Službeni glasnik BiH, broj 8/25

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3895/22, rješavajući apelaciju maloljetne F. B. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. m) i l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 23. januara 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Maloljetni F. B., A. Ć., A. A., H. T., DŽ. M., I. S., A. S., M. H., A. S. 2, A. V., DŽ. A., R. A., M. A., E. H., M. B. i I. B. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju roditelji, a koje zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" d.o.o. Travnik, podnijeli su 13. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 P 018311 22 Gži 2 od 5. jula 2022. godine i Rješenja Osnovnog suda u Kotor-Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 73 0 P 018311 20 I od 28. decembra 2021. godine.

2. Apelanti su 8. oktobra 2024. godine zatražili donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio izvršenicima Republici Srpskoj i Osnovnoj školi "Sveti Sava" u Kotor-Varoši (u daljnjem tekstu: izvršenik RS, izvršenik OŠ ili izvršenici) da do donošenja konačne odluke o apelaciji privremeno osiguraju da se svim učenicima Bošnjacima osigura nastava na način kako su to Ustavni sud i Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) odredili u prethodnim odlukama.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda, izvršenika RS, koji zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, sjedište zamjenika u Banjoj Luci, i izvršenika OŠ zatraženo je u periodu od 8. do 12. novembra 2024. godine da u roku od 15 dana od prijema dopisa dostave odgovor na apelaciju.

4. Okružni sud i izvršenici su u periodu od 11. do 21. novembra 2024. godine dostavili odgovor na apelaciju. Osnovni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor. Odgovori su 2. aprila 2024. godine dostavljeni apelantima na izjašnjenje, a apelanti su traženo izjašnjenje dostavili 13. decembra 2024. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

Uvodne napomene

6. A. A. i druga djeca bošnjačke nacionalnosti (ukupno 128), među kojima su bili i apelanti, svi učenici područne škole u Vrbanjcima, koja pripada izvršeniku OŠ, podnijeli su 10. decembra 2013. godine Osnovnom sudu tužbu protiv izvršenika (tada tuženih) radi zaštite od diskriminacije i otklanjanja posljedica diskriminacije. U tužbi su tražili da sud utvrdi da im je zbog neuvođenja nacionalne grupe predmeta i propuštanja da se na tim predmetima zaposle nastavnici povratnici (na način detaljno naveden u izreci prvostepene presude) onemogućeno i ugroženo priznavanje, uživanje i ostvarivanje, na ravnopravnom osnovu, prava i sloboda u oblasti obrazovanja, odnosno da im je prekršeno pravo na jednako postupanje. Apelanti su također tražili da se tuženima naloži da "solidarno izvrše radnje kojima će se ukloniti diskriminacija i njene posljedice", kako je to detaljno precizirano tužbenim zahtjevom.

7. Presudom Osnovnog suda broj 73 0 P 018311 15 P3 od 14. decembra 2015. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 73 0 P 018311 16 Gž 3 od 9. novembra 2016. godine i Presudom Vrhovnog suda broj 73 0 P 018311 17 Rev od 27. aprila 2017. godine, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen.

8. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3174/17 od 19. septembra 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) djelimično usvojio apelaciju A. A. i druge djece bošnjačke nacionalnosti (ukupno 128) i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u segmentu prava na obrazloženu odluku, te je ukinuo Presudu Vrhovnog suda broj 73 0 P 018311 17 Rev od 27. aprila 2017. godine i predmet vratio tom sudu, kojem je naložio donošenje nove odluke. Ustavni sud je zaključio da redovni sudovi nisu "na zadovoljavajući način obrazložili zbog čega smatraju da dokazima koje su apelanti izveli nije učinjeno vjerovatnim da je došlo do diskriminacije, te [da] su odbili tužbeni zahtjev a nisu pravilno primijenili pravilo o prebacivanju tereta dokazivanja, zbog čega su propustili da ispitaju i obrazlože pitanje da li su tužene primijenile razumne mjere prilagođavanja nastavnih planova i programa potrebama apelanata, kako se to traži standardima propisanim Okvirnim zakonom, Zakonom o obrazovanju i Sporazumom o zajedničkoj jezgri nastavnih planova i programa." (ibid., tačka 47).

9. Vrhovni sud je u ponovljenom postupku Presudom broj 73 0 P 018311 19 Rev 2 od 14. novembra 2019. godine usvojio reviziju, preinačio drugostepenu i prvostepenu presudu tako što je utvrdio:

[…] da su tuženi onemogućavanjem, ograničavanjem i isključivanjem uvođenja nacionalne grupe predmeta po bosanskom nastavnom planu i programu Zeničko-dobojskog kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine (jezik i književnost, historija, geografija, priroda i društvo), kao i onemogućavanjem, ograničavanjem i isključivanjem zapošljavanja ili angažovanja nastavnika povratnika na ovim predmetima, u odnosu na malodobne tužioce, kao i druge učenike bošnjačke nacionalnosti koji su upisani i pohađaju nastavu u Osnovnoj školi "Sveti Sava" u Kotor Varošu, propuštanjem preduzimanja radnji kojima bi se obezbijedilo uvođenje nacionalne grupe predmeta po bosanskom nastavnom planu i programu Zeničko-dobojskog kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine (jezik i književnost, historija, geografija, priroda i društvo) i zapošljavanja i angažovanja nastavnika povratnika na ovim predmetima u Osnovnoj školi "Sveti Sava" u Kotor Varošu, kao i onemogućavanjem i ugrožavanjem priznavanja, uživanja i ostvarivanja na ravnopravnoj osnovi prava i sloboda tužilaca u oblasti obrazovanja i prava tužilaca kao djece, povrijedili pravo tužilaca na jednako postupanje, pa se slijedom toga nalaže tuženima da solidarno izvrše radnje kojima će se ukloniti diskriminacija i njene posljedice i obezbijediti pravo tužilaca na jednako postupanje, na način što će se tuženima uvesti nacionalna grupa predmeta po bosanskom nastavnom planu i programu Zeničko-dobojskog kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine (jezik i književnost, historija, geografija, priroda i društvo), te obezbijediti i provesti zapošljavanje ili angažovanje nastavnika povratnika na ovim predmetima, sve u Osnovnoj školi "Sveti Sava" u Kotor Varošu. […]

10. Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-265/20 od 8. septembra 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbijena je kao neosnovana apelacija izvršenika podnesena protiv presude Vrhovnog suda od 14. novembra 2019. godine. Ustavni sud je zaključio da izvršenicima nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada je Vrhovni sud u ponovnom postupku donio odluku u skladu s iskazanim stajalištima Ustavnog suda u Odluci broj AP-3174/17 i kada je činjenice konkretnog predmeta doveo u jasnu vezu s odredbama člana 15. Zakona o zabrani diskriminacije (u daljnjem tekstu: ZZD), pri čemu je obrazloženje odluke Vrhovnog suda jasno i argumentirano te u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

Postupak u kojem su donesene osporene odluke

11. Apelanti su 27. jula 2020. godine, na osnovu konačne presude Vrhovnog suda od 14. novembra 2019. godine, podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika u kojem su tražili da im se naloži da solidarno izvrše radnje kojima će se ukloniti diskriminacija i njene posljedice. Osnovni sud je Rješenjem broj 73 0 P 018311 20 I od 1. septembra 2020. godine odredio predloženo izvršenje.

12. Rješenjem Osnovnog suda broj 73 0 P 018311 20 I od 8. februara 2021. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 73 0 P 018311 21 Gži od 27. septembra 2021. godine, odbijeni su prigovori izvršenika. U vezi s prigovorom da pojedini učenici više nisu učenici izvršenika OŠ, sudovi su u obrazloženju navedenih rješenja naveli da je izvršenje određeno identično izvršnoj ispravi, ali da će se pitanje da li su pojedini tražioci izvršenja još uvijek učenici izvršenika OŠ utvrđivati u fazi provođenja izvršenja. Također, zaključeno je da su neosnovani prigovori o nepodobnosti izvršne isprave jer je izvršni sud dužan da provodi izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne sudske odluke, pri čemu nije ovlašten da ispituje sadržaj izvršne isprave koju može mijenjati, poništiti i ukinuti samo nadležan sud. Prema tome, zaključeno je da razlozi istaknuti u prigovoru nisu razlozi koji sprečavaju provođenje izvršenja u smislu člana 47. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).

13. Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-2678/21 od 16. novembra 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbijena je kao neosnovana apelacija apelanata zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u predmetu broj 73 0 P 018311 20 I. Ustavni sud je zaključio da u trenutku donošenja odluke izvršni postupak nije bio okončan u periodu oko jedne godine te da nije bilo elemenata koji bi ukazivali na to da su redovni sudovi neopravdano odugovlačili postupak.

14. Rješenjem Osnovnog suda broj 73 0 P 018311 20 I od 28. decembra 2021. godine djelimično je obustavljen izvršni postupak na osnovu prijedloga koji su podnijeli apelanti F. B., A. Ć., A. A., H. T., D. M., I. S., A. S., M. H., A. V., M. A., M. B., I. B. i E. H. (u daljnjem tekstu: 13 apelanata) i ukinute su provedene radnje, a izvršni postupak je nastavljen u odnosu na prijedloge apelanata A. S. 2, DŽ. A. i R. A. Osnovni sud je obrazložio da je zaključkom od 29. oktobra 2021. godine izvršenicima naložio da dostave podatak o tome od kada apelanti ne pohađaju školu, a da je izvršenik OŠ 8. novembra 2021. godine obavijestio sud da su tražioci izvršenja F. B., A. Ć., D. M., A. A., H. T., I. S., A. S., A. V., E. H., M. B. i I. B. ispisani iz te škole od školske godine 2014/2015. i da su upisani u drugu osnovnu školu u Federaciji BiH. Također, navedeno je da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su M. A. i M. H. bili učenici OŠ do školske 2020/2021. godine kada su završili deveti razred. U vezi s tim, sud je ukazao da iz presude Vrhovnog suda od 14. novembra 2019. godine proizlazi da je izvršenicima naloženo da otklone diskriminaciju prema apelantima tako što će im se uvesti nacionalna grupa predmeta prema bosanskom nastavnom planu i programu Zeničko-dobojskog kantona. Prema ocjeni Osnovnog suda, iz toga jasno proizlazi da se obaveza iz izvršne isprave odnosi samo na apelante. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da je u situaciji kada 13 apelanata ne pohađa OŠ jasno da je nastupila nemogućnost provođenja izvršenja u odnosu na te apelante jer izvršenje nije moguće provesti zbog činjenice da tražioci izvršenja više nisu učenici škole. Osnovni sud je zaključio da je na taj način izvršna isprava izgubila svoju djelotvornost u odnosu na njih kao tražioce izvršenja, zbog čega je u odnosu na njih obustavljen izvršni postupak. Također, Osnovni sud je odredio da će se izvršni postupak nastaviti po prijedlogu tražilaca izvršenja A. S. 2, DŽ. A. i R. A. jer su ti učenici bili upisani u OŠ.

15. Rješenjem Okružnog suda broj 73 0 P 018311 22 Gži 2 od 5. jula 2022. godine odbijena je žalba tražilaca izvršenja i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda od 28. decembra 2021. godine.

16. Okružni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda da su se stekli uvjeti za obustavljanje postupka iz člana 63. stav 3. ZIP-a jer je izvršenje postalo nemoguće zbog toga što pojedini apelanti više nemaju status učenika OŠ koja zbog toga nije u mogućnosti da izvrši radnje naložene izvršnom ispravom. Okružni sud je ocijenio da su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostepenog rješenja navodi da je činjenica da su određeni apelanti bili upisani u drugoj osnovnoj školi u Federaciji BiH u 2014/2015. godini bila poznata tokom parničnog postupka i da je osporenom presudom Vrhovnog suda utvrđeno postojanje diskriminacije i povreda prava na jednako postupanje za sve učenike bošnjačke nacionalnosti u izvršeniku OŠ.

17. Okružni sud je također naveo da su neosnovani navodi apelanata da im prije donošenja pobijanog rješenja nije dostavljen zaključak od 29. oktobra 2021. godine i da nije jasno po kojem je osnovu taj zaključak donesen. U vezi s tim, sud je ukazao na sadržaj člana 11. st. 3. i 4. ZIP-a te je naveo da kod činjenice da je navedenim zaključkom prvostepeni sud zatražio od izvršenika podatke o datumu od kada apelanti ne pohađaju školu nije postojala obaveza suda da zaključak dostavi apelantima jer se nije radilo o odluci suda u meritumu već o radnji procesnog karaktera. Također je sud ukazao da protiv navedenog zaključka nije dozvoljen pravni lijek (član 12. stav 6. ZIP-a), ali su apelanti u tom slučaju iskoristili svoje pravo da zaključak ospore u žalbi protiv pobijanog rješenja. Dalje, sud je istakao da su bez utjecaja na odluku i žalbeni navodi kojima ukazuju na primjenu propisa iz oblasti obrazovanja jer izvršni sud nije ovlašten cijeniti zakonitost odluke parničnog suda, pa su te navode apelanti mogli isticati samo u parničnom postupku. Na kraju, Okružni sud je naveo da nisu osnovani navodi da su u slučaju 13 apelanata povrijeđena prava predviđena navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije i Konvencije o pravima djeteta jer navedene odredbe ne isključuju primjenu odredbi ZIP-a. Također, sud je istakao da zbog činjenice da nije bilo proizvoljnosti i da ne postoje elementi koji bi ukazivali na to da je postupak pred prvostepenim sudom bio nepravičan nije bilo povrede navedenih prava zagarantiranih tim pravnim aktima.

a) Navodi iz apelacije

18. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima donesenim u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su prvenstveno naveli da svoja prava ne mogu ostvariti već duže od devet godina (nakon pravosnažne presude skoro tri godine), pa se može zaključiti da se "izvršni sud priključio na stranu diskriminacije i povrede prava na jednako postupanje". U vezi s tim, apelanti navode da su redovni sudovi već odbili prigovore izvršenika kojima su ukazivali da apelanti nisu učenici škole, zbog čega smatraju da naknadno djelimično obustavljanje izvršnog postupka nije bila zakonito, niti je u skladu s izvršnom ispravom i prethodno donesenim odlukama u izvršnom postupku. Dalje smatraju da je prvostepeni sud prije donošenja osporenog rješenja trebao apelantima dostaviti zaključak od 29. septembra 2021. godine i obavijest škole kako bi dali svoj odgovor ili izjašnjenje.

19. Osim navedenog, tvrde da su sudovi na nedopušten način preispitivali pravosnažnu izvršnu ispravu, što nisu bili ovlašteni da čine. Naime, apelanti ukazuju da su činjenice da određeni apelanti ne pohađaju školu od školske godine 2014/2015. i da su od tada upisani u drugu osnovnu školu u Federaciji BiH bile poznate i isticane u parničnom postupku, kao i u postupcima pred Ustavnim sudom, te su cijenjene kao neosnovane, posebno u pogledu aktivne legitimacije. Zbog toga smatraju da nije bilo osnova da sud u izvršnom postupku te činjenice cijeni kao razlog za obustavljanje postupka. Apelanti ističu i da redovni sudovi nisu imali osnova da utvrde da je izvršnom ispravom izvršenicima naložena obaveza samo u odnosu na apelante, odnosno tražioce izvršenja, te da nije moguće provesti izvršenje zbog činjenice da više nisu učenici škole. U tom pogledu, apelanti ukazuju da je izvršnom ispravom utvrđeno postojanje diskriminacije i povrede prava na jednako postupanje za sve učenike bošnjačke nacionalnosti u OŠ, zbog čega je nevažno da li su neki od učenika završili osnovnu školu i da li su učenici škole. Zbog toga, prema mišljenju apelanata, izvršna isprava ne može izgubiti svoju djelotvornost i nije nastupila nemogućnost provođenja izvršenja. Smatraju da je važno napomenuti da u provedenom parničnom postupku pitanje da li su apelanti učenici škole nije bilo od utjecaja i važnosti na usvajanje njihovog tužbenog zahtjeva, pa tako ne može imati utjecaj ni na obustavljanje izvršnog postupka, odnosno ne može dovesti do obustavljanja. Pri tome ukazuju da je u pravosnažno okončanom parničnom postupku nesporno utvrđeno da izvršenici moraju uvesti nacionalnu grupu predmeta i time otkloniti utvrđenu diskriminaciju, pa izvršenici trebaju po tome postupiti i provesti presudu, a ne izbjegavati njeno provođenje, dok izvršni sud mora postupati u skladu s donesenim rješenjem o izvršenju i prijedlogom za izvršenje. Također ističu da je nacionalna grupa predmeta uvedena u nekoliko škola na području izvršenika RS i da se nastava u njima odvija redovno i nesmetano prema bosanskom nastavnom planu i programu nekog od kantona FBiH, tako da su radnje koje izvršenici moraju preduzeti njima vrlo dobro poznate. Stoga, ukazuju da postupanje redovnih sudova nema objektivno i razumno opravdanje i da ne postoji legitiman cilj da se na takav način onemogući uvođenje nacionalne grupe predmeta, te ne postoji proporcionalan odnos između cilja koji se želi postići i sredstava koja se upotrebljavaju u tom pogledu.

20. Na kraju, apelanti ukazuju da postupak traje duži period i da se nepotrebno obustavlja, odugovlači i odlaže, zbog čega im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek u vezi s kršenjem prava na suđenje u razumnom roku. Apelanti zbog toga traže da se naloži Vladi Republike Srpske da svakom apelantu u roku od tri mjeseca isplati iznos od po 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka, te da se naloži Osnovnom sudu da hitno preduzme izvršne radnje u postupku.

21. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelanti su naveli da je izvršni postupak obustavljen u odnosu na prijedloge 13 apelanata a nastavljen je po prijedlogu apelanata A. S. 2., DŽ. A. i R. A., ali da nakon podnošenja apelacije do trenutka podnošenja zahtjeva izvršni sud nije provodio bilo kakve radnje. Apelanti ističu da je nužno donošenje privremene mjere jer bez njenog donošenja bošnjačka djeca će i dalje biti izložena sistemskoj diskriminaciji jer sama činjenica da su apelanti završili školu ne znači da je izvršenje nemoguće jer i dalje ima bošnjačke djece u obrazovnom sistemu RS. Prema mišljenju apelanata, oni su uprkos odlukama Vrhovnog suda i Ustavnog suda i dalje izloženi diskriminaciji jer izvršenici kontinuirano izbjegavaju obavezu izvršenja tih odluka.

b) Odgovori na apelaciju

22. Okružni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima navedenim u drugostepenom rješenju te smatra da postupanjem tog suda nisu povrijeđena prava apelanata na koja su se pozvali.

23. Izvršenik RS smatra da su neosnovani navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku jer je sud sve radnje iz svoje nadležnosti preduzeo u razumnom roku, a što je vidljivo iz samih odluka koje se pobijaju apelacijom. Dalje je naveo da zbog činjenice da 13 apelanata nisu učenici škole nema nezakonitog postupanja u predmetu. Također, izvršenik RS smatra da se odluka Vrhovnog suda odnosi isključivo na tužioce iz tog predmeta te da apelanti neosnovano tvrde da se izvršenje odnosi na sve učenike bošnjačke nacionalnosti. U vezi s navodima apelanata da prije donošenja prvostepenog rješenja sud nije dostavio zaključak od 29. oktobra 2021. godine i obavijest škole koja je dostavljena, izvršenik RS smatra da nije bila obaveza suda da zaključak dostavi tražiocima izvršenja jer se ne radi o odluci suda o meritumu već o radnji procesnog karaktera. Izvršenik RS je dalje naveo da apelanti koji nisu učenici škole nisu učinili vjerovatnim da su diskriminirani jer je svim učenicima omogućeno pravo na obrazovanje pod jednakim uvjetima i jer je njegov nastavni plan i program u skladu s ustavnim, zakonskim i drugim odredbama prilagođen svoj djeci bez obzira na nacionalnu pripadnost. S druge strane, smatra da apelanti nisu dostavili niti jedan dokaz koji bi ukazao da učenici nisu mogli pohađati osnovnu školu, odnosno da nisu mogli da govore, pišu ili da se obraćaju na svom maternjem jeziku. Izvršenik RS smatra da primjena Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju ne može biti diskriminirajuća u odnosu na učenike škole jer taj zakon nije na drugačiji način primjenjivan prema učenicima bošnjačke nacionalnosti u odnosu na učenike drugih nacionalnosti. Zbog toga smatra da je apelacija u cijelosti neosnovana, a odluke sudova su u cijelosti zakonite i pravilne.

24. Izvršenik OŠ je naveo da je rješenjem Osnovnog suda od 28. decembra 2021. godine djelimično obustavljen izvršni postupak o prijedlogu 13 apelanata jer nisu učenici škole, dok je izvršni postupak nastavljen po prijedlogu tražilaca izvršenja A. S. 2, DŽ. A. i R. A. U odnosu na ta tri apelanta izvršenik OŠ je naveo da su apelanti A. S. i R. A. završili osnovnu školu u školskoj 2021/2022. godini, a da je DŽ. A. završila osnovnu školu u školskoj 2022/2023. godini. U vezi s tim, škola je navela da zbog činjenice da tražioci izvršenja više nisu učenici škole i da neki nikada nisu bili učenici škole proizlazi da je nastupila nemogućnost provođenja izvršenja i da apelanti nemaju interes za provođenje presude Vrhovnog suda. Također, izvršenik OŠ tvrdi da ne postoji pravni osnov da bi se postupilo u skladu s presudom Vrhovnog suda jer na osnovu Sporazuma nikada nisu izrađene jasne smjernice i uputstva u vezi s njegovim provođenjem. Osim toga, u zakonima u Republici Srpskoj koji se odnose na oblast osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja nije predviđena mogućnost uvođenja nacionalne grupe predmete na osnovu programa iz FBiH. Također, škola je navela da su neosnovani navodi da je nekoliko škola u RS uvelo nacionalnu grupu predmeta jer je u postupku utvrđeno da su te škole uvele nacionalnu grupu predmeta na osnovu "telefonskog poziva i dokumenata koji nisu objavljeni". Osim toga, Osnovna škola je navela da je postupak zapošljavanja u školama definiran Pravilnikom o proceduri prijema, kriterijima za prijem u radni odnos i načinu bodovanja kandidata u osnovnoj školi u kojem su jasni kriteriji na osnovu kojih kandidati ispunjavaju uvjete i ostvaruju bodove. S obzirom na to, smatra da je nejasno pod kojim drugim uvjetima se mogu zaposliti nastavnici i stručni saradnici, te ko su povratnici i na koji način će to dokazivati kad je Zakonom o raseljenim licima, povratnicima i izbjeglicama propisano da povratniku prestaje status protekom roka od šest mjeseci od dana kada mu je nadležni organ izdao potvrdu o povratničkom statusu.

25. Apelanti su u izjašnjenju na odgovore na apelaciju naveli da se u njima ponavljaju navodi koji su isticani u provedenom parničnom postupku u kojem je donesena pravosnažna i izvršna presuda i koje je parnični sud ocijenio kao neosnovane.

IV. Relevantni propisi

26. Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18)

Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa koji je u službenom glasilu objavljen samo na srpskom jeziku, ali lektoriran na službene jezike u Bosni i Hercegovini. Neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu BiH u relevantnom dijelu glasi:

Sastav suda i odluke

Član 11. st. (3) i (4)

(3) Odluke u izvršnom postupku sud donosi u obliku rješenja ili zaključka.

(4) Zaključkom se izdaje nalog sudskom izvršiocu i izvršiocu po ugovoru za provođenje svih ili pojedinih radnji u izvršnom postupku, te odlučuje o upravljanju postupkom i o drugim pitanjima, kad je to predviđeno ovim zakonom.

Primjena odredaba drugih zakona

Član 21. st. (1) i (2)

(1) U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

(3) Na materijalnopravne pretpostavke i posljedice sprovođenja izvršnog postupka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi, i drugi propisi.

Razlozi za prigovor

Član 47. stav (1) tač. 2) i 9)

Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito:

2) ako je izvršna isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena van snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka,

9) ako je na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je dužnik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je na osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje potraživanja.

Obustava izvršenja

Član 63. st. (3), (4) i (7)

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinuće se sve sprovedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.

Izvršenje radi ostvarenja obaveze na radnju

koju može obaviti samo izvršenik

Član 209. st. (1) do (3)

(1) Ako radnju može obaviti samo izvršenik, sud će rješenjem o izvršenju odrediti izvršeniku primjereni rok za ispunjenje obaveze.

(2) Rješenjem o izvršenju sud će istovremeno zaprijetiti izvršeniku, a i odgovornim licima u izvršeniku pravnom licu da će im izricati novčane kazne u skladu sa članom 17. ovog zakona ako u određenom roku ne ispuni obavezu.

(3) Ako izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni obavezu, sud će, na prijedlog tražioca izvršenja dalje postupati po odredbama člana 17. ovog zakona.

27. Zakon o zabrani diskriminacije ("Službeni glasnik BiH" br. 59/09 i 66/16)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 1.
(Predmet Zakona)

(1) Ovim zakonom uspostavlja se okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim licima u Bosni i Hercegovini i uređuje sistem zaštite od diskriminacije.

(2) U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim standardima koji se odnose na ljudska prava i osnovne slobode, ovim zakonom utvrđuju se odgovornosti i obaveze zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i pravnih lica i pojedinaca koji vrše javna ovlaštenja (u daljnjem tekstu: nadležne institucije Bosne i Hercegovine), da svojim djelovanjem omoguće zaštitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje.

Član 3.
(Oblici diskriminacije)

(1) Neposredna diskriminacija je svako različito postupanje po osnovama određenim članom 2. ovog zakona, odnosno svako djelovanje ili propuštanje djelovanja kada je neko lice ili grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla biti dovedena u nepovoljniji položaj za razliku od nekog drugog lica ili grupe lica u sličnim situacijama.

(2) Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, ima ili bi imala učinak dovođenja nekog lica ili grupe lica u odnosu na osnove definirane u članu 2. stav (1) ovog zakona u nepovoljan ili manje povoljan položaj u odnosu na druga lica.

Član 4. stav (6)
(Ostali oblici diskriminacije)

(6) Težim oblikom diskriminacije smatrat će se diskriminacija počinjena prema određenom licu po više osnova iz člana 2. stav (1) ovog zakona (višestruka diskriminacija), diskriminacija počinjena više puta (ponovljena diskriminacija) i diskriminacija koja postoji duže vrijeme (produžena diskriminacija).

POGLAVLJE III. ZAŠTIĆENA PRAVA

Član 6. tačka b)
(Područje primjene)

Ovaj zakon primjenjuje se na postupanje svih javnih tijela na nivou države, entiteta, kantona i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, općinskih institucija i tijela, te pravnih lica s javnim ovlaštenjima, kao i na postupanje svih pravnih i fizičkih lica, u svim a posebno u sljedećim oblastima:

b) obrazovanja, nauke i sporta. Dostupnost obrazovanja ne bi trebalo da zavisi od useljeničkog statusa djece ili njihovih roditelja;

POGLAVLJE V. POSTUPCI ZA ZAŠTITU OD DISKRIMINACIJE

Član 11. stav (1)
(Zaštita u postojećim postupcima)

(1) Svako lice ili grupa lica koja smatra da je diskriminirana može tražiti zaštitu svojih prava putem postojećih sudskih i upravnih postupaka.

Član 12. stav (1) tač. a) i b)

(Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije)

(1) Lice ili grupa lica koja su izložena bilo kojem obliku diskriminacije, prema odredbama ovog zakona, ovlašteni su da podnesu tužbu i traže:

a) utvrđivanje da je tuženi povrijedio tužiočevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je preduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđivanje diskriminacije);

b) zabranu preduzimanja radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiočevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije);

POGLAVLJE VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 24. stav (1)
(Usaglašavanje ostalih propisa s ovim Zakonom)

(1) U slučaju neusaglašenosti drugih zakona s ovim zakonom u postupcima po ovom zakonu, primjenjivat će se ovaj zakon.

28. Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" br. 18/03 i 88/07 – Završne odredbe Zakona o Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje) u relevantnom dijelu glasi:

II – NAČELA U OBRAZOVANJU

1. Pravo djeteta na obrazovanje

Član 4. st. (1) i (2)

Svako dijete ima jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti učešća u odgovarajućem obrazovanju, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi.

Jednak pristup i jednake mogućnosti podrazumijevaju osiguranje jednakih uslova i prilika za sve, za početak i nastavak daljeg obrazovanja.

3. Unapređenje poštivanja ljudskih prava

Član 6.

Škola ima odgovornost da, u vlastitoj i u sredini u kojoj djeluje, doprinese stvaranju takve kulture koja poštuje ljudska prava i osnovne slobode svih građana, kako je to utemeljeno Ustavom i ostalim međunarodnim dokumentima iz oblasti ljudskih prava koje je potpisala Bosna i Hercegovina.

Član 7.

Jezici konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine upotrebljavat će se u svim školama, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Svi učenici će u školama izučavati pisma koja su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.

VI - ULOGA I OBAVEZE ŠKOLE

Član 34. stav (2)

Škola svoju ulogu i obaveze ostvaruje u okruženju koje razvija motivaciju za sticanje znanja, koje poštuje i podržava individualnost svakog učenika, kao i njegov kulturni i nacionalni identitet, jezik i vjeroispovijest, koje je sigurno i u kojem ne postoji bilo kakav oblik zastrašivanja, zlostavljanja, fizičkog kažnjavanja, vrijeđanja, ponižavanja ili degradiranja ili štete po zdravlje, uključujući i štetu izazvanu pušenjem ili upotrebom drugih opojnih i zakonom zabranjenih sredstava.

29. Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju ("Službeni glasnik RS" br. 44/17, 31/18, 84/19, 35/20 i 63/20), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenih odluka, u relevantnom dijelu glasi:

Član 11.

(1) Nastava u osnovnom odgoju i obrazovanju izvodi se na službenim jezicima konstituirajućih naroda, uz korištenje oba pisma, ćirilice i latinice.

(2) U školama se ne smije vršiti diskriminacija zaposlenog pri prijemu, imenovanju, uvjetima zaposlenja, napredovanju ili u bilo kojoj odluci u vezi sa tim licem, na osnovu toga što u školi, u usmenom i pismenom izražavanju koristi bilo koji od jezika konstituirajućih naroda.

(3) U školama se ne smije vršiti diskriminacija učenika pri upisu, učešću u aktivnostima škole ili u bilo kojoj odluci u vezi sa tim učenikom na osnovu toga što u školi u usmenom i pismenom izražavanju koristi bilo koji od jezika konstituirajućih naroda.

(4) Jezik i kultura nacionalnih manjina u Republici poštovat će se i koristiti u školi u najvećoj mogućoj mjeri, a u skladu sa Okvirnom konvencijom o zaštiti prava nacionalnih manjina i zakonom kojim se propisuje zaštita prava pripadnika nacionalnih manjina.

(5) Jezik i kultura nacionalnih manjina izučavaju se u okviru fakultativne nastave.

Član 12.

(1) U osnovnom odgoju i obrazovanju štite se vjerske slobode, razvija tolerancija i kultura dijaloga.

(2) Učenici pohađaju časove vjeronauke prema svom vjerskom opredjeljenju ako je to u skladu sa ubjeđenjima njihovih roditelja, staratelja ili usvojitelja (u daljem tekstu: roditelj).

(3) Učenici koji se, po zahtjevu roditelja na početku izučavanja vjeronauke, u skladu sa nastavnim planom i programom, izjasne da ne žele da izučavaju vjeronauku ne mogu biti dovedeni u nepovoljan položaj u odnosu na druge učenike.

Član 13.

(1) U nastavnim i drugim aktivnostima u školi se ne mogu koristiti ili izučavati didaktički i drugi materijali uvredljivog sadržaja.

(2) Nastavnici i ostali zaposleni ne smiju davati izjave koje bi se mogle smatrati uvredljivim za jezik, kulturu i religiju učenika koji pripadaju bilo kojoj nacionalnoj, etničkoj ili religijskoj grupi.

V. Dopustivost

30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

a) Dopustivost – apelacija je preuranjena

32. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem apelanti A. S. 2, DŽ. A. i R. A. osporavaju Rješenje Okružnog suda broj 73 0 P 018311 22 Gži 2 od 5. jula 2022. godine Ustavni sud je pošao od člana 18. stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda, koji glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

33. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. Ustavni sud zapaža da iz osporenog rješenja proizlazi da je izvršni postupak po prijedlogu apelanata A. S. 2, DŽ. A. i R. A. nastavljen te da ti apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da su redovni sudovi donijeli odluku koja bi se mogla smatrati konačnom.

34. S obzirom na to, Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak u odnosu na apelante A. S. 2, DŽ. A. i R. A. u toku pred Osnovnim sudom. Ustavni sud ukazuje da je apelacija u odnosu na navode tih apelanata da im je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju preuranjena.

b) Dopustivost – neiscrpljivanje pravnih lijekova

35. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem se apelanti pozivaju na kršenje prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije Ustavni sud je pošao od odredbe člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, koja glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

36. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

37. Ustavni sud podsjeća da je 1. januara 2021. godine na snagu stupio Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ("Službeni glasnik RS" broj 99/20), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Naime, Ustavni sud smatra da pravna sredstva propisana Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavljaju djelotvoran pravni lijek koji apelanti, u skladu s načelom supsidijarnosti, trebaju iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-148/21 od 16. marta 2021. godine, tačka 12, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

38. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da, u skladu s odredbama člana 6. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, 13 apelanata nije prije donošenja osporenih odluka kojim je obustavljen postupak, niti su apelanti A. S. 2, DŽ. A. i R. A. nakon što je postupak nastavljen u odnosu na njih, podnijeli redovnim sudovima pred kojima se vodi izvršni postupak zahtjev za ubrzanje postupka s ciljem zaštite svog prava na suđenje u razumnom roku, odnosno propustili su da iscrpe efektivne pravne lijekove propisane navedenim zakonom.

39. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3041/21 od 6. jula 2022. godine, tač. 18–20, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

c) Dopustivost u odnosu na 13 apelanata i rješenje o obustavljanju postupka

40. U odnosu na navode 13 apelanata kojim osporavaju Rješenje Okružnog suda broj 73 0 P 018311 22 Gži 2 od 5. jula 2022. godine kojim je izvršni postupak u odnosu na njih obustavljen, Ustavni sud utvrđuje da apelacija u tom dijelu ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odnosno da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

VI. Meritum

41. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje

42. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

43. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

44. Apelanti u odnosu na koje je obustavljen izvršni postupak (13 apelanata) smatraju da su redovni sudovi proizvoljno obustavili izvršni postupak u odnosu na njih kada su zaključili da provođenje izvršenja nije bilo moguće jer više nisu učenici izvršenika OŠ.

45. Razmatrajući navode tih apelanata o proizvoljnosti u primjeni prava u osporenim odlukama, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud "četvrte instance" te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili "očigledno nerazumnim" (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

46. Također, Ustavni sud naglašava da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke. Naime, nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Evropski sud, Petrović i drugi protiv Crne Gore, presuda od 17. jula 2018. godine, predstavka broj 18116/15, tačka 41, i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2478/06 od 17. septembra 2008. godine, stav 22. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba). Domaći sudovi imaju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu. Ali, istovremeno, imaju obavezu obrazložiti svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi Evropski sud, Ayetullah AY protiv Turske, presuda od 27. oktobra 2020. godine, predstavke br. 29084/07 i 1191/08, tačka 155, i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj AP-5/05 od 14. marta 2006. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

47. Koliko će biti široka obaveza suda da u obrazloženju odluke navede razloge kojima se vodio pri njenom donošenju zavisi od okolnosti i prirode svakog pojedinog slučaja (mjerilo dovoljnosti). S druge strane, razlozi navedeni u obrazloženju odluke će se, u pravilu, smatrati relevantnim ako jasno upućuju na to da sudovi nisu proveli procjenu na proizvoljan način, da nisu učinili neku drugu očiglednu pogrešku u prosuđivanju, pogrešno ocijenili postojanje nekog važnog faktora ili propustili da razmotre sve relevantne faktore, odnosno propustili da uzmu u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluke, da nisu odbili da provedu dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke itd. Dakle, razlozi navedeni u obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku (mjerilo relevantnosti; vidi, između ostalih, Evropski sud, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. decembra 2011. godine, predstavka broj 20883/09, tačka 34, i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3174/17 od 19. septembra 2019. godine, tačka 36, objavljena na www.ustavnisud.ba).

48. U vezi s tim, Ustavni sud najprije zapaža da su izvršenici u prigovoru protiv rješenja o izvršenju ukazivali na okolnosti da 13 apelanata nisu učenici izvršenika OŠ i da nije moguće provođenje izvršenja, ali je rješenjem Osnovnog suda koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda (vidi tačku 12. ove odluke) njihov prigovor odbijen. Iz obrazloženja odluka redovnih sudova povodom prigovora i žalbi izvršenika proizlazi zaključak da okolnost da 13 apelanata nisu učenici škole nije predstavljala okolnost koja sprečava izvršenje u smislu člana 47. ZIP-a. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 47. stav 1. tačka 9) ZIP-a propisano da se prigovor protiv rješenja o izvršenju može podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje "ako je na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je dužnik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno ako je na osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje potraživanja".

49. S druge strane, Ustavni sud zapaža da su u osporenim rješenjima redovni sudovi te iste okolnosti cijenili kao razlog za obustavljanje postupka u smislu člana 63. stav (3) ZIP-a (vidi tač. 14, 15. i 16. ove odluke). U tom pogledu, Ustavni sud zapaža da je odredbom tog člana propisano da će se izvršenje "obustaviti ako je postalo nemoguće". U vezi s tim, Ustavni sud uočava da je u obrazloženju presude Vrhovnog suda navedeno: "Učenici bošnjačke nacionalnosti bojkotuju nastavu počev od školske 2013/2014. godine i u taj bojkot je uključeno ukupno 127 učenika bošnjačke nacionalnosti, od čega 9 učenika I razreda, 11 učenika II razreda, 15 učenika III razreda, 13 učenika IV razreda, 10 učenika V razreda, 15 učenika VI razreda, 16 učenika VII razreda, 20 učenika VIII razreda i 18 učenika IX razreda (ovjereni spisak tužene Osnovne škole 'Sveti Sava' Kotor Varoš). To znači da su u međuvremenu učenici VII, VIII i IX razreda (54 učenika) koji su uključeni u bojkot nastave, završili obavezno devetogodišnje osnovno obrazovanje (Osnovna škola '1 mart' Jelah, Osnovna škola 'Podlugovi' Podlugovi, Osnovna škola 'Meša Selimović' Sarajevo." Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da, dakle, citirano obrazloženje iz presude Vrhovnog suda potvrđuje tvrdnje iz apelacije da su okolnosti da određeni apelanti ne pohađaju osnovnu školu bile poznate tokom parničnog postupka i da nisu bile od utjecaja na donošenje konačne i obavezujuće presude Vrhovnog suda. Prema tome, Ustavni sud ukazuje da je u smislu sadržaja člana 47. stav 1. ZIP-a i člana 63. ZIP-a i drugih relevantnih odredbi bilo nužno dati jasan i detaljan odgovor na pravno pitanje zbog čega su redovni sudovi na osnovu razloga poznatih tokom parničnog postupka najprije odbili prigovore izvršenika, a zatim te iste razloge cijenili kao razlog za obustavljanje izvršnog postupka. U tom pogledu je bilo nužno navesti jasno i detaljno obrazloženje da li je u smislu relevantnih odredbi ZIP-a pravno moguće da okolnosti koje su postojale u trenutku donošenja presude kao izvršne isprave i koje nisu utjecale na njenu pravnu valjanost naknadno predstavljaju razlog za obustavljanje izvršnog postupka.

50. Dalje, razmatrajući navode apelanata kojima osporavaju zaključak redovnih sudova da provođenje izvršenja nije bilo moguće jer 13 apelanata nisu učenici izvršenika OŠ, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 21. stav 4. ZIP-a propisano da se na materijalnopravne pretpostavke i posljedice provođenja izvršnog postupka na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi i drugi propisi. Dakle, nesporna je činjenica da se u ovom slučaju radilo o provođenju presude Vrhovnog suda kojom je utvrđena diskriminacija A. A. i druge djece bošnjačke nacionalnosti (ukupno 128), među kojima su bili i apelanti koji su podnijeli prijedlog za izvršenje. Zbog toga su redovni sudovi u smislu navedene odredbe bili dužni da vode računa da se na materijalnopravne pretpostavke i posljedice provođenja izvršnog postupka primjenjuju odredbe ZZD-a, Okvirnog zakona, Sporazuma i Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju. Ustavni sud ukazuje da iz sadržaja tih zakona proizlazi obaveza poštovanja visokih standarda i načela ljudskih prava kojima se omogućuje jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti u obrazovanju i odgoju bez diskriminacije prema bilo kojem osnovu, te propisuje obaveza javnih vlasti da uspostavi okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim licima u Bosni i Hercegovini i uredi sistem zaštite od diskriminacije.

51. U tom pogledu, Ustavni sud ukazuje da iz prakse Ustavnog suda proizlazi da kršenje prava na nediskriminaciju uslijed propuštanja preduzimanja radnji kojima bi se u Republici Srpskoj osiguralo uvođenje nacionalne grupe predmeta po bosanskom nastavnom planu i programu, te zapošljavanje i angažiranje nastavnika povratnika na tim predmetima predstavlja sistemski problem s kojim su suočeni ne samo apelanti već i učenici u nekim drugim općinama. Naime, iz odluka Ustavnog suda u predmetima br. AP-1198/19 i AP-190/19 (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-1198/19 i AP-190/19 od 23. juna 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba) proizlazi da je u odnosu na djecu bošnjačke nacionalnosti iz osnovnih škola iz Kravica i Bratunca u postupcima pred redovnim sudovima postavljeno pitanje diskriminacije istovjetne kao u konkretnom slučaju, te je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u kontekstu arbitrarnog obrazloženja u vezi s primjenom člana 15. stav (1) ZZD-a. Ustavni sud ukazuje i da je u odluci o dopustivosti i meritumu u predmetu broj AP-265/20, u kojoj je ispitivao apelaciju izvršenika podnesenu protiv presude Vrhovnog suda čije je izvršenje traženo u tom izvršnom postupku (op. cit., tačka 42), naglasio "da se to pitanje ne može posmatrati samo s aspekta tužilaca, iako se presuda odnosi poimenično na njih, već da se ovaj suštinski problem mora riješiti na sveobuhvatan način i za ubuduće, sve u skladu sa Sporazumom".

52. Zatim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi zaključak da se izvršna isprava odnosila samo na apelante zasnivali na dijelu izreke iz presude Vrhovnog suda u kojoj je naloženo izvršenicima da "solidarno izvrše radnje kojima će se ukloniti diskriminacija i njene posljedice i obezbijediti pravo tužilaca na jednako postupanje tako što će se tuženima uvesti nacionalna grupa predmeta po bosanskom nastavnom planu i programu Zeničko-dobojskog kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine (jezik i književnost, historija, geografija, priroda i društvo), te obezbijediti i provesti zapošljavanje ili angažovanje nastavnika povratnika na ovim predmetima, sve u Osnovnoj školi 'Sveti Sava' u Kotor Varošu." Međutim, Ustavni sud zapaža da redovni sudovi prilikom donošenja navedenog zaključka zanemaruju da je u izreci presude Vrhovnog suda kao izvršnoj ispravi jasno navedeno da su izvršenici (tada tuženi) povrijedili pravo na nediskriminaciju "u odnosu na maloljetne tužioce, kao i druge učenike bošnjačke nacionalnosti koji su upisani i pohađaju nastavu u Osnovnoj školi". Osim toga, Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo "da su tužioci postavili tužbu za utvrđivanje diskriminacije, koja sadrži deklaratorni zahtjev, i za otklanjanje diskriminacije, koja sadrži kondemnatorni zahtjev. Dakle, zahtjev kod te tužbe nije ograničen samo na utvrđenje da je do povrede prava na jednako postupanje već došlo, već i na utvrđenje da bi djelovanje (činjenje, propuštanje) tuženih moglo neposredno dovesti do diskriminacije, pa se traži otklanjanje radnje kojom se to vrši" (op. cit., tačka 16). Prema tome, redovni sudovi su morali voditi računa o tome da se navedeni postupak odnosio ne samo na utvrđenje diskriminacije već i na otklanjanje posljedica diskriminacije u smislu člana 12. stav 1. tačka b) ZZD-a. Dakle, kod činjenice da se nalog Vrhovnog suda odnosio i na otklanjanje posljedica diskriminacije i da na osnovu drugih odluka Ustavnog suda proizlazi da se radi o sistemskoj diskriminaciji učenika, Ustavni sud dalje smatra da su redovni sudovi potpuno proizvoljno zaključili da se izvršenje presude Vrhovnog suda sastojalo samo u preduzimanju pojedinačnih radnji prema apelantima.

53. Ustavni sud smatra da se takvim obrazloženjem redovnih sudova dovodi u pitanje sama svrha sudskog postupka radi zaštite od diskriminacije i provođenja izvršnog postupka u tim predmetima. U tom pogledu, Ustavni sud zapaža da iz presude Vrhovnog suda proizlazi da su određeni učenici tokom postupka završili osnovno obrazovanje (vidi tačku 39. ove odluke). Također, parnični postupak za zaštitu od diskriminacije koji je okončan presudom Vrhovnog suda pokrenut je 10. decembra 2013. godine, te je u trenutku kada je doneseno rješenje Okružnog suda od 18. augusta 2022. godine po redovnom toku stvari bilo moguće očekivati da će svi učenici koji su podnijeli tužbe završiti svoje devetogodišnje obrazovanje. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz odgovora na apelaciju izvršenika OŠ proizlazi da su i apelanti A. S. 2, DŽ. A. i R. A. u odnosu na koje nije obustavljen izvršni postupak u međuvremenu okončali osnovno obrazovanje. Prema tome, kod činjenice da se radilo o kontinuiranoj sistemskoj diskriminaciji apelanata, Ustavni sud smatra da je očigledno da je diskriminacija ostavila trajne posljedice na njihov obrazovni razvoj, kulturni identitet i ravnopravnost s drugim učenicima i da imaju pravo tražiti otklanjanje posljedica diskriminacije bez obzira na njihov status u obrazovanju. Istovremeno, nepreduzimanje radnji s ciljem otklanjanja posljedica diskriminacije znači da će takve posljedice morati snositi i drugi učenici osnovnih škola u Republici Srpskoj. Ustavni sud smatra da bi prihvatanje takvog obrazloženja redovnih sudova impliciralo da bi samo učenici bošnjačke nacionalnosti koji trenutno pohađaju osnovnu školu (izvršenik OŠ) mogli podnijeti tužbu radi zaštite od diskriminacije s neizvjesnom mogućnošću okončanja tog postupka prije završetka njihovog osnovnoškolskog obrazovanja i neizvjesnom mogućnošću provođenja mjera otklanjanja posljedica diskriminacije. Prema tome, u takvom slučaju, zaštita prava na nediskriminaciju bi ostala samo na nivou teorijskog priznanja i njihovo pravo ne bi bilo praktično i djelotvorno, ukoliko ne bi bio uspostavljen mehanizam koji će u izvršnom postupku garantirati buduću zaštitu prava učenika otklanjanjem posljedica diskriminacije.

54. Dakle, Ustavni sud zapaža da je nesporno da se diskriminatorne radnje u ovom predmetu nisu odnosile samo na apelante, već su zahvatile i druge učenike bošnjačke nacionalnosti. U tom smislu, naložene mjere nisu individualnog karaktera već su opće i trebaju služiti svim učenicima pogođenim diskriminacijom. Ustavni sud uočava da iz odgovora na apelaciju i odredbi Sporazuma proizlazi da je bilo nužno usvajanje općih akata koji će važiti za sve škole kojima će se osigurati praktično prilagođavanje odgojnog i obrazovnog procesa za učenike drugih etničkih grupa i osigurati zapošljavanje nastavnog osoblja. Iz stanja u spisu, odnosno apelacije i odgovora izvršenika OŠ proizlazi da su određene škole već preduzele takve radnje van postojanja takvih mogućnosti. Prema tome, Ustavni sud zapaža da se navedeni nalog izvršenicima ne može posmatrati na način da bi bilo nužno samo apelantima osigurati uklanjanje posljedica diskriminacije jer to nije bila isključiva svrha postupka koji je pokrenut. Naime, potpuno je jasno da se radnje koje su izvršenici trebali preduzeti sastoje od općih radnji koje neće biti od koristi samo za tužioce, odnosno apelante, već za sve učenike drugih nacionalnosti koji su upisani i pohađaju nastavu kod izvršenika OŠ ili bi po redovnom toku stvari tu nastavu trebali pohađati. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je proizvoljan zaključak redovnih sudova da je prestankom statusa učenika prestala obaveza izvršenika za otklanjanje posljedica diskriminacije, odnosno da je presuda Vrhovnog suda izgubila djelotvornost.

55. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su redovni sudovi u osporenim odlukama proveli procjenu relevantnih faktora na proizvoljan način pri čemu su propustili da razmotre sve relevantne faktore, odnosno propustili da uzmu u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluke u postupcima koji se odnose na otklanjanje posljedica diskriminacije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je prekršeno pravo 13 apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu prava na obrazloženu odluku. Prema tome, Ustavni sud smatra da je s ciljem zaštite ustavnih prava tih apelanata potrebno ukinuti rješenje Okružnog suda te predmet vratiti Okružnom sudu kako bi taj sud donio novu odluku u skladu s garancijama prava na pravično suđenje.

b) Ostali navodi

56. S obzirom na zaključke o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati navode 13 apelanata o povredi na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

VII. Zaključak

57. Ustavni sud zaključuje da je za 13 apelanata u odnosu na koje je osporenim rješenjima obustavljen izvršni postupak prekršeno pravo na obrazloženu odluku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog toga što su redovni sudovi u osporenim odlukama procjenu relevantnih faktora proveli na proizvoljan način, pri čemu su propustili da razmotre sve relevantne faktore, odnosno propustili da uzmu u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluke u postupcima koji se odnose na otklanjanje posljedica diskriminacije.

58. Na osnovu člana 18. stav (3) tač. m) i l), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

59. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.

60. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.