Službeni glasnik BiH, broj 7/13

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3346/09, rješavajući apelaciju "PAN-papirne industrije" TAČ d.d. Čitluk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU








Odbija se kao neosnovana apelacija "PAN-papirne industrije" TAČ d.d. Čitluk podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 002798 05 U od 31. jula 2009. godine, Rješenja Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije broj UP-II-11-18-101/04 od 14. januara 2005. godine i Zaključka Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine broj 05-19-4167/09 od 15. septembra 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE


I. Uvod


1. "PAN-papirna industrija" TAČ d.d. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant), a kog zastupa Slaven Bevanda, advokat iz Mostara, podnio je 24. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 002798 05 U od 31. jula 2009. godine, Rješenja Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo energije) broj UP-II-11-18-101/04 od 14. januara 2005. godine i Zaključka Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija za privatizaciju) broj 05-19-4167/09 od 15. septembra 2004. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, te Federalnog ministarstva energije zatraženo je 24. marta 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 31. marta 2010. godine, a Federalno ministarstvo energije 13. aprila 2010. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 19. aprila 2010. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Agencija za privatizaciju je Zaključkom broj 05-19-4167/09 od 15. septembra 2004. godine a zbog nepostizanja sporazuma između "Natrona" d.d. sa p.o. Maglaj (u daljnjem tekstu: "Natron" Maglaj) i apelanta, odredila da će provesti proceduru izbora i angažmana revizora radi revizije vlasničke strukture kapitala preduzeća "Natron ambalaža" d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: "Natron" Čitluk). Dalje, određeno je da će revizija sa pravnog, finansijskog i računovodstvenog aspekta obuhvatiti: a) period od osnivanja "Natrona" Čitluk zaključno sa završnim računom 31. decembra 2003. godine, te b) udio "Natrona" Čitluk u apelantu. Dalje, određeno je da će rezultati revizije biti osnova za izradu početnog bilansa "Natrona" Čitluk, kao i da će "Natron" Maglaj, u skladu sa članom 8. stav 1. tačka 1. Zakona o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka (u daljnjem tekstu: Zakon o početnom bilansu), stvari koje nisu pod kontrolom preduzeća isknjižiti u pasivni podbilans do okončanja revizije. U obrazloženju zaključka je, pored ostalog, ukazano da je Agencija za privatizaciju, u skladu sa članom 3. Pravilnika o principima, načinu postupanja i pravilima prodaje u provođenju privatizacije preduzeća sa spornim pravima, stvarima, obavezama i kapitalom ("Službene novine FBiH" broj 22/04, u daljnjem tekstu: Pravilnik), dala inicijativu za postizanje sporazuma. Pošto u ostavljenom roku od 60 dana od pokretanja inicijative "Natron" Maglaj i apelant nisu postigli sporazum, to je, u skladu sa članom 4. stav 1, članom 6. stav 1. alineja 1. i članom 7. Zakona o Agenciji za privatizaciju ("Službene novine FBiH" br. 18/96 i 2/02) i članom 4. Pravilnika, donijet zaključak o rješavanju navedenih pitanja.

7. Federalno ministarstvo energije je Rješenjem broj UP-II-11-18-101/04 od 14. januara 2005. godine odbilo kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv zaključka Agencije za privatizaciju. U obrazloženju rješenja je, pored ostalog, ukazano da je članom 24. Zakona o reviziji ("Službene novine FBiH" br. 2/95, 12/98 i 17/99) propisano da ovlašteni revizor sačinjava i potpisuje izvještaj o obavljenoj reviziji, a ne i rješenje. Dalje, ukazano je da revizor donosi rješenje samo kada je to predviđeno posebnim propisom, odnosno za preduzeća koja su obuhvaćena članom 1. Uredbe o reviziji prethodno izvršene vlasničke transformacije ("Službene novine FBiH" br. 1/98 i 16/99, u daljnjem tekstu: Uredba o reviziji) kojim je propisano da se ovom uredbom uređuju postupak i nadležnost u postupku revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije preduzeća u čijim je bilansima stanja na 31. decembar 1991. godine iskazan dionički kapital ili udjel kapitala, odnosno preduzeća koja su vršila vlasničku transformaciju na osnovu Zakona o društvenom kapitalu ("Službeni list RBiH" broj 2/92) i Zakona o isplati ličnih dohodaka, sredstava za neposrednu zajedničku potrošnju i sredstava za ishranu radnika u toku rada ("Službeni list SFRJ" br. 37/90 i 84/90). U konkretnom slučaju je utvrđeno da je apelant upisan u sudski registar Višeg suda u Mostaru 6. februara 1998. godine, da je njegov osnivač i "Natron" Čitluk, koji je osnovan na "spornoj imovini" 1994. godine. Shodno navedenom, zaključeno je da se ne radi o preduzeću koje je obuhvaćeno članom 1. Uredbe o reviziji, a koja je u članu 8. propisivala donošenje rješenja o reviziji, te u članu 9. pravo na žalbu na ovo rješenje. Na temelju navedenog zaključeno je da revizor u konkretnom slučaju nije imao pravni osnov za donošenje rješenja o rezultatima revizije, tj. pravni osnov za donošenje upravnog akta, već je mogao samo da sačini i potpiše izvještaj o obavljenoj reviziji koji bi mogao poslužiti kao osnova za izradu programa privatizacije i početnog bilansa. Dalje, ukazano je da apelant i "Natron" Maglaj u svojim početnim bilansima iskazuju ista prava, iste stvari, iste obaveze i isti kapatil s obzirom na navedena rješenja o rezultatima prethodno izvršene vlasničke transformacije kod apelanta i kod "Natrona" Maglaj. U takvoj situaciji, a shodno članu 3. Zakona o početnom bilansu, ne ide se u proces privatizacije dok se, u skladu sa posebnim propisom, ne odredi način raspolaganja spornom imovinom. Istim članom je određeno da će u tom slučaju reviziju preduzeća izvršiti ovlašteno tijelo, a na način i u postupku koji će biti određeni propisom koji donosi Vlada Federacije BiH. Na temelju navedenog ukazano je da nadležna agencija za privatizaciju ne može odobriti početni bilans onih preduzeća koja u njima iskazuju spornu imovinu sve dok se ne odredi način raspolaganja takvom imovinom, te da je zakonodavac u takvim situacijama predvidio reviziju tih preduzeća. Stoga je, a shodno članu 3. Zakona o početnom bilansu, kao neosnovan ocijenjen apelantov žalbeni navod da se njegov program privatizacije i početni bilans, a s obzirom na to da se nadležna agencija o njima nije izjasnila u roku od tri mjeseca od dana podnošenja, imaju smatrati odobrenim u skladu sa članom 9. stav 3. Zakona o privatizaciji preduzeća, kao i žalbeni navod da se ne može vršiti revizija preduzeća koja u svojim početnim bilansima iskazuju ista prava, iste stvari, iste obaveze i isti kapital. Pri tome, ukazano je da je i Uredbom o načinu raspolaganja spornom imovinom kada dva ili više preduzeća u svojim početnim bilansima iskazuju ista prava, iste stvari, iste obaveze i isti kapital u postupku revizije tih preduzeća ("Službene novine FBiH" broj 22/98) a koja je prestala važiti u februaru 2004. godine, također bilo uređeno da su preduzeća sa spornom imovinom prije izrade početnog bilansa i programa privatizacije dužna urediti međusobne odnose, uključujući i diobu stvari, prava, kapitala i obaveza. Najzad, ukazano je da članom 34. Zakona o upravnom postupku, na koji je apelant u žalbi ukazivao, nije izričito predviđena određena nepravilnost kao razlog ništavosti rješenja, već je utvrđeno da organ koji rješava o sukobu nadležnosti istim aktom kojim rješava ovo pitanje poništava i rješenje koje je u upravnoj stvari donio nadležni organ, odnosno zaključak kojim se proglasio nenadležnim.

8. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 002798 05 U od 31. jula 2009. godine apelantovu tužbu kojom je pokrenuo upravni spor odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude je ukazano da su prvostepeni i drugostepeni organ pravilno primijenili relevantne odredbe materijalnog prava, tj. Zakon o početnom bilansu i Pravilnik, a s obzirom na činjenicu da su apelant i "Natron" Maglaj u svojim početnim bilansima iskazali ista prava, iste stvari, iste obaveze i isti kapital. Primjenom člana 3. Zakona o početnom bilansu program privatizacije i početni bilans ne mogu se smatrati odobrenim na osnovu člana 9. stav 3. Zakona o privatizaciji preduzeća bez obzira na to da li se o njima Agencija za privatizaciju izjasnila u propisanom roku. Dalje, apelantov žalbeni navod da se osporeno rješenje i zaključak odnose na pitanje o kojem je već pravomoćno riješeno je ocijenjen kao neosnovan. U vezi s tim ukazano je da je članom 1. Uredbe o reviziji propisano da se ovom uredbom uređuju postupak i nadležnost u postupku prethodno izvršene vlasničke transformacije preduzeća u čijim je bilansima stanje na 31. decembar 1991. godine iskazan dionički kapital ili udjel kapitala, odnosno preduzeća koja su vršila vlasničku transformaciju na osnovu Zakona o društvenom kapitalu i Zakona o isplati ličnih dohodaka, sredstava za neposrednu zajedničku potrošnju i sredstava za ishranu radnika u toku rada. Članom 4. navedene uredbe predviđeno je da reviziju vrše preduzeća registrirana za obavljanje revizije i Zavod za računovodstvo, kao i da je revizor dužan obaviti reviziju, sačiniti zapisnik i izdati rješenje o rezultatima revizije. U konkretnom slučaju apelant je upisan u sudski registar nadležnog suda 6. februara 1998. godine, pa je nesporno da se ne radi o preduzeću u čijem je bilansu stanja na 31. decembar 1991. godine iskazan dionički kapital ili udjel kapitala, odnosno preduzeću koje je vršilo vlasničku transformaciju na osnovu zakona navedenih u članu 1. Uredbe o reviziji. Shodno navedenom, prilikom vršenja revizije kod apelanta revizor je mogao, u skladu sa članom 24. Zakona o reviziji, samo sačiniti i potpisati izvještaj o obavljenoj reviziji koji bi poslužio kao osnova za izradu programa privatizacije i početnog bilansa. Također, ukazano je da se Rješenje revizorske kuće EIB "Luković" Livno broj UP-I-02-17/99 od 22. januara 1999. godine odnosi na rezultate prethodno izvršene vlasničke transformacije kod apelanta, a osporenim zaključkom nalaže se vršenje revizije vlasničke strukture kapitala "Natrona" Čitluk, pa da je očigledno da se ne radi o istoj upravnoj stvari.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


9. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Prema apelantovom mišljenju, činjenično stanje je pogrešno utvrđeno i materijalno pravo je pogrešno primijenjeno. Apelant navodi da je "Natron" Čitluk, a koji je i njegov osnivač, osnovan Odlukom o osnivanju i organizaciji društva sa ograničenom odgovornošću broj 1/94 od 21. februara 1994. godine, a na osnovu člana 2. Uredbe o privremenom organiziranju poslovanja gospodarskih subjekata i organizacijskih oblika pravnih osoba na teritoriju Hrvatske Republike Herceg-Bosne ("Narodni list HR-HB" broj 3/93). Članom 1. navedene odluke utvrđeno je da: "Radnici Radne jedinice 'Natron ambalaža' iz Čitluka koji se nalaze u sastavu Kombinata 'Natron-Maglaj' d.d. Maglaj osnivaju društvo sa ograničenom odgovornošću." S obzirom na to da je do osnivanja samostalnog subjekta "Natron" Čitluk bio dio "Natrona" Maglaj, apelant zaključuje da se radi o preduzeću koje je obuhvaćeno članom 1. Uredbe o reviziji. Dalje, apelant ističe da je, u skladu sa Uredbom o reviziji, ovlaštena revizorska kuća izvršila reviziju, sačinila zapisnik i izdala rješenje o rezultatima revizije, da protiv ovog rješenja niko nije izjavljivao žalbu, a zbog čega je ono postalo konačno i pravosnažno na osnovu čl. 12, 13. i 267. st. 1. i 2. Zakona o upravnom postupku, kao i člana 9. stav 2. Uredbe o reviziji. Ovo rješenje o reviziji prethodno izvršene vlasničke transformacije nije izmijenjeno, ukinuto ili poništeno, a zbog čega apelant smatra da se osporenim zaključkom, rješenjem i presudom ponovo pokreću pitanja koja su konačno i pravomoćno riješena. U vezi s tim apelant je citirao stav Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u Presudi broj U -1260/02 od 8. maja 2003. godine koji, prema njegovim navodima, glasi: "Načelo pravne sigurnosti ne dozvoljava da u istoj pravnoj stvari (utvrđivanje vlasničke strukture, odnosno iznosa i relativnog učešća državnog, odnosno privatnog kapitala) postoje dva različita akta i to od različitih organa, od kojih je jedan ranije donesen od nadležnog organa-preduzeća za reviziju i postao pravomoćan. Stoga se bilo kojim drugim rješenjem (pa i rješenjem za to nadležnog organa) ne može odlučiti o istoj pravnoj stvari, a da se prethodno na zakonom propisani način i primjenom redovnih ili vanrednih pravnih lijekova, to ranije rješenje ne stavi izvan snage (ili izmijeni ili ukine, odnosno oglasi ništavim), naravno pod uvjetima propisanim zakonom."

b) Odgovor na apelaciju


10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da donošenjem osporene presude nisu povrijeđena apelantova prava iz člana 6. Evropske konvencije, te da je presuda donijeta primjenom odgovarajućih odredaba materijalnog i procesnog zakona, kako je detaljno obrazloženo. Također, ukazano je da apelant nije iscrpio ni pravne lijekove moguće prema zakonu, odnosno da nije podnio zahtjev za vanredno preispitivanje pobijane presude Vrhovnom sudu.

11. Federalno ministarstvo energije je istaklo da u cijelosti ostaje pri razlozima i obrazloženjima iz osporenog rješenja, te da nije došlo do kršenja apelantovih prava, posebno zbog toga što je u toku postupka nesmetano koristio sve raspoložive pravne lijekove.

V. Relevantni propisi


12. Zakon o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka ("Službene novine FBiH" br. 12/98 i 40/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3.


U slučajevima kada dva ili više preduzeća u svojim početnim bilansima iskazuju ista prava, iste stvari, iste obaveze i isti kapital, neće ići u proces privatizacije dok se, u skladu sa posebnim propisima, ne odredi način raspolaganja nad spornom imovinom.

Ovlašteno tijelo izvršit će reviziju preduzeća iz stava 1. ovog člana.

13. Zakon o Agenciji za privatizaciju ("Službene novine FBiH" br. 18/96 i 2/02) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.
(...)

U okviru svoje djelatnosti, u vezi s privatizacijom preduzeća i banaka Agencija Federacije:

- odobrava i sprovodi privatizaciju preduzeća koja imaju dijelove na području više kantona i preduzeća koja u svojim početnim bilansima iskazuju djelimično ili u cjelini ista prava i obaveze i isti kapital;

Član 7.


Agencija Federacije, u okviru svoje nadležnosti, ima javna ovlaštenja za donošenje pojedinačnih upravnih akata, u skladu s propisom o općem upravnom postupku.

14. Zakon o privatizaciji preduzeća ("Službene novine FBiH" br. 27/97, 8/99, 32/00, 45/00, 54/00, 61/01,27/02, 33/02, 28/04 i 44/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.


Odobravanje i provođenje privatizacije, u skladu s ovim zakonom, vrše Agencija Federacije Bosne i Hercegovine za privatizaciju (u daljem tekstu: Agencija Federacije) i agencije kantona-županija za privatizaciju (u daljem tekstu: kantonalna-županijska agencija), osnovane posebnim zakonom.

Član 5.


Ovlašteno tijelo dužno je izvršiti reviziju privatizacije preduzeća izvršene na temelju Zakona o društvenom kapitalu ("Službeni list SFRJ," br. 84/89 i 46/90), u skladu s posebnim propisom, u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu tog propisa.

Vlada Federacije donosi uredbu kojom se bliže uređuju nadležnosti i postupak revizije prethodno izvršene privatizacije, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 6.


Nalaz revizije u smislu člana 5. ovog zakona čini sastavni dio početnog bilansa preduzeća koje se privatizira.

Član 9.


Nadležna agencija za privatizaciju dužna je donijeti rješenje o podnesenom programu privatizacije i početnom bilansu preduzeća za privatizaciju u roku od tri mjeseca po isteku roka za podnošenje programa privatizacije i početnog bilansa.

(...)

Ako se nadležna agencija ne izjasni o podnesenom programu privatizacije i početnom bilansu u roku iz stava 1. ovog člana, smatra se da je program privatizacije i početnog bilansa preduzeća za privatizaciju odobren.

Član 14.


Pravila prodaje preduzeća putem otvorenog prikupljanja ponuda (tender), neposredne pogodbe, berze, otvorenog nadmetanja i otvorene ponude dionica propisuje Agencija Federacije.

15. Uredba o reviziji prethodno izvršene vlasničke transformacije ("Službene novine FBiH" br. 1/98 i 16/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.


Ovom uredbom uređuje se postupak i nadležnost u postupku revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije preduzeća u čijim je bilansima stanja na dan 31. 12. 1991. godine iskazan dionički kapital ili udjel kapitala, odnosno preduzeća koja su vršila vlasničku transformaciju na osnovu Zakona o društvenom kapitalu ("Službeni list RBiH", broj 2/92) i Zakona o isplati ličnih dohodaka, sredstava za neposrednu zajedničku potrošnju i sredstava za ishranu radnika u toku rada ("Službeni list SFRJ", br.37/90 i 84/90).

Član 9.


Zapisnik o izvršenoj reviziji i rješenje o rezultatima revizije, u roku od 15 dana od dana okončanja revizije, Revizor dostavlja preduzeću i agenciji.

Na rješenje iz stava 1. ovog člana preduzeće, agencija i dioničari mogu, u pisanoj formi, podnijeti žalbu Federalnom ministarstvu financija-Federalnom ministarstvu finansija (u daljem tekstu: Ministarstvo finansija) u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

(...)

Ministarstvo finansija je dužno donijeti rješenje po žalbi iz stava 2. ovog člana u roku od 30 dana od dana prijema žalbe.

16. Pravilnik o principima, načinu postupanja i pravilima prodaje u provođenju privatizacije preduzeća sa spornim pravima, stvarima, obavezama i kapitalom ("Službene novine FBiH" broj 22/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.


Ovim pravilnikom utvrđuju se principi, način postupanja i pravila prodaje nadležnih agencija za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nadležna agencija) čija je primjena obavezna u provođenju privatizacije preduzeća koja u svojim početnim bilansima iskazuju djelimično ili u cjelini ista prava, iste stvari, iste obaveze i isti kapital (u daljem tekstu: preduzeća sa spornom imovinom).

Član 4.


Ukoliko preduzeća sa spornom imovinom ne postignu sporazum o usaglašavanju međusobnih odnosa povodom istih prava, stvari, obaveza i kapitala, nadležna agencija će naložiti reviziju vlasničke strukture kapitala preduzeća.

VI. Dopustivost


17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 09 0 U 002798 05 U od 31. jula 2009. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 25. augusta 2009. godine a apelacija je podnesena 24. oktobra 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


21. Apelant pobija navedenu presudu, rješenje i zaključak tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje


22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:


1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

23. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje, u suštini, svode se na tvrdnju da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Prema apelantovom mišljenju, rješenje o reviziji prethodno izvršene vlasničke transformacije kapitala kod apelanta je pravosnažno i konačno, pa Agencija za privatizaciju nije mogla donijeti zaključak kojim ponovo određuje reviziju. S obzirom na to da je ovo rješenje kao dio programa privatizacije i početnog bilansa stanja predato Agenciji za privatizaciju, a da se Agencija za privatizaciju o programu privatizacije i početnom bilansu nije izjasnila u ostavljenom roku, niti je bilo ko podnosio prigovor, apelant smatra da je postalo konačno, pa da se osporenim zaključkom Agencije ponovo pokreće pitanje o kojem je već odlučeno.

24. Ustavni sud, najprije, podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05).

25. Apelant, najprije, tvrdi da je kod njega izvršena revizija i da je rješenje o reviziji, doneseno u skladu sa članom 9. Uredbe o reviziji, postalo konačno, jer protiv njega niko nije izjavljivao žalbu.

26. Ustavni sud primjećuje da se u okolnostima konkretnog slučaja rješenje o reviziji prethodno izvršene vlasničke strukture kapitala kod apelanta ima smatrati konačnim s obzirom na to da se iz obrazloženja osporenih odluka ne može zaključiti da se njima ovo rješenje ukida ili poništava. Međutim, ni apelant ne navodi, a iz obrazloženja osporenih odluka se ne može zaključiti da je u isto vrijeme postojalo i rješenje o reviziji prethodno izvršene vlasničke transformacije kod "Natrona" Čitluk, koji je jedan od apelantovih osnivača, a kod kojeg je osporenim zaključkom Agencije za privatizaciju i određena revizija sa pravnog, finansijskog i računovodstvenog aspekta. Shodno navedenom, zaključak Kantonalnog suda ne ostavlja utisak proizvoljnosti da se, suprotno tvrdnjama koje apelant iznosi i u apelaciji, radi o istoj upravnoj stvari o kojoj je već odlučeno. Najzad, pošto se ne radi o istoj upravnoj stvari, neosnovano je i apelantovo pozivanje na stav Vrhovnog suda prema kom je suprotno principu pravne sigurnosti da o istom pitanju postoje dva različita akta koja su donijela dva različita organa od kojih je jedan donio nadležni organ i koji je postao pravosnažan, odnosno u tom smislu ukazivanje na odredbe Zakona o upravnom postupku.

27. Dalje, apelant tvrdi da je dostavio program privatizacije i početni bilans stanja nadležnoj Agenciji za privatizaciju koja se o njima nije izjasnila u zakonskom roku, pa se, u skladu sa članom 9. stav 3. Zakona o privatizaciji preduzeća, oba dokumenta imaju smatrati odobrenim. S obzirom na to da je i rješenje o reviziji dio početnog bilansa stanja, apelant smatra da je rješenje o reviziji i na ovaj način postalo konačno. Međutim, ni u postupku pred nadležnim ministarstvom, kao ni u upravnom sporu apelant nije osporavao činjenicu da su i on i "Natron" Maglaj podnijeli bilanse stanja u kojim su iskazali ista prava, iste stvari, iste obaveze i isti kapital. U skladu sa članom 3. Zakona o početnom bilansu stanja, u takvoj situaciji neće se ići u proces privatizacije dok se u skladu sa posebnim propisom ne odredi način raspolaganja spornom imovinom. Shodno navedenoj odredbi, isključena je mogućnost da se početni bilans i program privatizacije apelanta smatraju odobrenim na osnovu člana 9. stav 3. Zakona o privatizaciji preduzeća s obzirom na to da su Agenciji za privatizaciju podneseni i program privatizacije i početni bilans od "Natrona" Maglaj u kojim se iskazuju ista prava, iste stvari, iste obaveze i isti kapital. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da ni član 9. Zakona o privatizaciji preduzeća, kao ni neka druga odredba ovog zakona ne isključuju ili ograničavaju primjenu člana 3. Zakona o početnom bilansu stanja. Također, Zakonom o početnom bilansu stanja nije propisan niti jedan izuzetak u kom bi se moglo postupiti drugačije u situaciji kada se u bilansima stanja dvaju preduzeća, a što su i okolnosti konkretnog slučaja, iskazuju ista prava, stvari, obaveze i kapital. Stoga su apelantovi navodi i u ovom dijelu neosnovani.

28. Najzad, apelant tvrdi da zakon i uredba imaju veću pravnu snagu čije se norme ne mogu derogirati Pravilnikom Agencije za privatizaciju, koji, prema njegovom mišljenju, predstavlja interni pravni akt. S tim u vezi Ustavni sud primjećuje da iz relevantnih odredaba Zakona o Agenciji za privatizaciju (član 6), Zakona o privatizaciji preduzeća (čl. 2. i 14) proizlazi da je Agencija za privatizaciju ovlašteni organ koji odobrava i provodi privatizaciju, te da propisuje pravila prodaje. U skladu sa ovlaštenjem iz člana 14. Zakona o privatizaciji preduzeća o tome da propisuje pravila prodaje, Agencija za privatizaciju je donijela Pravilnik na koji apelant ukazuje, a u kojem je u članu 1. propisano da se njime utvrđuju principi, način postupanja i pravila prodaje nadležnih agencija za privatizaciju u FBiH a čija je primjena obavezna u provođenju privatizacije preduzeća koja iskazuju u bilansima stanja ista prava, stvari, obaveze i kapital. Dakle, Agencija za privatizaciju je donošenjem Pravilnika u skladu sa zakonskim ovlaštenjima koja ima uredila postupak prodaje u provođenju privatizacije preduzeća koja iskazuju ista prava, stvari i obaveze, pa su neosnovane apelantove tvrdnje da je time derogirala zakon i uredbe.

29. S obzirom na to da je revizija određena u odnosu na "Natron" Čitluk, a da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da postoji rješenje o reviziji u odnosu na apelanta, neosnovana je apelantova tvrdnja da već postoji rješenje o istoj pravnoj stvari. Dalje, s obzirom na to da je nesporno utvrđeno da su apelant i "Natron" Maglaj podnijeli početni bilans i program privatizacije u kojim su iskazali ista prava, stvari, obaveze i kapital, navedeni dokumenti ne mogu se smatrati odobrenim u smislu člana 9. stav 3. Zakona o privatizaciji preduzeća sve dok se ne odredi način raspolaganja spornom imovinom u skladu sa članom 3. Zakona o početnom bilansu. Shodno navedenom, u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi upućivalo na zaključak da je činjenično stanje arbitrarno utvrđeno, te da je materijalno pravo primijenjeno arbitrarno u odnosu na apelanta.

30. Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

VIII. Zaključak


31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pred nadležnim organom i sudom primijenjeno materijalno pravo na način koji nije arbitraran.

32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!