Službeni glasnik BiH, broj 27/12

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2325/09, rješavajući apelaciju Pavlović International Bank a.d. Slobomir Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineje 1. i 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU








Usvaja se apelacija Pavlović International Bank a.d. Slobomir Bijeljina.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Modriči da bez daljnjeg odgađanja dovrši izvršni postupak u predmetu broj Ip-144/05, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da Pavlović International Bank a.d. Slobomir Bijeljina, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.800.00 KM na ime naknade nematerijalne štete za utvrđeno kršenje ustavnih prava.

Nalaže se Osnovnom sudu u Modriči i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE


I. Uvod


1. Pavlović International Bank a.d. Slobomir Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja podnio je 17. jula 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog toga što nije okončan izvršni postupak koji se vodi u Osnovnom sudu u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Ip-144/05 od 26. jula 2005. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 18. novembra 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 10. decembra 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 16. decembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 12. oktobra 1998. godine kod Osnovnog suda u Modriči podnio tužbu protiv PP "Batkuša promet" Šamac (u daljnjem tekstu: tuženi) radi izmirenja duga po osnovu neplaćenog kredita a to potraživanje je osigurano određivanjem upisa založnog prava u apelantovu korist na nekretninama u vlasništvu tuženog, određenim Rješenjem Osnovnog suda u Modriči broj Dn.2/96-Š od 12. novembra 1996. godine.

7. Osnovni sud u Modriči Rješenjem broj Ps 8/99-Š od 18. augusta 1999. godine se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da je Ugovorom o kratkoročnom kreditu između apelanta i tuženog ugovorena nadležnost Osnovnog suda u Doboju za slučaj spora, pa je spis po pravosnažnosti rješenja dostavljen na nadležnost Osnovnom sudu u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).

8. Presudom Osnovnog suda broj Ps 86/99 od 30. maja 2005. godine obavezan je tuženi (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu (tražiocu izvršenja) kao pravnom sljedniku Privredne banke a.d. Doboj isplati na ime duga iznos od 86.596,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe, 12. oktobra 1998. godine, pa do konačne isplate, te naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 KM, sve u roku od 30 dana, a koji počinje da teče od prvog dana poslije donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

9. Nakon proteka roka za dobrovoljno izvršenje, apelant je 22. jula 2005. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje navedene presude. Osnovni sud je Rješenjem broj Ip-144/05 od 26. jula 2005. godine dozvolio izvršenje na osnovu navedene pravosnažne presude na nekretninama izvršenika upisanim u zk. uložak broj 76, zk. uložak broj 301 i zk. uložak broj 345, sve k.o. Batkuša, vlasništvo Marka Stevanovića (izvršenika).

10. Protiv ovog rješenja o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor 31. januara 2006. godine, ističući da pobijano rješenje nije u skladu sa Zakonom o preduzećima Republike Srpske, jer je tim zakonom propisano da društva kapitala odgovaraju u visini osnivačkog uloga, odnosno imovinom koju imaju u svom vlasništvu. Ističe da je izvršenik u ovom postupku PP "Batkuša promet" Šamac, a ne Marko Stevanović, kao fizičko lice, koji nije označen kao dužnik u izreci izvršne isprave, odnosno u Presudi Osnovnog suda broj Ps-86/99.

11. Osnovni sud je Rješenjem broj Ip-144/05 od 28. jula 2006. godine, nakon dostavljanja odgovora tražioca izvršenja 9. maja 2006. godine, odbio izvršenikov prigovor kao neosnovan, te rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi. Sud je, pozivajući se na član 140.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o preduzećima, ocijenio neprihvatljivim prigovor izvršenika "da društva kapitala odgovaraju u visini osnivačkog uloga, odnosno imovinom koju imaju u svom vlasništvu, te analogno tome da osnivači društva kapitala ne odgovaraju svojom imovinom za dugove preduzeća". Ocjenjujući relevantne odredbe citiranog zakona, Osnovni sud je zaključio da se one u konkretnom slučaju mogu primijeniti posebno zbog činjenice da je Marko Stevanović osnivač, direktor i zastupnik predmetnog preduzeća koje je u konkretnom slučaju izvršenik.

12. Okružni sud u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) Rješenjem broj 013-0-Pž-06-000 177 od 23. oktobra 2006. godine žalbu izvršenika izjavljenu (11. augusta 2006. godine) protiv Rješenja Osnovnog suda broj Ip-144/05 od 28. jula 2006. godine odbio je kao neosnovanu. Okružni sud je ocijenio pravilnim zaključak prvostepenog suda da izvršna isprava glasi na izvršenika (tuženog), vlasništvo Marka Stevanovića, koji je sa tražiocem izvršenja zaključio ugovor o kreditu 1996. godine, te kao osiguranje za vraćanje kredita založio nekretnine koje se vode na njegovom imenu u korist tražioca izvršenja (Rješenje Osnovnog suda u Modriči broj Dn-2/96-Š od 12. novembra 1996. godine).

13. Zaključkom broj Ip 144/05 od 20. novembra 2006. godine Osnovni sud je pozvao tražioca izvršenja da za nekretnine na kojima je predloženo izvršenje dostavi sudu izvod iz katastra nekretnina uz identifikaciju starog i novog premjera za nekretnine upisane u zk.ulošku broj 76 k.o. Batkuša. Tražilac izvršenja je traženu dokumentaciju dostavio sudu 27. novembra 2006. godine.

14. Tražilac izvršenja je 15. jula 2009. godine urgirao kod suda da se nastavi započeti izvršni postupak, odnosno da se izvrši procjena vrijednosti nekretnina izvršenika koje su predmet izvršenja i zakaže ročište za njihovu prodaju. Osnovni sud je zakazao ročište 25. septembra 2009. godine i na održanom ročištu stranke su se pokušale dogovoriti, te tražile da sud odgodi ročište na neodređeno vrijeme radi dogovora, što je sud i učinio. Dalje, tražilac izvršenja je 17. juna 2010. godine sudu podnio prijedlog za nastavak postupka, a 14. januara 2011. godine urgirao da se okonča započeti izvršni postupak.

15. Na osnovu predočenog Ustavnom sudu, ne može se zaključiti da li je Osnovni sud, nakon podnošenja prijedloga tražioca izvršenja za nastavak postupka (14. januara 2011. godine), preduzeo bilo koju radnju u pogledu provođenja i okončanja predmetnog izvršnog postupka osim što je 24. novembra 2011. godine zakazao ročište u ovom predmetu.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


16. Apelant smatra da mu je, zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka kod Osnovnog suda broj Ip-144/05, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, apelant ističe da Evropska konvencija ne daje pravo državama da donose zakone kojim bi se propisivala zabrana izvršenja pravosnažnih presuda. Dalje, apelant smatra da, zbog nemogućnosti naplate dosuđenog iznosa, trpi znatnu materijalnu štetu, budući da je finansijska organizacija čija je osnovna djelatnost plasiranje i naplata potraživanja kroz koji proces ostvaruje dobit, te iz koje se finansiraju svi rashodi i omogućuje poslovanje. Zbog nemogućnosti naplate dosuđenog potraživanja, apelant nije u mogućnosti to plasirati, te je uskraćen za dobit koju bi ostvario plasiranjem datih sredstava, i to za vremenski period od četiri godine. Apelant je zatražio naknadu na ime materijalne štete koju trpi zbog neizvršenja pravosnažne sudske odluke u iznosu od 5.000,00 KM.

V. Relevantni propisi


17. Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. st. 1. i 2.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Dovršenje izvršenja

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 68.

Izvršenje na nepokretnosti sprovodi se zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.

VI. Dopustivost


18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. Apelant se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke, budući da je izvršni postupak u trenutku podnošenja apelacije trajao više od četiri godine i da u vrijeme donošenja odluke o apelaciji postupak još uvijek traje.

21. Ustavni sud ukazuje na član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda prema kojem može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetna apelacija, prema mišljenju Ustavnog suda, zaista ukazuje na ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, apelacija je dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda.

22. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


24. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi sa izvršenjem pravosnažne sudske odluke u razumnom roku.

Pravo na pravično suđenje


25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:


1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)

26. U konkretnom slučaju apelant se žali zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne sudske odluke, budući da predmetni izvršni postupak u trenutku podnošenja apelacije traje više od četiri godine i da u vrijeme donošenja odluke o apelaciji postupak još nije okončan. Stoga, Ustavni sud smatra da se ovdje radi o apelantovoj nemogućnosti da realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke zbog neokončanja (nedovršenja) predmetnog izvršnog postupka.

27. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, "izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije" (vidi vodeće odluke Ustavnog suda br.: AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05, i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelant, u ovom slučaju, uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije, te da to pravo "...traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U suprotnom, efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi..." (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).

28. Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda prema kojem su države ugovornice dužne organizirati svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno, tako i u praksi, te osigurati izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi, Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).

29. Iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da je u konkretnom slučaju apelant podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne sudske odluke, te da je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju i dostavio ga izvršeniku. Izvršenik je na ovo rješenje 31. januara 2006. godine izjavio prigovor koji je Osnovni sud odbio kao neosnovan. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud 23. oktobra 2009. godine žalbu izvršenika izjavljenu protiv rješenja prvostepenog suda odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje, nakon čega je vratio spis Osnovnom sudu na postupanje. Iz predočenog Ustavnom sudu, osim što je zaključkom od 20. novembra 2006. godine Osnovni sud pozvao tražioca izvršenja da sudu dostavi izvod iz katastra i identifikaciju nekretnina na kojima je predloženo izvršenje, ne može se zaključiti da je Osnovni sud preduzeo bilo koju radnju u svrhu efektivnog provođenja, odnosno okončanja konkretnog izvršnog postupka. Najzad, iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je Osnovni sud na bilo koji način obavijestio apelanta da nije moguće provesti dozvoljeno izvršenje, te, najzad, da nije obavijestio apelanta da postoji bilo koji razlog za obustavu predmetnog postupka izvršenja. Posmatrajući apelantovo ponašanje, odnosno imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, kao i sadržaj odgovora na apelaciju Osnovnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini predmetnog postupka.

30. U vezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je, prema relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku, određeno na osnovu pravosnažne sudske odluke, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju već se ova obaveza suda sastoji i u preduzimanju daljih mjera i radnji koje kao rezultat imaju okončanje (dovršenje) izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću predmetni izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.

31. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer Osnovni sud u konkretnom slučaju, uz činjenicu da predmetni izvršni postupak traje više od šest godina, nije donio odluku kojom bi se, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku, predmetni izvršni postupak mogao smatrati dovršenim.

Pitanje naknade nematerijalne štete


32. Apelant traži da mu se na ime naknade zbog kršenja prava na pravično suđenje zbog neizvršenja pravosnažne sudske odluke, tj. zbog neokončanja izvršnog postupka u periodu dužem od šest godina, dosudi iznos od 5.000,00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. S obzirom na to da je apelant pravno lice, prema općeprihvaćenom tumačenju pojma nematerijalne štete, kao i tumačenju u smislu odredaba Zakona o obligacionim odnosima, ne može nastupiti nematerijalna šteta. Dakle, Ustavni sud smatra nužnim razmotriti da li apelantu pripada određeni vid naknade za utvrđenu povredu ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud upućuje na praksu Evropskog suda (vidi, inter alia, Evropski sud, Multiplex protiv Hrvatske, presuda od 10. jula 2003. godine) prema kojoj se i pravnim licima može dodijeliti pravična naknada u slučaju utvrđene povrede nekog od prava garantiranih Evropskom konvencijom. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi izrazio stav da se apelantu koji ima svojstvo pravnog lica odredi pravična naknada zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2590/06 od 4. septembra 2008. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 91/08). Slijedeći ovu praksu, Ustavni sud je usvojio apelantov zahtjev za naknadu štete. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od redovnih sudova, naknadu određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu da je postupak izvršenja povodom apelantovog prijedloga pokrenut 22. jula 2005. godine, zatim, činjenicu da još nije pravosnažno okončan, te da je izvršni postupak hitne prirode, Ustavni sud smatra da apelantu treba isplatiti na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku ukupan iznos od 1.800,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak


34. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer Osnovni sud u Modriči, u konkretnom slučaju, nije donio odluku kojom bi se, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku, predmetni izvršni postupak mogao smatrati dovršenim.

35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine


Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!