Službeni glasnik BiH, broj 96/14

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4331/11, rješavajući apelaciju Nikole Molnara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Nikole Molnara podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000848 10 Rev od 20. septembra 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-08-001328 od 16. februara 2010. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-06-001 758 od 17. juna 2008. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Nikola Molnar (daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Sada, kojeg zastupa Muhamed Juničić, advokat iz Tuzle, podnio je 12. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 P 000848 10 Rev od 20. septembra 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-08-001328 od 16. februara 2010. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-P-06-001758 od 17. juna 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i Općine Tuzla, koju je u postupku zastupalo Općinsko pravobranilaštvo u Tuzli (u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je 18. septembra 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Općinski sud dostavili su odgovore na apelaciju 24, 26. i 29. septembra 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Općinskog suda broj 032-0-P-06-001758 od 17. juna 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-001328 od 16. februara 2010. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu naknadi štetu na stambenom objektu koji se nalazi u ulici Armije BiH broj 102 u Tuzli i to za uništenje sanitarija i stvari u prizemlju i na spratu stambenog objekta, te mu isplati iznos od 1.980,00 KM na ime štete na stambenom objektu, iznos od 6.727,00 KM i na ime pretrpljene štete zbog izmakle koristi iznos od 31.510,00 KM, što sve ukupno iznosi 39.217,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđivanja pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka. Istovremeno je apelant obavezan da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 140,00 KM.

6. U obrazloženju prvostepene presude se navodi da je tužena, shodno odredbama Zakona o napuštenim nekretninama u vlasništvu građana, raspolagala nekretninama koje su vlasnici napustili u ratnom periodu, te da među parničnim strankama nije sporno da su navedene nekretnine imale karakter napuštenih nekretnina. Ukazano je na to da je Zakon o privremeno napuštenim nekretninama donesen s ciljem da se pod upravu tužene stave napuštene nekretnine, a zatim da se daju na korištenje pravnim odnosno fizičkim licima.

7. U obrazloženju drugostepene presude se navodi da apelant ničim nije dokazao da je šteta na njegovoj nekretnini kao i pokretnim stvarima nastala radnjama tužene ili radnjama privremenih korisnika, kojima je tužena svojim rješenjima dodijelila predmetni stambeni objekt na privremeno korištenje, u skladu s odredbama Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u vlasništvu građana. Prema mišljenju Kantonalnog suda, prvostepeni sud je ispravno zaključio da je u vrijeme kada je tužena privremene korisnike uvodila u posjed u apelantov stambeni objekt navedeni objekt bio obijen i oštećen, s razbijenim prozorskim staklima. Prema tome, istaknuto je da nema odgovornosti tužene za štetu koja je nastala prije nego je ovu nekretninu dala na korištenje privremenim korisnicima. U odnosu na naknadu izmaknute dobiti, Kantonalni sud je naveo da je tužena imala valjan pravni osnov za raspolaganje nekretninom, pa stoga nema njene odgovornosti, budući da apelant nekretninu nije koristio i bila je napuštena i pod upravom tužene sve do njenog vraćanja, a u skladu s odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim nekretninama u vlasništvu građana, za koje vrijeme tužena nije imala nikakvu korist dodjelom te nekretnine na korištenje, već je, u skladu s tadašnjim zakonskim propisima, rješavala pitanje smještaja prognanih i raseljenih lica.

8. Protiv drugostepene presude apelant je izjavio reviziju koju je Vrhovni sud odbio Presudom broj 70 0 P 000848 10 Rev od 20. septembra 2011. godine.

9. U obrazloženju revizione presude je navedeno da je apelant početkom ratnih djelovanja napustio predmetnu nekretninu koju je tužena, u smislu odredbe člana 12. stav 1. navedenog zakona, rješenjem od 17. maja 1994. godine i 20. aprila 1995. godine dala na privremeno korištenje raseljenim licima. Stoga, tom je nekretninom tužena raspolagala tek od 17. maja 1994. godine, te, u smislu odredbe člana 28. spomenutog zakona, njena odgovornost za nastalu štetu bi bila od dana stavljanja pod njenu upravu.

10. Ukazano je na to da apelant gubi iz vida da je nekretninom prije nego je stavljena pod upravu tužene raspolagala Mjesna zajednica Brčanska Malta koja je u tu nekretninu tokom 1992. i 1993. godine uselila raseljena lica i izbjeglice. Također je navedeno da je u momentu stavljanja pod upravu tužene i uvođenja raseljenih lica u nekretninu ona bila već znatno oštećena. Prema mišljenju Vrhovnog suda, apelant nije ničim dokazao da je tužena nakon stavljanja pod svoju upravu njegove nekretnine doprinijela nastanku štete, odnosno da postoji uzročna veza u radnjama tužene i nastale štete. Stoga je Vrhovni sud zaključio da nema odgovornosti tužene za nastalu štetu.

11. U odnosu na izmaknutu dobit, Vrhovni sud je naveo da je tužena predmetnom nekretninom raspolagala u smislu odredbe člana 12. stav 1. Zakona o napuštenim nekretninama u vlasništvu građana, te da je nakon što je apelant podnio zahtjev vratila apelantu nekretninu u posjed, u smislu odredbe člana 4. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim nekretninama u vlasništvu građana. Prema mišljenju Vrhovnog suda, tužena je imala valjan pravni osnov za raspolaganje nekretninom i ne postoji osnov za naknadu izmaknute koristi, u smislu odredbe člana 189. stav 1. ZOO-a.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnog prava. Ističe da je Mjesna zajednica Brčanska Malta općinski organ uprave koji je svojim rješenjem dodijelio na korištenje nekretninu i pokretnine u njegovom vlasništvu drugim licima, a dokaze za to je priložio sudu. Istakao je da je Mjesna zajednica Brčanska Malta organ uprave koji je u direktnoj vezi s tuženom i ima prava i obaveze u skladu s ovlaštenjima koje je donijela tužena. Ističe da je tužena odgovorna prema principima objektivne odgovornosti.

b) Odgovor na apelaciju

13. U svom odgovoru na apelaciju Vrhovni sud navodi da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje niti je primjena prava bila proizvoljna.

14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su neosnovani navodi apelacije zbog razloga koji su sadržani u presudi Kantonalnog suda.

15. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju, te da se ne može zaključiti da su redovni sudovi propustili da odgovore na neki apelantov ključni zahtjev na način koji bi doveo do kršenja prava na pravično suđenje.

V. Relevantni propisi

16. Uredba sa zakonskom snagom o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti ("Službeni list RBiH" br. 11/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovom uredbom uređuje se postupanje sa privremeno napuštenim nekretninama i pripadajućim im pokretnim stvarima u svojini građana (u daljnjem tekstu: nekretnine), postupak za njihovo stavljanje pod upravu opštine, postupak dodjele na privremeno korištenje, prava, obaveze i odgovornost privremenih korisnika i prava vlasnika.

Član 2.

Nekretnine iz člana 1. ove uredbe stavljaju se pod upravu opštine na čijem se području nalaze (u daljem tekstu: opština).

Član 12. stav 1.

Nekretnine koje su proglašene napuštenim i stavljene pod upravu opštine mogu se dati na privremeno korišćenje privremenim korisnicima i to:

- poljoprivredna gazdinstva, poljoprivredno zemljište i neizgrađeno građevinsko zemljište, u svrhu poljoprivredne obrade, pravnim licima koja su registrovana za obavljanje poljoprivredne proizvodnje i fizičkim licima,

- stambene zgrade i stanovi, u svrhu smještaja, fizičkim licima.

Član 28.

Opština odgovara vlasniku za štetu pričinjenu na stvarima koje su stavljene pod njezinu upravu.

17. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Službene novine RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine FBiH" br. 29/03 i 42/11) u relevantnom dijelu glasi:

Obična šteta i izmakla korist

Član 189.

(1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

(2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo.

(3) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

(4) Kad je stvar uništena ili oštećena krivičnim djelom učinjenim sa umišljajem, sud može odrediti visinu naknada prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika.

VI. Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 70 0 P 000848 10 Rev od 20. septembra 2011. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 8. novembra 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

VII. Meritum

21. Apelant navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

22. Ustavni sud naglašava svoj stav da nije nadležan provjeravati utvrđene činjenice i način na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda krši ustavna prava, tj. ukoliko je redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko su povrijeđena procesna prava (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke br. U 39/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02, i U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).

23. U konkretnom slučaju, Ustavni sud nalazi da su redovni sudovi u postupku utvrdili da je apelant početkom ratnih djelovanja napustio konkretnu nekretninu, te ju je tužena rješenjem od 17. maja 1994. godine i 20. aprila 1995. godine dala na privremeno korištenje raseljenim licima. Proizlazi da je tužena raspolagala nekretninom tek od 17. maja 1994. godine. Prije toga njom je raspolagala Mjesna zajednica Brčanska Malta koja je u apelantovu nekretninu u toku 1992. i 1993. godine uselila raseljena lica i izbjeglice. Stoga je utvrđeno da je u momentu stavljanja nekretnine pod upravu tužene i uvođenja raseljenih lica apelantova nekretnina već bila znatno oštećena. Prema tome, redovni sudovi su zaključili da ne postoji uzročna veza između radnji tužene i nastale štete jer tužena nije dokazala da je ona doprinijela nastanku štete zbog čega nema odgovornosti tužene za nastalu štetu.

24. Također je utvrđeno da ne postoji osnov za naknadu izmaknute koristi, u smislu člana 189. stav 1. ZOO-a. Pri tome je ukazano na to da je tužena nekretninom raspolagala u smislu odredbe člana 12. stav 1. Zakona o napuštenim nekretninama u vlasništvu građana, kao i to da je tužena nakon podnošenja zahtjeva apelantu vratila njegovu nekretninu u posjed, u smislu člana 4. Zakona o prestanku Zakona o napuštenim nekretninama u vlasništvu građana.

25. U navedenom obrazloženju redovnih sudova Ustavni sud ne vidi bilo kakvu proizvoljnost u primjeni materijalnog prava. Naime, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud u razlozima osporenih presuda ne može naći elemente koji bi ukazivali na nepravilnosti ili arbitrarnosti u donošenju osporenih odluka. Prema mišljenju Ustavnog suda, redovni sudovi su dali jasno i precizno obrazloženje svojih zaključaka primjenjujući pri tome relevantne zakonske odredbe. Do ovakvog zaključka Ustavni sud je došao analizirajući osporene presude i propise na kojima su one zasnovane, te dovodeći navedeno u vezu sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da apelantu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

27. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u obrazloženju osporenih odluka nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na apelantovu štetu, te kada su redovni sudovi za svoje odluke dali jasne razloge.

28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.