Službeni glasnik BiH, broj 98/13




GENDER AKCIONI PLAN BOSNE I HERCEGOVINE


ZA PERIOD 2013-2017. GODINA


UVOD


Na 5.sjednici Vijeća ministara BiH, održanoj 18.4.2012., razmotren je i usvojen Izvještaj o realizaciji Gender akcionog plana Bosne i Hercegovine (GAPBiH) u periodu 2006.-2011. Brojne aktivnosti iz GAP-a BiH provedene su u skladu s predviđenim rokovima, a tome je uveliko doprinijelo i uspostavljanje Finansijskog mehanizma za provođenje Gender akcionog plana BiH (FIGAP 2009.-2014.), koji podržava grupa međunarodnih donatora u BiH. Vijeće ministara BiH je, uz Izvještaj, usvojilo i Prijedlog strukture Gender akcionog plana BiH za period 2013.-2017. i zadužilo Agenciju za ravnopravnost spolova BiH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH da koordinira njegovu izradu.

Obaveza Bosne i Hercegovine je da izradi periodični gender akcioni plan koji proizilazi iz međunarodnih i domaćih dokumenata kao što su:

CEDAW - Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (1979.) u čl. 2., 3. i 4. utvrđuje obaveze država potpisnica s ciljem eliminiranja diskriminacije, razvoja i napretka žena, te ubrzavanja ostvarivanja ravnopravnosti žena i muškaraca. Te obaveze, uz ostalo, uključuju sljedeće:

- Države potpisnice trebalo bi da preduzmu u svim oblastima, naročito u političkoj, socijalnoj, ekonomskoj i oblasti kulture, sve odgovarajuće mjere, uključujući zakonodavne, kako bi osigurale puni razvoj i napredak žena, garantirajući im uživanje ljudskih prava i osnovnih sloboda zasnovano na ravnopravnosti s muškarcima.

- S ciljem ubrzavanja ostvarivanja ravnopravnosti žena i muškaraca, usvajanje privremenih mjera u državama potpisnicama koje su imale za cilj ubrzavanje ostvarivanja de facto ravnopravnosti žena i muškaraca ne treba smatrati diskriminacijom kao što je definirano u sadašnjoj konvenciji, ali ne treba ni na koji način zahtijevati, kao posljedicu, održavanje nejednakih ili odvojenih standarda; ove mjere treba da budu ukinute kada se postignu ciljevi jednakih mogućnosti i tretmana.

Nakon razmatranja Inicijalnog, drugog i trećeg izvještaja Bosne i Hercegovine po Konvenciji CEDAW-a, 2006.godine, Komitet za eliminaciju diskriminacije žena (Komitet UN-a CEDAW) dostavio je Zaključne komentare i Preporuke CEDAW/C/BiH/CO/3 za Bosnu i Hercegovinu.

Pekinška deklaracija i platforma za akciju (1995.) u poglavlju IV. "Strateški ciljevi i akcije" predlaže da se u "...svakoj od kritičnih oblasti koje izazivaju zabrinutost, dijagnosticira problem i predlože strateški ciljevi s konkretnim akcijama koje treba da preduzmu različiti akteri da bi se unaprijedio položaj svih žena, a posebnu pažnju treba obratiti najugroženijim grupama.

Platforma za akciju konstatira da se žene suočavaju s preprekama ka potpunoj jednakosti i napretku zbog faktora kao što su: rasa, životna dob, jezik, nacionalnost, kultura, vjeroispovijest ili invalidnost, zbog toga što pripadaju urođeničkim narodima ili zbog nekog drugog statusa. Mnoge žene nailaze na specifične prepreke koje su u vezi s njihovim porodičnim statusom, posebno ako su jedini roditelji svojoj djeci; kao i u vezi s njihovim društveno-ekonomskim statusom, uključujući tu i životne uslove u ruralnim izoliranim ili siromašnim oblastima. Postoje i dodatne prepreke za žene izbjeglice, druge raseljene žene, uključujući i interno raseljene žene imigrante ili migrante, čak i neke žene koje migriraju zbog zaposlenja. Mnoge žene su također posebno ugrožene ekološkim katastrofama, teškim i zaraznim bolestima i različitim oblicima nasilja nad ženama.

Preporuka CM/Rec (2007.)17 Komiteta ministara Vijeća Evrope "Standardi i mehanizmi za ravnopravnost spolova" naglašava da je ravnopravnost spolova briga i odgovornost društva u cjelini. U poglavlju ove preporuke, koje se odnosi na strategije, mehanizme i sredstva za ostvarivanje ravnopravnosti spolova, obaveza država članica, između ostalog, je:

- usvajanje i provođenje efikasnog periodičnog državnog akcionog plana za ravnopravnost spolova, kao i pokazatelja putem kojih bi mjerio ishod i postignuti napredak tokom pomenutog provođenja, pružala podrška sistematičnom i redovnom izvještavanju i, ako je to neophodno, provodila revizija akcija i strategije kako bi se ciljevi u sklopu spomenutih akcionih planova što bolje ostvarili.

U članu 26. tačka c) Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 32/10) definiraju se obaveze Agencije za ravnopravnost spolova BiH da, u okviru svojih nadležnosti, "inicira i koordinira izradu gender akcionog plana Bosne i Hercegovine, u saradnji s entitetskim gender centrima, a koji usvaja Vijeće ministara BiH", a u tački d) da "prati primjenu i koordinira aktivnosti sa svim relevantnim subjektima u procesu provođenja Gender akcionog plana Bosne i Hercegovine iz člana 24. stav (2) ovog zakona."

Struktura GAP-a BiH za period 2013.-2017.


GAPBiH za period 2013.-2017. strateški je dokumenat koji sadrži strateške ciljeve, programe i mjere za ostvarivanje ravnopravnosti spolova u svim oblastima društvenog života i rada, u javnoj i privatnoj sferi. On daje smjernice za izradu godišnjih operativnih planova na entitetskom, kantonalnom i lokalnom nivou. GAPBiH prati prioritete svih nivoa organizacije vlasti u Bosni i Hercegovini, oslanjajući se na GAPBiH 2006.-2011., državnu i entitetske strategije razvoja, Strategiju za ravnopravnost muškaraca i žena Evropske unije i druge relevantne strateške dokumente Vijeća Evrope, Evropske unije i Ujedinjenih naroda.

Ovim strateškim dokumentom i dalje su obuhvaćene sve oblasti društvenog života, ali su utvrđene prioritetne i transferzalne (cross-cuting) oblasti, kao i oblasti koje se odnose na jačanje sistema, mehanizama i instrumenata za postizanje ravnopravnosti spolova, te jačanje saradnje i partnerstva. Na taj način jasnije su definirane obaveze institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova, te obaveze i odgovornosti resornih ministarstva u svakoj prioritetnoj oblasti. GAPBiH za period 2013.-2017. sadrži tri strateška cilja u okviru kojih su definirane prioritetne oblasti djelovanja, odnosno programi i mjere, potrebni za ostvarivanje tog cilja.

STRATEŠKI CILJ 1. Izrada, provođenje i praćenje programa mjera za unapređenje ravnopravnosti spolova u institucijama vlasti, po prioritetnim oblastima Prioritetne oblasti:


I.1. Sprečavanje i suzbijanje nasilja po osnovu spola, uključujući nasilje u porodice kao i trgovinu ljudima;

I.2. Javni život i donošenje odluka;

I.3 Rad, zapošljavanje i pristup ekonomskim resursima;

I.5 Zdravlje, prevencija i zaštita;

I.6 Socijalna zaštita.

STRATEŠKI CILJ 2. Izgradnja i jačanje sistema, mehanizama i instrumenata za postizanje ravnopravnosti spolova Prioritetne oblasti:


II. 1. Koordinacija provođenja i nadzor nad provođenjem GAP-a BiH;

II.1 Praćenje i unapređenje primjene međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova;

II.2. Jačanje i saradnja institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova;

II.3. Podizanje svijesti o ravnopravnosti spolova u svim segmentima društva;

II.4. Podrška programima i projektima institucionalnih i vaninstitucionalnih partnera;

II.5. Praćenje i ocjena napretka u postizanju ravnopravnosti spolova.

STRATEŠKI CILJ 3. Uspostavljanje i jačanje saradnje i partnerstva Prioritetne oblasti:


III.1. Saradnja na regionalnom i međunarodnom nivou;

III.2. Saradnja s organizacijama civilnog društva, socijalnim partnerima, akademskom zajednicom.

Svaka oblast u svakom strateškom cilju sadržavat će:




- kratku analizu stanja, uključujući i važeće domaće i međunarodne propise i dokumente;

- programe mjera u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH;

- nadležne nosioce odgovornosti i rokove. Primarni nosioci odgovornosti u strateškim ciljevima 2. i 3. su institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova, a u Strateškom cilju 1. primarni nosioci odgovornosti su nadležni organi državne uprave u skladu sa zakonski propisanim djelokrugom;

- obavezu izvještavanja.

Za postizanje sva tri strateška cilja od jednakog značaja su i transferzalne oblasti, koje predstavljaju integralni dio svih navedenih prioritetnih oblasti. Međutim, planiranju i provođenju aktivnosti i mjerama djelovanja u ovim oblastima također će se pristupati strateški, sistemski i multisektorski.

Transferzalne oblasti su:


- mediji;

- unapređenje položaja višestruko marginaliziranih grupa žena i muškaraca;

- uloga muškaraca;

- usklađivanje, privatnog i profesionalnog života.

STRATEŠKI CILJEVI I PRIORITETI I. STRATEŠKI CILJ 1. Izrada, provođenje i praćenje programa mjera za unapređenje ravnopravnosti spolova u institucijama vlasti, po prioritetnim oblastima Uvod


Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH utvrđene su obaveze svih institucija vlasti da preduzmu odgovarajuće i potrebne mjere radi provođenja odredbi propisanih ovim zakonom i GAP-om BiH.

Da bi preuzete obaveze bile ispunjene, institucije vlasti moraju uspostaviti i provoditi aktivne javne politike i strateške mjere za postizanje ravnopravnosti spolova. Integracija standarda ravnopravnosti spolova u sve oblasti društvenog života (gender mainstreaming) nije samo obaveza institucija za ravnopravnost spolova, već svih nadležnih institucija koje su dužne uvoditi i primjenjivati ove standarde u svom djelokrugu.

U Strateškom cilju 1. definirane su obaveze nadležnih institucija vlasti u prioritetnim oblastima Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH i međunarodnih standarda za ravnopravnost spolova. U njima su navedene mjere koje su nadležne vlasti dužne da preduzmu u periodu provođenja GAP-a BiH. Rokovi kao i nosioci aktivnosti bit će utvrđeni godišnjim operativnim planovima koji će biti definirani u skladu s nadležnostima institucija koje su ustanovljene odgovarajućim zakonskim okvirom.

Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH i Gender centar RS-a nastavit će pružati stručnu podršku nadležnim institucijama vlasti u provođenju aktivnosti. Aktivnosti Agencije za ravnopravnost spolova BiH, Gender centra FBiH i Gender centra RS-a bit će dodatno definirane u Strateškom cilju 2.

Strateški cilj 1. uključuje mjere i aktivnosti u šest prioritetnih oblasti, a to su:


1. Sprečavanje i suzbijanje nasilja na osnovu spola, uključujući nasilje u porodici kao i trgovinu ljudima;

2. Javni život i donošenje odluka;

3. Rad, zapošljavanje i pristup ekonomskim resursima;

4. Obrazovanje, nauka, kultura i sport;

5. Zdravlje;

6. Socijalna zaštita.

Mjere u navedenim oblastima definiraju se prema sljedećoj strukturi:


- Uvođenje i primjena međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova, kao obaveza kojima se direktno ili indirektno reguliraju pitanja ravnopravnosti spolova;

- Provođenje analiza sa aspekta ravnopravnosti spolova (gender analiza) zakona, strategija, akcionih planova, programa i drugih akata;

- Vođenje statističke evidencije, analiza i redovno objavljivanje podataka, razvrstanih po spolu;

- Izrada i provođenje mjera za unapređenje ravnopravnosti spolova u institucijama u skladu s obavezama iz Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH;

- Provođenje obuka o ravnopravnosti spolova;

- Provođenje promotivnih aktivnosti, informacionih kampanja i kampanja za podizanje svijesti javnosti o ravnopravnosti spolova;

- Redovno praćenje i izvještavanje o napretku institucija u primjeni međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova.

Principi za definiranje mjera i aktivnosti institucija:


- Princip korištenja međunarodnih standarda u oblasti ravnopravnosti spolova

Prilikom kreiranja i provođenja aktivnosti institucije koriste međunarodne standarde u oblasti ravnopravnosti spolova, a posebno standarde koji proizilaze iz dokumenata Ujedinjenih naroda, Vijeća Evrope i Evropske unije. U svakoj oblasti GAP-a BiH nabrojani su osnovni dokumenti iz kojih proizilaze međunarodni standardi.

- Princip usklađivanja propisa sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH

U skladu s članom 24. stav 3. Zakona ravnopravnosti spolova u BiH, svi zakoni, podzakonski akti, strategije i akcioni planovi moraju se usklađivati s odredbama ovog zakona i s međunarodnim standardima u oblasti ravnopravnosti. Usvojeni međunarodni dokumenti zahtijevaju uvođenje odredbi za postizanje ravnopravnosti spolova i zabranu diskriminacije na osnovu spola u pravni sistem, a ne samo u zakone kojima se direktno reguliraju pitanja ravnopravnosti spolova i diskriminacije.

- Princip otklanjanja diskriminacije na osnovu spola

Aktivnosti institucija bit će usmjerene na otklanjanje uzroka koji dovode do diskriminacije na osnovu spola, koja nastaje zbog bioloških razlika između osoba ženskog i muškog spola, ali i onih sociološki i kulturološki uslovljenih razlika između osoba muškog i ženskog spola.

- Princip ravnopravnosti spolova

U skladu s potrebama, aktivnosti GAP-a BiH trebalo bi da budu usmjerene na postizanje ravnopravnosti spolova kako bi se osiguralo da osobe muškog i ženskog spola imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, jednaku korist od ostvarenih rezultata, te da su jednako prisutne u svim oblastima javnog i privatnog života. Aktivnosti GAP-a BiH bit će usmjerene na osnaživanje žena u onim oblastima u kojima su one posebno isključena grupa uvođenjem posebnih mjera predviđenih Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH.

- Princip saradnje s institucijama za ravnopravnost spolova

Prilikom kreiranja i provođenja aktivnosti iz GAP-a BiH, bilo bi neophodno da institucije ostvare kontinuiranu saradnju sa institucijama za ravnopravnost spolova (Agencijom za ravnopravnost spolova BiH, Gender centrom FBiH i Gender centrom RS-a) kako bi se međusobni kapaciteti koristili za postizanje efikasnih, efektivnih i održivih rezultata.

- Princip analize uticaja budžeta na različite potrebe žena i muškaraca (rodno odgovorno budžetiranje)

Prilikom planiranja aktivnosti i izrade analiza stanja u pojedinačnim oblastima, neophodno je da svaki bužetski korisnik napravi analizu kako bi se ocijenio uticaj postojećih budžetskih sredstava na zadovoljavanje različitih potreba žena i muškaraca. Ova analiza trebalo bi da posluži kao osnov za planiranje aktivnosti po oblastima GAP-a BiH.

- Princip saradnje s nevladinim organizacijama

U planiranju i provođenju aktivnosti nadležne institucije bi, po potrebi, trebalo da ostvare saradnju s nevladinim organizacijama u onim oblastima u kojima su nevladine organizacije izgradile kapacitete za rad na pitanjima ravnopravnosti spolova. Nevladine organizacije koje rade s krajnjim korisnicima imaju informacije o potrebama tih grupa i mogu doprinijeti efikasnijem provođenju aktivnosti iz GAP-a BiH.

- Princip unapređenja održivosti aktivnosti

Prilikom kreiranja i provođenja aktivnosti iz GAP-a BiH od strane institucija, svi nosioci odgovornosti dužni su preduzeti odgovarajuće mjere definirane članom 24. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH. To uključuje:

- donošenje programa mjera radi postizanja ravnopravnosti spolova u svim oblastima i na svim nivoima vlasti,

- donošenje novih ili izmjenu i dopunu postojećih zakona i drugih propisa radi usklađivanja s odredbama ovog zakona i međunarodnim standardima za ravnopravnost spolova,

- provođenje aktivnosti i mjera iz GAP-a BiH kroz redovne programe rada uz osiguranje budžetskih sredstava,

- osiguranje prikupljanja, vođenja, analize i prikazivanja statističkih podataka razvrstanih po spolu.

Svi nosioci aktivnosti dužni su da, prilikom izrade prijedloga aktivnosti za provođenje GAP-a BiH, analiziraju stanje spolova u određenoj oblasti te da predlažu mjere za otklanjanje uočene neravnopravnosti spolova u toj oblasti.

- Princip uključivanja transverzalnih oblasti

Prilikom planiranja aktivnosti u institucijama, neophodno je uključivati oblasti koje su transverzalne, odnosno koje se prožimaju kao integralni dio svake prioritetne oblasti.

Transferzalne oblasti su:

- Mediji

Stereotipi i predrasude su osnovni uzrok neravnopravnosti spolova i diskriminacije na osnovu spola, te bi sve aktivnosti trebalo da budu usmjerene na promjenu svijesti o ravnopravnosti spolova kod šire i stručne javnosti. S obzirom da mediji imaju veliki uticaj na društvene promjene, medijska promocija ravnopravnosti spolova, kao principa ljudskih prava, može ubrzati strukturalne promjene ka ravnopravnosti spolova.

- Unapređenje položaja višestruko marginaliziranih grupa žena i muškaraca

Otežavajuća okolnost za ostvarivanje prava je diskriminacija i isključenost po više različitih osnova kao što su: spol i dob, spol i pripadnost nacionalnoj manjini, spol i imovno stanje, spol i invaliditet. Prilikom planiranja aktivnosti, potrebno je posebno obratiti pažnju na specifične potrebe višestruko isključenih grupa, odnosno osoba koje su izložene višestrukoj diskriminaciji, uključujući rodne aspekte i probleme.

- Uloga muškaraca

Neravnopravnost spolova i diskriminacija na osnovu spola pitanja su koja utiču na ostvarivanje prava i žena i muškaraca. Radi efikasnog rada na otklanjanju neravnopravnosti spolova i diskriminacije na osnovu spola, neophodno je podsticati veće uključivanje muškaraca kao prirodnih partnera. Uključivanje muškaraca i dječaka u sve segmente ravnopravnosti spolova dovodi do smanjenja nasilja u kojima su počinioci muškarci, vodi ka unapređenju partnerskih i porodičnih veza, jača inicijative ženskog pokreta, utiče na poboljšanje zdravlja i žena i muškaraca, dječaka i djevojčica, te dovodi do ubrzanja i efikasnosti svih drugih intervencija na polju ravnopravnosti spolova.

- Usklađivanje privatnog i profesionalnog života

Rodni stereotipi i podjela na rodne uloge utiču na društvene modele koji ženu često drže odgovornom za porodični i privatni život (za neplaćeni rad), a muškarca za javnu sferu i poslovni život (za plaćeni rad). Ovo rezultira nejednakom podjelom domaćih i porodičnih obaveza, što je jedan od glavnih razloga za diskriminaciju žena na tržištu rada, ograničavajući njihovo političko i društveno učešće. Zbog toga je potrebno podsticati mjere za usklađivanje privatnog i profesionalnog života kao što je, između ostalog, razvoj poslovne prakse koja uvažava porodični život i jednako je dostupna ženama i muškarcima.

- Princip koordinacije, saradnje i poštivanja ustavom ustanovljene podjele nadležnosti

Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar RS-a i Gender centar FBiH će u postupku izrade i provođenja GAP-a poštivati princip koordinacije, saradnje i poštivanja ustavima ustanovljene podjele nadležnosti. Pritom, Agencija za ravnopravnost spolova BiH koordinira procesom izrade i provođenja ovog plana tako da u tom procesu ostvaruje blisku saradnju s gender centrima RS-a i FBiH, koji preuzimaju koordinaciju i saradnju s institucionalnim i vaninstitucionalnim partnerima na nivou entiteta i lokalnih zajednica u oblastima koje su u nadležnosti entiteta i lokalnih samouprava. U ovom procesu uzimaju se u obzir važeći zakoni, politike, strategije i prioriteti entiteta kako u planiranju ciljeva, mjera i aktivnosti, tako i prilikom izvještavanja. Gender centar RS-a i Gender centar FBiH imaju obavezu poštivati nadležnosti ustanovljene na nivou Bosne i Hercegovine. Planovi i izvještaji o napretku GAP-a bit će dostavljeni na usvajanje nadležnim organima Bosne i Hercegovine, RS-a i FBiH. Ovaj princip podrazumijeva i obavezu razmjene informacija, međusobnog izvještavanja o napretku i preprekama te zajedničku i pojedinačnu promociju i razmjenu iskustava i dobrih praksi u Bosni i Hercegovini, RS-u, FBiH, u regiji i na međunarodnom nivou.

Prioritetne oblasti u okviru Strateškog cilja 1. I.1. Sprečavanje i suzbijanje nasilja po osnovu spola, uključujući nasilje u porodici kao i trgovinu ljudima Uvod


Bosna i Hercegovina, čiji je cilj da se u narednom periodu priključi evropskim integracijama, ima zadatak da uskladi svoje propise s evropskim propisima kojima se regulira pitanje nasilja i trgovine ljudima (trafficking). Ovi propisi su mnogobrojni, a najvažnije je istaći sljedeće: Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena; Deklaracija UN-a o eliminaciji nasilja nad ženama (A/RES/48/104, 20.12.1993.); Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 – Žene, mir i sigurnost"; Pekinška deklaracija i platforma za akciju, usvojena na Četvrtoj svjetskoj konferenciji žena u Pekingu 1995., Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici i Preporuka Vijeća Evrope Rec (2002.)5. Vijeće Evropske unije je 8.12.2008. usvojilo Smjernice Evropske unije o suzbijanju nasilja i svih oblika diskriminacije žena i djevojčica 1.

Država Bosna i Hercegovina je po članu II. Ustava obavezna osigurati najviši nivo međunarodnopriznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustav BiH pruža zaštitu od zlostavljanja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (stav 3.(b)); pravo na fer suđenje u građanskim i krivičnim postupcima (stav 3. (e)); pravo na privatni i porodični život i smještaj (stav 3. (f)).

Ustav BiH garantira najviši stepen međunarodnopriznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda time što je u svoj ustavni sistem inkorporirao 15 najvažnijih instrumenata za zaštitu ljudskih prava. Obaveza Bosne i Hercegovine da primijeni najviše međunarodnopriznate standarde ljudskih prava proizilazi i iz Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ustav BiH predviđa da su "opći principi međunarodnog prava sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta".

Također, zabranjuje se diskriminacija, te garantira uživanje prava i sloboda predviđenih ovim dokumentom svim osobama bez razlike po kojem osnovu, uključujući i spol. Stoga, u skladu sa Ustavom BiH, država mora osigurati prava i slobode. Nasilje nad ženama, kao izraz neravnoteže moći i neravnopravnosti spolova, prisutno je stoljećima u svim oblicima historijskog razvoja, u svim društvima bez obzira na politički i ekonomski sistem, bogatstvo, rasu ili kulturu. Od rođenja do smrti, žene se suočavaju s diskriminacijom i nasiljem od države, zajednice i porodice. Najmanje svaka treća žena na svijetu tokom svog života bit će žrtva nasilja.

Prema Zakonu o ravnopravnosti spolova u BiH, nasilje na osnovu spola je "svako djelovanje kojim se nanosi ili može biti nanesena fizička, psihička, seksualna ili ekonomska šteta ili patnja, kao i prijetnja takvim djelovanjem koje sputava osobu ili grupu osoba da uživaju u svojim ljudskim pravima i slobodama u javnoj i privatnoj sferi života". Kako se veliki dio nasilja odvija u porodici, važno je naglasiti da s ovog stanovišta nasilje u porodici predstavlja "svaki oblik kontrole ili dominacije koji ugrožava ili povređuje fizički ili moralni integritet žene u porodici". (Lukić, 1997.)

U Bosni i Hercegovini veliki broj žena suočava se s problemom porodičnog nasilja. Naše društvo izgrađeno je na dubokim patrijarhalnim temeljima, tako da žene žrtve nasilja ne uživaju podršku društva i suočene su s tradicionalnim predrasudama i nerijetko nastavljaju život s nasilnom osobom, prvenstveno zbog ekonomske zavisnosti i straha za djecu.

Trgovina ljudima, naročito trgovina ženama radi prostitucije, predstavlja problem koji je posljednjih godina postao izuzetno aktuelan na prostorima Bosne i Hercegovine. Naime, otvaranje državnih granica, prelazak na tržišnu ekonomiju, povećanje nezaposlenosti i siromaštva, raspad državne strukture i smanjenje kontrole kretanja u nekim dijelovima Evrope, stvorili su povoljne uslove na prostorima naše države za razvoj ilegalne trgovine, a posebno trgovine ljudima radi seksualnog iskorištavanja i na prostorima naše države.

Ocjena stanja


Nasilje u porodici, kao jedan od najvećih izazova bosanskohercegovačkog društva, problem je koji je izašao iz privatne u javnu sferu. S ciljem adekvatnog odgovora na ovaj problem, usvojeni su entitetski zakoni o zaštititi od nasilja u porodici i strategije na nivou države i entiteta. Državna strategija prevencije i borbe protiv nasilja u porodici za BiH za period 2009.-2011. obuhvatala je aktivnosti koje su realizirane na nivou države, te koordinaciju aktivnosti entitetskih strateških i akcionih planova, koji su uspješno provedeni.

Žrtve nasilja u porodici u BiH dospjele su u središte interesiranja i zaštite društva, usljed promjene zakonskih propisa, edukacije, jačanja kapaciteta i unapređenja prakse institucija za efikasniju primjenu zakona, kao i poboljšanja saradnje institucija i nevladinih organizacija. Žrtve nasilja u porodici sve su više ohrabrene da nasilje prijave nadležnim institucijama, subjektima zaštite i da se za pomoć obrate nevladinim organizacijama koje se bave pitanjima nasilja u porodici. U Bosni i Hercegovini djeluje 10 sigurnih kuća i dva sigurna stana te dva SOS telefona (1265 Federacija BiH i 1264 RS).

Neophodno je pružiti daljnju podršku u provođenju zakona, podzakonskih akata i strateških planova prevencije i zaštite od nasilja u porodici i nad ženama, omogućiti održivo funkcioniranje sigurnih kuća i drugih servisa koji pomažu žrtvama nasilja, nastaviti uspostavljanje referalnih mehanizama, provođenje istraživanja i uspostavljanje jedinstvene baze statističkih podataka o slučajevima porodičnog nasilja. Također, potrebno je nastaviti rad s počiniocima nasilja, kao i provođenje informativnih kampanja, uključujući i konkretne poruke dječacima i muškarcima o njihovoj odgovornosti u pogledu prevencije i ukidanja nasilja nad djevojčicama i ženama.

Osnovni uzroci koji dovode do pojave trgovine ljudima u Bosni i Hercegoviniu su: teška ekonomska situacija, nepostojanje mogućnosti zapošljavanja, veliki broj raseljenih osoba i teške ekonomske prilike u porodicama koje dovode mlade žene i djevojke u situaciju da namamljene lažnim oglasima kojima se nudi zaposlenje postaju žrtve trgovine ljudima i prostitucije. Vijeće ministara BiH je 2008. godine usvojilo Akcioni plan za sprečavanje trgovine ljudima u BiH za period 2008.-2012., u kojem su dodatno razrađeni ciljevi i mjere za podršku, prevenciju, zaštitu žrtava trgovine, krivičnom gonjenju počinilaca i međunarodnoj saradnji. U saradnji nadležnih institucija i međunarodnih organizacija proveden je niz aktivnosti usmjerenih na podizanje svijesti javnosti o trgovini ljudima i posebno ranjivim kategorijama stanovništva, te gender aspektu ovog problema, uključujući rad s djevojčicama i ženama koje pripadaju ranjivim grupama (Romkinje, raseljene osobe, djeca bez roditelja, djeca iz siromašnijih porodica).

Nastavak aktivnosti usmjerenih na borbu protiv trgovine ljudima, te sprečavanje i suzbijanje ovog fenomena podrazumijeva, između ostalog, daljnje jačanje koordinacije za poboljšanu pomoć žrtvama i efikasnije krivično gonjenje trgovaca ljudima. Institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova i dalje će provoditi aktivnosti na podizanju svijesti o problemu trgovine ljudima, naročito ženama i djevojčicama radi prostitucije i seksualnih usluga, te preventivno djelovanje na otklanjanju uzroka koji dovode do trgovine ljudima, posebno među ranjivim kategorijama.

Mjere


Osnovni cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama i muškarcima u javnoj i privatnoj sferi, kao i sve oblike trgovine ljudima uspostavljanjem efikasnog sistema zaštite i prevencije

I.1.1. Uvođenje i primjena međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova, kao obaveza kojima se direktno ili indirektno regulira sprečavanje i suzbijanje nasilja na osnovu spola, uključujući nasilje u porodici, kao i trgovinu ljudima;

I.1.2. Redovno sistematsko prikupljanje, analiza i objavljivanje podataka i informacija o tipovima i obimu nasilja na osnovu spola, uključujući nasilje u porodici, kao i trgovinu ljudima;

I.1.3. Uspostavljanje efikasanog sistema zaštite i prevencije nasilja na osnovu spola, kao i prevencije i kažnjavanja trgovine ljudima, naročito žena i djece, uključujući zaštitu potencijalnih i stvarnih žrtava, njihovu rehabilitaciju i sudsko gonjenje počinilaca;

I.1.4. Provođenje aktivnosti državne i entitetskih strategija i akcionih planova za prevenciju i borbu protiv nasilja na osnovu spola, uključujući nasilje u porodici, te za prevenciju i borbu protiv trgovine ljudima;

I.1.5. Provođenje ili podrška istraživanjima o razmjerama i aspektima problema nasilja na osnovu spola, uključujući nasilje u porodici, kao i trgovinu ljudima;

I.1.6. Provođenje edukativnih programa za profesionalce, pružaoce usluga, uključujući i posebne obuke za prevenciju i suzbijanje nasilja na osnovu spola i trgovine ljudima, uključujući identificiranje i pomoć žrtvama, te zaštitu njihovih ljudskih prava;

I.1.7. Podrška programima psihosocijalnog tretmana počinilaca ili onih koji pribjegavaju nasilnom ponašanju u porodici i drugim sredinama, kao i programima za reintegraciju žrtava nasilja i trgovine ljudima u društvo, uključujući i reintegraciju u obrazovni sistem i na tržište rada;

I.1.8. Provođenje promotivnih aktivnosti, informativnih kampanja i kampanja za podizanje svijesti javnosti u pogledu nasilja nad ženama kao kršenju ljudskih prava, uključujući i konkretne poruke upućene dječacima i muškarcima o njihovoj odgovornosti u pogledu prevencije i ukidanja nasilja nad ženama i u porodici;

I.1.9. Provođenje promotivnih aktivnosti, informativnih kampanja i kampanja za podizanje svijesti žena, djevojaka i djevojčica, kao naročito ugroženih kategorija o pojavi trgovine ljudima;

I.1.10. Praćenje i izvještavanje o pojavnim oblicima nasilja na osnovu spola, kao i trgovine ženama i djevojčicama i preduzetim mjerama za suzbijanje ovih pojava.

Nosioci odgovornosti: Organi vlasti na državnom i entitetskom nivou, kantonalni organi i organi jedinica lokalne samouprave, u skladu s resornim nadležnostima propisanim važećim zakonskim propisima.

Rok za provođenje: 2013.- 2017.

I.2. Javni život i donošenje odluka Uvod


Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) i Rezolucijom Evropskog parlamenta o učešću žena u mirnom rješavanju sukoba (2000/2025(INI)) daju se uputstva i smjernice Vijeću ministara BiH, еntitеtskim vladama kао i оstаlim аktеrima za prеduzimanje оdgоvаrајućih mјеra kаkо bi unаpriјеdili pоlоžај žеnе u društvu i spriјеčili svаki оblik nаsilnоg rјеšаvаnjа prоblеmа.

Ciјеlа idеја pаrlаmеntаrnе dеmоkrаtizaciје pоčivа nа zаstupljеnоsti svih njеnih grаđаnа i građanki. Društvо bеz punоg učеšćа žеnа i muškaraca u donošenju odluka је nеdеmоkrаtizirano društvо. Konvencija UN-a o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena usvojena 1979., Pekinška deklaracija i platforma za akciju iz 1995., te Preporuka Rec (2003.) 3 Vijeća ministara zemljama članicama o ravnopravnom učešću žena i muškaraca u političkom i javnom donošenju odluka, usvojena 12.3.2003., daju smjernice zemljama članicama za uključivanje ravnomjernog broja žena i muškaraca u donošenje odluka na svim nivoima vlasti. Izgrаdnjа sаvrеmеnоg društvа, između ostalog, zаvisi i оd žеnskih rаdnih spоsоbnоsti, njihоvih iskustаvа i stаvоvа. Nеdоstаtаk rаvnоtеžе izmеđu društvеnоg uticаја žеnа i muškаrаcа znаči rеdukciјu u mnоgim mоgućnоstimа bosanskohercegovačkog društvа. Kao što se navodi u izvještaju Svjetske banke iz 1999. godine, demokratija i ravnomjerna zastupljenost spolova garantiraju bolji ekonomski razvoj.

Zbog toga, s prаvоm mоžеmо rеći dа је оd suštinskоg znаčаја zа bosanskohercegovačko društvо u cјеlini ravnomjerno učešće i podjela odgovornosti žena i muškaraca u javnom životu i prilikom donošenja odluka, kao što je definirano članom 20. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH. Pitаnjе rаvnоprаvnоsti spоlоvа u Bosni i Hercegovini mоrа pоstаti diо svаkе prоgrеsivnе pоlitikе, nа svim nivоimа i u svim sfеrаmа.

Radi bržeg postizanja ravnopravne zastupljenosti spolova u kreiranju politika i donošenju odluka na svim nivoima organiziranja vlasti u Bosni i Hercegovini, prilikom noveliranja Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, član 20. usklađen je s Preporukom (2003.)3 Odbora ministara Vijeća Evrope, kojom se propisuje da: "Ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen najmanje 40% u državnim organima na svim nivoima organizacije vlasti i organima lokalne samouprave, uključujući zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, političke stranke..."

Ocjena stanja


Potrebno je uložiti dodatne napore kako bi se član 20. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH primjenjivao u praksi. Izborni zakon BiH nije u potpunosti usklađen sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH. Poseban pomak predstavlja usvajanje izmjena i dopuna kojim se uvedene afirmativne mjere prilikom usklađivanja Zakona o finansiranju političkih stranaka sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH.

Na kandidatskim listama političkih stranaka na Općim izborima 2010. godine predstavljen je najveći broj kandidatkinja u odnosu na dva ranija izborna ciklusa 2002. i 2006. godine, što nije značajnije uticalo na ostvarivanje ravnopravnog učešća žena i muškaraca u političkom i javnom životu. Mogućnosti političke participacije žena i njihovog političkog uticaja u javnoj i medijskoj sferi još uvijek su izrazito ograničene.

Veliku prepreku ravnopravnoj zastupljenosti žena u političkom životu predstavlja nedovoljna podrška političkih stranaka ženama-članicama u izradi političkih programa i političkoj afirmaciji, iako statuti političkih stranaka ne sadrže odredbe kojima bi se zabranjivalo ženama da učestvuju u radu organa stranke. Određeni, manji broj političkih stranaka je u svojim aktima definirao svoje obaveze s ciljem postizanja jednakosti i ravnopravnosti spolova u praksi. Međutim, još uvijek postoji tradicionalan pristup položaju žene i uspostavljeni obrasci ponašanja i odnosa u društvu koji, uz nedovoljne zakonske propise, utiču na podzastupljenost i nedovoljno učešće žena u javnom životu kao i na mjestima donošenja odluka. Neophodno je da svi akteri, uključujući političke stranke i medije, učestvuju u afirmaciji žena kao ravnopravnih nositeljica političkih funkcija na svim nivoima vlasti u BiH.

Mjere


Osnovni cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je postizanje ravnopravne zastupljenosti spolova u kreiranju politika i donošenju odluka na svim nivoima organiziranja vlasti u Bosni i Hercegovini

I.2.1. Integracija međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova, kao obaveza kojima se direktno ili indirektno regulira ravnopravno učešće u javnom životu, uključujući učešće u zakonodavnim organima, izvršnoj vlasti, javnoj upravi, sudstvu i diplomatiji;

I.2.2. Provođenje gender analiza i istraživanja o učešću žena i muškaraca u javnom životu i donošenju odluka, na bazi redovnog vođenja i objavljivanja statističke evidencije razvrstane po spolu o zastupljenosti na izbornim kandidatskim listama, rezultatima izbora na svim nivoima vlasti, te zastupljenosti žena i muškaraca u izvršnoj vlasti, javnoj upravi, sudstvu i diplomatiji;

I.2.3. Izrada i provođenje mjera za unapređenje ravnopravne zastupljenosti u javnom životu i na mjestima donošenja odluka;

I.2.4. Provođenje obuka radi jačanja kapaciteta političkih stranaka s ciljem povećanja broja žena u javnom životu i na svim nivoima odlučivanja;

I.2.5. Jačanje uloge i odgovornosti medija, provođenje promotivnih aktivnosti, informacionih kampanja i kampanja za podizanje svijesti javnosti o važnosti ravnopravne zastupljenosti žena i muškaraca na svim nivoima političkog i javnog odlučivanja;

I.2.6. Redovno praćenje i izvještavanje o zastupljenosti žena i muškaraca na pozicijama donošenja odluka, izbornih listi i drugih procesa selekcije kandidata za rukovodeće pozicije u organima na svim nivoima organizacije vlasti, regionalnom i međunarodnom nivou.

Nosioci odgovornosti: Organi zakonodavne i izvršne vlasti na državnom i entitetskom nivou, kantonalni organi i organi jedinica lokalne samouprave, u skladu s resornim nadležnostima propisanim važećim zakonskim propisima, Centralna izborna komisija BiH.

Rok za provođenje: 2013.- 2017.

I.3. Rad, zapošljavanje i pristup ekonomskim resursima Uvod


Prema standardima Ujedinjenih naroda: "Pod razvojem se podrazumijeva ukupni razvoj koji obuhvata razvoj političkih, ekonomskih, društvenih, kulturnih i drugih dimenzija ljudskog života, kao i razvoj ekonomskih i drugih materijalnih resursa, te fizički, moralni i intelektualni razvoj ljudskih bića".

Bosna i Hercegovina, čiji je cilj da se u narednom periodu priključi evropskim integracijama, ima zadatak da uskladi državne i entitetske propise s evropskim dokumentima kojima se reguliraju oblasti zapošljavanja i tržišta rada. Kao posebno značajni dokumenti za ovu oblast izdvajaju se: Rezolucija Vijeća Evrope (29.5.1990.) koja se odnosi na zaštitu dostojanstva žena i muškaraca na poslu, Preporuka Evropske komisije (27.11.1991.) koja se odnosi na zaštitu dostojanstva žena i muškaraca na poslu, uključujući borbu protiv seksualnog uznemiravanja, Direktiva Vijeća Evrope 86/378/EE3 (5.7.2006.) o provođenju principa jednakih mogućnosti i jednakog tretiranja muškaraca i žena u pitanjima zapošljavanja i obavljanja zanimanja, Evropska revidirana socijalna povelja, 2004., Evropska konvencija o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda, 12.7.2002., Pekinška deklaracija i platforma za akciju, usvojena na Četvrtoj konferenciji žena u Pekingu 1995., te Preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope 1700 (2005.) o suzbijanju diskriminacija žena kao radne snage i na radnom mjestu (27.4.2005.). Bosna i Hercegovina potpisnica je 81 konvencije Međunarodne organizacije rada (MOR), tako da je u proteklom periodu napravljen veliki pomak kada je u pitanju usklađivanje zakona iz oblasti rada s međunarodnim zakonskim okvirom.

Prema važećim zakonima iz oblasti rada, u Bosni i Hercegovini zabranjena je svaka vrsta diskriminacije po osnovu prava na rad i zapošljavanje. Donesen je i Zakon zabrani diskriminacije BiH kojim je definiran postupak zaštite od diskriminacije u pravnom sistemu BiH.

Ekonomski razvoj je višedimenzionalan proces i u velikoj mjeri zavisi od očuvanja makroekonomske stabilnosti i otvorenosti privrede u Bosni i Hercegovini. Ekonomski rast i ravnomjeran ekonomski razvoj stvaraju pretpostavke za veću zaposlenost i efikasniji sistem socijalne zaštite, što konačno vodi ka smanjenju siromaštva. Zemlje koje se pripremaju za pristupanje Evropskoj uniji morat će, također, provesti privredne reforme i jasnu makroekonomsku politiku.

Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH (čl.12.-16.) regulirano je pitanje zapošljavanja, rada i pristupa svim oblicima resursa. Zakon zabranjuje diskriminaciju na osnovu spola u radu i radnim odnosima. Zakonom je zabranjeno uskraćivanje jednake plaće za rad jednake vrijednosti za oba spola, onemogućavanje napredovanja na poslu pod jednakim uslovima, onemogućavanje jednakih uslova za obrazovanje, neravnomjerna prilagođenost radnih i pomoćnih prostorija za rad potrebama osoba oba spola, različit tretman zbog trudnoće, porođaja ili korištenja prava na porodiljsko odsustvo, bilo koji nepovoljan tretman roditelja ili staratelja u usklađivanju obaveza iz profesionalnog i porodičnog života ili svaka druga radnja ili djelo koje predstavlja neki od oblika: direktne ili indirektne diskriminacije, utvrđenih članom 4. st. (1) i (2) prečišćenog teksta Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH.

Oblast rada, zapošljavanja i pristupa resursima izuzetno je složena sa aspekta ravnopravnosti spolova, jer podrazumijeva oblast tržišne ekonomije i ekonomije brige, formalnu i neformalnu sferu ekonomije, te multidimenzionalne aspekte pristupa različitim ekonomskim i društvenim resursima koji proističu iz rada kao svakodnevne društvene aktivnosti. Jednake mogućnosti na tržištu rada i u ekonomskom životu, ekonomska nezavisnost i mogućnost donošenja odluka u ekonomskim strukturama od vitalnog su značaja za ostvarenje ravnopravnosti spolova.

U Bosni i Hercegovini postoji veoma jaka veza između društvene uloge žene, njenog obrazovanja, zanimanja i položaja na tržištu rada. Pitanje jednakih mogućnosti za postizanje prihoda, beneficija i vrednovanje neplaćenog rada treba posmatrati u svjetlu međunarodnih standarda, Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, državnog akcionog plana, Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW). Također je veoma bitno naglasiti da do sada u Bosni i Hercegovini nisu provedena sveobuhvatna istraživanja o prihodima i beneficijima sa aspekta gendera i da su opće znanje i svijest o uticaju neplaćenog rada na društvo, ekonomiju, razvoj i smanjenje siromaštva na veoma niskom nivou.

Ocjena stanja


S ciljem ukidanja diskriminacije na osnovu spola u oblasti rada i zapošljavanja, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi BiH i entitetski zakoni o radu usklađeni su sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH. Strategije zapošljavanja na nivou države i entiteta su, također, usklađene sa standardima ravnopravnosti spolova. Međutim, i pored toga, prisustvo žena na tržištu rada nije na zadovoljavajućem nivou. Osim činjenice da žene čine 51,7% od ukupno procijenjenog broja radno sposobnog stanovništva, samo 35,6% zaposlenih su žene. To je najniži procenat učešća žena u jugoistoičnoj Evropi. Struktura zaposlenih osoba je ravnomjerna za oba spola, ali detaljniji uvid pokazuje da je procentualni udio mlađih žena na tržištu rada manji u odnosu na njihove kolege. Najčešći razlozi za ovakvu situaciju su: napuštanje posla zbog brige o djeci, veća potražnja za mlađom radnom snagom, ranija dob penzioniranja žena, itd.

U Bosni i Hercegovini su još uvijek prisutni stereotipi o poželjnim zanimanjima i profesijama kojima se više bave žene ili muškarci. Mogućnost bosanskohercegovačkih žena da odgovore na zahtjeve koje diktira tržište rada znatno je ograničena. Nema posebnih programa stručnog usmjeravanja namijenjenih ženama, posebno mladim ženama, koje tek treba da izaberu vrstu obrazovanja i zanimanja za koje će se obučavati, što bi bilo od velike pomoći. Adekvatni programi stručnog usmjeravanja uticali bi i na promjenu uočene rodne stereotipizacije u izboru zanimanja i rada, te kasnijeg napredovanja. Država još nije sistemski riješila pitanje obrazovanja odraslih i prekvalifikacije, koja se pokazala neophodnom nakon zatvaranja industrijskih preduzeća u Bosni i Hercegovini. Nema posebnih programa zapošljavanja, prekvalifikacije ili rehabilitacije koji se odnose na žene s invaliditetom, a također nema relevantnih statističkih podataka ni posebnih mjera za zaštitu žena s invaliditetom u oblasti rada i zapošljavanja.

Zbog toga, ovoj oblasti treba posvetiti posebnu pažnju prilikom izrade budućih programa mjera, kojima će se osigurati primjena domaćih i međunarodnih standarda o jednakom tretmanu i mogućnostima oba spola prilikom zaposlenja i uslova na radu, uključujući fleksibilno radno vrijeme, mogućnost napredovanja u karijeri, zaštitu materinstva i očinstva, kao i jednako pravo u pristupu i ponudi roba i usluga.

Mjere


Osnovni cilj koji se želi postići previđenim mjerama je eliminiranje diskriminacije na osnovu spola u radu, zapošljavanju i na tržištu rada te osiguranje jednakih mogućnosti ženama i muškarcima u pristupu ekonomskim resursima, uključujući i smanjenje siromaštva putem novih makroekonomskih i razvojnih strategija.

I.3.1. Identificiranje prioritetnih zakona, strategija, akcionih planova, programa i drugih akata u oblasti rada, zapošljavanja i pristupa resursima s ciljem uvođenja međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova;

I.3.2. Provođenje gender analize strategija, politika, programa i projekata u oblasti tržišta rada, zapošljavanja, pristupa ekonomskim resursima, s ciljem utvrđivanja nedostataka, prednosti, stvarnih potreba i mogućnosti sa aspekta ravnopravnosti spolova;

I.3.3. Redovno prikupljanje, analiza i objavljivanje podatka razvrstanih po spolu o učešću žena i muškaraca na tržištu rada i ekonomskom životu, uključujući učešće na mjestima odlučivanja, napredovanje u karijeri, prihod, nadnice, rad na neodređeno/određeno vrijeme, uslovi poslovnog ugovora, pristup kreditima, itd.;

I.3.4. Izrada i provođenje programa mjera i aktivnosti za otklanjanje diskriminacije na osnovu spola u oblasti rada, zapošljavanja i pristupa ekonomskim resursima, uključujući jačanje institucionalnih kapaciteta za primjenu međunarodnih i domaćih standarda u ovoj oblasti, uvođenje rodno odgovornih budžeta, te uspostavljanje odgovarajućih institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova koji će koordinirati provođenje ovih mjera;

I.3.5. Podrška istraživanjima i programima za povećanje učešća žena u radnoj snazi i smanjenje nezaposlenosti, razvoj ženskog poduzetništva, kao i zastupljenosti u poljoprivrednoj proizvodnji i neformalnom sektoru, te ekonomskom i društvenom osnaživanje žena;

I.3.6. Podrška istraživanjima i programima koji se odnose na unapređenje položaja žena u oblasti ruralnog razvoja, kao i integriranje gender/rodnih pitanja u programe vezane za održivi razvoj i zaštitu okoliša;

I.3.7. Organiziranje programa obuka za žene, s ciljem osposobljavanja za traženje, izbor i dobivanje adekvatnog zaposlenja, uključujući prekvalifikaciju i samozapošljavanje, pokretanje i razvijanje poduzetništva;

I.3.8. Unapređenje mjera za usklađivanje poslovnog i privatnog života uključujući zaštitu materinstva i očinstva, unapređenje odredbi o plaćenom porodiljskom odsustvu, plaćenom roditeljskom odsustvu za oba roditelja, kao i posebne mjere koje olakšavaju zaposlenima usklađivanje profesionalnih i porodičnih obaveza;

I.3.9. Provođenje promotivnih aktivnosti, informacionih kampanja i kampanja za podizanje svijesti javnosti o pravu žena i muškaraca na jednak pristup zapošljavanju, tržištu rada i ekonomskim resursima u oblasti zaštite okoliša i održivog razvoja;

I.3.10. Praćenje napretka i izvještavanje o zastupljenosti žena i muškaraca u oblasti rada, zapošljavanja i pristupa ekonomskim resursima, kao i u oblasti ženskog poduzetništva.

Nosioci odgovornosti: Organi zakonodavne i izvršne vlasti na državnom i entitetskom nivou, kantonalni organi i organi jedinica lokalne samouprave, u skladu s resornim nadležnostima propisanim važećim zakonskim propisima.

Rok za provođenje: 2013.- 2017.

I.4. Obrazovanje, nauka, kultura i sport Uvod


Obrazovanje je jedan od najvažnijih elemenata u postizanju ravnopravnosti spolova, a posebno u vremenu kada postoji potreba za kontinuiranim obrazovanjem i stručnim usavršavanjem nezavisno od dobi. Posebnu pažnju treba posvetiti obrazovanju žena, naročito u ruralnim područjima, kao i drugih ranjivih grupa, s ciljem prevazilaženja tradicionalno utemeljenih podjela po spolu obrazovnih profila, zanimanja i uloga na tržištu rada. Ovo je izuzetno značajno u periodu tranzicije kroz koju prolazi Bosna i Hercegovina.

Prema zakonskim propisima koji se odnose na sektor obrazovanja, u Bosni i Hercegovini ne postoji diskriminacija na osnovu spola. Veliki broj međunarodnih i domaćih dokumenata, od kojih je najvažnije istaći: Konvenciju UN-a o eliminiranju svih oblika diskriminacije žena, usvojenu 1979., Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20.11.1989., Evropsku povelju o učešću mladih u životu na općinskom i regionalnom nivou iz 1992., Pekinšku deklaraciju i platformu za akciju iz 1995., Ustav BiH dio II. 3. (L), te ustave entiteta, član 10. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, kao i zakone iz oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini, garantiraju pravo na školovanje i obrazovanje bez ikakve diskriminacije po bilo kojem osnovu, pa i po osnovu spola. Potrebno je obratiti pažnju i na Preporuku Vijeća Evrope CM/Rec (2007.)13 o rodno osviještenoj politici u obrazovanju i na Smjernice za suzbijanje diskriminacije žena i djevojaka u sportu, date u Preporuci Vijeća Evrope 1701(2005.).

Okvirni zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju u BiH, Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH i Okvirni zakon o visokom obrazovanju u BiH čine pravni okvir o obrazovanju u Bosni i Hercegovini koji se primjenjuje na nivou države. Ovi zakoni također obavezuju institucije i obrazovne ustanove u FBiH (uključujući kantone), RS-u i Brčko Distriktu BiH da primjenjuju i poštuju principe i norme utvrđene ovim zakonom i da osiguraju obrazovanje pod jednakim uslovima za sve učenike te da osiguraju jednake mogućnosti za obrazovanje i mogućnost izbora na svim nivoima obrazovanja bez obzira na spol.

U praksi postoji jaz i procentualni nesrazmjer između obrazovanja žena i muškaraca iste dobi. Generalno, veći broj dječaka završava osnovno i srednje obrazovanje, dok je broj djevojaka koje diplomiraju na fakultetima veći od broja dječaka. Ipak, broj muškaraca magistara nauka i specijalista, te doktora nauka veći je od broja žena s ovim zvanjima. Također, postoji jaz u obrazovanju između žena iz urbanih, suburbanih i ruralnih sredina. Spolna segregacija u obrazovanju također je prisutna, tako da žene dominiraju u društvenim i medicinskim, a muškarci u tehničkim oblastima obrazovanja. Na rukovodećim mjestima u oblasti obrazovanja dominiraju muškarci. Romi su, kao nacionalna manjina, neadekvatno obuhvaćeni obrazovanjem. Među ovom populacijom naglašena je visoka stopa nepismenosti i mala stopa obuhvaćena osnovnim, srednjim i visokim obrazovanjem. Udžbenici u Bosni i Hercegovini sadrže spolne stereotipe o muškarcima, ženama i njihovim društvenim ulogama.

Ocjena stanja


Iako je jednak broj dječaka i djevojčica, žena i muškaraca uključen u proces obrazovanja u Bosni i Hercegovini, ograničene su mogućnosti napredovanja za djevojčice i žene i pristup pozicijama za koje su potrebne visoke kvalifikacije, prije svega zbog postojanja stereotipa koji se odnose na muška/ženska zanimanja i pitanja usklađivanja profesionalnog i porodičnog života. Posebnu pažnju zaslužuje pitanje obrazovanja pripadnika i pripadnica ranjivih grupa: pripadnika i pripadnica nacionalnih manjina, osoba iz ruralnih sredina, osoba s invaliditetom, izbjeglih i raseljenih osoba, zbog brojnih prepreka s kojima se susreću. Sastavni dio obrazovnog sistema treba da bude i cjeloživotno učenje otvoreno i dostupno svima, jer to doprinosi društveno-ekonomskoj revitalizaciji, većoj mogućnosti zapošljavanja i konkurentnosti na tržištu znanja, te povećanoj mobilnosti i profesionalnoj fleksibilnosti pojedinca.

Analiza zvaničnih statističkih podataka upućuje na zaključak da postoje razlike u obuhvatu ženske i muške djece u pojedinim nivoima obrazovanja. U prosjeku, jednak broj djevojčica/djevojaka i dječaka/mladića obuhvaćen je osnovnim i srednjoškolskim obrazovanjem. U visokoškolskom obrazovanju postotak upisanih i diplomiranih studentica je u prosjeku nešto veći (59%) u odnosu na broj studenata te je, shodno tome, i veći broj diplomantica. Statistički podaci o broju osoba koje steknu zvanje magistra nauka i specijaliste pokazuju da od 2008. veći broj žena stiče ovo zvanje u odnosu na muškarce. Registrirano je povećanje broja doktora nauka svake godine, a za žene u prosjeku iznosi 35% u odnosu na ukupan broj doktora nauka. Analiza pokazuje da prilikom sticanja većeg stepena obrazovanja dolazi do smanjenja broja žena, tako da ih je samo jedna trećina sa zvanjem doktora nauka.

Veći broj žena radi u nastavi u predškolskim ustanovama (98%) i osnovnim školama (69%), dok se broj muškaraca nastavnika povećava u srednjim školama (43%) i preovladava u visokom obrazovanju (60%). Još nije potpuno zaživjela statistika razvrstanja prema spolu rukovodećeg kadra na svim nivoima obrazovanja. Statistički podaci razvrstani po spolu moraju se proširiti kvantitativno i kvalitativno uvođenjem praćenja podataka o: stopi pismenosti po spolu, ukupnom broju djece pristigle za upis u osnovno, srednje i visoko obrazovanje u odnosu na broj upisane djece, stipendijama, marginaliziranim grupama, stopi i razlozima napuštanja školovanja, obrazovanju odraslih, podršci naučnoistraživačkom radu i drugim podacima koji se mogu identificirati kao relevantni u procesu reforme obrazovanja.

Postoje pozitivni pomaci u uvođenju standarda za ravnopravnost spolova u oblast kulture i sporta. Gender komponenta ugrađena je u Akcioni plani za provođenje Strategije kulture BiH u sklopu kojeg su održane radionice o temi "Gender i kultura u BiH" za predstavnike relevantnih ministarstava i drugih institucija iz oblasti kulture u BiH, koji će dalje provoditi obuke na lokalnom nivou. Također, prilikom dodjele sredstava kulturno-umjetničkim i sportskim udruženjima, te sufinansiranja projekata u oblasti nauke vodi se računa o proporcionalnoj zastupljenosti oba spola.

S obzirom da su jednak pristup i mogućnosti u oblastima obrazovanja, kulture i sporta bitni za bolji društveni i ekonomski razvoj, te pokretačka snaga društvenih promjena, potrebno je nastaviti rad na uključivanju principa ravnopravnosti spolova u zakonski okvir, politike i reforme u ovim oblastima, nastaviti edukaciju profesionalnog osoblja, te provođenje istraživanja o različitim aspektima rodne ravnopravnosti i u obrazovanju, i u oblastima nauke, inovacija, kulture i sporta.

Mjere


Osnovni cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je stvaranje jednakih mogućnosti i pristupa obrazovanju za djevojčice i dječake, žene i muškarce u bilo kojoj životnoj dobi, uključujući pripadnike i pripadnice ranjivih grupa, na bilo kojem području (ruralno/urbano) i sa istim perspektivama za budući profesionalni život.

I.4.1. Identificiranje prioritetnih zakona, strategija, akcionih planova, programa i drugih akata u oblasti obrazovanja, nauke, kulture i sporta, s ciljem uvođenja i primjene međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova u ovim oblastima;

I.4.2. Provođenje gender analiza strategija, politika, programa i projekata u oblasti obrazovanja, nauke, kulture i sporta, s ciljem utvrđivanja nedostataka, prednosti, stvarnih potreba i mogućnosti sa aspekta ravnopravnosti spolova;

I.4.3. Redovno prikupljanje, analiza i objavljivanje podatka razvrstanih po spolu o pristupu i učešću žena i muškaraca na svim nivoima u obrazovnom sistemu, nauci, kulturi i sportu;

I.4.4. Redovno praćenje i procjena pristupa oba spola na postdiplomskim programima i sticanju naučnih zvanja, kao i pristupa grantovima i stipendijama pod istim uslovima, naučnoistraživačkim programima i projektima, kao i u procesima rukovođenja i koordinacije;

I. 4.5. Izrada i provođenje programa mjera i aktivnosti za ostvarivanje jednakih prava i jednakog pristupa obrazovanju, nauci, kulturi i sportu, uključujući jačanje profesionalnih kapaciteta za primjenu domaćih i međunarodnih standarda u navedenim oblastima, uvođenje rodno odgovornih budžeta, te uspostavljanje odgovarajućih institucionalnih mehanizama za koordinaciju provođenja ovih mjera;

I.4.6. Podrška istraživanjima o ravnopravnosti spolova u oblastima obrazovanja, nauke, kulture i sporta, kao i programima usmjerenim ka eliminaciji diskriminatornih i stereotipnih stavova u obrazovnim, naučnim, kulturnim i sportskim sadržajima;

I.4.7. Podrška programima cjeloživotnog obrazovanja za prioritetne ciljne grupe kao što su: odrasli bez završene osnovne ili srednje škole, odrasli sa završenom srednjom školom koja ne odgovara potrebama tržišta rada, osobe s posebnim potrebama, Romi, povratnici, starije osobe kao i osobe koje žele napredovati u radu i zanimanju, te usavršavanje poduzetničkih sposobnosti;

I.4.8. Podrška programima jednakih mogućnosti oba spola za jačanje kapaciteta, pristup i upotrebu novih informacionih i komunikacionih tehnologija u vladi, javnim i privatnim preduzećima, medijima kao i u sektoru obrazovanja;

I. 4.9. Podrška gender/rodnim studijama i istraživačkim aktivnostima na univerzitetima i istraživačkim institutima;

I.4.10. Provođenje promotivnih aktivnosti, informativnih kampanja i kampanja podizanja svijesti javnosti o ravnopravnosti spolova kao principu ljudskih prava, a s ciljem mijenjanja postojećih stereotipnih stavova i ponašanja u vezi s ulogama žena i muškaraca;

I.4.11. Praćenje napretka i izvještavanje o zastupljenosti i pristupu žena i muškaraca u oblastima obrazovanja, nauke, kulture i sporta.

Nosioci odgovornosti: Organi zakonodavne i izvršne vlasti na državnom i entitetskom nivou, kantonalni organi i organi jedinica lokalne samouprave, u skladu s resornim nadležnostima propisanim važećim zakonskim propisima.

Rok za provođenje: 2013.- 2017.

I.5. Zdravlje, prevencija i zaštita Uvod


Zdravlje je ključna pretpostavka za kvalitetan život svakog čovjeka. Investiranje u zdravlje građana jedan je od najznačajnijih poduhvata u procesu jačanja socijalne i ekonomske stabilnosti svake zemlje. Zdravlje uključuje fizičku, emocionalnu, socijalnu, kulturnu i duhovnu dobrobit i određeno je kako biološkim faktorima tako i socijalnim, ekonomskim i političkim kontekstom u kojem žive žene i muškarci. Zdrаvstvеnа zаštitа čеstо je nеdоvоljnа i posebno je uslovljena еkоnоmskоm situаciјоm, kао i činjеnicоm dа žеnе i muškarci čеstо nisu dоvоljnо infоrmirani о mоgućnоstimа i uslugаmа kоје im stоје nа rаspоlаgаnju. Invеstirаnjе u zdrаvljе žеna i muškaraca, kао i njihovu infоrmiranost o ovim pitanjima, znаče kvаlitеtniјi živоt za žеnе i muškarcе, kvаlitetniji živоt porodice, kvаlitеtnije rеprоduktivnо zdrаvljе i zdravo plаnirаnjе porodice.

Veliki broj međunarodnih dokumenata, od kojih je najvažnije istaći: Međunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966., Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979., Konvenciju o pravima djeteta iz 1989., Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije o "Zdravlju za sve u 21. stoljeću", Deklaraciju o pravima pacijenata u Evropi iz 1994., Ustav BiH iz 1995., Rezoluciju o politici zdravlja za sve građane Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 12/02), Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH-prečišćeni tekst, nalaže mjere i pruža smjernice za organiziranje zdravstvenog sistema koji će svim građanima i građankama omogućiti adekvatnu pomoć i zaštitu, s ciljem postizanja zdravijeg i kvalitetnijeg života. Za ovu oblast značajni su i Preporuka br. (2008.)1 Odbora ministara Vijeća Evrope zemljama članicama o uključivanju rodnih razlika u zdravstvenu politiku (30.1.2008.), kao i Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom, u dijelu koji se odnosi na zdravstvenu zaštitu, koja je usvojila Generalna skupština UN-a 1993. godine. 3

Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH određeno je da svi imaju pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu bez obzira na spol. Zakonom je zabranjena diskriminacija u bilo kojem obliku ili na bilo kojem osnovu u korištenju svih oblika prava utvrđenih važećim zakonima, a nadležne vlasti treba da osiguraju zakone, druge akte i mehanizme koji se odnose na pristup i korištenje socijalne zaštite i koji osobu ne diskriminiraju na osnovu spola direktno ili indirektno.

Ocjena stanja


U Bosni i Hercegovini učinjeni su značajni napori na usklađivanju zakona, propisa i strategija kojima se regulira oblast zdravlja i zdravstvene zaštite, s domaćim i međunarodnim standardima za ravnopravnost spolova. Institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova aktivno su učestvovali u različitim projektima koji su se odnosili na specifične zdravstvene potrebe žena i muškaraca, zaštitu reproduktivnog zdravlja mladih i zaštitu adolescenata od spolno prenosivih bolesti, prevenciju i liječenje HIV-a itd.

Međutim, postoji razlika između utvrđenih prava na zdravstvenu zaštitu i mogućnosti za njihovo ostvarenje u praksi, što se naročito odnosi na žene iz ruralnih oblasti i žene pripadnice ranjivih grupa. Postoji niz barijera koje onemogućavaju dostupnost zdravstvene zaštite za stanovnike BiH, među kojima se posebno izdvajaju: različite stope doprinosa za zdravstveno osiguranje, neuplaćivanje doprinosa od strane poslodavaca, neriješeni problemi koordinacije između entiteta, kantona itd.

Neophodno je nastaviti napore na provođenju domaćih i međunarodnih standarda kojima se osiguravaju jednaka prava žena i muškaraca na zdravlje, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje, kao i na podršci politikama i strategijama kojima se rješavanju specifične potrebe muškaraca i žena. Potrebno je voditi statističke podatke i analize o: zastupljenosti žena na rukovodećim funkcijama i mjestima odlučivanja u oblasti zdravlja, zastupljenosti žena i muškaraca u granama medicine, specijalizacijama i drugim vrstama usavršavanja, osiguranicima prema kategorijama iz zdravstvenog osiguranja, te korištenju prava iz zdravstvenog osiguranja. Važno je i dalje promovirati edukaciju i informiranje o zdravlju i pristupu zdravstvenim uslugama, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje, planiranje porodice i slično putem obrazovnog sistema, zdravstvenih ustanova i medija.

Mjere


Osnovni cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je poboljšanje zdravstvenog stanja žena i muškaraca zahvaljujući jednostavnijem i efikasnijem pristupu informacijama i zdravstvenim ustanovama.

I.5.1. Identificiranje prioritetnih zakona, strategija, akcionih planova, programa i drugih akata u oblasti zdravstvene zaštite i prevencije, s ciljem uvođenja i primjene međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova u ovim oblastima;

I.5.2. Gender analize strategija, politika, programa i projekata u oblasti zdravstvene zaštite s ciljem utvrđivanja nedostataka, prednosti, stvarnih potreba i mogućnosti sa aspekta ravnopravnosti spolova;

I.5.3. Redovno prikupljanje, analiza i objavljivanje podatka razvrstanih po spolu o učešću, pristupu i korištenju zdravstvenih usluga;

I.5.4. Izrada i provođenje programa mjera i aktivnosti za ostvarivanje jednakih prava i jednakog pristupa zdravstvenoj zaštiti, uključujući jačanje profesionalnih kapaciteta za primjenu domaćih i međunarodnih standarda u navedenim oblastima, uvođenje rodno odgovornih budžeta, te uspostavljanje odgovarajućih institucionalnih mehanizama za koordinaciju provođenja ovih mjera;

I.5.5. Provođenje obuka o ravnopravnosti spolova za profesionalne radnike u oblasti zdravstva kako bi se osiguralo pružanje zdravstvenih usluga koje uzimaju u obzir različite potrebe i interese žena i muškaraca;

I.5.6. Podrška istraživanjima o ravnopravnosti spolova u oblasti zdravstva, kao i programima usmjernim na unapređenje zdravstvene prevencije i zaštite, zaštite mentalnog zdravlja muškaraca i žena, zaštite seksualnog i reproduktivnog zdravlja s posebnim naglaskom na ranjive grupe;

I.5.7. Provođenje promotivnih aktivnosti, informativnih kampanja i kampanja podizanja svijesti javnosti o zdravlju, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje, te potpuno informiranje o opcijama porodičnog planiranja, putem medija i zdravstvenih i obrazovnih ustanova;

I.5.8. Praćenje napretka i izvještavanje o zastupljenosti žena i muškaraca u oblasti zdravstva, pristupu i korištenju zdrvastvenih usluga, prevencije i zaštite.

Nosioci odgovornosti: Organi zakonodavne i izvršne vlasti na državnom i entitetskom nivou, kantonalni organi i organi jedinica lokalne samouprave, u skladu s resornim nadležnostima propisanim važećim zakonskim propisima.

Rok za provođenje: 2013.- 2017.

I.6. Socijalna zaštita Uvod


Bosna i Hercegovina je na putu ka evropskim integracijama, te ima obavezu i zadatak da uskladi zakone iz oblasti socijalne i dječije zaštite s međunarodnim standardima, kao i da preduzme aktivnosti kako bi se ovi međunarodni dokumenti i zakoni proveli, u svrhu što skorijeg ispunjavanja uslova za njen ulazak u Evropsku uniju.

Najznačajniji međunarodni dokumenti iz ove oblasti su: Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i slobodama, Konvencija UN-a o eliminiranju svih oblika diskriminiranju žena (CEDAW), usvojena 1979., Konvencija UN-a protiv torture i ostalog nečovječnog, nehumanog i degradirajućeg tretmana ili kažnjavanja, Konvencija UN-a o pravima djeteta, usvojena 20. 11. 1989., konvencije Međunarodne organizacije rada, Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, Evropska revidirana socijalna povelja, Pekinška deklaracija i platforma za akciju iz 1995., Direktiva Vijeća Evropske komisije 86/378/EEC, od 24.7.1986., o primjeni principa jednakog tretmana za muškarce i žene u shemama socijalne sigurnosti u zaposlenju, Direktiva 79/7/EEC, od 19.12.1978., o progresivnoj primjeni principa jednakog tretmana za muškarce i žene po pitanjima socijalne sigurnosti, Ustav BiH, Ustav Federacije BiH, Ustav RS-a, te Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH.

Socijalnu sigurnost moguće je posmatrati kao opću životnu sigurnost sa stanovišta sticanja, korištenja i zaštite prirodnih prava ljudskih bića i posebno njihovih građanskih, političkih, socijalno-ekonomskih i kulturnih prava, u skladu s univerzalnim međunarodnim dokumentima. Socijalna sigurnost podrazumijeva sistem organiziranih pravno-ekonomskih, normativnih i institucionaliziranih socijalnih mjera i aktivnosti u svim oblastima uspostavljanja i ostvarivanja socijalnih potreba čovjeka i njegove porodice.

Ocjena stanja


Zakonima o socijalnoj zaštiti u BiH reguliraju se određena prava osoba koje se nalaze u stanju potrebe uzrokovane ratnim događajima, elementarnim nepogadama, općom ekonomskom krizom, psihofizičkim stanjem pojedinaca ili drugih razloga, koji se ne mogu otkloniti bez pomoći druge osobe. Korisnici socijalne zaštite su i djeca, koja se nalaze u stanju posebne socijalne potrebe, te općenito osobe s invaliditetom i osobe ometene u fizičkom ili psihičkom razvoju, materijalno neosigurane i za rad nesposobne osobe, stare osobe bez porodičnog staranja, osobe s društveno negativnim ponašanjem, osobe i porodice u stanju socijalne potrebe kojima je uslijed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite. Žene se najčešće pojavljuju kao ekonomski ugrožene osobe.

Moguće je zapaziti razlike prema spolu u korištenju socijalnih usluga. Muškarci izrazito preovladavaju kad je u pitanju društveno neprihvatljivo ponašanje, skitnja, krivična djela, narkomanija i alkoholizam, dok žena ima više među osobama sklonima prostituciji, mada je ovih osoba najmanje registrirano. Nema dostupnih podataka niti relevantnih istraživanja koja bi dokumentirala nivo poznavanja prava i procedura za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite među muškarcima i ženama u Bosni i Hercegovini. Stoga su u manjem broju i korisnice usluga socijalne zaštite. Ne postoje podaci o broju osoba koje su dobile informacije o mogućnosti ostvarivanja prava iz socijalne zaštite.

Višestruko marginalizirane grupe žena i muškaraca suočavaju se s nemogućnošću zapošljavanja i nepoznavanjem prava iz oblasti socijalne i zdravstvene zaštite. Potrebno je nastaviti rad na analizama položaja, mapiranju potreba i podršci socijalno isključenim grupama te usklađivanju i provođenju zakona, propisa, strategija i akcionih planova koji se odnose na unapređenje položaja osoba koje se mogu tretirati kao socijalno isključene.

Mjere


Osnovni cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je postizanje socijalne sigurnosti svih građana i građanki izmjenama i usklađivanjem zakonskih propisa u oblasti socijalne inkluzije, te razvojem i primjenom savremenih socijalnih politika i programa socijalne zaštite.

I.6.1. Identificiranje prioritetnih zakona, strategija, akcionih planova, programa i drugih akata u oblasti socijalne zaštite, s ciljem uvođenja i primjene međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova u ovim oblastima;

I.6.2. Gender analize strategija, politika, programa i projekata u oblasti socijalne zašite s ciljem utvrđivanja nedostataka, prednosti, stvarnih potreba i mogućnosti sa aspekta ravnopravnosti spolova;

I.6.3. Redovno prikupljanje, analiza i objavljivanje podatka razvrstanih po spolu o učešću, pristupu i korištenju socijalne zaštite;

I.6.4. Izrada i provođenje programa mjera i aktivnosti za ostvarivanje jednakih prava i jednakog pristupa socijalnoj zaštiti, uključujući jačanje profesionalnih kapaciteta za primjenu domaćih i međunarodnih standarda u ovoj oblasti, uvođenje rodno odgovornih budžeta, te uspostavljanje odgovarajućih institucionalnih mehanizama za koordinaciju provođenja ovih mjera;

I. 6.5. Podrška istraživanjima u oblasti socijalne zaštite, kao i programima usmjerenim na unapređenje socijalne zaštite, koji tretiraju specifični položaj žena na tržištu rada te u društvenom i ekonomskom životu, npr. povremeni posao, prekidi u karijeri, manji prosjek plaće, itd.;

I.6.6. Podrška programima penzijskog sistema kojima se tretiraju specifični aspekti radne karijere i nejednake podjele dužnosti između muškaraca i žena (briga o djeci, briga o ostalim članovima porodice, itd.), uključujući, kada je to neophodno, kompenzacijske mjere da bi se ublažile negativne posljedice potojećeg penzijskog sistema na žene;

I.6.7. Podrška programima namijenjenim višestruko marginaliziranim grupama koje su izložene riziku od siromaštva i izoliranosti, a koje uglavnom čine žene, kako bi se podržalo njihovo uključivanje na tržište rada i ostvarivanje prava na socijalnu zaštitu;

I.6.8. Provođenje promotivnih aktivnosti, informativnih kampanja i kampanja podizanja svijesti javnosti o važnosti ravnopravnosti spolova u pristupu i korištenju socijalne zaštite;

I.6.9. Praćenje napretka i izvještavanje o zastupljenosti žena i muškaraca u oblasti socijalne zaštite, pristupu i korištenju socijalnih usluga i socijalne zaštite.

Nosioci odgovornosti: Organi zakonodavne i izvršne vlasti na državnom i entitetskom nivou, kantonalni organi i organi jedinica lokalne samouprave, u skladu s resornim nadležnostima propisanim važećim zakonskim propisima.

Rok za provođenje: 2013.- 2017.

II. STRATEŠKI CILJ 2. Izgradnja i jačanje sistema, mehanizama i instrumenata za postizanje ravnopravnosti spolova Uvod


Jednako pravo žena i muškaraca na uživanje univerzalnih ljudskih prava osnovni je princip glavnih međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava i općeprihvaćeno je u međunarodnom zakonodavstvu. Ravnopravnost spolova je osnovno ljudsko pravo, sadržano u mnogim pravnim instrumentima, deklaracijama, kao i u mnogim nacionalnim ustavima, što je slučaj i sa Ustavom BiH.

Opća zabrana diskriminacije na brojnim osnovama, pa tako i na spolnoj, bila je prvi korak u tom procesu, pa je taj pristup uključen u Povelju Ujedinjenih naroda 1945. i u Opću deklaraciju o ljudskim pravima 1948., kao i u dva sporazuma usvojena 1966. - u Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima.

Takvi su stavovi dalje razrađeni na nivou Vijeća Evrope kroz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (1950.), Deklaraciju o ravnopravnosti žena i muškaraca Vijeća Evrope (1988.), Deklaraciju o ravnopravnosti žena i muškaraca kao osnovnom kriteriju demokratije, usvojenu na Četvrtoj evropskoj ministarskoj konferenciji o ravnopravnosti žena i muškaraca (Istanbul,1997.), te Preporuke Vijeća Evrope iz oblasti ravnopravnosti žena i muškaraca.

Da bi država ispunila svoju obavezu ukidanja diskriminacije po osnovu spola, te ostvarivanja ravnopravnosti spolova, potrebno je dalje uspostavljanje ili jačanje sistema, mehanizama i instrumenata za ravnopravnost spolova. Za postizanje tog cilja neophodno je da institucionalni mehanizmi na svim nivoima zakonodavne i izvršne vlasti imaju neophodan autoritet, vidljivost, političko priznanje, neophodno finansiranje i ljudske resurse, te da njihovo djelovanje u potpunosti podrže političke vlasti na svim nivoima.

Agencija za ravnopravnost spolova BiH, u saradnji s entitetskim gender centrima, uspostavila je Finansijski mehanizam za provođenje Gender akcionog plana BiH (FIGAP 2009.-2014.), čime su osigurana značajna sredstva za provođenje Gender akcionog plana za period od pet godina. Razvojni cilj FIGAP-a je da doprinese povećanom nivou ravnopravnosti spolova u bosanskohercegovačkom društvu. To podrazumijeva da je koncept ravnopravnosti spolova prihvaćen kao pristup u formuliranju i provođenju programa i politika u svim sektorima društva i na svim nivoima vlasti. FIGAP je jedan od važnih instrumenata za postizanje ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini. To je već prepoznatljiv novi finansijski mehanizam u regiji i predstavlja primjer dobre prakse koji izlazi iz okvira pojedinačnih programa, projekata i inicijativa.

Provođenje aktivnosti Strateškog cilja 2. je, prije svega, u odgovornosti Agencije za ravnopravnost spolova BiH, Gender centra FBiH i Gender centra RS-a, a u skladu s čl. 26. i 27. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH.

Prioritetne oblasti u okviru Strateškog cilja 2. II.1. Koordinacija provođenja i nadzor nad provođenjem Gender akcionog plana BiH


Uvod


Jačanje kapaciteta i koordinacija rada institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova jedan je od važnih preduslova za efikasno provođenje GAP-a BiH na svim nivoima vlasti.

Ocjena stanja


Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH je nadzor nad njegovom primjenom povjeren Agenciji za ravnopravnost spolova BiH koja ovaj nadzor provodi u saradnji s gender centrima. Osim toga, Agencija i gender centri su ključni institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova u okviru Vijeća ministara BiH, Vlade Federacije BiH, odnosno Vlade RS-a, koji su zaduženi da usmjeravaju napore u borbi protiv diskriminacije i postizanje ravnopravnosti spolova u BiH putem izrade strateških dokumenata i akcionih planova.

U Bosni i Hercegovini već su osnovani brojni institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova u nadležnim institucijama vlasti, ali i na lokalnom nivou (općine i gradovi u BiH i kantoni u FBiH). Iako do sada nije ostvaren ujednačen pristup u uspostavljanju ovih mehanizama kao i u njihovim nadležnostima u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH, ovi mehanizmi morali bi biti nadležni za:

- provođenje Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH na nivou vlasti na kojem su osnovani;

- koordiniranje realizacije programskih ciljeva iz GAP-a BiH;

- osiguravanje provođenja međunarodnih standarda u oblasti ravnopravnosti spolova.

odnosno za podršku nadležnim organima izvršne i zakonodavne vlasti na nivou na kojem su osnovani da ispunjavaju obaveze utvrđene Zakonom, a koje se odnose na:




a) donošenje programa mjera radi postizanja ravnopravnosti spolova u svim oblastima i na svim nivoima vlasti;

b) donošenje novih ili izmjenu i dopunu postojećih zakona i drugih propisa radi usklađivanja s odredbama ovog zakona i međunarodnim standardima za ravnopravnost spolova;

c) provođenje aktivnosti i mjera iz GAP-a BiH kroz redovne programe rada uz osiguranje budžetskih sredstava;

d) osiguranje prikupljanja, vođenja, analize i prikazivanja statističkih podataka razvrstanih po spolu.

S ciljem osiguravanja provođenja obaveza iz Zakona, na svim nivoima vlasti trebalo bi da budu doneseni programi mjera radi postizanja ravnopravnosti spolova u svim oblastima javnog i privatnog života.

Radi postizanja ravnopravnosti spolova program mjera u svim oblastima uključuje, ali se ne ograničava na:

a) analizu stanja spolova u određenoj oblasti;

b) provođenje donesenih državnih politika kroz akcione planove za ravnopravnost spolova;

c) mjere za otklanjanje uočene neravnopravnosti spolova u određenoj oblasti.

Osnaživanje i koordinacija rada institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova jedan je od važnih preduslova za efikasno provođenje GAP-a BiH na svim nivoima vlasti. Budući da Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH i Gender centar RS-a od donošenja Zakona rade na pružanju stručne podrške drugim institucijama u procesu uključivanja principa ravnopravnosti spolova, ovim kao i poglavljem II.2. predviđeno je da Agencija i gender centri nastave da iniciraju uspostavljanje i pružaju stručnu podršku u radu institucionalnih mehanizama na svim nivoima vlasti. Stručna podrška odnosi se na: definiranje kriterija za rad institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova na svim nivoima organizacije vlasti, inicijative za osnivanje novih institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova na svim nivoima organizacije vlasti, podršku u uvođenju standarda za ravnopravnost spolova (publiciranje i distribucija edukativnih i stručnih materijala za unapređenje znanja iz oblasti ravnopravnosti spolova, unapređenje resursno-edukacionog i dokumentacionog centra).

Nivoi vlasti koji uspostavljaju institucionalne mehanizme dužni su osigurati sredstva, organizaciono i stručno jačanje kao i provođenje programa, projekata i aktivnosti, učešće na konferencijama, okruglim stolovima, javnim raspravama, edukativnim i promotivnim događajima.

S ciljem koordinacije provođenja i nadzora nad provođenjem GAP-a BiH, bit će uspostavljen Upravni odbor za koordinaciju i praćenje provođenja GAP-a BiH, koji čine direktorice Agencije za ravnopravnost spolova BiH, Gender centra RS-a i Gender centra FBiH. Upravni odbor bit će zadužen za usvajanje smjernica za izradu godišnjih operativnih planova, odobravanje godišnjih operativnih planova kao i za izvještavanje Vijeće ministara BiH i Parlamentarne skupštine BiH.

Koordinacioni odbori koje će uspostaviti Vijeće ministara BiH, Vlada Federacije BiH i Vlada RS-a bit će nadležni za izradu i usvajanje godišnjih operativnih planova kao i za izvještavanje Koordinacionog odbora GAP-a BiH. Koordinacioni odbori će do kraja oktobra svake godine, na osnovu provođenja GAP-a BiH u skladu sa usvojenim smjernicama, izrađivati prijedloge godišnjih operativnih planova koji će u smislu ujednačenog pristupa u provođenju aktivnosti biti dostavljeni Upravnom odboru na mišljenje.

Mjere


Ciljevi koji se žele postići predviđenim mjerama su:

- Koordinirano provođenje GAP-a BiH u skladu s nadležnostima pojedinih nivoa vlasti;

- Uspostavljanje održivih mehanizama za provođenje GAP-a BiH na lokalnom nivou vlasti u BiH;

II.1.1. Uspostavljanje Upravnog odbora za koordinaciju i praćenje provođenja GAP-a BiH (koji čine direktorice Agencije za ravnopravnost spolova BiH, Gender centra RS-a i Gender centra FBiH)

Nosioci odgovornosti: Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH

Rok za provođenje: u roku od tri mjeseca od usvajanja GAP-a BiH;

II.1.1. Uspostavljanje Koordinacionog odbora za koordinaciju i praćenje provođenja GAP-a BiH od institucija BiH (koji čine Agencija za ravnopravnost spolova BiH i institucije BiH čiji sastav predlaže Upravni odbor)

Nosioci odgovornosti: Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH

Rok za provođenje: u roku od tri mjeseca od usvajanja GAP-a BiH;

II.1.2. Uspostavljanje Koordinacionog odbora za koordinaciju i praćenje provođenja GAP-a od institucija RS-a (koji čine Gender centar Vlade RS-a i institucije RS-a čiji sastav predlaže Upravni odbor)

Nosioci odgovornosti: Vlada RS-a, na prijedlog Gender centra RS-a

Rok za provođenje: u roku od tri mjeseca od usvajanja GAP-a BiH;

II.1.3. Uspostavljanje Koordinacionog odbora za koordinaciju i praćenje provođenja GAP-a od institucija Federacije BiH (koji čine Gender centar FBiH i institucije Federacije BiH čiji sastav predlaže Upravni odbor)

Nosioci odgovornosti: Vlada FBiH, na prijedlog Gender centra FBiH

Rok za provođenje: u roku od tri mjeseca od usvajanja Gender akcionog plana BiH;

II.1.4. Usvajanje smjernica za izradu godišnjih operativnih planova koje izrađuju koordinacioni odbori te prioriteti za svaku godinu provođenja GAP-a BiH

Nosioci odgovornosti: Upravni odbor

Rok za provođenje: septembar 2013. godine;

II.1.5. Izrada prijedloga godišnjih operativnih planova za svaku godinu provođenja GAP-a BiH

Nosioci odgovornosti: koordinacioni odbori

Rok za provođenje: do sredine septembra svake godine provođenja GAP-a BiH;

II.1.6. Dostavljanje mišljenja na prijedloge godišnjih operativnih planova koje izrađuju koordinacioni odbori

Nosioci odgovornosti: Upravni odbor

Rok za provođenje: do kraja novembra svake godine provođenja GAP-a BiH;

II.1.7. Usvajanje godišnjih operativnih planova za svaku godinu provođenja GAP-a BiH

Nosioci odgovornosti: koordinacioni odbori

Rok za provođenje: do kraja decembra;

II.1.8. Usvajanje godišnjih izvještaja i dostavljanje izvještaja Vijeću ministara BiH na razmatranje

Nosioci odgovornosti: Koordinacioni odbor

Rok za provođenje: do juna mjeseca svake godine provođenja GAP-a BiH za prethodnu godinu;

II.1.9. Uspostavljanje institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova na lokalnom nivou (u općinama i gradovima u BiH i kantonima u FBiH u kojima još nisu uspostavljeni)

Nosioci odgovornosti: lokalni nivoi vlasti (općine i gradovi u BiH i kantoni u FBiH)

Rok za provođenje: do kraja 2017. godine;

II.1.10. Ostvarivanje saradnje između institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova na lokalnom nivou vlasti i organizacija civilnog društva koje se bave pitanjima promocije i zaštite ljudskih prava i ravnopravnosti spolova

Nosioci odgovornosti: lokalni nivoi vlasti (općine i gradovi u BiH i kantoni u FBiH)

Rok za provođenje: 2013. - 2017.;

II.1.11. Organizacija dvogodišnjeg koordinacionog sastanka institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova na svim nivoima organizacije vlasti

Nosioci odgovornosti: Upravni odbor

Rok za provođenje: 2013., 2015. i 2017.;

II.2. Praćenje i unapređenje primjene međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova Uvod


Prioritetna obaveza koja proističe iz mandata institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova, kao i zakonskih nadležnosti jeste praćenje i unapređenje primjene međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova u Bosni i Hercegovini.

Redovno se izrađuju i dostavljaju nadležnim institucijama izvještaji o primjeni međunarodnih dokumenata, UN-a i Vijeća Evrope, koji se odnose na ravnopravnost spolova i osnaživanje žena, a prema kojima je Bosna i Hercegovina obavezna izvještavati. (CEDAW, Pekinška deklaracija i Platforma za akciju, Rezolucija UN-a 1325, preporuke Vijeća Evrope i evropske direktive). U skladu s obavezama izvještavanja o primjeni Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), izrađen je Četvrti i peti periodični izvještaj Bosne i Hercegovine o CEDAW-u. Nakon što su ga usvojili Vijeće ministara BiH i Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, Izvještaj je dostavljen Komitetu UN-a za CEDAW na razmatranje.

S ciljem unapređenja primjene Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 "Žene, mir i sigurnost" izrađen je Akcioni plan za provođenje UNSCR 1325 "Žene, mir i sigurnost" u Bosni i Hercegovini za period 2010.-2013., a usvojilo ga je Vijeće ministara BiH 2. Bosna i Hercegovina je tako postala prva država u jugoistočnoj Evropi koja je usvojila Akcioni plan za provođenje navedene rezolucije.

U skladu s čl. 26. i 27. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, Agencija za ravnopravnost spolova BiH i entitetski gender centri dužni su da prate, učestvuju u pripremi, pokreću inicijative i daju mišljenja o usaglašenosti zakona i drugih akata, politika, strategija, planova i programa, koji se donose na nivou države i entiteta, s odredbama ovog zakona i drugim domaćim i međunarodnim standardima za ravnopravnost spolova.

Ocjena stanja


Prakse i rezultati Bosne i Hercegovine u primjeni međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova promovirani su i prepoznati na međunarodnom nivou o čemu svjedoči i činjenica da su predstavnici gender mehanizama pozivani na sastanke i samite na najvišem liderskom nivou, širom Evrope i svijeta. To podrazumijeva i redovno učešće u radu tijela UN-a i Vijeća Evrope, te redovno izvještavanje o primjeni međunarodnih dokumenata UN-a i Vijeća Evrope koji se odnose na različita pitanja ravnopravnosti spolova.

Standardi za ravnopravnost spolova primjenjuju se i u procesima integriranja Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Međutim, potrebno je unaprijediti saradnju s Direkcijom za evropske integracije BiH i Delegacijom Evropske unije u BiH s ciljem primjene standarda i mehanizama za ravnopravnost spolova u svim segmentima procesa pristupa evropskim integracijama, uključujući IPA programiranje i druge programe pomoći Evropske unije, a naročito u izvještavanju o napretku Bosne i Hercegovine.

Prethodnih godina posebna pažnja posvećena je usklađivanju nacrta i prijedloga zakona, podzakonskih i drugih normativnih akata, strategija, planova i programa sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH. Ovo je kontinuiran proces koji treba dalje unapređivati.

Mjere i aktivnosti


Osnovni cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je efikasno praćenje i unapređenje primjene međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova u BiH, radi utvrđivanja mjera za postizanje ravnopravnosti spolova u svim oblastima društvenog života.

II.2.1. Praćenje i unapređenje primjene međunarodnih standarda za ravnopravnost spolova

II.2.1.1. Provođenje, koordinacija i praćenje obaveza BiH prema dokumentima UN-a i Vijeća Evrope (Pekinška deklaracija, CEDAW i Preporuke, Rezolucija UN-a 1325 i Akcioni plan za BiH, CAHVIO i Strategija provođenja CAHVIO za BiH...);

II.2.1.2. Predstavljanje na međunarodnom nivou i učešće u aktivnostima tijela za ravnopravnost spolova i ljudskih prava žena, radnih grupa i mehanizama UN-a i Vijeća Evrope;

II.2.1.3. Izrada redovnih izvještaja UN-u i Vijeću Evrope, te izvještavanje po drugim međunarodnim dokumentima, o ispunjavanju obaveza Bosne i Hercegovine u oblasti ravnopravnosti spolova;

II.2.1.4. Pokretanje inicijative za vođenje pregovora, zaključivanja i ratifikacije međunarodnih standarda za ravnopravnost spolova;

II.2.1.5. Saradnja s međunarodnim organizacijama na provođenju obaveza prema međunarodnim standardima u oblasti ravnopravnosti spolova i ljudskih prava žena.

Nosioci odgovornosti: Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH, Gender centar RS-a

Rok za provođenje: 2013.-2017.

II.2.2. Praćenje i unapređenje primjene domaćih standarda za ravnopravnost spolova

II.2.2.1. Davanje mišljenja o usaglašenosti nacrta i prijedloga zakona, podzakonskih i drugih normativnih akata, strategija, planova i programa sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH;

II.2.2.2. Upućivanje inicijativa, mišljenja i preporuka za izmjene i dopune propisa u slučaju neusaglašenosti s odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH;

II.2.2.3. Učešće u pripremi zakona, podzakonskih i drugih akata, strategija, politika i programa s ciljem utvrđivanja mjera za postizanje ravnopravnosti spolova u svim oblastima društvenog života;

II.2.2.4. Prijem i obrada molbi, žalbi i predstavki osoba i grupa osoba u kojima se ukazuje na povrede nekog prava iz Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH.

Nosioci odgovornosti: Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH, Gender centar RS-a

Rok za provođenje: 2013.-2017.

II.3. Jačanje i saradnja institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova

Uvod

Uputstva, obaveze, ciljevi i smjernice za osnaživanje i održivost svih nacionalnih mehanizama, njihova saradnja i jačanje kapaciteta sadržani su u Poglavlju 37. Memoranduma 21 "Nacionalni mehanizmi i međunarodna saradnja za jačanje kapaciteta zemalja u razvoju" UN-ovog Odjela za ekonomske i socijalne poslove, Studiji o efikasnom funkcioniranju državnih mehanizama za integriranje gendera u zemljama članicama Vijeća Evrope (2004.), državni mehanizmi: akcioni planovi i integriranje gendera u zemljama članicama Vijeća Evrope od 4. svjetske konferencije žena u Pekingu 1995. (2004.), Priručniku Vijeća Evrope o nacionalnim mehanizmima za promoviranje gender jednakosti i akcioni planovi – smjernice za uspostavljanje i provođenje državnih mehanizama za promoviranje jednakosti, s primjerima dobrih praksi, 2001. godine, Ustavu BiH (1995.), Zakonu o upravi BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02), te Milenijskim razvojnim ciljevima. Bosna i Hercegovina ima uspostavljene institucionalne mehanizme za ravnopravnost spolova u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti na državnom, entitetskom, kantonalnom i općinskom nivou, čime su stvoreni osnovni preduslovi za primjenu Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH.

Svi institucionalni mehanizmi imaju precizno definiran mandat, što ukazuje na opredijeljenost vlasti ka postizanju ravnopravnosti spolova i uključivanju gender pitanja u sve oblasti društvenog života. Ipak, stvarni pokretači inicijativa, prijedloga mjera djelovanja, te ključni subjekti u ovom procesu su: Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH i Gender centar RS-a. Ova tri institucionalna mehanizma za ravnopravnost spolova su odlučujuća poluga u pokretanju i provođenju aktivnosti, projekata i programa iz oblasti ravnopravnosti spolova, kao i iniciranju uspostavljanja takvih mehanizama na lokalnom nivou.

U svrhu što boljeg provođenja Zakona i održivosti ovih mehanizama, neopodno je dalje jačanje njihovih kapaciteta, kao i međusobne saradnje i koordinacije. Od suštinskog značaja je, također, saradnja i stručna podrška drugim institucijama u procesu uključivanja principa ravnopravnosti spolova.

Ocjena stanja


Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH i Gender centar RS-a imaju veoma uspješnu međusobnu saradnju. Svoj rad koordiniraju kroz djelovanje i redovne sastanke Koordinacionog odbora institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova BiH, odnosno Upravnog odbora, uspostavljenog s ciljem praćenja provođenja FIGAP-a, a čine ga direktorice Agencije i entitetskih gender centara. Jačanje saradnje i kapaciteta je kontinuiran proces koji uključuje unapređenje stručnosti kako institucija za ravnopravnost spolova, tako i drugih institucija na svim nivoima organizacije vlasti, s ciljem daljnjeg razvijanja i primjene sistema, mehanizama i instrumenata za gender analizu, procjenu uticaja sa aspekta ravnopravnosti spolova, te rodno odgovorno budžetiranje.

Provedene su brojne obuke državnih službenika, sudija i tužilaca za primjenu standarda ravnopravnosti spolova. Većina ministarstava svjesna je obaveza i zainteresirana za uključivanje principa ravnopravnosti spolova u planove i programe rada i budžete. Međutim, u praksi je veoma često prisutno mišljenje kako su za stvaranje uslova (normativnih i drugih) za postizanje de facto ravnopravnosti spolova odgovorni samo gender isntitucionalni mehanizmi, u prvom redu Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH i Gender centar RS-a. Međutim, integriranje standarda ravnopravnosti spolova u sve vladine politike, strategije, programe rada i budžete može se ostvariti samo u bliskoj saradnji institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova i institucija sistema koje su odgovorne za primjenu ovih standarda i praćenje stanja u pojedinim oblastima društvenog života i rada. Kontinuirana saradnja, obuke i stručna podrška su neophodni za sve aktere uključene u procese kreiranja politika kako bi mogli identificirati probleme i razvijati politike koje će uzimati u obzir pitanja ravnopravnosti spolova.

Neophodno sredstvo u tom procesu je rodno odgovorno budžetiranje koje podrazumijeva poštivanje principa ravnopravnosti spolova tokom pripreme budžeta, te raspodjele i dodjele finansijskih resursa. Napredak je postignut u instrukcijama za izradu dokumenata okvirnog budžeta (DOB-a) za budžetske korisnike na državnom i entitetskom nivou, koji zahtijevaju iskazivanje uticaja politika, strategija i prioritetnih programa na unapređenje ravnopravnosti spolova. Ovu praksu treba nastaviti i ubrzati rodno odgovorno budžetiranje u institucijama na svim nivoima vlasti, što će doprinijeti da sve politike, strategije, programi, zakoni i drugi propisi imaju ugrađen gender aspekt na nivou planiranja, provođenja, praćenja i ocjene rezultata.

Mjere i aktivnosti


Osnovni cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je jačanje kapaciteta, operativnosti i održivosti institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova, kao i drugih institucija u procesima uključivanja principa ravnopravnosti spolova na svim nivoima.

II.3.1.1. Definiranje kriterija za rad institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova na svim nivoima organizacije vlasti;

II.3.1.2. Inicijativa za osnivanje novih institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova na svim nivoima organizacije vlasti;

II.3.1.3. Jačanje kapaciteta, saradnja i koordinacija institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova na svim nivoima organizacije vlasti;

II.3.1.4. Kontinuirana koordinacija između Agencije za ravnopravnost spolova BiH, Gender centra Vlade FBiH i Gender centra Vlade RS-a (kroz djelovanje Upravnog odbora za koordinaciju i praćenje provođenja GAP-a BiH);

II.3.1.5. Kontinuirana koordinacija između Agencije za ravnopravnost spolova BiH i institucija BiH (kroz rad Koordinacionog odbora za koordinaciju i praćenje provođenja GAP-a od institucija BiH);

II.3.1.6. Kontinuirana koordinacija između Gender centra Vlade RS-a i institucija RS-a (kroz rad Koordinacionog odbora za koordinaciju i praćenje provođenja GAP-a od institucija RS-a);

II.3.1.7. Kontinuirana koordinacija između Gender centra Vlade FBiH i institucija FBiH (kroz rad Koordinacionog za koordinaciju i praćenje provođenja GAP-a od institucija FBiH);

II.3.1.8. Podrška Komisiji za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH;

II.3.1.9. Podrška komisijama za ravnopravnost spolova Parlamenta Federacije BiH i Odboru jednakih mogućnosti Narodne skupštine RS-a;

II.3.1.10. Podrška mehanizmima za ravnopravnost spolova na lokalnom nivou;

II.3.1.11. Organizaciono i stručno jačanje institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova (stručne obuke, publiciranje i distribucija edukativnih i stručnih materijala za unapređenje znanja iz oblasti ravnopravnosti spolova, unapređenje resursno-edukacionog i dokumentacionog centra);

II.3.1.12. Provođenje zajedničkih programa, projekata i aktivnosti, učešće na konferencijama, okruglim stolovima, javnim raspravama, edukativnim i promotivnim događajima;

II.3.1.13. Razvijanje mehanizma za izvještavanje i razmjenu informacija svih institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova.

Nosioci odgovornosti: Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH, Gender centar RS-a

Rok za provođenje: 2013.-2017.

II.3.2. Saradnja i podrška institucijama u procesu uključivanja principa ravnopravnosti spolova

II.3.2.1. Osnovne i napredne obuke državnih službenika o konceptu ravnopravnosti spolova i obavezama prema domaćim i međunarodnim normativno-pravnim standardima za ravnopravnost spolova, i druge obuke o primjeni ovih standarda prema potrebama ciljnih grupa;

II.3.2.2. Obuke za usklađivanje propisa sa standardima za ravnopravnost spolova, uključujući gender analizu propisa;

II.3.2.3. Koordinacija i podrška institucijama u uvođenju rodno odgovornog budžetiranja, uključujući obuke, podršku u izradi analiza budžeta radi utvrđivanja različitog uticaja na žene i muškarce, te gender analizu budžeta prilikom planiranja i procjene prihoda i rashoda;

II.3.2.4. Podrška uvođenju posebnih politika i akcija u područja kritična za unapređenje položaja žena i za ravnopravnost spolova;

II.3.2.5. Koordinacija, rukovođenje i administriranje rada Koordinacionog tijela za provođenje Akcionog plana UNSCR 1325 u BiH;

II.3.2.6. Uspostavljanje drugih vidova formalne i neformalne saradnje sa institucijama vlasti u svim sektorima i na svim nivoima s ciljem razmjene informacija, planiranja i provođenja zajedničkih programa i aktivnosti, učešća (po pozivu) na konferencijama, okruglim stolovima, javnim raspravama, edukativnim i promotivnim događajima.

Nosioci odgovornosti: Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH, Gender centar RS-a, agencije za državnu službu

Rok za provođenje: 2013.-2017.

II.4. Podizanje svijesti o ravnopravnosti spolova u svim segmentima društva


Uvod


U savremenom društvu mediji, pored porodice i obrazovnih ustanova, predstavljaju najznačajniji izvor informacija. Razvojem tehnologije, u posljednjih nekoliko decenija, olakšan je razvoj komunikacionih mreža, koje imaju veliki uticaj na formiranje ličnog i javnog mišljenja o određenim pojavama i aktivnostima u društvu.

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija o eliminiranju svih oblika deskriminacije žena (CEDAW), Pekinška deklaracija i platforma za akciju, Deklaracija o ravnopravnosti žena i muškaraca Vijeća Evrope, Aneks I. Dejtonskog mirovnog sporazuma, EU Gender mapa puta i GAPBiH, u svojoj osnovnoj koncepciji zahtijevaju prikazivanje žena i muškaraca na ravnopravan i nestereotipan način, s punim poštivanjem njihovog ljudskog dostojanstva. U skladu s međunarodnim i domaćim pravnim standardima, štampani i elektronski mediji u BiH, kroz uređivačku politiku, treba da osiguraju poštivanje ravnopravnosti na osnovu spola, roda, spolnog identiteta, rodnog identiteta, rodnog izražavanja i seksualne orijentacije kroz:

- prikazivanje pozitivnih primjera nediskriminiranja i poštivanja ljudskih prava na pomenutim osnovama, u javnoj i privatnoj sferi života,

- prikazivanje svih osoba, bez obzira na njihov spol, rod, spolni identitet, rodni identitet, rodno izražavanje i seksualnu orijentaciju, na ravnopravan i nestereotipan način, s punim poštivanjem njihove osobnosti i ljudskog dostojanstva,

- podizanje svijesti o potrebi njihovog ravnopravnog učešća u ekonomskom i društvenom razvoju,

- eliminiranje seksizma, rodofobije, homofobije, bifobije, transfobije u medijskom jeziku,

- podizanje svijesti javnosti o prisustvu različitih oblika nasilja na osnovu spola, roda, spolnog identiteta, rodnog identiteta, rodnog izražavanja, seksualne orijentacije i pogubnog uticaja tog nasilja na žrtve i društvo u cjelini,

- podizanje svijesti javnosti o problemu seksualnog nasilja, incesta, porodičnog nasilja, ekonomskog nasilja, trgovine ljudskim bićima i posljedicama na žrtve i društvo u cjelini,

- otklanjanje stereotipa i predrasuda na osnovu spola, roda, spolnog identiteta, rodnog identiteta, rodnog izražavanja i seksualne orijentacije usmjerenog ka osobama koje se nalaze na javnim funkcijama i/ili u političkom životu BiH,

- medijsku promociju i ravnopravnu vidljivost političkih kandidata i kandidatkinja bez obzira na njihov spol, rod, spolni identitet, rodni identitet, rodno izražavanje i seksualnu orijentaciju,

- educiranja novinara i novinarki o ravnopravnosti na osnovu spola, roda, spolnog identiteta, rodnog identiteta, rodnog izražavanja, seksualne orijentacije i upotrebe rodno osjetljivog jezika,

- promoviranje ravnopravnog učešća i zastupljenosti osoba različitih spolnih identiteta, rodnih identiteta, rodnog izražavanja i seksualne orijentacije na pozicijama odlučivanja u medijima, naročito u upravljačkim, programskim i regulatornim tijelima.

Evidentno je dа u nаšеm društvu prеоvlаdаvајu klаsični stеrеоtipi u nаčinu prikаzivаnjа žеna i muškaraca u mеdiјimа, što su pokazala mnoga istraživanja medijskih sadržaja, od kojih izdvajamo "Gender Media Watch BiH 2002" i "Projiciranje gendera u bh. medijima" Agencije za ravnopravnost spolova BiH i gender centara RS-a i FBiH. Ova istraživanja pokazala su da su žene mnogo manje prisutne u medijskim sadržajima od muškaraca. Imidž žena i muškaraca u medijima koji formiraju javno mnjenje uglavnom se razlikuje. Mediji se češće fokusiraju na muškarce, kada su u pitanju rukovodeće funkcije i stručna znanja, što je djelimično refleksija "društvene stvarnosti, a djelimično očiglednog seksističkog pristupa i rezultat nepostojanja planirane politike za ravnopravnost spolova u oblasti javnih medija". S druge strane, žene, kojima je dato manje prostora u društveno značajnim pitanjima, dominiraju u prezentiranju privatne sfere. U toj sferi one se javljaju u ulozi majki, domaćica, potrošača, pasivne pratnje svojih muževa, itd.

Pеkinškа plаtfоrmа zа аkciјu nаvоdi оblаst "Žеnе i mеdiјi" kао јеdnu оd 12 оblаsti u kојimа је pоtrеbnо оsigurati оdgоvаrајuću zаstupljеnоst žеnа. Ovim dokumentom definiraju se koraci, koji imaju za cilj postizanje ravnopravne zastupljenosti spolova u medijima. Istrаživаnjа i dоstupni rеzultаti (Media Wаtch 2002) pоtvrđuјu dа je Bоsnа i Hеrcеgоvinа u cјеlini društvеna zајеdnica u kојoj sе nеdоvоljnа zаstupljеnоst žеnа u pоlitičkоm, privrеdnоm i оstаlim оblаstimа јаvnоg živоtа rеflеktira i nа nеdоvоljnu zаstupljеnоst u mеdiјimа i krоz mеdiје.

Ocjena stanja


Budući da mediji imaju značajnu ulogu u formiranju društvene svijesti, oni mogu usporiti ili ubrzati strukturalne promjene ka ravnopravnosti spolova. Rad na eliminiranju ukorijenjenih uzroka diskriminacije žena i promjene svijesti javnosti o ulogama spolova zahtijeva intenzivnije aktivnosti na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini.

Institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova proveli su niz mjera kako bi se ravnopravnost spolova poštovala u svim segmentima medijskog djelovanja. Zakon o RTV servisu, Zakon o RTV sistemu i Zakon o komunikacijama BiH usklađeni su sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH. Standardi ravnopravnosti spolova ugrađeni su u Kodeks za štampu i Kodeks o emitiranju radio i TV programa u BiH. Provedene su brojne medijske kampanje, održani okrugli stolovi, kao i obuke s ciljem edukacije medija o principima ravnopravnosti spolova, gender stereotipima, gender senzitivnom izvještavanju i primjeni gender senzitivnog jezika.

Zapaža se pozitivan pomak u poštivanju standarda ravnopravnosti spolova u medijima, upotrebi gender osjetljivog jezika i davanju na značaju temama koje se odnose na pitanja ravnopravnosti spolova. Agencija i gender centri redovno promoviraju svoje aktivnosti putem medija, emitirani su spotovi s ciljem prevencije i borbe protiv nasilja u porodici, promoviranja žena za pozicije donošenja odluka i dr. Potrebno je nastaviti saradnju s medijima i podsticati medijske sadržaje kojima se promoviraju ravnopravnost spolova u svim oblastima društvenog djelovanja, upotreba neseksističkog jezika i prezentacija nestereotipnih slika, te koji isključuju upotrebu bilo kakvog degradirajućeg materijala na osnovu spola.

Mjere i aktivnosti


Osnovni cilj koji se želi postići predviđenim mjerama su rodno osjetljivi elektronski i printani mediji na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

II.4.1. Promotivno djelovanje i podizanje svijesti

II.4.1.1. Podizanje svijesti javnosti kroz obilježavanje značajnih datuma iz oblasti ravnopravnosti spolova (sedmice ravnopravnosti spolova "Gender Week", međunarodne kampanje "16 dana aktivizma borbe protiv nasilja na osnovu spola", te ostalih datuma značajnih u oblasti ravnopravnosti spolova);.

II.4.1.2. Medijska promocija aktivnosti provedenih u okviru procesa uključivanja principa ravnopravnosti spolova;

II.4.1.3. Organiziranje promotivnih događaja, kampanja, konferencija, radionica, okruglih stolova, tematskih sjednica i slično u različitim oblastima društvenog života;

II.4.1.4. Unapređenje i redovno ažuriranje sadržaja veb-stranica Agencije za ravnopravnost spolova BiH, Gender centra Vlade FBiH, Gender centra RS-a, kao i veb-stranica FIGAP-a i Akcionog plana za provođenje Rezolucije UN-a 1325;

II.4.1.5. Izrada, štampanje i distribucija promotivnih materijala i publikacija.

Nosioci odgovornosti: Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH, Gender centar RS-a

Rok za provođenje: 2013.-2017.

II.4.2. Jačanje odnosa s medijima

II.4.2.1. Podsticanje usvajanja i provođenja mjera, smjernica, pravila ponašanja ili drugih odredbi u okviru elektronskih i štampanih medija, koje uključuju eliminaciju diskriminacije na osnovu spola i štetnih rodnih stereotipa u medijskim sadržajima, promoviranje ravnopravnosti spolova kao ključnog segmenta ljudskih prava, uvođenje rodno osjetljivog jezika;

II.4.2.2. Podsticanje medijskih sadržaja koji prikazuju žene i muškarace na ravnopravan i nestereotipan način, promoviraju njihov ravnopravan status i uloge u privatnoj i javnoj sferi, s punim poštivanjem njihovog ljudskog dostojanstva;

II.4.2.3. Redovna procjena zastupljenosti žena na rukovodećim i upravnim nivoima te u tehničkim službama elektronskih i štampanih medija, javnih i privatnih, kao i u savjetodavnim, regulatornim i nadzornim tijelima u medijskom sektoru;

II.4.2.4. Podrška projektima istraživanja medijskih sadržaja o zastupljenosti žena u obrazovnju, nauci, kulturi, politici, ekonomiji i društvenom životu, kao i uticaj medija na oblikovanje vrijednosti sudova i ponašanja, potreba i interesa žena i muškaraca u svim fazama života;

II.4.2.5. Obuke o ravnopravnosti spolova za profesionalce u medijima.

Nosioci odgovornosti: Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH, Gender centar RS-a, profesionalna udruženja novinara, regulatorna tijela za medije, medijske kuće

Rok za provođenje: 2013.-2017.

II.5. Podrška programima i projektima institucionalnih i vaninstitucionalnih partnera Uvod


Institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova pružaju redovnu stručnu podršku pripremi, provođenju i praćenju programa i projekata institucija i nevladinih organizacija koji se finansiraju iz donatorskih sredstava i prilagođeni su potrebama i prioritetima institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova.

Međutim, u proteklom periodu najveći doprinos sistemskom uvođenju ravnopravnosti spolova u prioritetne oblasti društvenog djelovanja postignut je provođenjem FIGAP-a. FIGAP, odnosno Finansijski mehanizam za provođenje GAP-a BiH uspostavljen je potpisivanjem Sporazuma o zajedničkom finansiranju između Vijeća ministara BiH i grupe donatora, krajem 2009. godine, čime su osigurana značajna sredstva za provođenje GAP-a do 2015.godine. Provode ga direktno Agencija i entitetski gender centri, alocirajući veći dio budžetskih sredstava za programe i projekte institucija i nevladinih organizacija. Zbog toga je pažljivo planiranje i provođenje referentno ne samo za institucionalne mehanizme za ravnopravnost spolova, već i za institucionalne i vaninstitucionalne partnere, kao i za donatore. Cilj FIGAP-a je da aktivnosti gender mainstreaminga postanu dio redovnog programa i budžeta institucija.

Ocjena stanja


U proteklom periodu provedeni su brojni projekti s institucionalnim i vaninstitucionalnim partnerima, koji su se odnosili na sljedeće oblasti: sprečavanje nasilja u porodici, provođenje Rezolucije UN-a 1325, političku participaciju žena, rodno odgovorno budžetiranje, podršku radu lokalnih organa vlasti na uvođenju standarda ravnopravnosti spolova, te druge specifične teme. Pored programa/projekata u okviru FIGAP-a, značajno je spomenuti zajednički projekat institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova i UNDP/UNFPA "Prevencija i suzbijanje seksualnog i rodno zasnovanog nasilja u BiH". UN Women (ranije UNIFEM) nastavio je podržavati projekte za uvođenje rodno odgovornog bužetiranja i provođenje UN SCR 1325 u BiH.

Da bi se postigla dugoročna održivost, još uvijek je neophodno stalno praćenje i kontrola procesa, te usmjeravanje institucija i nevladinih organizacija kroz zajedničko mapiranje potreba, planiranje i stručnu pomoć u provođenju svih aktivnosti.

Mjere


Osnovni cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je da primjena standarda za ravnopravnost spolova postane dio redovnih programa i budžeta institucija, te uspostavljanje stvarnog partnerstva između institucija i nevladinih organizacija.

II.5.1. Stručna podrška u pripremi i provođenju programa i projekata institucionalnih partnera na svim nivoima organizacije vlasti, koji se finansiraju iz sredstava FIGAP-a i drugih donatorskih sredstava;

II.5.2. Dodjela sredstava iz FIGAP-a institucijama za programe mjera unapređenja ravnopravnosti spolova, uključujući praćenje i ocjenu provođenja programa;

II.5.3. Stručna podrška u pripremi i provođenju projekata nevladinih i drugih organizacija civilnog društva koji se finanisraju iz sredstava FIGAP-a i drugih donatorskih sredstava;

II.5.4. Dodjela grantova iz sredstava FIGAP-a nevladinim i drugim organizacijama civilnog društva za projekate unapređenja ravnopravnosti spolova, uključujući i praćenje i ocjenu provođenja projekata.

Nosioci odgovornosti: Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH, Gender centar RS-a

Rok za provođenje: 2013.-2017.

II.6. Praćenje i ocjena napretka u postizanju ravnopravnosti spolova Uvod


Među najvažnijim instrumentima za efikasno planiranje, te provođenje i ocjenu učinaka mjera za unapređenje ravnopravnosti spolova su rodno odgovorna statistika, analize i istraživanja iz perspektive ravnopravnosti spolova u svim društvenim oblastima. S tim ciljem potrebno je podsticati daljnje unapređenje prikupljanja podataka razvrstanih po spolu u skladu s članom 22. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, te provođenje analiza i istraživanja u svim društvenim oblastima. Kvantitativne i kvalitativne analize i istraživanja predstavljaju osnovu za perodičnu procjenu i ocjenu stanja sa aspekta položaja žena i muškaraca, te efikasno planiranje i kreiranje politika zasnovano na stvarnim potrebama. U skladu sa Zakonom, Agencija i gender centri dužni su analizirati i pratiti primjenu Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, provođenje GAP-a BiH, te ukupno stanje ravnopravnosti spolova u BiH.

Na osnovu prikupljenih podataka i analiza, redovno se izrađuju izvještaji, mišljenja, sugestije i preporuke radi upućivanja nadležnim organima.

Ocjena stanja


Agencija za ravnopravnost BiH i gender centri redovno prikupljaju i analiziraju podatke dostavljene od institucija, nevladinih i međunarodnih organizacija, u svrhu izrade redovnih izvještaja o stanju ravnopravnosti spolova u BiH, te o primjeni usvojenih strategija i akcionih planova. Ovi izvještaji upućuju se na razmatranje i usvajanje Vijeću ministara BiH i entitetskim vladama (izvještaji o stanju spolova u BiH, izvještaji o primjeni Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, izvještaji o primjeni državne i entitetskih strategija prevencije i borbe protiv nasilja u porodici, izvještaji o provođenju Akcionog plana za primjenu Rezolucije UN-a 1325 za BiH). Osim ovih izvještaja, izrađuju se i dostavljaju nadležnim organima posebne analize i izvještaji o primjeni aktuelnih sektorskih strategija i akcionih planova kao što su Akcioni plan za unapređenje položaja žena na selu u Republici Srpskoj, Akcioni plan za uvođenje gender odgovornog budžetiranja u Federaciji BiH, Strateški plan za prevenciju nasilja u porodici za Federaciju BiH 2009.-2010., te druge povremene analize i izvještaji na zahtjev nadležnih organa vlasti u BiH.

Mjere


II.6.1. Izrada kvantitativnih i kvalitativnih analiza o statusu spolova u BiH kao osnova za efikasno planiranje zasnovano na stvarnim potrebama, te ocjena uvođenja standarda ravnopravnosti spolova u zakone, strategije, politike i programe;

II.6.2. Provođenje ili pružanje podrške istraživanjima o ravnopravnosti spolova;

II.6.3. Redovno izvještavanje o stanju ravnopravnosti spolova u BiH na osnovu izvještaja nadležnih institucija;

II.6.4. Redovno izvještavanje o realizaciji sektorskih strategija i akcionih planova (za provođenje UNSCR 1325, strategija borbe i prevencije nasilja u porodici, gender odgovornog budžetiranja ili za unapređenje položaja žena na selu, itd...) na osnovu izvještaja nadležnih institucija.

Nosioci odgovornosti: Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH, Gender centar RS-a

Rok za provođenje: 2013.-2017.

III. STRATEŠKI CILJ 3. Uspostavljanje i jačanje saradnje i partnerstva Uvod


Budući da je ostvarivanje ravnopravnosti spolova zajednički cilj, koji se tiče društva u cjelini, uspostavljanje i razvoj saradnje je ključna strategija za efikasno promoviranje i postizanje rezultata u oblasti ravnopravnosti spolova. Institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova kontinuirano rade na uspostavljanju i jačanju formalnih i neformalnih vidova saradnje s drugim institucijama na svim nivoima organizacije vlasti, nevladinim i drugim organizacijama civilnog društva, akademskim i istraživačkim zajednicama, socijalnim partnerima i drugim relevantnim društvenim činiocima, uključujući i širu saradnju na regionalnom i međunarodnom nivou.

Saradnja s partnerima odvija se u multisektorskom pristupu, zavisno od nadležnosti i prioriteta, nekada na inicijativu Agencije za ravnopravnost spolova BiH i entitetskih gender centara, nekada u formi zajedničke aktivnosti, nekada na inicijativu institucionalnih ili vaninstitucionalnih partnera i međunarodnih organizacija. Ovim se osigurava participativni pristup i učešće svih, razmjena iskustava i dobrih praksi, što daje novi kvalitet radu na provođenju politika i strategija usmjerenih na unapređenje ravnopravnosti spolova.

Prioritetne oblasti u okviru Strateškog cilja 3. III.1. Saradnja na regionalnom i međunarodnom nivou Uvod


Bosna i Hercegovina pokrenula je regionalnu saradnju u oblasti ravnopravnosti spolova potpisivanjem Regionalne deklaracije o saradnji gender mehanizama Zapadnog Balkana 2005. godine. Od potpisivanja Deklaracije regionalna saradnja je dio redovnih programa rada Agencije za ravnopravnost spolova BiH. Tako je Bosna i Hercegovina stekla lidersku poziciju u regionu po pitanju ostvarivanja regionalne saradnje. Zbog nedostatka sredstava, regionalni sastanci se najčešće organiziraju u toku održavanja regionalnih konferencija i seminara. I ostale zemlje regiona sve veću pažnju posvećuju ovom vidu saradnje kroz svoje programe rada i budžete. Na taj način održava se kontinuitet redovnog sastajanja i razmjene informacija na regionalnim konferencijama, seminarima i forumima, čime je značajno unaprijeđena regionalna saradnja.

Saradnja s međunarodnim organizacijama (švedska Agencija za međunarodni razvojnu saradnju -SIDA, austrijska razvojna agencija ADA, švicarska Agencija za razvoj i saradnju - SDC, UN Women u BiH, UNDP BiH, UNFPA BiH, EUPM, NATO, OSCE i dr.), zajednički programi i aktivnosti prilagođeni su potrebama i prioritetima institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova i predstavljaju direktnu podršku provođenju GAP-a BiH, kao i sektorskih strategija i akcionih planova.

Ocjena stanja


Dosadašnja regionalni sastanci, zajednički projekti, aktivnosti i inicijative pokazali su se veoma korisnim i od zajedničkog interesa za sve zemlje u regiji. Međutim, ad hoc saradnjom ne može se postići željeni efekat ravnopravnosti spolova u regiji, ni uspostaviti trajan i održiv sistem razmjene saznanja i praksi integriranja gender pitanja, što je pogotovo važno u procesima evropskih integracija zemalja u regiji.

Potrebno je ostvariti kontinuiran protok informacija, razmjenu iskustava i dobrih praksi, razmjenu i korištenje znanja stručnjaka iz oblasti gendera i ljudskih prava, iniciranje bilateralnih i multilateralnih sporazuma i projekata u vezi s ravnopravnošću spolova, pogotovo u kontekstu razvijanja zajedničkih projekata prekogranične saradnje u okviru EU fondova. I dalje postoji potreba i zajednički interes za formalno uspostavljanje regionalnog koordinacionog tijela koje će biti nadležno za planiranje, realizaciju, praćenje, izvještavanje i evaluaciju svih zajedničkih regionalnih projekata i aktivnosti.

U proteklom periodu realizirano je nekoliko zajedničkih inicijativa, projekata i aktivnosti s međunarodnim organizacijama. Važno je naglasiti nastojanja Agencije i entitetskih gender centara da se uspostavi koordinirani pristup i donatora i realizatora ovih projekata. Cilj je da se sve aktivnosti provode u saradnji, kroz pravovremenu razmjenu informacija, kombinaciju stručnih i finansijskih resursa, kako bi se spriječilo dupliranje aktivnosti, preklapanje u okviru različitih programa i fondova, i na najefikasniji način omogućilo korištenje raspoloživih sredstava, uključujući i sredstva FIGAP-a. Ovakav način rada ne samo što doprinosi finansijskoj efikasnosti provođenja projekata, već doprinosi i boljem suštinskom ispunjavanju planiranih ciljeva i prioriteta.

Mjere


Cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je dalje unapređenje regionalne i međunarodne saradnje i koordinacije u provođenju programa, projekata i aktivnosti na unapređenju ravnopravnosti spolova

III.1.1. Jačanje saradnje institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova na regionalnom nivou, uključujući razvijanje regionalnih politika i programa za unapređenje ravnopravnosti spolova, kao i međusobnu razmjenu iskustava i najboljih praksi kroz organiziranje regionalnih sastanaka, konferencija i studijskih posjeta;

III.1.2. Saradnja s međunarodnim organizacijama kroz razmjenu informacija i koordinaciju donatorske pomoći, planiranje i provođenje zajedničkih programa, projekata i aktivnosti, učešće (po pozivu) na konferencijama, okruglim stolovima, edukativnim i promotivnim događajima.

Nosioci odgovornosti: Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar FBiH, Gender centar RS-a

Rok za provođenje: 2013.-2017.

III.2. Saradnja s organizacijama civilnog društva, socijalnim partnerima, akademskom zajednicom Uvod


Nastavljena je i unaprijeđena saradnja s nevladinim i drugim organizacijama civilnog društva na provođenju aktivnosti iz oblasti: nasilja u porodici, zdravlja, prevencije i zaštite, obrazovanja, sigurnosti, rodno odgovornog budžetiranja i drugih, u skladu s prioritetima GAP-a i sektorskih strategija i akcionih planova. Time se postiže da su projekti i aktivnosti nevladinih organizacija sve više strateški orijentirani na podršku ciljnim grupama koje su prepoznate u javnim politikama institucija na svim nivoima vlasti, te da prate ciljeve i prioritete institucija za ravnopravnost spolova. Sve manje je ad hoc projekata koji su ranije bili isključivo motivirani donatorskim ciljevima, a sve više strateškog i profesionalnog uključivanja nevladinih organizacija kao ravnopravnih partnera javnom sektoru.

Ocjena stanja


Nastojanja da se unaprijedi saradnja i razmjena informacija između nevladinih organizacija i institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova rezultirala su smanjenjem broja ad hoc projekata, te sve većim uključivanjem nevladinih organizacija kao ravnopravnih partnera javnom sektoru. Tome je značajno doprinijela i realizacija projekata podržanih iz FIGAP-a. Općine u kojima su aktivne ženske nevladine organizacije, koje su ostvarile saradnju s lokalnim organima vlasti, imale su kvalitativni napredak u uvođenju standarda za ravnopravnost spolova u lokalnoj samoupravi. Potrebno je dalje uspostavljati i jačati formalnu i neformalnu saradnju i provođenje zajedničkih projekata i aktivnosti s nevladinim i drugim organizacijama civilnog društva, medijima, akademskim i istraživačkim zajednicama, socijalnim partnerima i drugim relevantnim društvenim činiocima.

Mjere


Cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je unapređenje saradnje i uspostavljanje stvarnog partnerstva s nevladinim i drugim organizacijama civilnog društva

III.2.1. Jačanje saradnje s nevladinim organizacijama, planiranje i provođenje zajedničkih projekata i aktivnosti, učešće (po pozivu) na konferencijama, okruglim stolovima, javnim raspravama, edukativnim i promotivnim događajima;

III.2.2. Unapređenje redovne formalne i neformalne saradnje s drugim organizacijama civilnog društva, uključujući medijske organizacije, socijalne partnere, istraživačke i akademske institucije, profesionalne organizacije i specifične interesne grupe radi podizanja nivoa svijesti o ravnopravnosti spolova.

Nosioci odgovornosti: Agencija za ravnopravnost spolova BiH,Gender centar FBiH, Gender centar RS-a, organizacije civilnog društva, socijalni partneri, akademska zajednica.

Rok za provođenje: 2013.-2017.

Broj 01-02-1118-3/13
03. decembra 2013. godine


Ministar
Mr. sc. Damir Ljubić, s. r.

1 En, EU Guidelines on on violence against women and girls and combating all forms of discrimination against them.

2 ''Službeni glasnik BiH“, broj 92/10

3 Vijeće ministara BiH prihvatilo je Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom Odlukom od 30.9.2003.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!