Službeni glasnik BiH, broj 39/10
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj
AP 2159/07, rješavajući apelaciju
Hajre Osmić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija
Hajre Osmić, Hanife Šabanović, Halime Čahtarević, Vahide Hasančević, Fikrete Delić, Dijademe Čamdžić, Mirsade Ćosić, Senade Hasičić, Elvire Klis, Amire Husić, Aide Avdić, Nermine Keserović, Senije Sejdić, Muniba Đerzića, Zehre Herić, Ešrefe Šabanović, Zahide Starčević, Hajrudina Mahmića, Mirsada Karanovića, Raifa Fazlića, Rasima Karajbića, Zdenke Mehanović, Adise Kadušić, Dženane Fazlić, Almira Karajbića, Dževada Zilkića, Salke Polića, Šemse Garančića, Samira Ikanovića, Amire Mrdžanović, Zahide Redžić, Fajka Zilkića, Kadrije Parlić i Fadile Avdić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000024 od 5. aprila 2007. godine.
Ostavlja se na snazi Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1066/05 od 23. novembra 2005. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
1.
Hajra Osmić, Hanifa Šabanović, Halima Čahtarević, Vahida Hasančević, Fikreta Delić, Dijadema Čamdžić, Mirsada Ćosić, Senada Hasičić, Elvira Klis, Amira Husić, Aida Avdić, Nermina Keserović, Senija Sejdić, Muniba Đerzić, Zehra Herić, Ešrefa Šabanović, Zahida Starčević, Hajrudin Mahmić, Mirsad Karanović, Raif Fazlić, Rasim Karajbić, Zdenka Mehanović, Adisa Kadušić, Dženana Fazlić, Almir Karajbić, Dževad Zilkić, Salko Polić, Šemso Garančić, Samir Ikanović, Amira Mrdžanović, Zahida Redžić, Fajka Zilkić, Kadrija Parlić i Fadila Avdić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Anto Petrušić, advokat iz Zenice, podnijeli su 20. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-00024 od 5. aprila 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Kantonalnog pravobranilaštva u Zenici, koje je zastupalo Zeničko-dobojski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 6. augusta 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor 17. augusta 2007. godine. Tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Vrhovnog suda na apelaciju dostavljen je apelantima 24. decembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelanti, zaposlenici Općinskog suda u Zavidovićima, podnijeli su tužbu protiv tuženog radi isplate razlike plaća i ostalih potraživanja iz radnog odnosa (neisplaćeni regres, neisplaćeni troškovi ishrane i drugo). Općinski sud u Zenici je donio Presudu broj P-1254/04 od 8. juna 2005. godine kojom je obavezao tuženog da apelantima isplati razliku plaća i ostale naknade iz radnog odnosa na način precizno naveden u dispozitivu presude za svakog pojedinačno navedenog apelanta i za relevantni vremenski period. Tuženi je obavezan da apelantima, svakom pojedinačno, isplati zakonsku zateznu kamatu na dosuđene iznose na način kako je precizirano u tužbenom zahtjevu, tj. da isplati zakonske zatezne kamate na dospjele godišnje iznose potraživanja tužilaca/apelanata do konačne isplate. Sud je obavezao tuženog da apelantima naknadi troškove parničnog postupka. U obrazloženju ove presude sud je naveo da je odluka donesena u skladu sa Zakonom o radu, Zakonom o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 13/98), Općim kolektivnim ugovorom i Kolektivnim ugovorom za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 23/00). Donoseći odluku o kamatama, prvostepeni sud se pozvao na član 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).
7. Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1066/05 od 23. novembra 2005. godine žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
8. Protiv drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju. Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-Rev-06-000264 od 5. aprila 2007. godine, kojom je revizija tuženog djelomično uvažena, te su obje nižestepene presude preinačene tako da se na glavni dug za svakog apelanta na pojedinačno dosuđeni iznos dosuđuju zakonske zatezne kamate koje počinju da teku od 1. januara 2005. godine. Preostali dio revizije je odbijen.
9. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su prvostepeni i drugostepeni sud pravilno primijenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtjev apelanata osim u dijelu odluke o kamatama. Ispitujući reviziju u ovome dijelu, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija osnovana u pogledu dosuđenih kamata, jer se radi o povremenim potraživanjima na koja zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, u skladu sa članom 279. stav 3. ZOO. Vrhovni sud je utvrdio da je tužba podnesena 19. novembra 2004. godine. Međutim, pošto jedan dio potraživanja nije bio dospio do podnošenja tužbe, Vrhovni sud je apelantima dosudio zakonsku zateznu kamatu koja počinje da teče od 1. januara 2005. godine, do kada su dospjela sva potraživanja, a ne od dana podnošenja tužbe, 19. novembra 2004. godine, radi lakšeg obračuna kamata i jednostavnosti izreke.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti navode da je osporenom presudom Vrhovnog suda, zbog odluke o početku toka zakonske zatezne kamate, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti, također, navode da je povrijeđeno njihovo pravo iz člana 7. stav 1. tačka a) alineja 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i odredbe člana 279. stav 3. ZOO. Također, apelanti su se pozvali na odredbe člana 70. Zakona o radu, koji definira obavezu da se isplate plaće i rokove. Apelanti ističu da se Vrhovni sud pogrešno poziva na odredbu člana 279. stav 3. i član 372. stav 1. ZOO, te da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe člana 277. ZOO s obzirom na to da plaće nisu povremena novčana davanja, već posebna vrsta isplate na osnovu radnog odnosa koja dospijeva u skladu sa odredbom navedenog člana 70. Zakona o radu.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud ističe da je u svojoj Presudi broj 070-0-Rev-06-000264 od 5. aprila 2007. godine obrazložio zbog kojih razloga smatra da kamata na dosuđene iznose pripada apelantima od 1. januara 2005. godine. Zbog navedenog, Vrhovni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje, kao i navodi o povredi prava zagarantiranih Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima neosnovani i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
12. U
Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/02) relevantne odredbe glase:
Član 68.
Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Član 70.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju se periodi isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana.
13.
Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi:
Član 25.
Š...Ć
Plaća se isplaćuje jedanput mjesečno za protekli mjesec i od jedne do druge isplate plaće ne može proći više od 30 dana.
c) Naknade po osnovu rada
Član 29.
Pored naknada na plaću utvrđenih zakonom, službeniku pripada naknada za prevoz na posao i s posla, ishrana u toku rada (topli obrok) i regres za godišnji odmor.
Visinu naknada iz stava 1. ovog člana utvrđuju rukovodilac organa uprave i Sindikat.
Član 71.
Odredbe ovog ugovora primjenjuju se i na službenike i namještenike organa, službi i tijela iz člana 168. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i druge službenike na koje se shodno primjenjuju odredbe tog zakona ili identičnih zakona kantona - županija.
14. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine FBiH" broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
III. Zatezna kamata
Kad se duguje
Član 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
Kamata na kamatu
Član 279.
(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu, kao i na druga povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.
(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu.
(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.
Kad dužnik dolazi u docnju
Član 324.
(1) Dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje.
(2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze.
Povremena potraživanja
Član 372.
Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
VI. Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000264 od 5. aprila 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu opunomoćenik apelanata je primio 31. maja 2007. godine, a apelacija je podnesena 20. jula 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelanti osporavaju presudu Vrhovnog suda, tvrdeći da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog arbitrarne primjene materijalnih propisa.
Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
21. Ustavni sud ukazuje da je u svojoj Odluci broj AP 658/07 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 10. juna 2009. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda http://www.ustavnisud.ba) već odlučivao o istim činjeničnim i pravnim pitanjima koja se postavljaju i u ovoj apelaciji. Ustavni sud naglašava da su u navedenoj odluci apelanti pokrenuli pitanje kršenja prava na imovinu zbog odluke sudova o početku toka zatezne kamate na potraživanja iz radnog odnosa. Ustavni sud, razmatrajući navedenu apelaciju, između ostalog, zaključio je da je, zbog odluke Kantonalnog suda da apelantima na dosuđene iznose iz radnog odnosa dosudi kamatu primjenom odredbe člana 279. stav 3. ZOO, u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate povrijeđeno ustavno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud je zaključio da je u navedenom predmetu Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo zbog čega je miješanje u pravo na imovinu bilo nezakonito u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, Ustavni sud je obrazložio da se plaća i ostala potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena davanja iz člana 372. stav 1. ZOO u vezi sa članom 279. stav 3. ZOO. Plaća i neka potraživanja iz radnog odnosa, npr., naknada za troškove prijevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesivnom obračunu i kontinuirano, a neka primanja, npr., regres, isplaćuju se godišnje. Ustavni sud je istakao da se ova potraživanja iz radnog odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru zakonskih odredaba kojima se regulira pitanje "kamate na kamatu" u članu 279. stav 3. ZOO. Plaća i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac pada u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obaveze, što je regulirano članom 277. ZOO.
22. Iako se u konkretnom slučaju apelanti žale na pravo na pravično suđenje, Ustavni sud zapaža da se, u suštini, žale na proizvoljnu primjenu materijalnog prava u vezi sa potraživanjima iz radnog odnosa. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da, između ostalog, obrazlože svoje presude tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36, i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine). U konkretnom predmetu, imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u navedenoj Odluci broj AP 658/07 u odnosu na proizvoljnu primjenu prava i, prema tome, kršenje prava na imovinu, Ustavni sud smatra da obrazloženje osporene presude Vrhovnog suda ne zadovoljava ni standarde prava na obrazloženu odluku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud smatra da je primjena zakona u konkretnom slučaju u odnosu na početak toka zatezne kamate proizvoljno obrazložena, kao i zaključak o tome da su plaće povremena potraživanja. S obzirom na to da se i u predmetnom slučaju apelacija odnosi na pravo na zatezne kamate u istim činjeničnim i pravnim okolnostima, kao što je bio slučaj u Odluci broj AP 658/07, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno obrazlagati proizvoljnost u kontekstu prava na pravično suđenje, nego se poziva na obrazloženje i razloge date u Odluci broj AP 658/07, budući da se ti razlozi, mutatis mutandis, mogu primijeniti i na ovu odluku.
23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloženje odluke Vrhovnog suda u odnosu na primjenu odredbe člana 279. stav 3. ZOO ne zadovoljava standarde člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog čega je povrijeđeno ustavno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Na kraju, Ustavni sud je odlučio da ovaj predmet meritorno okonča tako što je ukinuo revizionu presudu, a ostavio na snazi drugostepenu presudu zbog toga što je Ustavni sud utvrdio da su prvostepeni i drugostepeni sud, između ostalog, utvrdili početak toka zatezne kamate na način koji zadovoljava standarde prava na obrazloženu odluku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog navedenih razloga, te, dodatno, činjenice da se radi o sporu iz radnog odnosa koji je prema samome zakonu hitne prirode, Ustavni sud smatra da nije potrebno da predmet vraća redovnim sudovima radi novog postupka i odluke.
25. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelanata koji se tiču navodne povrede njihovog prava na pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i povrede iz člana 7. stav 1. tačka a) alineja 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i člana 279. stav 3. ZOO.
VIII. Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud, zbog proizvoljnog pozivanja na član 279. stav 3. ZOO, te propusta da obrazloži svoju odluku u pogledu početka toka zatezne kamate na iznose koje tuženik treba da plati apelantima po osnovu radnog odnosa, na način koji bi zadovoljio standarde prava na pravično suđenje, povrijedio pravo apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.