuje za činjenicu da, ukoliko poslodavac želi izmijeniti sadržaj ugovora o radu (ugovoriti sa radnikom obavljanje nekih drugih poslova, promijeniti mu mjesto rada ili visinu plaće), može to učiniti protiv volje radnika samo ako otkaže postojeći ugovor i istovremeno predloži radniku sklapanje novog ugovora. Također je navedeno da je pri tome poslodavac dužan dokazati postojanje zakonom predviđenog opravdanog razloga za redovni otkaz na isti način kao i kada se ugovor o radu otkazuje bez ponude za sklapanje novog ugovora. Okružni sud je naglasio da se otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu sastoji od dva dijela: otkaza postojećeg ugovora o radu (s njegovim određenim sadržajem) i ponude da se ugovor o radu nastavi, ali pod izmijenjenim uvjetima (s novim sadržajem), te da poslodavac ne može ponudu za izmjenu ugovora o radu sastaviti naknadno, jer su oba dijela povezana, kao i da radnik, ako prihvati ponudu za izmjenu ugovora, zadržava pravo da u sudskom postupku pobija dopuštenost otkaza. Okružni sud je konstatirao da iz svega navedenog proizlazi da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev tužioca kojim se traži poništenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme pod izmijenjenim okolnostima, jer je on nezakonit - zaključen suprotno odredbi člana 137. ZOR-a (apelant nije dostavio otkaz tužiocu, odnosno izmijenjenim ugovorom o radu apelant je na nezakonit način stavio van snage raniji ugovor o radu). Okružni sud je istakao da, prema odredbi člana 126. stav 1. tačka 2. ZOR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku ako se zbog ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga ukaže potreba za prestankom njegovog rada i ako mu poslodavac, s obzirom na ekonomsko stanje, proizvodne i druge radne kapacitete i organizaciju rada, kao i druge radne sposobnosti radnika, ne može osigurati drugi odgovarajući posao (stav 2). Dakle, Okružni sud je pojasnio da je uvjet da se otkaz ugovora o radu može dati u smislu navedenog člana da poslodavac radniku ne može osigurati drugi odgovarajući posao. Okružni sud je konstatirao da je za pravilnu primjenu ove odredbe odlučna činjenica da je kod apelanta prestala potreba za radom tužioca ukidanjem radnog mjesta na koje je on bio raspoređen. Dalje je navedeno da je apelant u spornoj odluci o jednostranom otkazu ugovora o radu naveo da su osnov za prestanak radnog odnosa tužiocu ekonomski, organizacioni i tehnološki razlozi zbog kojih je prestala potreba za njegovim radom u preduzeću. Također je navedeno da iz stanja spisa proizlazi da je apelant 1. marta 2013. godine donio novi Pravilnik o sistematizaciji (zadataka i poslova) radnih mjesta, kojim je ukinuo radna mjesta portira. Međutim, Okružni sud je ukazao da taj pravilnik nije bio na snazi 23. januara 2013. godine, kada je doneseno sporno rješenje o prestanku radnog odnosa tužiocu, što znači da radno mjesto portira u tom momentu nije bilo ukinuto, te da nisu bili ispunjeni uvjeti da se tužiocu jednostrano otkaže ugovor o radu, a što je pravilno zaključio i prvostepeni sud.

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovih prava apelant, u suštini, vidi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni odredaba ZOR-a.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Okružni sud u osporenoj odluci dao detaljno i jasno obrazloženje u pogledu primjene relevantnih odredaba ZOR-a, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Okružnog suda u tom pogledu. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.