Službeni glasnik BiH, broj 48/11

na sjednici odr�anoj 21. decembra 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2120/07, rješavajući apelaciju Ive Tomića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Bosne i Hercegovine� br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Ive Tomića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neizvršenja pravosna�ne Presude Kantonalnog suda u Od�aku broj G�-89/05 od 6. oktobra 2006. godine.

Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret bud�etskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potra�ivanja u što kraćem roku.

Odluku objaviti u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine�, �Slu�benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine�, �Slu�benom glasniku Republike Srpske� i �Slu�benom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine�.

I. Uvod


1. Ivo Tomić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja podnio je 16. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti izvršenja određenog na osnovu Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-I-07-001117 od 22. marta 2007. godine. Apelant je 25. maja 2009. godine Ustavnom sudu podnio dopunu navedene apelacije.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatra�eno je 6. aprila 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Također, od Federacije BiH - Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: Federacija), koju zastupa Pravobranilaštvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), zatra�eno je 6. aprila 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. aprila 2009. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 23. aprila 2009. godine.

5. Ustavni sud je donio Odluku broj AP 2120/07 od 24. juna 2009. godine kojom je predmetnu apelaciju odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu.

6. Dvadeset dugog jula 2010. godine sudija Ustavnog suda Mato Tadić podnio je zahtjev za preispitivanje Odluke Ustavnog suda broj AP 2120/07 od 24. juna 2009. godine zbog toga što je, u međuvremenu, Ustavni sud donio bitno drugačiju odluku u drugom predmetu (AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine) u kome se pokreću identična činjenična i pravna pitanja kao i u ovoj apelaciji.

7. Na sjednici Ustavnog suda od 21. decembra 2010. godine Ustavni sud je usvojio zahtjev za preispitivanje Odluke Ustavnog suda broj AP 2120/07 od 24. juna 2009. godine.

III. Činjenično stanje


8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

9. Presudom Općinskog suda u Orašju broj P-185/03 od 22. oktobra 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Od�aku broj G�-89/05 od 6. oktobra 2006. godine, Federacija Bosne i Hercegovine - Ministarstvo odbrane Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) obavezana je da apelantu na ime naknade materijalne štete (koja se dogodila za vrijeme ratnih djejstava u Bosni i Hercegovini) isplati iznos od 124.389,21 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 22. oktobra 2004. godine, te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 3.330 KM.

10. Apelant je, na osnovu navedene pravomoćne presude Općinskog suda u Orašju, 20. marta 2007. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje, tra�eći da se odredi izvršenje na novčanim sredstvima Federacije koja se vode na transakcijskom računu kod UPI banke d.d. Sarajevo. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 065-0-I-07-001117 od 22. marta 2007. godine kojim je odredio rješenje o izvršenju prema apelantovom prijedlogu od 20. marta 2007. godine. Općinski sud je dopisom od 22. marta 2007. godine obavijestio apelanta da je du�an na ime sudske takse na predmetno rješenje o izvršenju uplatiti iznos od 3.730 KM. Apelant je navedeni iznos sudske takse uplatio 2. aprila 2007. godine. Općinski sud je dopisom broj 065-0-I-07-001117 od 21. maja 2007. godine obavijestio apelanta da je rješenje o izvršenju od 22. marta 2007. godine postalo pravomoćno sa 8. aprilom 2007. godine, te da je ono dostavljeno UPI banci d.d. Sarajevo na provođenje.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


11. U apelaciji apelant navodi da je 27. maja 2007. godine primio obavijest Općinskog suda da je predmetno rješenje o izvršenju postalo pravomoćno, te dostavljeno UPI banci d.d. Sarajevo na provođenje. Međutim, Federacija kao izvršenik ne izvršava pravomoćnu presudu. Apelant naglašava da je stoga prisiljen tra�iti zaštitu pred Ustavnim sudom, te dalje navodi: �...Ovakvim postupcima meni je onemogućeno pravo na pravično suđenje jer dobivanjem presude koja je po mojoj tu�bi dobivena u moju korist proizlazi da je golo pravo bez konkretnog izvršenja koje je stopirano od strane FBiH a ovakvim ponašanjem tu�enik je izvršio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer se izvršenje ovdje mora posmatrati kao kontinuitet suđenja a također izvšeno je i uplitanje u moju imovinu jer je pravomoćnom odlukom dosuđen mi iznos od 124.389,21 KM što je moja konkretna imovina i time je utvrđena povreda....� Imajući u vidu citirane apelantove navode, Ustavni sud zaključuje da se u apelaciji poziva na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

12. U dopuni apelacije od 25. maja 2009. godine apelant navodi da du�nik (Federacija) izbjegava izvršenje stalnim mijenjanjem transakcijskog računa. Apelant dalje naglašava: �...nakon što je 26. februara 2007. godine dostavio transakcijski račun kod UPI banke d.d. Sarajevo po istom više od godinu dana nije ništa poduzimano. Ponovno 30. decembra 2008. godine dostavio sam broj izvršenika kod UniCredit banke u Sarajevu koji je podneskom suda od 17. decembra 2008. godine tra�en od mene. Izvršenik je do sada izvršio isplatu u iznosu od 8.765,42 KM od ukupno dosuđene 124.389,21 KM naknade materijalne štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 22. oktobra 2004. godine, kao i parnične troškove u iznosu od 3.330,00 KM uvećane sa zakonskom zateznom kamatom počev od 7. novembra 2006. godine. Dakle, evidentno je iz ovoga da du�nik izbjegava izvršenje i da dalje postoji povreda Ustavom zagarantiranih prava, jer presude koje sam dobio od sudova nemaju konkretan efekat. Tra�im od Ustavnog suda da utvrdi povredu Ustavom garantiranih prava i naredi Vladi Federacije odmah izvršenje presuda redovnih sudova....�

b) Odgovor na apelaciju


13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud naglašava da je nakon podnijetog prijedloga donijeto rješenje o izvršenju 22. marta 2007. godine. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno sa 8. aprilom 2007. godine, koje je sud dostavio UPI banci na provođenje naredbom od 21. maja 2009. godine, što je banka zaprimila 25. maja 2007. godine. Nakon toga, 3. juna 2008. godine rješenje o izvršenju je UPI banka vratila Općinskom sudu uz napomenu da je UniCredit Bank poslovna banka Federacije. Općinski sud je 10. juna 2008. godine, uz kopiju podneska UPI banke, od apelanta tra�io da dostavi transakcijski račun Federacije otvoren kod UniCredit Bank. Nakon dobivanja tra�enog računa, Općinski sud je navedeni račun sa rješenjem o izvršenju dostavio UniCredit Bank dopisom od 27. juna 2008. godine, koji je banka zaprimila 8. jula 2008. godine. Dvanaestog septembra 2008. godine Općinskom sudu je dostavljen dopis od UniCredit Bank u kom je navedeno da je račun koji je naznačio apelant depozitni račun Federacije za prikupljanje javnih prihoda. Od apelanta je 17. decembra 2008. godine zatra�eno da dostavi tačan broj transakcijskog računa Federacije. Apelant je dostavio tra�eni račun 6. januara 2009. godine, koji je Općinski sud proslijedio UniCredit Bank na provođenje, što je banka zaprimila 1. aprila 2009. godine. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud naglašava kako je ekspresno reagirao na sve podneske apelanta i banaka, a da je činjenica da je UPI banka d.d. Sarajevo više od godinu dana dr�ala pravomoćno rješenje o izvršenju i nije postupila po njemu.

14. Iako Vlada Federacije u ovom predmetu nije dostavila odgovor na apelaciju, Ustavni sud je, prilikom rješavanja apelacije, uzeo u obzir odgovor Vlade Federacije dat u predmetu Ustavnog suda broj AP 1307/08 gdje je, u relevantnom dijelu, Vlada Federacije naglasila da je način realizacije izvršnih sudskih odluka na osnovu �ratnih� potra�ivanja reguliran Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine (�Slu�bene novine Federacije BiH� br. 66/04, 49/05, 35/06, 31/08, 32/09 i 65/09, u daljnjem tekstu: Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza). Članom 3. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza propisano je: �...sve obaveze koje čine unutrašnji dug definisane odredbama ovog zakona koje se zasnivaju na izvršnim odlukama donesenim u sudskom i upravnom postupku izvršit će se na način propisan odredbama ovog zakona...� Prema članu 20. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza propisano je, između ostalog, da �...po završetku procesa registrovanja izvršnih sudskih odluka iz stava 2. člana 17. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza, te po završetku procesa verifikacije ratnih potra�ivanja iz stava 2. člana 18. navedenog zakona, Vlada Federacije će početi izdavati obveznice za ratna potra�ivanja...�. U skladu s navedenim odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza, a s ciljem izmirenja obaveza na osnovu ratnih potra�ivanja, Vlada Federacije je donijela Odluku o emisiji obveznica Federacije Bosne i Hercegovine po osnovu ratnih potra�ivanja fizičkih i pravnih lica (�Slu�bene novine Federacije BiH� broj 47/09 od 22. jula 2009. godine, u daljnjem tekstu: Odluka o emisiji obveznica po osnovu ratnih potra�ivanja). Relevantnim odredbama Odluke o emisiji obveznica po osnovu ratnih potra�ivanja propisano je da će se s ciljem namirenja potra�ivanja po ovom osnovu emitirati obveznice u ukupnom iznosu od 500.000.000 KM, koji čini iznos utvrđen Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza. Iznos emisije obveznica prve tranše jeste 190.665.648 KM. Iznos, datum i uvjeti emisije ostalih tranši odredit će se posebnom odlukom Vlade Federacije. Rok dospijeća obveznica iz emisije prve tranše je 14 godina, tj. do 30. juna 2023. godine uz grace period od devet godina, s tim da će se u grace periodu vlasnicima obveznica isplaćivati kamata na godišnjem nivou u iznosu od 2,5% obračunata na ukupan iznos glavnice, a počevši od 30. juna 2010. godine. Po isteku grace perioda, tj. počevši od 30. juna 2019. godine, vlasnici obveznica će imati pravo na dio glavnice i pripadajući dio kamate obračunat na preostali dio glavnice. Prema otplatnom planu, glavnica će se isplaćivati vlasnicima obveznica kako slijedi: 30. juna 2019 godine, 30. juna 2020. godine, 30. juna 2021. godine, 30. juna 2022. godine i 30. juna 2023. godine. Vlasnicima obveznica je omogućena trgovina na berzi s obzirom na to da su obveznice uvrštene na slu�beno berzansko tr�ište SASE (Sarajevska berza).

V. Relevantni propisi


15. Zakon o izvršnom postupku (�Slu�bene novine FBiH� br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 65.

Izvršenje radi ostvarenja novčanog potra�ivanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potra�ivanja.

Član 66.

Više tra�ilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potra�ivanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 138. st. 3. i 5.

Ograničenje izvršenja

3) Izvršenje na teret sredstava bud�eta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji bud�eta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju bud�eta.

(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potra�ivanja iz bud�eta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz bud�eta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potra�ivanja iz sudske odluke.

Član 167.

(Redoslijed naplate)

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju, ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju prema danu i vremenu dostave i izdaje tra�iocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potra�ivanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne mo�e provesti izvršenikov nalog prije isplate potra�ivanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) Sa rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Član 169.

Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu

(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tra�ilac izvršenja.

(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tra�binu zbog nedostatka sredstava na računu, dr�at će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno.

(3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.

VI. Dopustivost


16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadle�nost u pitanjima koja su sadr�ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U kontekstu apelacione nadle�nosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz �presuda� se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine� broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se, prilikom primjene odredaba iz člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se mo�e primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja toga da li je to pravo bilo poštivano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

20. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne mo�e staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lahko dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema dr�ave koji ugro�ava zaštitu individualnih prava ne mo�e pripisati pojedincu. Osim toga, du�nost dr�ave je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21).

21. Ustavni sud napominje da je u ranijim slučajevima ovakve vrste odbacivao apelacije kao očigledno (prima facie) neosnovane (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, takva praksa je postala neodr�iva u odnosu na presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Čolić i dr. protiv Bosne i Hercegovine (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava od 10. novembra 2009. godine, aplikacija broj 1218/07 i dalje).

22. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se �ale zbog neizvršenja pravosna�nih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno dr�ave, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

23. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o neizvršenju rješenja o izvršenju koje je donijeto u izvršnom postupku na osnovu pravosna�ne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio tra�eno izvršenje.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


25. Apelant smatra da mu je uslijed efektivnog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 065-0-I-07-001117 od 22. marta 2007. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje


26. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u�ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optu�be protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Pravo na imovinu


27. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u�ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) pravo na imovinu.

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano u�ivanje svoje imovine. Niko ne mo�e biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo dr�ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa.

28. U konkretnom slučaju apelant se �ali zbog neprovođenja predmetnog rješenja o izvršenju, koje je doneseno na osnovu pravosna�ne sudske presude u kojoj je odlučeno o naknadi materijalne štete u apelantovu korist. Ustavni sud smatra da se ovdje radi o apelantovoj nemogućnosti da realizira izvršenje pravosna�ne sudske odluke.

29. Ustavni sud podsjeća na to da je isto pravno pitanje već razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, do objavljivanja u �Slu�benom glasniku� dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Dakle, umjesto posebnog obrazlo�enja ove odluke u vezi sa apelantovim �albenim navodima, Ustavni sud se poziva na obrazlo�enje i razloge navedene u toj odluci. Naime, Ustavni sud je u navedenom predmetu istakao: �Prema mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da povjerioci, koji su, u principu, vodili dugotrajne postupke koji su rezultirali pravomoćnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potra�ivanja iz ratnog perioda a koja se odnose (prete�no) na izvršene usluge, prodatu robu, pretrpljenu štetu i sl., sada moraju čekati na izvršenje još 14 godina, čime se za mnoge od njih postavlja sasvim realno pitanje da li će uopće do�ivjeti da naplate svoja potra�ivanja, koja su, prema shvatanju Ustavnog suda, od izuzetnog značaja za povjerioce imajući u vidu način i vrijeme njihovog nastanka. Na ovakav način se, prema mišljenju Ustavnog suda, povjeriocima nameće �pretjeran teret" koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosna�ne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku."

30. Ustavni sud je u navedenom predmetu zaključio da je u konkretnom slučaju, zbog apelantove nemogućnosti da realizira izvršenje pravosna�ne sudske odluke, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosna�ne sudske odluke.

31. U ovom slučaju, a imajući u vidu predmetno činjenično stanje, Ustavni sud zapa�a da je Općinski sud proveo sve radnje predviđene ZIP-om, da je dostavio rješenje o izvršenju UPI banci d.d. Sarajevo na provođenje, koja ga je tek nakon godinu dana obavijestila da izvršenik više nema otvoren transakcijski račun u UPI banci, već da je izvršenikova poslovna banka sada UniCredit Bank d.d. Sarajevo. Nakon toga, Općinski sud je zatra�io od apelanta da dostavi broj računa izvršenika (Vlade Federacije) koji se sada vodi kod UniCredit Bank, te nakon što je apelant postupio prema tra�enju suda Općinski sud je navedenoj banci 1. aprila 2009. godine dostavio predmetno rješenje o izvršenju na provođenje koje se, prema stanju spisa, ne izvršava iako je jedan manji dio glavnog duga isplaćen apelantu (8.765,42 KM od ukupno dosuđenu 124.389,21 KM). Ustavni sud naglašava da sud, prema ZIP-u, nema mogućnosti da prema bankama preduzme bilo kakve mjere u slučaju neprovođenja dostavljenog rješenja o izvršenju, ali kada banke ne postupaju u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima, tra�iocima izvršenja, tj. apelantu, stoji na raspolaganju djelotvoran pravni lijek propisan članom 175. ZIP-a, prema kojem banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju odgovara za štetu prouzrokovanu tra�iocu izvršenja prema općim pravilima o naknadi štete. Međutim, imajući u vidu izjašnjenje koje je dostavilo Pravobranilaštvo u predmetu broj AP 1307/08, u kojem se poziva na dinamiku izvršenja koja je propisana zakonskim i podzakonskim aktima, kojima se određuje način izmirenja ratne štete prema pravosna�nim presudama sudova, Ustavni sud smatra da insistiranje na preduzimanju zakonom predviđenih mjera u slučaju nepostupanja banke u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima ne bi rezultiralo stvarnim izvršenjem predmetne pravosna�ne presude u apelantovu korist.

32. Pošto se u konkretnom slučaju apelant, osim kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, �ali (i) na kršenje prava na imovinu, Ustavni sud, u vezi s tim, smatra da apelant posjeduje pravo zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da apelantovu imovinu u ovom slučaju, prema mišljenju Ustavnog suda, čini novčani iznos koji mu je pravosna�nom presudom Općinskog suda dosuđen na ime pretrpljene štete, koju apelant ne mo�e izvršiti usprkos tome što je isti sud donio rješenje o izvršenju navedene presude. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, �izvršenje pravosna�ne presude čini sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije�, te imajući u vidu konkretan slučaj, Ustavni sud smatra da je, osim kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prekršeno apelantovo pravo na imovinu zbog istih razloga koje je Ustavni sud naveo u Odluci broj AP 1307/08 kada je utvrdio da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je, zbog nemogućnosti da realizira stvarno izvršenje pravosna�ne sudske odluke, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

34. Ustavni sud je u citiranoj odluci nalo�io Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da svi povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret bud�etskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potra�ivanja u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine s istim ciljem.

VIII. Zaključak


35. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer ne postoje garancije da će apelant, kao imalac izvršnog sudskog naslova, moći naplatiti svoja potra�ivanja od Federacije.

36. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!