Službeni glasnik BiH, broj 36/16

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 708/13, rješavajući apelaciju Ante Čule, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU








Usvaja se apelacija Ante Čule.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 P 001782 11 Gž od 4. marta 2013. godine.

Nalaže se Vladi Kantona 10 da, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Anti Čuli, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Kantona 10 da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE


I. Uvod


1. Ante Čulo iz Tomislav-Grada (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 14. februara 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog toga što u razumnom roku nije okončan postupak koji je pokrenuo zbog smetanja posjeda pred Općinskim sudom u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) a koji se, u trenutku podnošenja apelacije, po apelantovoj žalbi nalazio pred Kantonalnim sudom u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

2. Apelant je dopunio apelaciju 6. maja 2013. godine i dostavio Rješenje Kantonalnog suda broj 10 0 P 001782 11 Gž od 4. marta 2013. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 14. decembra 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Kantonalni i Općinski sud su dostavili odgovore 21. decembra 2012. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 14. augusta 2006. godine Općinskom sudu podnio tužbu zbog smetanja posjeda protiv tuženog duhovnog centra "Karmel sv. Ilije" na Buškom jezeru (u daljnjem tekstu: tuženi).

7. Općinski sud je pripremno ročište održao 31. augusta 2010. godine, a ročište za glavnu raspravu 28. aprila 2011. godine.

8. Općinski sud je Rješenjem broj 068 2 P 07 000 323 od 11. maja 2011. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je traženo da se odredi da postoji apelantovo pravo stvarne služnosti prolaza pješice i vozilom, bliže označenim poljskim-kolskim putem. Apelantov tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio da se utvrdi da je tuženi izvršio smetanje posjeda stvarne služnosti prolaza pješice i vozilom označenim kolskim putem, na način bliže opisan u izreci rješenja, kao i da se utvrdi smetanje apelantovog posjeda, bliže označenog u izreci rješenja, odbio је kao neosnovan.

9. Apelant je na rješenje Općinskog suda, koje mu je uručeno 14. maja 2011. godine, izjavio žalbu Kantonalnom sudu 30. maja 2011. godine.

10. Kantonalni sud je Rješenjem broj 10 0 P 001782 11 Gž od 4. marta 2013. godine apelantovu žalbu djelimično uvažio i prvostepeno rješenje preinačio tako da je utvrdio da je tuženi, na bliže opisani način, apelanta smetao u posjedu prava prolaza i prevoza, na bliže opisani način, pa da se tuženom nalaže da se ubuduće uzdrži od ovakvog ili sličnog smetanja. U preostalom dijelu apelantova žalba je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


11. Apelant tvrdi da mu je, zbog toga što u razumnom roku nije okončan postupak koji je pokrenuo zbog smetanja posjeda, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

12. Apelant je u apelaciji iznio hronologiju postupka, ukazujući da on nije doprinio njegovom trajanju, da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenom predmetu, te, najzad, da su, u skladu sa zakonom, postupci zbog smetanja posjeda određeni kao hitni. Apelant je zatražio da se Kantonalnom sudu naloži da okonča postupak, tj. da odluči o njegovoj žalbi, te da mu se na ime naknade nematerijalne štete odredi iznos od 1.950,00 KM, odnosno po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.

13. U dopuni apelacije apelant je obavijestio Ustavni sud da je Kantonalni sud po njegovoj žalbi odlučio rješenjem od 4. marta 2013. godine, pa da nema potrebe da mu se izdaje nalog u tom smislu. Također, apelant je ostao pri zahtjevu da mu se na ime naknade nematerijalne štete isplati novčani iznos koji bi bio usklađen sa porastom BDP od 2004. godine a prema podacima iz "Tematskog biltena 01" iz 2012. godine, čiji je izdavač Agencija za statistiku BiH, tj. 3.632,20 KM, odnosno u slučaju da ovaj prijedlog ne bude usvojen, iznos koji je označio u prvobitno podnesenoj apelaciji.

b) Odgovor na apelaciju


14. Kantonalni sud je istakao da u cijelosti osporava apelantov zahtjev da mu se isplati naknada nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka, jer je ovaj sud apelantovu žalbu rješavao prema hronološkom prilivu predmeta i starosti inicijalnog akta, a imajući u vidu preveliku opterećenost ovog suda pri rješavanju starih predmeta i veliki priliv novih.

15. Općinski sud je istakao da su apelantovi navodi o datumu podnošenja tužbe, održavanju pripremnog ročišta i ročišta za glavnu raspravu tačni, da je postupak pred ovim sudom proveden u skladu sa zakonom, te, najzad, da u postupku pred ovim sudom nije bilo kršenja apelantovih ustavnih prava.

V. Relevantni propisi


16. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.


Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 424.


Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakog pojedinog slučaja. Pri tome, sud može odrediti i rokove kraće od onih predviđenih odredbama ovog zakona o redovnom postupku.

Član 425.


Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnom osnovu, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

VI. Dopustivost


17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

20. Apelant smatra da mu je u postupku koji je pokrenuo zbog smetanja posjeda, a koji se u trenutku podnošenja apelacije Ustavnom sudu nalazio u postupku odlučivanja po žalbi pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku.

21. Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Najzad, imajući u vidu citiranu odredbu, Ustavni sud smatra da, iako je nakon podnošenja apelacije, po apelantovoj žalbi Kantonalni sud odlučio Rješenjem broj 10 0 P 001782 11 Gž od 4. marta 2013. godine, čime je postupak pravosnažno okončan, s obzirom na navode o povredi prava na odlučivanje u razumnom roku, apelacija bi bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja u ovom dijelu.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


23. Apelant tvrdi da mu je u postupku pred redovnim sudovima koji je pokrenuo zbog smetanja posjeda povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje


24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu građanskopravne prirode u kojem je apelant tražio da se utvrdi da ga je tuženi ometao u posjedu služnosti prolaza i prevoza, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Suđenje u razumnom roku


a) Relevantni principi


27. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir


28. Apelant je u predmetnom postupku podnio tužbu Općinskom sudu 14. augusta 2006. godine a postupak je okončan rješenjem Kantonalnog suda od 4. marta 2013. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka iznosi šest godina, šest mjeseci i 20 dana.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka


29. U postupku pred redovnim sudovima apelant je tražio da se utvrdi da postoji njegovo pravo služnosti prolaza i prevoza, da je tuženi izvršio smetanje posjeda prava služnosti, te da je izvršeno smetanje posjeda na njegovoj nekretnini. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu ne može se zaključiti da su apelantovom tužbom pokrenuta složena pitanja koja bi išla u prilog trajanju postupka u konkretnom slučaju tim prije što je, u skladu sa članom 425. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnom osnovu, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

30. Dalje, iz dokumenata predočenih uz apelaciju, te iz odgovora Općinskog i Kantonalnog suda na apelaciju ne može se zaključiti da je apelant svojim ponašanjem doprinio trajanju postupka.

31. Dalje, iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da je po tužbi koju je apelant podnio 14. augusta 2006. godine pripremno ročište održano 31. augusta 2010. godine, tj. nakon četiri godine od podnošenja tužbe, nakon nepunih osam mjeseci, tj. 28. aprila 2011. godine ročište za glavnu raspravu, da bi apelantu rješenje Općinskog suda bilo uručeno 14. maja 2011. godine. U odgovoru na apelantove navode Općinski sud nije ponudio niti jedan razlog ili obrazloženje zbog kog je tek nakon četiri godine održano pripremno ročište, odnosno da je u periodu od podnošenja tužbe pa do zakazivanja pripremnog ročišta preduzeo bilo koju procesnu radnju, odnosno ukazao na objektivne poteškoće koje su ga u tome spriječile ili onemogućile. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud odlučio o apelantovoj žalbi nakon jedne godine i nepunih 10 mjeseci od donošenja prvostepenog rješenja. Pri tome Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio relevantno obrazloženje za svoju pasivnost (osim što se pravdao velikim brojem predmeta, hronološkim postupanjem), što samo po sebi nije prihvatljivo obrazloženje koje bi moglo opravdati dužinu konkretnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

32. Najzad, u konkretnom slučaju apelant je tužbom pokrenuo spor zbog smetanja posjeda koji je, shodno članu 424. ZPP, određen kao hitan. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18). U konkretnom slučaju trajanje postupka zbog smetanja, koji je zakonom određen kao hitan, više od šest godina i šest mjeseci, u nedostatku razloga i obrazloženja koji bi to mogli opravdati, očigledno ne zadovoljava zahtjev naročite marljivosti koji se traži od sudova.

33. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je trajanje postupka od šest godina, šest mjeseci i 20 dana, koji je zakonom određen kao hitan, u predmetu koji se ne može ocijeniti kao složen, kada nema ništa što bi uputilo na zaključak da je apelant doprinio trajanju postupka, te u nedostatku bilo kakvog obrazloženja, odnosno konkretiziranja objektivnih razloga, nerazumno i da se mora pripisati redovnim sudovima.

34. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u "razumnom roku" kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete


35. Apelant je zatražio da mu se na ime nematerijalne štete, zbog dužine trajanja postupka, dodijeli iznos od 1.950,00 KM.

36. Ustavni sud podsjeća da je članom 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda određeno da u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu koja se, prema stavu (2) istog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

37. Dalje, Ustavni sud podsjeća da je u dosadašnjoj praksi utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

38. S obzirom na to da je postupak trajao šest godina, šest mjeseci i 20 dana, te da se radilo o postupku koji je zakonom određen kao hitan, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.800,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Kantona 10, s obzirom na sjedište Općinskog i Kantonalnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak


39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak pred redovnim sudovima, u predmetu koji je zakonom određen kao hitan i koji nije pokretao složena pitanja, trajao više od šest godina, što ne može biti opravdano ni propustom stranaka, kao ni složenošću predmeta, već je isključivo posljedica načina na koji su redovni sudovi vodili postupak.

40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!