Službeni glasnik BiH, broj 20/17

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3950/16, rješavajući apelaciju Muriza Memića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Muriza Memića podnesena zbog navodnog nepostojanja djelotvorne istrage u predmetu Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo broj T09 0 KT 0098711.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Muriz Memić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Ifet Feraget, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. oktobra 2016. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nepostojanja djelotvorne istrage u predmetu Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T09 0 KT 0098711. Uz apelaciju apelant je dostavio akte Tužilaštva broj T09 0 KT 0098711 16 od 24. juna 2016. godine i akte broj T09 0 KTP 0098711 16 od 9. augusta 2016. godine, te Rješenje Tužilaštva broj A-837/16 od 3. augusta 2016. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio Kantonalnom sudu Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) da prekine ili odgodi glavni pretres (zakazan za 24. oktobar 2016. godine) u krivičnom predmetu koji se vodi protiv Ljube Seferovića; da naloži Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: MUP) i Upravi policije MUP-a da dostavi Komisiji za sigurnost Skupštine Kantona Sarajevo na uvid sve tražene podatke, spise i potrebna obavještenja; da naloži glavnom tužiocu Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine da bez odlaganja okonča postupak po apelantovoj pritužbi od 21. septembra 2016. godine, te da ovaj predmet iz djelokruga Tužilaštva prenese u stvarnu nadležnost Federalnog tužilaštva ili nekog drugog tužilaštva. Dana 14. novembra 2016. godine apelant je dostavio rješenje Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T 11 0 KTA 002430 16 od 28. oktobra 2016. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Tužilaštva, Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo), Skupštine Kantona - Komisije za sigurnost zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju.

3. Svi pozvani su dostavili odgovor. Na izričito i ponovljeno traženje Ustavnog suda Tužilaštvo je dostavilo informacije o predmetu, kao i dokumentaciju u predmetu.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je otac Dženana Memića koji je od povreda zadobivenih 8. februara 2016. godine na Ilidži preminuo 15. februara 2016. godine.

6. Iz navoda Tužilaštva, kao i iz dokumentacije koju je dostavilo Tužilaštvo proizlazi sljedeće:

7. Nakon nesreće koja se desila na Ilidži oko 23.00 sata, Jedinica za saobraćaj Kantona Sarajevo obavijestila je dežurnog tužioca da je došlo do nesreće. Istu noć obavljen je uviđaj u prisustvu dežurnog tužioca i ovlaštenih lica, pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: MUP). Kako proizlazi iz navoda Tužilaštva, na licu mjesta su zatečeni pripadnici PS Ilidža, te policijski službenici Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH koji su prvi došli na lice mjesta, te tu zatekli povrijeđena lica: Dženana Memića (u nesvjesnom stanju) i Alisu Mutap (koja je prema navodima ovih lica govorila nepovezano i navela da ih je udarilo vozilo koje se kretalo velikom brzinom, nakon čega se udaljilo u nepoznatom pravcu). Povrijeđena lica su prije dolaska uviđajne ekipe odvezena u bolnicu (KUM). Lice mjesta je odmah ograđeno trakom i na licu mjesta su bili tragovi krvi, kao i tragovi stakla i plastike.

8. Prema navodima tužioca odmah je na licu mjesta naloženo službenicima policije da izvrše provjere sumnjivih lica s ciljem pronalaska vozila koja koriste, te eventualnih oštećenja na vozilima koja koriste. Za vrijeme trajanja uviđaja po nalogu tužioca policijski službenici su izvršili obilazak lica mjesta s ciljem pronalaska videonadzora, te pronalaska sumnjivih lica i njihovih vozila, ali prilikom pregleda vozila koja koriste potencijalna sumnjiva lica nisu pronađeni tragovi oštećenja, niti se došlo do korisnih informacija koje bi upućivale na eventualne počinioce krivičnog djela (s tim da Ustavni sud napominje da zapisnik o ovom uviđaju nije dostavljen Ustavnom sudu). Prema navodima Tužilaštva, službenik Jedinice za saobraćaj, koji je bio na KUM-u, obavijestio je dežurnog tužioca da je Dženan Memić u besvjesnom stanju, a da se od Alise Mutap ne može dobiti više informacija, te da je ona rekla da je najvjerovatnije došlo do udara nekog vozila koje im je došlo s leđa.

9. Dana 10. februara 2016. godine inspektor Jedinice za saobraćaj H. D. saslušao je Alisu Mutap u prostorijama Jedinice za saobraćaj i ona je tom prilikom izjavila da više nije sigurna da su ona i Dženan Memić udareni autom, već ostavlja mogućnost da su fizički napadnuti pogodnim predmetom. O ovim navodima je odmah obaviješten tužilac, te je odmah i zatraženo da se zapisnik o saslušanju Alise Mutap dostavi Tužilaštvu, kao i ostali operativni materijal, te je zatraženo da se Alisa Mutap "dovede" u prostorije Tužilaštva. S obzirom na ovakvu informaciju tužilac je smatrao potrebnim da se u rad uključe i službenici Odjela za krvne delikte, te su telefonom kontaktirani i obaviješteni o ovim informacijama.

10. Dana 12. februara 2016. godine u prostorijama Tužilaštva, u prisustvu službenika Odjela za krvne delikte, obavljen je razgovor sa Alisom Mutap koja je tom prilikom opet izrazila sumnju da su Dženan Memić i ona napadnuti podesnim predmetom, ali opet sa sigurnošću nije mogla odrediti šta se stvarno desilo, osim da joj je u ranijem periodu bivši momak M. P. uputio prijetnje. Tom prilikom je naloženo prisutnim službenicima da sačine službenu zabilješku, da odlaskom na KCUS još jednom provjere povrede Dženana Memića, smatrajući da je potrebno da se Odjel za krvne delikte uključi u rad na ovom predmetu, te je zatraženo da konstantno informiraju postupajućeg tužioca o preduzetim radnjama. Također je zatraženo da se preuzme sva relevantna dokumentacija od Jedinice za saobraćaj.

11. Telefonom je kontaktiran vještak Ž. H. od kojeg je zatraženo da lično ode na kliniku i izvrši pregled povreda Dženana Memića, te je tom prilikom tužilac obaviješten da zbog procedura u bolnici vještak neće moći pristupiti Dženanu Memiću. Dana 12. februara 2016. godine u jutarnjim satima je upućen hitan zahtjev KUM-u za dostavljanje medicinske dokumentacije za Dženana Memića.

12. Dana 15. februara 2015. godine H. D. je obavijestio tužioca da je Dženan Memić preminuo uslijed zadobivenih povreda. Dana 15. februara 2016. godine izdata je naredba da se obavi obdukcija tijela preminulog Dženana Memića. Istog dana MUP-u - Odjeljenje za opći kriminal upućen je zahtjev za prikupljanje informacija s ciljem rasvjetljavanja okolnosti događaja pod kojim su Dženan Memić i Alisa Mutap zadobili tjelesne povrede.

13. U periodu od 19. februara 2016. do 3. marta 2016. godine (kada je donijeta naredba o provođenju istrage) Tužilaštvo izdaje sljedeće naredbe: naredbu za pretres i analizu sadržaja i čitanja poruka i drugih dostupnih podataka na mobilnom telefonu smrtno stradalog Dženana Memića; naredbu za vještačenje vozila renault clio, predato od imenovanog lica radi utvrđenja da li tragovi pronađeni na mjestu nesreće mogu potjecati od ovog vozila, uz vođenje računa o tragovima biološkog porijekla i papilarnih linija, kao i da vještak navede sva druga zapažanja koja mogu biti od koristi; naredbu za vještačenje odjeće koja je izuzeta od Dženana Memića i Alise Mutap; naredbu za vještačenje pištolja pronađenog u džepu jakne Dženana Memića; prijedlog za izdavanje naredbe (od 25. februara 2016. godine upućen Kantonalnom sudu) za pretresanje i očitavanje svih dostupnih podataka iz memorije centralne jedinice precizirane marke Group Hoteli i restorani; naredbu za timsko neuropsihijatrijsko vještačenje i za sudsko-medicinsko vještačenje tjelesnih povreda koje je Alisa Mutap zadobila 8. februara 2016. godine.

14. Tužilaštvo je na osnovu člana 45. st. 1. i 2.a) i b) i člana 231. st. 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) donijelo Naredbu o provođenju istrage (broj T09 0 KTN 0098711 16 od 7. marta 2016. godine) protiv NN lica zbog osnova sumnje da su 8. februara, oko 22.30 sati, u Sarajevu, općina Ilidža, u Ulici Velika Aleja naspram broja 4, po prethodnom dogovoru, a u namjeri da liše života Dženana Memića, koji se kretao navedenom ulicom zajedno sa svojom djevojkom Alisom Mutap, njima prišli, a zatim Dženana Memića i Alisu Mutap nepoznatim tupim mehaničkim predmetom više puta udarili u predjelu glave, uslijed kojih udaraca je Dženan Memić dobio obimne povrede tkiva mozga, čeono-sljepoočnog režnja s lijeve strane prelom poda očne duplje, prelom lijeve lične kosti, uslijed kojih je preminuo 15. februara 2016. godine u prostorijama KCUS, a Alisa Mutap je zadobila tjelesne povrede, čime bi počinili krivično djelo ubistva iz člana 166. stav 1. Krivičnog zakona (u daljnjem tekstu: KZ) u vezi sa članom 31. istog zakona.

15. U naredbi je navedeno da osnovi sumnje da su osumnjičeni počinili krivično djelo proizlaze iz zapisnika o uviđaju Jedinice za saobraćaj navedenog broja od 9. februara 2016. godine, obdukcionog zapisnika od 16. februara 2016. godine, zapisnika o saslušanju većeg broja svjedoka poimenično nabrojanih s datumom davanja izjave, izvještaja o kriminalističko-tehničkoj pretrazi lica mjesta od 9. februara, crteža lica mjesta od 9. februara 2016. godine, službene zabilješke Odjeljenja za opći kriminal od 11. februara, 16. februara, 17. februara (jedan broj) i od 17. februara (drugi broj) i druge dokumentacije u predmetu. U cilju razrješenja okolnosti pod kojima je izvršeno krivično djelo i u cilju prikupljanja dokaza u istrazi provest će se sljedeće istražne radnje: 1) ispitivanje osumnjičenih NN lica; 2) ispitivanje svjedoka Alise Mutap, Muriza Memića i drugih svjedoka po potrebi; 3) po potrebi provesti potrebna vještačenja, kao i druge istražne radnje.

16. Tužilaštvo je 9. marta 2016. godine poslalo urgenciju MUP-u - Sektor kriminalističke policije, Odjeljenje za kriminalističku tehniku, forenziku i KDZ Sarajevo da što hitnije dostave nalaz i mišljenja vještačenja pištolja koji je pronađen kod Dženana Memića; nalaz i mišljenje vještačenja vozila marke renault clio, te tragova izuzetih prilikom uviđaja od 8. februara 2016. godine; nalaz i mišljenje svih dostupnih podataka iz centralne jedinice, vlasništvo Group hoteli i restorani, te nalaz i mišljenje pretresanja mobitela vlasništvo Dženana Memića.

17. Tužilaštvo je u narednom periodu od 9. marta 2016. do aprila 2016. godine tražilo što hitnije postupanje u predmetu od strane lica koja su trebala da izvrše određena ispitivanja (dostave nalaz i mišljenje, provedu vještačenja i drugo). Tužilaštvo je, između ostalog, donijelo naredbu za vještačenje komada laka sa slojem kita pronađenog na licu mjesta u Ulici Aleja Lipa do broja 4 i označenog kao trag broj 4, te nespornog materijala s putničkog motornog vozila, marke renault clio, navedenog vlasnika; naredbu za provođenje biološkog i DNK vještačenja tragova i biološkog porijekla; vještačenje računara vlasništvo Group hoteli i restorani radi utvrđivanja postoji li videozapis hotelskog videonadzora za period od 8. do 11. februara 2016. godine, da li je nešto brisano i ukoliko postoji da se izvrši analiza; kao i izdalo naredbu za otvaranje i pregled oduzetih predmeta, te tražilo od Kantonalnog suda izdavanje novih naredbi za pretresanje kompjuterskih sistema i uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka i mobilnih aparata naznačenih lica/vlasnika.

18. Tužilaštvo je 4. aprila 2016. godine donijelo naredbu za rekonstrukciju događaja od 8. februara 2016. godine kojoj su trebali prisustvovati tužioci (tri tužioca), službena lica MUP-a, sudski vještak medicinske struke, Alisa Mutap i psiholog Tužilaštva. U naredbi je navedeno da će se rekonstrukcija događaja obaviti uz pomoć stručnih lica kriminalističke struke, te ovlaštenih službenih lica MUP-a - Odjel za opći kriminal, koji će pod nadzorom tužioca pomoći u pronalaženju, osiguranju, opisivanju tragova, te izvršiti potrebna mjerenja i snimanja i sačiniti skicu, fotodokumentaciju i zapisnik o rekonstrukciji, te prikupiti druge potrebne podatke.

19. U narednom periodu, od 6. aprila 2016. godine Tužilaštvo opet donosi nove naredbe: vještačenje telefona sa SIM karticom preminulog Dženana Memića; da MUP provede dodatne radnje; traži da Zavod za hitnu medicinsku pomoć što hitnije dostavi medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na intervenciju Službe prilikom događaja koji se desio 8. februara 2016. godine; donosi nove naredbe za pretres podataka telefona; da MUP prikupi informacije od lica - radnika JU Zavod za hitnu medicinsku pomoć o okolnostima njihove intervencije 8. februara 2016. godine s posebnim osvrtom na određene okolnosti koje su navedene u zahtjevu; naredbu za dopunsko vještačenje povreda koje su zadobili Dženan Memić i Alisa Mutap (sa uputama vještaku na šta da se posebno izjasni); naredbu za timsko vještačenje Alise Mutap; Kantonalnom sudu dostavlja prijedlog za izdavanje naredbe za uzimanje nespornih bioloških tragova brisa bukalne sluznice za DNK vještačenje od poimenično nabrojanih lica (Kantonalni sud je 12. maja 2016. godine donio naredbu za tjelesni pregled šest lica u smislu uzimanja brisa bukalne sluznice koji će se dostaviti FMUP-u za forenziku i podršku, a zatim izvršiti upoređivanje s predmetima za koje postoji sumnja da su upotrijebljeni prilikom izvršenja krivičnog djela); podnosi prijedlog za izdavanje naredbe za deponiranje privremeno oduzetih predmeta koje su poimenično navedena lica predala MUP-u.

20. U navedenom periodu Tužilaštvo je, također, ispitivalo informacije u vezi s nestankom spornog videonadzora sa hotela Crystal, vlasništvo Group hoteli Ilidža; provjere određenih lica i eventualnog konflikta među njima, kao i eventualnog konflikta do kojeg je došlo pred objektom na Ilidži.

21. Tužilaštvo je 19. maja 2016. godine uputilo dopis MUP-u Republike Srpske u kojem navodi da su pronađeni tragovi na mjestu nesreće vozila koje koristi ili je koristio Jamin (sin Ljube) Seferović, a koji se trenutno nalazi na području Banje Luke, a da je vozilo u međuvremenu prodato, te je Tužilaštvo zatražilo da se navedeno provjeri. Tužilaštvo je 20. maja 2016. godine donijelo naredbu o izuzimanju bioloških tragova na određenim predmetima (tačno naznačenim kao čekić, ključ, odjeća i ostalo, itd.), koji su oduzeti ili predati od poimenično navedenih lica s ciljem identifikacije počinioca krivičnog djela ubistva.

22. Tužilaštvo je 23. maja 2016. godine Univerzitetsko kliničkom centru Sarajevo dostavilo zahtjev u kojem su tražili da im se dostavi snimak glave i vratne kičme za Alisu Mutap koji je napravljen 9. februara 2016. godine.

23. Tužilaštvo traži od Obavještajno-sigurnosne agencije BiH dostavljanje svih prikupljenih informacija u vezi s događajem od 8. februara 2016. godine; istog dana MUP-u (Sektoru kriminalističke službe) dostavljen je dopis o provođenju potrebnih radnji u predmetu povodom istrage krivičnog djela ubistva, te je Tužilaštvo na četiri stranice navelo šta je sve potrebno da se uradi (nova saslušanja svjedoka, identifikacija određenih lica, otkrivanje imena svih lica koja su povrijeđenim pružala pomoć, te druge opisane radnje). Dana 24. maja 2016. godine Tužilaštvo je uputilo pozive svjedocima radi davanja izjave u Tužilaštvu. Tužilaštvo nastavlja s traženjem dodatnih informacija, provođenjem vještačenja, pregledom pronađenih videosnimaka, te traži dopunsko vještačenje tjelesnih povreda (27. maja 2016. godine).

24. Tužilaštvo je 1. juna 2016. godine donijelo naredbu o provođenju istrage protiv Ljube Seferovića, Vasvije Sejdović zbog osnova sumnje da su na opisani način (nakon kontakta vozilom s Dženanom Memićem i Alisom Mutap izašli iz vozila i, u namjeri da ih liše života, fizički ih napali mehaničkim oruđem), čime bi Ljubo Seferović i Vasvija Sejdović zajedno počinili krivično djelo ubistva iz člana 166. stav 1. KZ-a u vezi sa članom 31. KZ-a, u vezi sa članom 28. KZ-a, a Bekrija Seferović, sam, počinio krivično djelo sprečavanje dokazivanja iz člana 349. stav 2. KZFBiH.

25. U naredbi o provođenju istrage se navodi da osnovi sumnje da su osumnjičeni počinili krivično djelo proizlaze iz zapisnika o uviđaju, obdukcionog zapisnika i medicinske dokumentacije, nalaza DNA i biološkog vještačenja, mehanoskopskog vještačenja odjeće, vještačenja mehaničkih tragova, zapisnika o saslušanju svjedoka, izvještaja o pretresanju lica bez naredbe sa zapisnikom za pretresanje, službenih zapisnika, poligrafskog testiranja za određena navedena lica, naredbe za oduzimanje predmeta, zapisnika o ispitivanju osumnjičenih i ostalih dokaza, te se u cilju razrješenja okolnosti predmeta treba provesti ispitivanje osumnjičenih, svjedoka i po potrebi potrebna vještačenja, kao i druge istražne radnje.

26. Nakon donošenja naredbe Tužilaštvo nastavlja s provođenjem istražnih radnji, nove naredbe za vještačenja komada stakla pronađenog na licu mjesta s nespornim komadima s vozila kombi, saslušanja svjedoka koja imaju podatke o kritičnom događaju, traži dostavu listinga i poziva za određene precizirane brojeve telefona i lica koja su ih koristila.

27. Tužilaštvo je 7. juna 2016. godine donijelo naredbu za rekonstrukciju događaja (od 8. februara 2016. godine) kojoj će biti prisutni krim tehnika MUP-a, ovlaštena službena lica MUP-a, kantonalni tužioci, tužioci Federalnog tužilaštva, svjedok, vještak sudske medicine, vještak FUP-a, vještak saobraćajne struke i osumnjičeni, te je dalje izdavalo upute s ciljem preduzimanja neophodnih radnji oko rekonstrukcije.

28. Tužilaštvo nastavlja prikupljanje informacija u vezi s kritičnim događajem, te daje nove upute MUP-u oko pronalaska svjedoka i njihovog saslušavanja, kao i vrši pozivanje svjedoka radi davanja izjave pred Tužilaštvom, te predlaže izdavanje naredbe za uzimanje neposrednih bioloških tragova za DNK vještačenje s predmeta oduzetih od osumnjičenih i brisa bukalne sluznice osumnjičenih; naredbu za vještačenje dostavljenog video i foto materijala; naredbu za tjelesni pregled osumnjičenih; naredbu za biološko i DNK vještačenje tragova biološkog porijekla, naredbu za hemijsko vještačenje tragova na odjeći Dženana Memića i Alise Mutap, te naredbu za provođenje vještačenja po vještaku saobraćajne struke; ponovo naredbu za medicinsko vještačenje (na osnovu neposrednog zapažanja prilikom rekonstrukcije) o vrsti, stepenu i načinu nastanka povreda oštećenih; te je Tužilaštvo tražilo prikupljanje novih informacija (koje proizlaze iz izjava osumnjičenih), hitno dostavljanje izvještaja o preduzetim radnjama u vezi s rekonstrukcijom događaja, te analizu poziva i poruka BiH Telekoma i hitno dostavljanje nalaza vještaka medicinske struke.

29. Tužilaštvo je 24. juna 2016. godine donijelo naredbu o provođenju istrage protiv Ljube Seferovića i Bekrije Seferovića zbog osnova sumnje da je Ljubo Seferović, sam, 8. februara 2016. godine, oko 23.00 sati, na Ilidži, upravljajući vozilom preciziranih karakteristika, protivno odredbama člana 174. stav 1, člana 25. stav 1, člana 43. stav 1. i člana 28. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima, na detaljno opisan način, udario u pješake Dženana Memića i Alisu Mutap, od kojeg udara je Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede od kojih je preminuo, a Alisa Mutap lake tjelesne povrede, te (pod tačkom 2) nakon što je udario pješake, protivno odredbama člana 154. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima, povećao brzinu kretanja, ostavljajući bez pomoći lica koja je ozlijedio i čiju je ozljedu uzrokovao, čime bi Ljubo Seferović pod tačkom 1. počinio teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja iz člana 336. stav 2. u vezi sa članom 332. stav 1. KZ-a, a pod tačkom 2. krivično djelo neukazivanje pomoći licu ozlijeđenom u saobraćajnoj nesreći; Bekrija Seferović, sam, na opisani način pod tačkom 3. počinio krivično djelo sprečavanje dokazivanja iz člana 349. stav 2. KZ-a.

30. Tužilaštvo je apelantu dostavilo akt broj T09 0 KT 0098711 16 od 24. juna 2016. godine u kojem ga obavještava, u smislu odredbi člana 239. stav 2. ZKP-a, da je donijeta naredba o obustavljanju istrage protiv osumnjičene Vasvije Sejdović zbog krivičnog djela ubistva iz člana 166. stav 1. KZ-a u vezi sa članom 31. KZ-a, a sve u vezi sa članom 28. KZ-a jer nema dovoljno dokaza da je osumnjičena Vasvija Sejdović počinila navedeno krivično djelo.

31. U obrazloženju je navedeno da je 1. juna 2016. godine Tužilaštvo donijelo naredbu o provođenju istrage protiv Ljube Seferovića i Vasvije Sejdović zbog krivičnog djela ubistva iz člana 166. stav 1. KZ-a u vezi sa članom 33. KZ-a, a sve u vezi sa članom 28. KZ-a, a protiv Bekrije Seferovića zbog krivičnog djela sprečavanje dokazivanja iz člana 349. stav 2. KZ-a, te šta im se stavljalo na teret. Tužilaštvo je navelo da je osumnjičena 1. juna 2016. godine u Tužilaštvu dala iskaz u kojem je opisala događaj od 8. februara 2016. godine. Također je navedeno da su provedena vještačenja tragova krvi koji su pronađeni na licu mjesta i na odjeći Dženana Memića i Alise Mutap, a vještačenjem je utvrđeno da ovi tragovi potječu od nespornih uzoraka Dženana Memića i Alise Memić. Tužilaštvo je navelo šta proizlazi iz zapisnika o uviđaju, kao i šta je pronađeno/izuzeto uviđajnim radnjama. Provedeno je mehaničko vještačenje tragova stakla i plastike koji su pronađeni na licu mjesta, a vještačenjem je utvrđeno da potječu od prednjeg fara i pokazivača pravca na strani vozača od kombi vozila marke VW transporter, marke T4, proizvodnje 1990-1996. godina. Također je obavljena rekonstrukcija događaja kojoj su prisustvovali vještaci medicinske, saobraćajne, te mehanoskopske struke, te su oni na osnovu neposrednih opažanja i uvidom u dokumentaciju dali svoje nalaze i mišljenja. Uzimajući u obzir sve navedeno, Tužilaštvo je izvelo zaključak da navodi koji se osumnjičenoj Vasviji Sejdović stavljaju na teret da je zajedno sa svojim suprugom Ljubom Seferovićem izašla iz vozila, a zatim njima poznatim predmetom nanijela povrede Dženanu Memiću i Alisi Mutap, uslijed kojih je Dženan Memić preminuo, nisu potkrijepljeni materijalnim dokazima, niti iskazima svjedoka. Nakon obavljene rekonstrukcije i provedenih vještačenja, te uzimajući u obzir da je pronađeno vozilo koje je kritične noći vozio Ljubo Seferović, Tužilaštvo je izvelo zaključak da ne postoji osnovana sumnja da je osumnjičena Vasvija Sejdović počinila krivično djelo ubistva. U skladu s novim činjeničnim stanjem u predmetu Tužilaštvo je donijelo naredbu o provođenju istrage protiv Ljube Seferovića zbog postojanja osnova sumnje da je počinio teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja iz člana 336. stav 2. u vezi sa članom 332. stav 1. KZ-a i krivično djelo neukazivanje pomoći licu ozlijeđenom u saobraćajnoj nezgodi iz člana 337. stav 2. KZ-a u vezi sa stavom 1. KZ-a, a sve u vezi sa članom 54. KZ-a, a protiv Bekrije Seferovića da je počinio krivično djelo sprečavanje dokazivanja iz člana 349. stav 2. KZ-a.

32. U aktu je navedeno da je dozvoljena pritužba Uredu tužioca u skladu sa članom 239. stav 2. u vezi sa članom 231. stav 4. ZKP-a, kao i da se u smislu odredbe člana 239. stav 3. u vezi sa stavom 1. tačka c) ZKP-a mogu dostaviti nove činjenice i okolnosti koje ukazuju na postojanje osnova sumnje da je osumnjičena Vasvija Sejdović počinila navedeno krivično djelo, te u tom slučaju tužilac može ponovo otvoriti istragu.

33. Apelant je uložio pritužbu Uredu glavnog tužioca Tužilaštva 7. jula 2016. godine, te 26. jula 2016. godine i zahtjev za izuzeće Tužilaštva, glavne tužiteljice, kao i tužilaca (Meris Ćato i Ivana Petković).

34. Tužilaštvo je donijelo Rješenje broj A-837/16 od 3. augusta 2016. godine kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za izuzeće Tužilaštva, glavne tužiteljice Tužilaštva i postupajućih tužilaca za dalje postupanje u predmetu broj T 09 0 KT 0098711 16, koji je 26. jula 2016. godine podnio oštećeni [apelant] putem punomoćnika zato što je zahtjev za izuzeće podnijelo neovlašteno lice.

35. U obrazloženju rješenja Tužilaštvo se pozvalo na odredbu člana 44. stav 1. ZKP-a, te je navelo da član 44. stav 4. u skladu sa članom 40. ZKP-a propisuje da stranke ili branilac mogu tražiti izuzeće samo poimenično određenog tužioca, odnosno glavnog tužioca, a nije dozvoljeno tražiti izuzeće cijelog tužilaštva, zbog čega je u skladu sa članom 42. ZKP-a apelantov zahtjev odbacio. Osim toga, u navedenom slučaju oštećeni je tražio izuzeće, a on nije stranka u postupku, te ne spada u krug lica koja ovo mogu tražiti u skladu sa članom 40. stav 4. ZKP-a u vezi sa članom 21. stav 1. tačka f) ZKP-a.

36. Tužilaštvo je apelantu dostavilo akt broj T09 0 KTP 0098711 16 od 9. augusta 2016. godine kojim je Ured glavne tužiteljice, nakon razmatranja predmetnog spisa i apelantove pritužbe, pritužbu odbio kao neosnovanu dajući za to razloge:

37. Tužilaštvo je navelo da apelantovo mišljenje da je naredba o provođenju istrage trebala biti donijeta odmah po krivičnom događaju, tj. 8. februara 2016. godine nije ispravno. Naredba o provođenju istrage se donosi ako postoji osnovana sumnja da je izvršeno krivično djelo i takva naredba, između ostalog, sadrži podatke o počiniocu krivičnog djela, ukoliko je poznat, opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja krivičnog djela i zakonski naziv djela. Tužilaštvo je u konkretnom slučaju formiralo predmet 10. februara 2016. godine po prijemu operativnog materijala MUP-a, 12. februara 2016. godine zatražena je medicinska dokumentacija za Dženana Memića koja je dostavljena 22. februara 2016. i 29. februara 2016. godine Tužilaštvu je dostavljeno mišljenje vještaka dr. Hamze Žuje nakon obavljene obdukcije tijela, te je tek tada Tužilaštvo raspolagalo dokazima na osnovu kojih je moglo donijeti naredbu o provođenju istrage. Naime, tek po pribavljanju ovih dokaza mogla se izvršiti pravna kvalifikacija krivičnog djela, pa prema tada raspoloživim dokazima postojao je osnov sumnje da je počinjeno krivično djelo ubistva iz člana 166. KZ-a i kako je počinilac - osumnjičeni tada bio nepoznat to je donijeta naredba o provođenju istrage protiv NN lica zbog krivičnog djela ubistva iz člana 166. KZ-a, a sve navedeno u skladu sa članom 231. ZKP-a.

38. Nadalje, Tužilaštvo je odgovorilo na navod iz pritužbe o prekvalifikaciji - navodeći da nije tačan - da je nakon kritičnog događaja taj događaj kvalificiran kao saobraćajna nesreća po nepoznatom počiniocu, da bi glavna tužiteljica putem medija obavijestila javnost da je događaj okvalificiran kao krivično djelo ubistva.

39. Tužilaštvo je istaklo da u ovom dijelu pritužba ne pravi razliku između kvalifikacije događaja i kvalifikacije krivičnog djela u naredbi za provođenje istrage. Naime, krivično djelo može biti pravno okvalificirano tek kada Tužilaštvo raspolaže određenim dokazima (kako je naprijed navedeno), a glavna tužiteljica je samo obavijestila javnost o pravnoj kvalifikaciji koja je navedena u naredbi o provođenju istrage od 8. marta 2016. godine. Što se tiče navoda iz pritužbe da je događaj polovinom juna ponovo okvalificiran kao saobraćajna nezgoda, Tužilaštvo je navelo da je tačno da je u toku istrage predmetno djelo pravno prekvalificirano u krivično djelo teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja iz člana 336. stav 2. u vezi sa članom 332. stav 1. KZFBiH i neukazivanje pomoći licu ozlijeđenom u saobraćajnoj nezgodi iz člana 337. stav 1. KZ-a. Sporno je što u ovom dijelu pritužba netačno navodi da je tužilac prvobitno okvalificirao događaj kao saobraćajnu nezgodu (riječ je o kvalifikaciji događaja). Pravna kvalifikacija krivičnog djela određena je u naredbi o provođenju istrage kao krivično djelo ubistva iz člana 166. KZ-a od 8. marta 2016. godine. Dakle, Tužilaštvo je postupalo u skladu sa zakonom i sadržinom pribavljenih dokaza.

40. Tužilaštvo je navelo da je osnovni zadatak istrage da se pribave dokaze i utvrde činjenice (u konkretnom slučaju istraga se u početku bavila pronalaženjem počinioca) i shodno tim rezultatima odredi o kojem krivičnom djelu se radi. To podrazumijeva vođenje istrage koja je u konkretnom slučaju vođena da se pronađe počinilac krivičnog djela, da se utvrdi o kojem se krivičnom djelu radi, a sve nakon preduzimanja obimnih radnji u periodu neposredno nakon kritičnog događaja. U konkretnom slučaju, kako proizlazi iz akta Tužilaštva, jedino nije bilo sporno da je krivično djelo počinjeno, a u cilju utvrđivanja i pronalaska počinioca/počinilaca i utvrđivanja pravne kvalifikacije krivičnog djela Tužilaštvo je preduzelo niz predistražnih i istražnih radnji u saradnji s MUP-om. Dakle, prema navodima Tužilaštva, navedena primjedba iz pritužbe o pravnoj prekvalifikaciji krivičnog djela ne stoji.

41. Nadalje, Tužilaštvo se očitovalo o navodima iz pritužbe da je u ovom predmetu u dva navrata provođena rekonstrukcija, i to oba puta nezakonito i da su rezultati takvih rekonstrukcija potpuno nepouzdani. Tužilaštvo je navelo da su ovi navodi proizvoljni i ničim utemeljeni. Zaključak pritužbe da je rekonstrukcija provedena samo u prisustvu Alise Mutap i postupajućeg tužioca, o čemu je naknadno sačinjen zapisnik, i da su obje rekonstrukcije provedene bez prisustva ovlaštenih lica nije tačan. Naime, obje rekonstrukcije su provedene u skladu sa članom 108. ZKP-a u prisustvu tužioca i drugih ovlaštenih službenih lica. Prva rekonstrukcija je obavljena u prisustvu više tužilaca i drugih službenih lica i Alise Mutap kao svjedokinje i jedinog očevica kritičnog događaja. Nadalje, suprotno navodima pritužbe, softver za simulaciju i rekonstrukciju saobraćajnih nezgoda se ne koristi na rekonstrukcijama i uviđajima, već navedeni softver koristi vještak prilikom vještačenja i na osnovu podataka pribavljenih na uviđaju ili rekonstrukciji događaja. Takav softver je u konkretnom slučaju koristio vještak saobraćajne struke.

42. Pritužba se, kako navodi Tužilaštvo, bavi analizom dokaza koji su u tužilačkom spisu i koji nisu na zakonit način mogli doći u posjed podnosioca pritužbe (apelanta), a kojim se pokušava dovesti u pitanje zakonitost rada Tužilaštva. Tako se analizom snimka videonadzora, koja je provedena u režiji oštećenog u inostranstvu i koja pokazuje da je motor predmetnog kombija bio hladan, pokušava dovesti u pitanje činjenično stanje koje je utvrdilo Tužilaštvo. S tim u vezi, Tužilaštvo navodi da ukoliko takav dokaz postoji on je pribavljen nezakonito (bez naredbe) i Tužilaštvo nije upoznato sa sadržinom takvog dokaza, a navod oštećenog (apelanta) koji je iznio Federalnom tužilaštvu u pogledu analize videosnimka je provjeren od Tužilaštva te on, kao i ostali navodi, nije potvrđen. Uostalom, kako navodi Tužilaštvo, predmetno motorno vozilo je bilo parkirano prije događaja i nije korišteno.

43. Nadalje, netačan je navod pritužbe da Tužilaštvo nije pribavilo sve kontakte "putem sredstava komunikacija". Sve telefonske komunikacije u odnosu na potencijalne počinioce su pribavljane i analizirane. Suprotno navodima pritužbe, Tužilaštvo je pribavilo sve dokaze na okolnost saobraćajne nesreće i dovelo ih u međusobnu vezu i tako utvrdilo na koji način se saobraćajna nesreća dogodila i njezinu dinamiku. Nije tačan navod da nije provedeno timsko vještačenje na okolnost saobraćajne nesreće jer su na rekonstrukciji događaja koja je obavljena, pored ostalih, bila prisutna tri vještaka, pa je nakon toga obavljeno više vještačenja po vještacima različitih struka i tako pouzdano utvrđeno kako je do nesreće i naleta na pješake kritične prilike došlo, te koje su povrede pješaci zadobili i na koji način.

44. Prema navodima Tužilaštva, pritužba proizvoljno navodi da su uviđajem pronađeni tragovi - ostaci stakla i plastike tragovi koji mogu ukazivati na saobraćajnu nezgodu koja nema veze sa ovim događajem. Naime, na licu mjesta su pronađeni tragovi koji su se tokom istrage na osnovu pribavljenih dokaza sasvim pouzdano doveli u vezu s nezgodom koju je prouzrokovalo konkretno vozilo i kojim je upravljao osumnjičeni Ljubo Seferović kao vozač. To potvrđuje sadržina brojnih pribavljenih dokaza čija je sadržina rezultirala ovakvim utvrđenjem (vještačenja vozila, tragova, vrste i mjesto povreda oštećenih, oštećenja odjeće oštećenih, iskazi svjedoka, videonadzor s dva objekta). Također, prema mišljenju Tužilaštva, pritužba proizvoljno komentira izgled vozila nakon nezgode, pa navodi da lijevi far vozila kombi nije razbijen, tj. da su oba fara čitava, kao i vjetrobransko staklo; da povrede na tijelu Dženana Memića ne odgovaraju navodnim oštećenjima kombi vozila; da nije utvrđeno mjesto naleta vozila na Dženana Memića, zaustavno mjesto pješaka s tragovima krvi, način i brzina kretanja kombi vozila.

45. Tužilaštvo navodi da posebno začuđuje ocjena dokaza Tužilaštva od strane pritužbe. Naime, pritužba nije mogla na zakonit način doći u posjed dokaza koje analizira, pa to za posljedicu ima komentiranje dokaza Tužilaštva u fazi istrage koja je u toku i proizvoljno tumačenje kritičnog događaja bez iznesene argumentacije. Tako pritužba proizvoljno i netačno navodi da je osumnjičena "Vasvija Seferović" dala izjavu 31. maja 2016. godine i da je tada navela da je njezin suprug vozilom udario NN muško lice i da je nakon toga izašao iz vozila i prišao NN licu, pa ga više puta udario. Naime, tako nešto osumnjičena nije navela u svojoj izjavi, već je to, prema navodima službene zabilješke MUP-a, u neformalnom razgovoru izjavila pripadnicima MUP-a. Pritužba postavlja pitanje i komentira da li je o ovom obaviješten tužilac i da li je išta preduzeo tim povodom. O tome su obaviješteni tužioci koji su tom prilikom bili u prostorijama MUP-a i uzimali izjavu od osumnjičene koja u svojoj izjavi takve navode nije ponovila. I pored toga, a u cilju provjere takvih navoda, Tužilaštvo je na osnovu sadržine spomenute službene zabilješke ostalo pri pravnoj kvalifikaciji krivičnog djela ubistva i po tom osnovu, na osnovu spomenute službene zabilješke, izdejstvovalo pritvor ovoj osumnjičenoj. Međutim, Kantonalni sud u Sarajevu je u konačnici ukinuo mjeru pritvora navodeći da se podaci iz službene zabilješke MUP-a od 1. juna 2016. godine, gdje ovlaštena službena lica samo djelimično interpretiraju sadržaj neformalnog razgovora sa osumnjičenom i koji dio razgovora je osumnjičena kasnije opovrgla ne mogu koristiti kao dokaz.

46. Dakle, nije riječ o izjavi osumnjičene koja je uzeta u smislu člana 92. st. 2. i 3. ZKP-a, pa se na osnovu člana 11. stav 2. ZKP-a navedena službena zabilješka ne može koristiti kao zakonit dokaz.

47. Na taj način, imajući u vidu i sve ostale dokaze, Kantonalni sud je utvrdio da nema osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo ubistva iz člana 166. stav 1. KZ-a u vezi sa članom 31. KZ-a, a sve u vezi sa članom 28. istog zakona, dakle da su imenovani počinili krivično djelo ubistva u saučesništvu u vezi sa članom 31. istog zakona. Istovremeno, Tužilaštvo nalazi važnim istaći da je u toku istrage provjeravalo navod osumnjičene "Vasvije Seferović" iz službene zabilješke i zaključilo kako nema nijednog dokaza koji potvrđuje ono što su zabilježili pripadnici MUP-a u predmetnoj službenoj zabilješci i što je osumnjičena rekla u neformalnom razgovoru. U konačnici, to je rezultiralo pravnom kvalifikacijom krivičnog djela i odlukom na koju je uložena pritužba.

48. Pritužba, kako ističe Tužilaštvo, nadalje improvizira i navodi kako je svjedokinja Alisa Mutap saslušana 10. februara 2016. godine u MUP-u, o čemu uopće nije sačinjen zapisnik. Riječ je o još jednom netačnom navodu jer je zapisnik sačinjen, te dostavljen u spis. Slijedom navedenog, netačno je i da je svjedokinja saslušana tek 5. aprila 2016. godine. Nadalje, pritužba iznosi stručne zaključke koji su u domenu vještaka, a koji se odnose na navodnu amneziju svjedokinje Alise Mutap. Tužilaštvo je navelo da je i u tom dijelu provelo vještačenje po stručnim licima. Tužilaštvo ističe da se pritužbom problematizira i nalaz vještaka medicinske struke, zaključujući da sadržina tih nalaza potvrđuje osnovnu tezu pritužbe da istraga nije provedena u skladu sa zakonom.

49. Tužilaštvo je nadalje navelo da se krivo (u pritužbi) interpretira član 239. ZKP-a, te navodi da obavijest (da se istraga obustavlja) ne predstavlja tužilačku odluku, pa Tužilaštvo nije ni dužno u obavijesti navoditi sve pribavljene dokaze, njihovu sadržinu i nije u obavezi vršiti njihovu analizu i ocjenu. U obavijesti se iznose samo oni razlozi kojima se tužilac rukovodio da donese odluku o obustavljanju istrage, a takvi razlozi su navedeni u obavijesti tužioca, pa je ona sačinjena u skladu sa članom 239. ZKP-a i Uputstvom glavnog federalnog tužioca broj A-164/2015 od 16. marta 2015. godine. Zbog toga je suvišno iznositi razloge zašto se u obavijesti ne iznose sadržaji pribavljenih dokaza.

50. Tužilaštvo navodi da uz pritužbu nije dostavljena niti jedna nova činjenica ni okolnost koja ukazuje da postoji osnov za sumnju da je osumnjičena Vasvija Sejdović počinila krivično djelo ubistva iz člana 166. stav 1. KZ-a u vezi sa članom 31. KZ-a. Tužilaštvo je navelo i da je u toku trajanja istrage provjerilo sve apelantove navode i nijedan se nije potvrdio tačnim. Tužilaštvo je nadalje navelo da je sve vrijeme postupalo u skladu sa zakonom, da nije podleglo pritiscima u skladu s dužnostima koje Tužilaštvo ima. U konkretnom slučaju pribavljeni su dokazi koji ukazuju da postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni Ljubo Seferović počinio krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja iz člana 336. stav 2. u vezi sa članom 332. stav 1. KZ-a i neukazivanje pomoći licu ozlijeđenom u saobraćajnoj nesreći iz člana 337. stav 1. istog zakona, a Bekrija Seferović za krivično djelo sprečavanja dokazivanja iz člana 349. stav 2. KZ-a. Tužilaštvo se pozvalo na rješenje Vrhovnog suda koje potvrđuje zaključak Tužilaštva, a kojim je žalba Ljube Seferovića odbijena. Zbog navedenog je pritužbu valjalo odbiti kao neosnovanu, te je navedeno da se pritužba može podnijeti Federalnom tužilaštvu u skladu sa članom 9. stav 1. u vezi sa članom 20. stav 1. Zakona o Federalnom tužilaštvu.

51. Apelant je 21. septembra 2016. godine podnio pritužbu glavnom federalnom tužiocu protiv odluke glavne tužiteljice Tužilaštva.

52. Federalno tužilaštvo je 30. septembra 2016. godine aktom broj T11 0 KTA 0002430 16 obavijestilo apelanta da su od Tužilaštva zatraženi predmeti te će, nakon što ih dobiju i izvrše uvid u njih, uz ocjenu stanja u predmetu, dati stav o osnovanosti navoda iz pritužbe, o čemu će obavijestiti apelanta.

53. Federalno tužilaštvo - glavni federalni tužilac donio je Rješenje broj T11 0 KTA 0002430 16 od 28. oktobra 2016. godine kojim je apelantova pritužba, izjavljena protiv odluke glavne tužiteljice Tužilaštva od 9. augusta 2016. godine i Rješenja glavne tužiteljice Tužilaštva broj A-837/16 od 3. augusta 2016. godine odbijena kao neosnovana. Istim rješenjem odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za prenošenje nadležnosti za postupanje u predmetu Tužilaštva s tog tužilaštva na Federalno tužilaštvo ili neko drugo tužilaštvo.

54. U obrazloženju rješenja je najprije navedeno da je Federalno tužilaštvo već vršilo kontrolu postupanja tužilaca u konkretnom predmetu, te je zaključeno da je bez obzira na određene nedorečenosti u pogledu donošenja naredbe o provođenju istrage protiv NN lica zbog krivičnog djela ubistva (što će se naknadno objasniti) postupanje zaduženih tužilaca bilo u skladu sa zakonom, te su preduzete radnje od samog početka bile usmjerene samo na otkrivanje počinilaca i identifikaciju krivičnog djela. Utvrđeno je da je postupanje bilo efikasno i da su se provjeravale sve prispjele informacije do kojih su dolazila ovlaštena službena lica, kao i druga lica, te da istraga nije bila usmjerena u pogrešnom pravcu, niti s ciljem zaštite bilo koga, već je bila sveobuhvatna. Federalno tužilaštvo, također, navodi da u provođenju pojedinih istražnih radnji (kako u pripremi tako i u realizaciji) nije došlo do potpune primjene odredbi Uputstva o postupanju i saradnji ovlaštenih službenih lica i tužilaca u provođenju radnji dokazivanja u toku istrage jer je evidentno da je dolazilo do curenja informacija kako o načinu tako i o sadržini pojedinih provedenih radnji, pri čemu su se davali i određeni subjektivni zaključci u odnosu na načine, sredstva i moguće počinioce krivičnog djela, a što je utjecalo na nastajanje nepovjerenja kod apelanta. Nadalje, Federalno tužilaštvo navodi da je apelant dao izjavu službenicima Sektora krim policije MUP-a na zapisnik 11. marta 2016. godine, da je ranije bio primljen u Tužilaštvu kojom prilikom je izrazio nezadovoljstvo, a što je rezultiralo njegovom ocjenom datom u sredstvima informiranja da se istraga vodi u krivom pravcu i da on, kao oštećeni, nije mogao dobiti bilo kakvu informaciju. Apelanta je 1. aprila 2016. godine primila tužiteljica koja je uključena u rad na predmetu, zajedno s punomoćnikom, a kojom prilikom je apelant saopćio informacije s kojima on raspolaže u vezi sa izlaskom medicinskog osoblja na lice mjesta, ocjenom povreda koje je zadobio njegov sin i određenim ponašanjem oca povrijeđene djevojke. Tužiteljica je apelanta upoznala da se oštećenim, u suštini, ne mogu iznositi rezultati istrage, ali da Tužilaštvo i policija svakodnevno preduzimaju radnje na otkrivanju i istraživanju krivičnog djela, te je tužiteljica navela da će Tužilaštvo i dalje istraživati nove informacije koje dobije, kao i informacije koje dobije od njih.

55. Federalno tužilaštvo nadalje navodi da je predmet evidentiran u upisniku Tužilaštva 10. februara 2016. godine na osnovu operativnog materijala koji je MUP dostavio povodom saobraćajne nesreće koja se dogodila 8. februara 2016. godine, u kojoj je jedno lice zadobilo teške tjelesne povrede opasne po život, a jedno lice lakše tjelesne povrede. Uviđaj je obavljen na licu mjesta, zapisnik je sačinio inspektor Jedinice za saobraćaj, a samom uviđaju prisustvovao je dežurni tužilac i prema navodima zapisnika rukovodio uviđajem. Prilikom vršenja uviđaja pronađeni su (pobrojani) tragovi i sve je kasnije vještačeno. Prvi su na lice mjesta došli pripadnici Direkcije za koordinaciju policijskih tijela koji su u iskazima dali opis zatečenog stanja, položaj tijela i informacije koje su dobili od oštećene, a to je da ih je udarilo auto velikom brzinom. Dežurni tužilac je u skladu sa članom 233. stav 1. ZKP-a dao potrebne upute, a 10. februara saslušana je oštećena bez prisustva tužioca, koja je izrazila sumnju da ih je uopće udarilo auto, a narednog dana tužilac je pozvao oštećenu i službenike Odjela za krvne delikte MUP-a kako bi provjerio navode iskaza oštećene, o čemu su Tužilaštvo i ovlaštena službena lica sačinili službenu zabilješku. Nadalje, Federalno tužilaštvo navodi da je tokom provođenja istrage saslušan veći broj svjedoka, da su provedena potrebna vještačenja tragova lica mjesta, te pribavljena medicinska dokumentacija za oštećene, te je 15. februara 2016. godine tužilac obaviješten da je Dženan Memić preminuo. Vještak medicinske struke nije mogao da se izjasni o mogućem sredstvu nanošenja povreda Dženanu Memiću, te je tužilac izdao naredbu za obdukciju, a vještak je dostavio izvještaj o obdukciji (29. februara 2016. godine), te na traženje Tužilaštva dopunu vještačenja 25. aprila 2016. godine. Federalno tužilaštvo navodi i druge provedene radnje, te navodi da je došlo do lišavanja slobode određenih lica koja bi se mogla dovesti u vezu sa izvršenjem predmetnog krivičnog djela, ali provedenim radnjama nisu utvrđeni dokazi iz kojih proizlaze osnovi sumnje da su navedena lica učinila krivično djelo na štetu Dženana Memića. Federalno tužilaštvo ukazuje na pribavljeni i pregledani videonadzor sa objekata (koji nisu direktno pokrivali lice mjesta događaja) na kojem je evidentiran prolazak kombi vozila neposredno nakon predmetnog događaja.

56. Federalno tužilaštvo navodi da je Tužilaštvo 7. marta 2016. godine donijelo naredbu o provođenju istrage protiv NN lica zbog postojanja osnova sumnje da su počinila krivično djelo ubistva iz člana 166. KZ-a u vezi sa članom 31. KZ-a, a što je obrazloženo na način da to proizlazi iz prikupljenih izvještaja, iskaza, zapisnika i drugo. Imajući u vidu činjenice utvrđene uviđajem na licu mjesta (izuzeti tragovi), iskaze službenika koji su prvi došli na lice mjesta, te službene zabilješke službenika policije, podatke utvrđene iz videonadzora, nalaz i dopunu nalaza obducenta, federalni tužioci su ocijenili da se čini upitnom pravna kvalifikacija određena naredbom o provođenju istrage. U suštini, prema mišljenju Federalnog tužilaštva, za zaključiti je da je pravna kvalifikacija određena zbog izuzetno velikog interesiranja za predmetni događaj (okupljana građana, apelantove izjave da istraga ide u krivom pravcu, medijski natpisi i drugo), koji je po svojim manifestacijama predstavljao ne mali pritisak ne samo na zaduženog tužioca već na Tužilaštvo u cjelini. Federalno tužilaštvo je nadalje navelo da je nakon donošenja naredbe o provođenju istrage nastavljeno sa istražnim radnjama, pribavljeni su nalazi i mišljenja vještaka u odnosu na tragove nađene na licu mjesta, biološka vještačenja tragova izuzetih sa odjeće i drugo.

57. Nadalje, Federalno tužilaštvo navodi da je od evidentiranja događaja do izvršene kontrole ovog (Federalnog) tužilaštva saslušano više od 40 lica u svojstvu svjedoka, ali čija svjedočenja nisu dala moguće odgovore u odnosu na eventualne počinioce, već su saslušani svjedoci, u suštini, davali svoje subjektivne ocjene. Federalno tužilaštvo se osvrnulo i na svjedočenje jednog od svjedoka službenika Jedinice za saobraćaj MUP-a koji je u svom svjedočenju naveo da mu je u informativnom razgovoru povrijeđena rekla da je 100% sigurna da ona i njezin mladić nisu zadobili nikakve povrede ni od kakvog vozila, a što je suprotno navodima službene zabilješke koju je on sačinio. Glavna tužiteljica Tužilaštva je organima MUP-a dostavila informaciju o ponašanju ovog službenika.

58. Nadalje, Federalno tužilaštvo navodi da je glavna tužiteljica Tužilaštva u cilju uspješnijeg rada na predmetu postavila, osim postupajućeg, još jednog tužioca, nakon čega se utvrđuju planovi rada, odnosno provođenje istrage u mogućim pravcima, a u cilju utvrđivanja počinilaca. U tom smislu je sačinjen i zahtjev službenim licima kojim se traži saslušanje većeg broja svjedoka na tačno utvrđene okolnosti, ponovno saslušanje saslušanih svjedoka, te pribavljanje drugih činjenica. Naprijed navedene aktivnosti rezultirale su pronalaskom i lišavanjem slobode Ljube Seferovića, Vasvije Sejdović i Bekrije Seferovića, te donošenjem naredbe o provođenju istrage protiv ovih lica zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo ubistva iz člana 166. KZ-a u vezi sa članom 31. KZ-a (u odnosu na Dženana Memića), dok se pozivanje na član 28. KZ-a odnosi na Alisu Mutap jer je u odnosu na nju krivično djelo ostalo u pokušaju. Istom naredbom Bekriji Seferoviću se stavlja na teret počinjenje krivičnog djela sprečavanje dokazivanja iz člana 349. stav 2. KZ-a.

59. Federalno tužilaštvo nadalje iznosi da je osumnjičenim licima određen pritvor da bi u postupku po žalbi Kantonalni sud svojim rješenjem od 23. juna 2016. godine pritvor ukinuo zato što iz provedenih dokaza ne proizlazi postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili krivično djelo ubistva. Dakle, nadležni sud nije našao postojanje dokaza koji bi ukazivali da se protiv osumnjičenih može podići optužnica zbog krivičnog djela ubistva. Iz navedenog je proizišla obaveza Tužilaštva da ponovo izvrši procjenu provedenih dokaza i u skladu s tim utvrdi pravnu kvalifikaciju djela, što je urađeno naredbom o provođenju istrage od 24. juna 2016. godine. Po ovoj naredbi je predloženo određivanje pritvora, koji prijedlog je Kantonalni sud prihvatio. Stoga, Federalno tužilaštvo zaključuje da je pravilna odluka da se protiv Vasvije Sejdović obustavi istraga, a o razlozima za takvu odluku tužilac je obavijestio apelanta. S tim u vezi federalni tužilac se pozvao na odredbe člana 231. stav 2. ZKP-a u vezi sa odredbom člana 21. tačka j) ZKP-a. Federalno tužilaštvo je navelo da su nakon donošenja naredbe o provođenju istrage preduzete potrebne istražne radnje, nakon čega je podignuta optužnica, a koju je potvrdio Kantonalni sud.

60. Federalno tužilaštvo je navelo da su provedene i dvije rekonstrukcije po naredbi tužioca u skladu sa čl. 107. i 108. ZKP-a.

61. Dalje, Federalno tužilaštvo se izjasnilo da apelantovi navodi da se predmetnim odlukama sprečava suđenje istih za krivično djelo ubistva, odnosno da apelant raspolaže dokazima da se u konkretnom slučaju radi o ubistvu, ne ukazuju na preuranjenost ili nezakonitost pobijanih odluka. Naime, u predmetu Tužilaštva ne postoje bilo kakvi dokazi iz kojih bi proizlazili osnovi sumnje da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom djelu ubistva, na to ko bi bio počinilac tog krivičnog djela, niti je oštećeni (apelant) dostavio takve dokaze. Potvrđena optužnica je rezultat dokaza prikupljenih tokom istrage u kojoj je više puta došlo do dopunjavanja nalaza i mišljenja vještaka, a u skladu s novim činjenicama utvrđenim tokom istrage, kao i činjenicama odnosno dokazima zasnovanim na izvršenim rekonstrukcijama, uz učešće svih potrebnih lica, te vještaka, kao i uz učešće i korištenje prevoznog sredstva, koje je prethodno i vještačeno da bi se utvrdila oštećenja na vozilu koja su popravljena. Apelantov prigovor da nije pozvan na rekonstrukciju se, također, ne može prihvatiti kao osnovan jer, kako navodi Federalno tužilaštvo, navedena odredba člana 287. stav 3. ZKP-a se odnosi na glavnu raspravu.

62. Federalno tužilaštvo se očitovalo i o navodima o izuzeću Tužilaštva, odnosno o preispitivanju Rješenja broj A-837/16, pa je, pozivajući se na čl. 40. stav 1. i 44. stav 1. ZKP-a, zaključilo da se pritužba ni u tom dijelu ne može smatrati osnovanom. Federalno tužilaštvo je cijenilo i zahtjev da se predmet izuzme od Tužilaštva, te je, pozivajući se na odredbe čl. 9. i 20. Zakona o Federalnom tužilaštvu, cijenilo rad Tužilaštva efikasnim, te je navelo da kada optužnicu potvrdi nadležni sud njoj je data potvrda zakonitosti, zbog čega se rad Tužilaštva ne može ocijeniti nezakonitim. Federalno tužilaštvo je, također, cijenilo navode za prenos nadležnosti u smislu odredbe člana 35. stav 2. ZKP-a, u vezi sa članom 39. tačka f) ZKP-a, pa je odlučeno da ne postoje razlozi koji bi izazvali razumnu sumnju u nepristrasnost postupanja tužilaca Kantonalnog tužilaštva, pa samim tim ne postoje razlozi zbog kojih je zahtjevu trebalo udovoljiti.

Komisija za sigurnost Skupštine Kantona Sarajevo

63. Apelant je obavijestio Ustavni sud da je povodom događaja u kojem je stradao apelantov sin Komisija za sigurnost Skupštine Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Komisija za sigurnost) formirala posebno ad hoc tijelo sa zadatkom da provjeri zakonitost rada MUP-a u istrazi u ovom predmetu. Apelant je od podnošenja apelacije u nekoliko navrata obavještavao Ustavni sud o ovom postupku.

IV. Apelacija

Navodi iz apelacije

64. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant upućuje na nedostatke u istrazi, te na nezakonitost istrage, odnosno navodi da hapšenje lica romske nacionalnosti smatra samo pokušajem da se ubistvo njegovog sina prikaže kao saobraćajna nesreća. Apelant je u apelaciji hronološki naveo tok istrage, te ukazuje na "propuste" u istrazi, kao i na određene odredbe ZKP-a za koje apelant smatra da su povrijeđene u konkretnom predmetu. Tako apelant upućuje na datum podnošenja naredbe o provođenju istrage (8. mart 2016. godine) iako se slučaj desio 8. februara 2016. godine. Apelant navodi da je Tužilaštvo događaj okvalificiralo kao saobraćajnu nesreću sa NN licem, da bi 8. marta bila donijeta formalna naredba o provođenju istrage zbog krivičnog djela ubistva, koja je potvrđena naredbom od 1. juna 2016. godine u odnosu na Ljubu Seferovića i Vasviju Sejdović, da bi 24. juna 2016. godine istraga bila obustavljena u odnosu na Vasviju Sejdović i krivično djelo u odnosu na Ljubu Seferovića prekvalificirano. U vezi sa ovim promjenama apelant upućuje na odredbu člana 293. stav 1. tačka c) i stav 3. ZKP-a. Apelant, također, ukazuje na odredbu člana 239. stav 2. ZKP-a i obavezu Tužilaštva da obavijesti oštećenog o razlozima obustavljanja istrage, a Tužilaštvo u konkretnom predmetu nije navelo te razloge. Apelant nadalje ukazuje i pojašnjava određene propuste:

- Apelantu nikada nije dostavljen zapisnik o uviđaju "iako je isti u više navrata tražio od MUP-a", pogotovo imajući u vidu da je događaj prvobitno kvalificiran kao saobraćajna nesreća, kao i naredbom od 24. juna 2016. godine kao krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja;

- Dva puta je vršena rekonstrukcija događaja (prije 8. aprila i 24. juna), pa apelant postavlja pitanja (prije svega) zbog čega je vršena druga rekonstrukcija i koje su nove činjenice nastale nakon druge rekonstrukcije događaja koje su dovele do nove kvalifikacije, oba puta bez pozivanja oštećenog;

- Apelant navodi da optužnica u odnosu na naredbu o provođenju istrage navodi nove činjenice (npr. alkoholiziranost Ljube Seferovića ili izlazak iz auta od strane navedenih lica koji se kasnije ne spominje), odnosno na različit način opisuje (isti) događaj, te je Tužilaštvo trebalo dati nove dokaze i pojašnjenje koje nije dalo u obavještenju (o obustavljanju istrage);

- Apelant detaljno analizira iskaz Alise Mutap, za koji tvrdi da ga je mijenjala nekoliko puta, dovodi u pitanje amneziju ove svjedokinje, kao i da li je provedeno vještačenje njezinog mentalnog zdravlja;

- Apelant analizira i iskaze ostalih svjedoka koje dovodi u vezu;

- Apelant analizira videosnimke i ukazuje na neke nelogičnosti u zaključku oko vremena kretanja pješaka i kombija; u ovom kontekstu apelant ukazuje na određeno vještačenje, koje je provedeno u Kanadi po apelantovom nalogu, iz kojeg proizlazi da je motor kombija hladan;

- Apelant upućuje na zaključak sudskog vještaka i konstatiranih povreda koje ne odgovaraju (u optužnici) opisanom načinu odvijanja i nastanka navodne nesreće, a koje opet dovodi u vezu sa izjavama Alise Mutap i Vasvije Sejdović o mjestu mogućeg kontakta vozila s pješacima i smjeru kretanja pješaka, kao ni da povrede Dženana Memića ne odgovaraju oštećenjima na kombi vozilu, kao i da videosnimak ukazuje da su farovi na kombi vozilu čitavi;

- Apelant ukazuje da je sačinjen obdukcioni nalaz, ali i nalaz i mišljenje istog vještaka, te da Tužilaštvo iz jednog nalaza izvodi dijametralno suprotne zaključke;

- Apelant problematizira nalaz i mišljenje vještaka saobraćajne struke;

- Apelant upućuje da videosnimak ukazuje da registracija na kombi vozilu (koja je navedena u optužnici) nije ista kao registracija sa videosnimka; apelant ukazuje da se nakon događaja, a slijedom izjave Alise Mutap tražilo malo zeleno auto, a ne kombi vozilo.

65. Apelant je u apelaciji, također, ukazao da je zbog osjetljivosti konkretnog predmeta Komisija za sigurnost pokrenula postupak skupštinskog nadzora nad zakonitošću rada MUP-a i Uprave policije MUP-a, te je za konkretan slučaj formirano ad hoc tijelo. U momentu podnošenja apelacija apelant je ukazivao na opstrukcije u vezi s radom Komisije za sigurnost od strane MUP-a, odnosno da zbog odbijanja MUP-a da dostavi potrebne dokumente i podatke Komisija za sigurnost i ad hoc tijelo nisu u stanju da provjere zakonitost rada MUP-a na ovom predmetu, a time je dovedena u pitanje zakonitost istrage. Apelant je, također, ovim navodima potkrijepio zahtjev za privremenu mjeru, ukazavši da Tužilaštvo prije konačnog izvještaja Komisije za sigurnost i ad hoc tijela nije moglo obustaviti istragu u odnosu na Vasviju Sejdović zbog krivičnog djela ubistva, a isto nije moglo ni prije provjere navoda u ovoj apelaciji i njezinim prilozima.

66. Apelant, također, upućuje da raspolaže sa još informacija od značaja za konkretan predmet, koje će objelodaniti kada bude siguran da će podaci biti predmet djelotvorne istrage, a u cilju zaštite svog i drugih života.

67. Dakle, apelant je, također, problematizirao rješenje Federalnog tužilaštva, dovodeći u pitanje njegove zaključke. U dopuni apelacije, kada je dostavljeno rješenje Federalnog tužilaštva, apelant navodi da "ostaje kod ranijih navoda iz apelacije" o povredi prava iz člana II/3.a), b) i e) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i čl. 2, 3, 6, 13. i 14. Evropske konvencije. Apelant je, također, problematizirao i postupanje Kantonalnog suda koji, prema apelantovom mišljenju, "ne poduzima svoje zakonske obaveze u cilju rasvjetljavanja događaja". Apelant je u nekoliko navrata dopunjavao apelaciju novim informacijama, među kojima je i činjenica da je Komisija za sigurnost utvrdila nezakonitost u radu MUP-a, odnosno službenih lica koja su radila na otkrivanja počinioca i okolnosti djela u kojem je stradao apelantov sin, te je naveo propuste koje je utvrdila Komisija za sigurnost.

Odgovor na apelaciju

68. U odgovoru na apelaciju od 27. oktobra Tužilaštvo je navelo da je apelacija neosnovana, da je istraga provedena zakonito i da je u toku postupak po podignutoj i potvrđenoj optužnici. Naknadno, na ponovno traženje Ustavnog suda, Tužilaštvo je dostavilo odgovor na apelaciju s preduzetim radnjama u predmetu i dostavilo veliki broj naredbi koje je Tužilaštvo donijelo u toku istrage, a u cilju otkrivanja počinioca.

69. Odmah po prijemu apelacije, Ustavni sud ju je proslijedio na odgovor i Federalnom tužilaštvu. Odgovor Federalnog tužilaštva na apelaciju je dat 28. oktobra 2016. godine. Federalno tužilaštvo je u odgovoru navelo da je apelantova pritužba izjavljena protiv akata Tužilaštva i rješenja Tužilaštva odbijena kao neosnovana. Također je, imajući u vidu da je sudski postupak u toku po podignutoj optužnici, Federalno tužilaštvo navelo da je apelacija nedozvoljena. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nije ponovo tražio odgovor Federalnog tužilaštva kada je apelacija "proširena" i na rješenja Federalnog tužilaštva od 25. oktobra 2016. godine.

70. Komisija za sigurnost Skupštine Kantona je 31. oktobra dostavila odgovor na apelaciju u kojem je navela kako i na koji način "radi" na predmetu.

V. Relevantni propisi

71. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 231.
Naredba o provođenju istrage

(1) Tužitelj naređuje provođenje istrage ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo.

(2) O provođenju istrage donosi se naredba, koja sadrži: podatke o učinitelju krivičnog djela ukoliko su poznati, opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela, zakonski naziv krivičnog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za provođenje istrage i postojeće dokaze. U naredbi tužitelj će navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba poduzeti.

(3) Tužitelj donosi naredbu da se istraga neće provoditi ako je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo, ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila krivično djelo, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

(4) O neprovođenju istrage, kao i o razlozima za to tužitelj će obavijestiti oštećenog i podnositelja prijave u roku od tri dana. Oštećeni i podnositelj prijave imaju pravo podnijeti pritužbu u roku od osam dana uredu tužitelja.

VI. Dopustivost

72. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

73. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

74. Prema mišljenju Ustavnog suda, iz navoda apelacije proizlazi da apelant pokreće pitanje (ne)djelotvornosti istrage.

75. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da apelant predmetnom apelacijom zapravo ne osporava meritornu odluku - presudu bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini koja bi, u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, mogla biti predmet osporavanja pred Ustavnim sudom, pa se postavlja pitanje dopustivosti predmetne apelacije.

76. Ustavni sud, slijedeći svoju dosadašnju praksu u predmetima koji su pokretali slična pitanja u kontekstu kršenja prava na život koja su zaštićena članom II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 2. Evropske konvencije u kontekstu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda smatra da u konkretnom slučaju postoji njegova nadležnost.

77. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća i na praksu Ustavnog suda zauzetu u predmetu broj AP 862/10 od 16. maja 2013. godine (Odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u kojem je Ustavni sud utvrdio da odredbama ZKP-a Republike Srpske nije predviđena mogućnost da, u slučaju kada tužilaštvo donese odluku o neprovođenju istrage, stranke koje su nezadovoljne takvom odlukom mogu izdejstvovati meritornu odluku - presudu bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini koja bi, u smislu člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, mogla biti predmet osporavanja pred Ustavnim sudom. Dalje, imajući u vidu relevantne odredbe ZKP-a Republike Srpske, prema mišljenju Ustavnog suda, proizlazi da je u takvim slučajevima jedini pravni lijek koji stranke mogu koristiti prigovor protiv odluke o neprovođenju istrage. U vezi s tim, Ustavni sud je smatrao da se ovakva zakonska regulativa, odnosno nemogućnost da apelanti u skladu s važećim zakonodavstvom dođu do meritorne odluke koja bi mogla biti predmet ocjene Ustavnog suda, ne može staviti na teret apelantima, pogotovo u situaciji kada apelacija podnesena Ustavnom sudu pokreće pitanja kršenja prava na život zaštićenog članom II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 2. Evropske konvencije u vezi s događajima povodom kojih apelanti, dakle, nisu imali zakonsku mogućnost za vođenje bilo kakvog postupka.

78. Iako je u konkretnom slučaju istraga pokrenuta i optužnica podignuta, imajući u vidu činjenicu da apelant problematizira istragu koja je u odnosu na Vasviju Sejdović obustavljena, bez mogućnosti apelanta da u ovom dijelu dođe do "sudske odluke", kao i da problematizira samu istragu koja je dovela do ovakvog optuženja u odnosu na Ljubu Seferovića i Bekriju Seferovića, podržavajući svoju praksu, Ustavni sud smatra da apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete iz člana 18. st. (2) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

79. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

80. Apelant u apelaciji navodi povredu člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije zbog nedjelotvorne istrage.

81. Član II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

3. Katalog prava

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

a) Pravo na život.

82. Član 2. Evropske konvencije glasi:

Pravo na život svake osobe zaštićeno je zakonom. Niko ne smije biti namjerno lišen života, osim prilikom izvršenja presude suda kojom je osuđen za krivično djelo za koje je zakonom predviđena ova kazna.

83. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije najprije zbog propusta Tužilaštva da provede efikasnu istragu, prije svega navodeći činjenicu da je Tužilaštvo u tri naredbe o provođenju istrage različito opisalo događaj, različito okvalificiralo događaj i krivično djelo, te ukazujući na brojne kontradiktornosti u "utvrđenim činjenicama od strane Tužilaštva, kao i na određene nezakonitosti u samoj proceduri (oko zapisnika o uviđaju ili rekonstrukciji)".

84. U momentu podnošenja apelacije i donošenje ove presude postupak je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu po podignutoj optužnici povodom događaja čija je posljedica smrt apelantovog sina.

85. Ustavni sud podsjeća na to da član 2. Evropske konvencije predstavlja jednu od osnovnih vrijednosti demokratskih društava. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, "prva rečenica člana 2. stava 1. nalaže državi ne samo da ne uzrokuje smrt na namjeran ili nezakonit način, nego i da preduzme mjere neophodne za zaštitu života lica u okviru svoje jurisdikcije" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, I. C. B. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 9. juna 1998. godine, stav 36). S ciljem djelotvornog osiguranja uživanja prava koje garantiraju čl. 2-4. Evropske konvencije, sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava je usaglasila proceduralne zahtjeve, a najčešći je zahtjev za provođenje istrage kao dijela šire obaveze uspostavljanja djelotvornog sudskog sistema. Nametanje ovakve obaveze ima za cilj da omogući gonjenje ili pokretanje sudskih postupaka koji su naloženi u slučaju kršenja Evropske konvencije. To, međutim, ne znači da ova obaveza važi samo za slučajeve kada se događaji mogu pripisati državnim vlastima, već se primjenjuje i u slučajevima kada se smatra da povreda prava iz čl. 2. ili 3. Evropske konvencije potječe od pojedinca (vidi, Evropski sud za ljudska prava, M. C. protiv Bugarske, presuda od 4. decembra 2003. godine, stav 151). Cilj ove istrage je osiguranje djelotvorne zaštite prema odredbama domaćeg zakona i "u onim slučajevima u kojima su upleteni državni organi, predviđanje njihove odgovornosti" za činjenice koje su u njihovoj nadležnosti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mastromatteo protiv Italije, presuda od 24. oktobra 2002. godine, stav 89. i Nachova i dr. protiv Bugarske, presuda od 26. februara 2004. godine, stav 110).

86. Evropski sud je naglasio da član 2. Evropske konvencije zahtijeva da su nadležna tijela u slučaju nasilne smrti dužna provesti službenu djelotvornu istragu čija forma i sadržaji zavise od okolnosti konkretnog slučaja. Prema stavu Evropskog suda, da bi se istraga mogla smatrati djelotvornom u smislu člana 2. Evropske konvencije mora prvenstveno biti "odgovarajuća", odnosno tokom istrage moraju biti utvrđene sve relevantne činjenice, te kada je to moguće istraga mora dovesti do identifikacije počinilaca i njihovog kažnjavanja. Nadalje, nadležne vlasti moraju preduzeti sve razumne mjere kojima će pribaviti i osigurati dokaze u predmetnom slučaju. Zaključci istrage moraju biti zasnovani na nezavisnoj, objektivnoj i temeljnoj analizi predmeta. Nadležna tijela koja provode istragu moraju biti nezavisna od ostalih lica koja bi mogla, na bilo koji način, biti povezana s predmetom, i to ne samo u hijerarhijskom nego i u praktičnom smislu. Istraga mora biti provedena ažurno i pravovremeno. Istraga mora biti dostupna porodici žrtve u onoj mjeri u kojoj je potrebno za zaštitu njihovih prava. Štaviše, u određenim okolnostima istraga mora biti podvrgnuta i "oku javnosti". Stoga će Ustavni sud u okolnostima konkretnog predmeta, a polazeći od apelantovih navoda, ispitati da li su zadovoljeni standardi iz istrage, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja.

87. Što se tiče nezavisnosti istrage, Ustavni sud primjećuje da iako je apelant tražio izuzeće Tužilaštva, glavne tužiteljice Tužilaštva, kao i postupajućih tužilaca, iz navoda apelacije ne proizlazi da je apelant sumnjao u njihovu pristrasnost. Apelantovi navodi više upućuju na generalno nezadovoljstvo radom Tužilaštva u vezi s provođenjem istrage, odnosno "gubitkom povjerenja u rad" zbog samog načina rada i odnosa prema apelantu i predmetu, pa se Ustavni sud neće baviti ovim pitanjem, nalazeći da ničim nije dovedena u pitanje "nezavisnost istrage" jer nije dovedeno u pitanje da su lica koja su odgovorna za istragu i ona koja su provodila istragu nezavisna od onih koja su uključena u događaje, što podrazumijeva "ne samo nepostojanje bilo kakve hijerarhijske ili institucionalne veze nego i praktičnu nezavisnost" (ibid., presuda Nachova i dr.).

88. Što se tiče standarda hitnosti, brzine i sveobuhvatnosti, pri čemu Evropski sud ne oklijeva da detaljno kontrolira mjere koje su preduzeli istražioci, Ustavni sud primjećuje da apelant u najvećem dijelu problematizira ovaj dio. Apelant, prije svega, ukazuje na datum donošenja naredbe za provođenje istrage, te dovodi u pitanje kvalitet istrage, odnosno na koji način je došlo do mijenjanja kvalifikacije krivičnog djela i na osnovu kojih utvrđenih okolnosti, te navodi da za to nisu dati razlozi, a što sve upućuje na brzinu i sveobuhvatnost istrage.

89. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da kada je u pitanju naredba o provođenju istrage (od 8. marta 2016. godine) radi se o internom aktu Tužilaštava. U konkretnom slučaju, bez obzira na datum donošenja naredbe za provođenje istrage, sasvim je jasno da iz priložene dokumentacije Tužilaštva proizlazi da je Tužilaštvo od momenta kada se kritični događaj desio preduzimalo radnje s ciljem otkrivanja počinioca. Nadalje, istraga je u formalnom smislu trajala od 8. februara 2016. do 24. juna 2016. godine kada je podignuta optužnica, dakle manje od pet mjeseci. Nadalje, iz dokumentacije koju je dostavilo Tužilaštvo proizlazi da je saslušanje svjedokinje Alise Mutap (a koje je i bilo odlučujuće za "smjer" istrage) obavljeno 10. februara 2016. godine. Stoga, nakon prikupljanja dovoljnog broja informacija, Tužilaštvo donosi naredbu o provođenju istrage protiv nepoznatih počinilaca, zbog čega nastavlja da radi na predmetu, i to intenzivno.

90. Ustavni sud primjećuje da apelant, u suštini, vrši ocjenu dokaza koje je prikupilo Tužilaštvo, te ih problematizira. Iako apelant navodi da neke njegove navode Tužilaštvo nije provjerilo, Ustavni sud primjećuje da je Tužilaštvo navelo da su svi apelantovi navodi provjereni. Osim toga, kada se ima u vidu apelantovo nezadovoljstvo i njegova sumnja koju iskazuje (apelant očigledno upućuje da je u pitanju ubistvo njegovog sina, odnosno da se prava istina prikriva) Ustavni sud primjećuje da je upravo u tom pravcu Tužilaštvo na početku istrage i provodilo istragu. Međutim, protekom vremena, sakupljanjem sve više dokaza, Tužilaštvo u maju 2016. godine dolazi do novih informacija koje su dovele do identifikacije odgovornih lica. Osim toga, a kako proizlazi iz spisa, kao i iz akata dostavljenih uz apelaciju, način na koji je Tužilaštvo prvobitno, optužnicom od 1. juna 2016. godine, okvalificiralo događaj (kao krivično djelo ubistva i drugo u odnosu na osumnjičene) bio je predmet kontrole od strane suda. Naime, rješenjem Kantonalnog suda je ukinut pritvor (određen osumnjičenim licima), a iz razloga što iz dostavljenih dokaza ne proizlazi postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili krivično djelo ubistva. Iz osporenog rješenja Federalnog tužilaštva od 28. oktobra 2016. godine također proizlazi da su federalni tužioci - imajući u vidu činjenice utvrđene uviđajem na licu mjesta, iskaze službenika koji su prvi došli na lice mjesta, njihove službene zabilješke, podatke utvrđene iz izuzetih videonadzora - ocijenili da se čini upitnim postojanje osnova sumnje za datu pravnu kvalifikaciju određenu naredbom o provođenju istrage (od 7. marta 2016. godine). Dakle, već u fazi istrage kontrolu istrage, odnosno pravnu kvalifikaciju krivičnog djela izvršili su Kantonalni sud i Federalno tužilaštvo.

91. Ustavni sud opet podsjeća na stav Evropskog suda da se ovdje radi o "obavezi ne rezultata nego sredstava" (idem.). Dakle, vlasti moraju preduzeti mjere koje su im razumno pristupačne kako bi bili sakupljeni dokazi, ubrajajući u to, prema Evropskom sudu za ljudska prava, ako se radi o nasilnoj smrti, uzimanje izjava očevidaca, izvještaje forenzičara i, ako je potrebno, autopsiju s preciznim opisom povreda i što pouzdanijim uzrokom smrti (idem.). U konkretnom slučaju, na osnovu dokumentacije koju je dostavilo Tužilaštvo, a iz koje proizlazi da je u toku istrage saslušan veći broj lica, kako potencijalno osumnjičenih tako i svjedoka, te sve ostale provedene radnje u cilju otkrivanja istine (što je sve analiziralo i Federalno tužilaštvo) jasno upućuje da je jedini cilj istrage bilo otkrivanje počinilaca i identifikacije krivičnog djela. Dalje, Ustavni sud primjećuje da nakon što su identificirali potencijalno odgovorna lica i u odnosu na njih donijeli naredbu o provođenju istrage zbog osnova sumnje da su počinili krivično djelo ubistva, Tužilaštvo nadalje provodi niz aktivnosti (rekonstrukcija, vještačenje, ispitivanje, i drugo). Tužilaštvo je nakon toga podiglo optužnicu protiv Ljube Seferovića zbog krivičnog djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja iz člana 336. stav 2. u vezi sa članom 332. stav 1. KZ-a i neukazivanja pomoći licu povrijeđenom u saobraćajnoj nesreći iz člana 337. stav 1. KZ-a, a sve u vezi sa članom 54. KZ-a i Bekrije Seferovića zbog krivičnog djela sprečavanje dokazivanja iz člana 349. stav 2. KZ-a, dok je u odnosu na Vasviju Sejdović istraga obustavljena.

92. Što se tiče daljnjeg toka postupka pred sudovima, a koji je u toku, Ustavni sud primjećuje da zahtjevi člana 2. Evropske konvencije nisu ograničeni na fazu službene istrage ako je ona dovela do pokretanja postupka pred domaćim sudovima. U postupku u cjelini, uključujući i njegovu raspravnu fazu, moraju se ispuniti uvjeti pozitivne obaveze zaštite života putem zakona i zabrane zlostavljanja. Iako nema apsolutne obaveze prema kojoj bi se svi krivični progoni trebali okončati osudom ili izricanjem neke određene kazne, domaći sudovi ni u kojim okolnostima ne bi smjeli biti spremni dopustiti da krivična djela kojima se ugrožava život i teški napadi na tjelesni i moralni integritet prođu nekažnjeno (vidi Salman protiv Turske broj 21986/93). Osim toga, Ustavni sud ukazuje da iako je istraga u predmetnom postupku okončana, to nikako ne znači da Tužilaštvo nema daljnju obavezu, u slučaju pojavljivanja eventualnih novih činjenica, da postupa u skladu s relevantnim odredbama ZKP-a. Također, u ovom momentu, kada je suđenje u toku, neosnovan je i apelantov navod da "sud ne poduzima svoje zakonske obaveze u cilju rasvjetljavanja događaja".

93. Stoga, imajući u vidu vrlo tragične posljedice događaja, Ustavni sud naglašava potrebu da se u takvim slučajevima treba efikasno djelovati odmah na prikupljanju relevantnih dokaza, neposredno nakon nesreće jer se na licu mjesta nesreće nalazi najveći broj dokaza koje treba prikupiti radi rješavanja slučaja. U suprotnom, svako odugovlačenje ili neefikasno djelovanje ima za posljedicu gubitak dokaza. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud primjećuje da je Tužilaštvo uložilo znatan napor da otkrije počinioce, te da utvrdi okolnosti slučaja koje sada treba da cijeni sud.

94. Ustavni sud, također, primjećuje da apelantovi navodi, a uzimajući u obzir i relevantno domaće zakonodavstvo, otvaraju pitanje učešća oštećenih u postupku, konkretno istrazi. Naime, apelant navodi da mu je, kao oštećenom, marginaliziran položaj u istrazi, te navodi nedostatak obrazloženja odnosno nenavođenje činjenica za postupanje Tužilaštva. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća na već iznijeto da istraga mora biti dostupna porodici žrtve u onoj mjeri koja zadovoljava njihove potrebe za zaštitu prava. Ustavni sud u konkretnom slučaju navodi dvije stvari: apelant je o obustavljanju istrage protiv Vasvije Sejdović obaviješten aktom Tužilaštva na koji je izjavio pritužbu, koju su razmotrili i glavna tužiteljica Tužilaštva i Federalno tužilaštvo.

95. S druge strane apelant je nezadovoljan kvalifikacijom krivičnog djela i načinom "završetka" istrage.

96. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda da član 2. ne nalaže obavezu da lica nadležna za istragu moraju zadovoljiti svaki zahtjev rodbine žrtve za određene postupke tokom istrage. Nadalje, sudski proces ne mora biti otvoren za javnost, a također ni odluka suda. U ovom slučaju, činjenica je da je apelant informiran o obustavljanju istrage u odnosu na jedno lice, ali da je apelant nezadovoljan i načinom na koji je došlo do optuženja, odnosno kvalifikacijom krivičnog djela u odnosu na ostala lica koja su optužena. Međutim, Ustavni sud opet podsjeća da se istragom otvara put za sudski postupak, do kojeg je u ovom slučaju došlo. Ustavni sud, također, primjećuje da je Federalno tužilaštvo u dva navrata ispitalo zakonitost rada Tužilaštva i utvrdilo da je ono postupalo u skladu sa odredbama ZKP-a, te o tome obavijestilo apelanta. Stoga, Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom predmetu zadovoljen aspekt dostupnosti istrage kako za porodicu (apelanta) tako i sa aspekta obavještenja o radnjama preduzetim u istrazi.

97. U skladu s navedenim, Ustavni sud smatra da nisu prekršeni član II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i član 2. Evropske konvencije budući da Ustavni sud u preduzetim radnjama ne može pronaći dokaze da je postojao propust nadležnog tužioca i Tužilaštva koji dovodi u sumnju nastojanja da se prikupe svi relevantni dokazi, zbog čega se može reći da je provedena istraga bila potpuna i djelotvorna u smislu člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

98. Ustavni sud smatra da ne postoji kršenje člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije jer u preduzetim radnjama u istrazi nije našao propust nadležnog Tužilaštva da vodi i nadzire istragu u konkretnom slučaju, da otkrije počinioce i pripremi sudski postupak koji je u toku, kao i da apelantu pruži dovoljno informacija radi zaštite njegovih prava koja su ispitana, te smatra da je provedena istraga bila potpuna i djelotvorna u smislu člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije.

99. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, kao i promjene u predmetu do kojih je u međuvremenu došlo od podnošenja apelacija do donošenja ove odluke, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

100. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

101. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.