Službeni glasnik BiH, broj 85/14

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3315/13, rješavajući apelaciju Asifa Masnopite, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Asifa Masnopite.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 I 093580 01 (stari broj I-2811/01).

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da hitno okonča izvršni postupak u predmetu broj 65 0 I 093580 01, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Ova odluka se dostavlja Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, kao tijelu nadležnom za imenovanje sudija redovnih sudova i praćenje i ocjenjivanje njihovog rada, kako bi moglo ocijeniti postupanje sudija u konkretnom slučaju.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Asif Masnopita iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 25. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj I-2811/01 od 4. aprila 2001. godine.

2. Apelant je 4. novembra 2013. godine zatražio donošenje privremene mjere kojom će se obustaviti od izvršenja kao nezakoniti zaključci Općinskog suda broj 65 0 I 093580 01 I od 7. jula 2013. godine i od 2. jula 2013. godine, te od 7. juna 2012. godine, te naložiti Izvršnom odjeljenju Općinskog suda da bez odlaganja izvrši zabilježbu izvršenja po službenoj dužnosti u zk. izvatku broj 116, KO Odžak, stari broj zk. izvadak 167 KO Odžak, te najzad da se ukine Rješenje Općinskog suda broj 65 0 I 093580 09 I od 21. oktobra 2013. godine i da se Općinskom sudu naloži nastavak postupka izvršenja.

3. Apelant je u toku 2013. godine dopunio apelaciju 10. septembra, 4. novembra, te 2. i 31. decembra. Apelant je u toku 2014. godine dopunio apelaciju 30. januara, 10. marta, 3. i 15. aprila, te 20. maja.

4. U dopunama apelacije od 15. aprila i 20. maja 2014. godine apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom će se omogućiti da njegov punomoćnik dobije pristupni bar-kod Općinskog suda u predmetu ostavinskog postupka broj 0387291 13.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

5. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 3315/13 od 19. novembra 2013. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev od 4. novembra 2013. godine za donošenje privremene mjere.

6. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 24. aprila 2014. godine da dostavi na uvid spise broj 65 0 I 093580 01 i 65 0 O 387291 13 O. Općinski sud je spis broj 65 0 I 093580 01 dostavio 19. maja 2014. godine. Spis broj 65 0 O 387291 13 O, na ponovljeno traženje od 15. maja i 24. juna 2014. godine, dostavljen je na uvid 7. jula 2014. godine.

7. Nakon ostvarenog uvida navedeni spisi vraćeni su Općinskom sudu 16. jula 2014. godine.

III. Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

9. Apelant je 5. novembra 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu kojom je tražio da se D. J. (u daljnjem tekstu: tuženi) obaveže da mu nadoknadi prouzrokovanu štetu. Predmet je registriran pod brojem P-1314/97.

10. Općinski sud je Rješenjem broj P-1314/97 od 6. decembra 1997. godine odredio privremenu mjeru zabrane otuđenja nekretnina upisanih u zk. izvadak broj 167 KO Odžak, vlasništvo tuženog, do pravosnažnog okončanja postupka, te odredio da Zemljišnoknjižni ured izvrši zabilježbu zabrane. Zabilježba zabrane otuđenja nekretnina izvršena je 4. novembra 1998. godine.

11. Općinski sud je Presudom broj P-1314/97 od 21. septembra 2000. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev, te obavezao tuženog da apelantu na ime naknade štete za otuđene i uništene stvari isplati označeni novčani iznos. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da je tuženi nepoznatog boravišta, pa da je rješenjem Centra za socijalni rad Općine Ilijaš (u daljnjem tekstu: Centar za socijalni rad) u postupku za privremenog staraoca postavljen Z. H., advokat iz Visokog.

12. Presuda Općinskog suda broj P-1314/97 od 21. septembra 2000. godine postala je pravosnažna 26. marta 2001. godine.

Izvršni postupak

13. Apelant je 27. marta 2001. godine podnio prijedlog za izvršenje presude Općinskog suda pljenidbom, procjenom i prodajom nekretnina tuženog upisanih u zk. uložak broj 167 KO Odžak (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine). Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-2811/01 od 3. aprila 2001. godine odredio predloženo izvršenje.

14. Centar za socijalni rad je, rješavajući povodom zahtjeva Općinskog suda, Rješenjem broj 35/VII-07 550-384/01 od 11. decembra 2001. godine u predmetu postavljanja posebnog staraoca tuženom, sada izvršeniku, kao licu nepoznatog prebivališta, radi izvršenja, odredio advokata Z. H. iz Visokog.

15. Treće lice M. M. je 27. juna 2002. godine izjavilo prigovor protiv rješenja o izvršenju od 3. aprila 2001. godine.

16. Općinski sud je Rješenjem broj I-2811/01 od 1. oktobra 2002. godine treće lice M. M. uputio na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenim izvršenja prema rješenju o izvršenju od 3. aprila 2001. godine u roku od 30 dana, odnosno i nakon proteka ovog roka, a do okončanja izvršnog postupka.

17. Apelant je protiv tog rješenja izjavio žalbu 14. oktobra 2002. godine. Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-1086/03 od 27. jula 2003. godine apelantovu žalbu odbio i potvrdio rješenje od 1. oktobra 2002. godine.

18. Podneskom od 12. septembra 2003. godine apelant je od Općinskog suda zatražio da se postupak izvršenja nastavi jer treće lice M. M. u ostavljenom roku od 30 dana prema rješenju od 1. oktobra 2002. godine nije pokrenulo parnični postupak. Apelant je zahtjev za nastavak postupka ponovio i 22. januara i 21. jula 2004. godine.

19. Općinski sud je 12. oktobra 2004. godine u apelantovom izvršnom predmetu održao ročište na kojem je donio rješenje da se provede postupak utvrđivanja vrijednosti predmetne nekretnine.

20. Vještak građevinske struke određen za procjenu vrijednosti predmetne nekretnine obavijestio je Općinski sud 30. novembra 2004. godine da mu je onemogućen pristup predmetnoj nekretnini. Uz asistenciju policije omogućen je pristup vještaku koji je sačinio nalaz i mišljenje 12. septembra 2005. godine.

21. Općinski sud je zakazao i održao 17. novembra 2005. godine ročište za utvrđivanje vrijednosti predmetne nekretnine.

22. Općinski sud je 4. januara 2006. godine donio zaključke o prodaji predmetnih nekretnina za 23. mart 2006. godine.

23. Općinski sud je Rješenjem o privremenoj mjeri broj P-4107/05 od 2. februara 2006. godine, odlučujući o prijedlogu trećeg lica M. M., odložio postupak izvršenja u predmetu broj I-2811/03 prema zaključku o prodaji od 4. januara 2006. godine, koja je trebala biti na snazi najduže 30 dana od dana nastupanja uvjeta za prinudno izvršenje. Shodno ovom rješenju, Općinski sud je zaključkom od 13. februara 2006. godine odložio na neodređeno vrijeme ročište za prodaju do pravosnažnosti parničnog postupka koji je pokrenulo treće lice M. M.

24. Kantonalni sud je, odlučujući o apelantovoj žalbi protiv rješenja od 2. februara 2006. godine, Rješenjem broj 009-Gž-06-000983 od 17. aprila 2006. godine žalbu usvojio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

25. Podneskom od 24. aprila 2006. godine apelant je zatražio da se postupak izvršenja nastavi jer je mjera osiguranja izrečena sa rokom od 30 dana. Apelant je ponovio zahtjev za nastavak postupka 25. maja 2006. godine prilažući i rješenje Kantonalnog suda od 17. aprila 2006. godine. Apelant je isti zahtjev podnio i 22. novembra 2006. godine.

26. Općinski sud je 15. decembra 2006. godine donio zaključak o prodaji predmetnih nekretnina zakazujući prodaju za 15. mart 2007. godine.

27. Treće lice M. M. je 7. marta 2007. godine zatražilo odgodu ročišta za prodaju jer Općinski sud nije postupio prema rješenju Kantonalnog suda od 17. aprila 2006. godine i donio odluku o njegovom zahtjevu za izdavanje mjere osiguranja.

28. Općinski sud je Rješenjem broj P-4107/05 od 14. marta 2007. godine usvojio zahtjev trećeg lica M. M. i odložio izvršenje u predmetu I-2811/01 od 3. aprila 2001. godine do pravosnažnosti presude u ovom predmetu. Shodno ovom rješenju, Općinski sud je zaključkom od 15. marta 2007. godine odložio ročište za prodaju nekretnina.

29. Kantonalni sud je Rješenjem broj 009-0-Gž-07-001278 od 29. maja 2007. godine apelantovu žalbu uvažio i rješenje od 14. marta 2007. godine ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

30. Apelant je podneskom od 16. aprila, te 19. septembra 2008. godine zatražio da se postupak izvršenja nastavi. Apelantovi zahtjevi za izuzeće predsjednika Općinskog suda odbijeni su rješenjima Kantonalnog suda od 16. jula i 24. oktobra 2008. godine.

31. Općinski sud je Presudom broj 65 0 P 062657 05 P od 30. januara 2009. godine, koja je u cjelini potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 062657 09 Gž od 20. juna 2012. godine, odbio tužbeni zahtjev trećeg lica M. M. kojim je tražio da se utvrdi da je nedopušteno Rješenje o izvršenju broj I-2811/01 od 3. aprila 2001. godine, kao i da se naloži Općinskom sudu da izvrši uknjižbu Ugovora o kupoprodaji broj Ov 744/98 od 7. maja 1998. godine, te da se izda mjera osiguranja – odlaganje izvršenja Rješenja broj I-2811/01 od 3. aprila 2001. godine do pravosnažnosti presude u ovom postupku. Zahtjev za ponavljanje ovog postupka koji je podnio M. M. odbijen je Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 0626 57 13 Gvl od 27. decembra 2013. godine.

32. Apelant je 3. jula 2012. godine, pozivajući se na navedene presude, od Općinskog suda zatražio da nastavi postupak izvršenja u predmetu broj I-2811/01.

33. Apelant se 14. augusta 2012. godine obratio Općinskom sudu da mu se povjere na čuvanje nekretnine koje su predmet izvršenja a 17. augusta 2012. godine je podnio zahtjev Zemljišnoknjižnom uredu da se izvrši zabilježba izvršenja u skladu s članom 73. Zakona o izvršnom postupku u zk. ulošku 167 KO Odžak.

34. Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda je Rješenjem broj 065-0-Dn-12-016295 od 25. septembra 2012. godine, postupajući prema apelantovom zahtjevu radi zabilježbe izvršenja, naložio apelantu da dostavi Rješenje o izvršenju broj I 2811/01, te punomoć za zastupanje. Apelant je 1. oktobra 2012. godine postupio u skladu s ovim nalogom, a 18. juna 2013. godine je tražio informaciju zašto povodom njegovog zahtjeva nije postupljeno.

35. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 I 093580 01 I od 9. oktobra 2012. godine apelantu naložio da u roku od 15 dana od prijema zaključka dostavi prijedlog, shodno članu 34. stav 4. Zakona o izvršnom postupku (postavljanje privremenog zastupnika nasljednicima), s obzirom na to da je tuženi-izvršenik, prema saznanjima suda i to uvidom u Odluku Ustavnog suda broj AP 954/08 od 12. juna 2008. godine, preminuo 15. decembra 2011. godine.

36. Apelant je podneskom od 22. januara 2013. godine predložio Općinskom sudu da za privremenog zastupnika nasljednika umrlog tuženog-izvršenika bude postavljen advokat Z. H. iz Visokog, koji je u dosadašnjem postupku bio privremeni zastupnik tuženog-izvršenika, na osnovu rješenja Centra za socijalni rad. Apelant je ponovio zahtjev da se postupak nastavi.

37. Centar za socijalni rad je obavijestio Općinski sud dopisom od 16. aprila 2013. godine da je Rješenje broj 35/VII-07 550-384/01 od 11. decembra 2001. godine bilo na snazi do 2007. godine kada je arhivirano, jer Centar nije imao saznanja da je tuženi-izvršenik umro, pa ga zbog toga nije mogao staviti van snage. Dalje, ukazano je na to da je na osnovu uvida u Odluku Ustavnog suda broj AP 954/08 od 12. juna 2008. godine, kojom je odlučeno o apelaciji nasljednika tuženog-izvršenika, utvrđeno da su njihove adrese poznate, zbog čega Centar neće postavljati posebnog staraoca nasljednicama umrlog tuženog-izvršenika.

38. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 I 093580 01 I od 7. juna 2013. godine naložio apelantu da u roku od 15 dana od prijema zaključka dostavi izvod iz zemljišnih knjiga u kojem su nasljednici tuženog-izvršenika upisani kao vlasnici nekretnina, te da u skladu s tim uredi prijedlog za nastavak izvršenja na način da nasljednike označi kao pasivno legitimirane ili, u protivnom, u odnosu na njih odredi novo sredstvo i predmet izvršenja. Apelantu je uz zaključak dostavljen podnesak Centra, te rješenje o nasljeđivanju iza izvršenika koje je donio Općinski sud u Nišu.

39. Apelant je 25. juna 2013. godine podneskom obavijestio Općinski sud da će pokrenuti ostavinski postupak u korist nasljednika tuženog-izvršenika, te zamolio da se prolongira rok od 15 dana iz zaključka od 7. juna 2013. godine. Istog dana apelant je Općinskom sudu podnio i zahtjev za pokretanje ostavinskog postupka iza umrlog tuženog-izvršenika u korist njegovih nasljednika. Najzad, istog dana apelant je podnio i zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije.

40. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 I 093580 01 I od 2. jula 2013. godine uvažio apelantov prijedlog i produžio rok za postupanje prema zaključku od 7. juna 2103. godine za 30 dana, a Rješenjem broj 065 0 Su 13 002067 od 11. jula 2013. godine odbio apelantov zahtjev za izuzeće sudije.

41. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 093580 09 I od 21. oktobra 2013. godine obustavio izvršni postupak i ukinuo sve provedene radnje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u toku provođenja postupka izvršenja utvrđeno da je tuženi-izvršenik preminuo 15. decembra 2011. godine, da je od apelanta zatraženo da dostavi prijedlog shodno članu 34. stav 4. Zakona o izvršnom postupku, uz upozorenje da će postupak biti obustavljen ako to ne učini. Budući da apelant u ostavljenom odnosno produženom roku nije postupio po nalogu suda, postupak je, shodno članu 63. st. 3. i 4. Zakona o izvršnom postupku, obustavljen.

42. Apelant je protiv ovog rješenja žalbu izjavio 29. oktobra 2013. godine.

43. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 I 093580 13 Gž od 12. februara 2014. godine apelantovu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak prvostepenom sudu.

44. Općinski sud je zaključkom od 7. aprila 2014. godine naložio apelantu da u roku od osam dana dostavi uređen prijedlog za nastavak izvršenja u odnosu na nasljednike iz rješenja o nasljeđivanju tako da ih označi kao izvršenike.

45. Apelant je 16. aprila 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog da mu se, u skladu s članom 78. stav 1. tačka 2. Zakona o izvršnom postupku, povjere na čuvanje izvršenikove označene nekretnine. Istog dana apelant je dostavio i podnesak u povodu zaključka suda od 7. aprila 2014. godine u kojem je istakao da ostavinski postupak iza izvršenika po njegovom zahtjevu od 21. juna 2013. godine još uvijek nije pokrenut, pa da još uvijek nema rješenja o nasljeđivanju. Najzad, apelant je zatražio da se izvršni postupak nastavi tako što će biti prodana nekretnina koja je upisana u zemljišnim knjigama na izvršenikovo ime, te predložio da mu se kao privremeni zastupnik odredi imenovani advokat.

46. Treće lice M. M. je 21. aprila 2014. godine dostavilo podnesak Općinskom sudu u kojem je istaklo da su predmetne nekretnine bile predmet ugovora o kupoprodaji zaključenog sa izvršenikom 7. maja 1998. godine, da je po nalogu iz rješenja Kantonalnog suda od 25. maja 2011. godine Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda izvršio uknjižbu predmetnih nekretnina kao njegovo vlasništvo. Shodno navedenom, Općinskom sudu je predloženo da obustavi postupak izvršenja na predmetnim nekretninama.

47. Prema stanju spisa postupak još uvijek nije okončan.

Ostavinski postupak

48. Apelant je 21. juna 2013. godine Općinskom sudu podnio zahtjev za pokretanje ostavinskog postupka iza umrlog izvršenika. U zahtjevu je ukazano na apelantov pravni interes da se utvrde nasljednici iza umrlog izvršenika kako bi mogao da okonča postupak izvršenja koji za predmet ima nekretnine koje su uknjižene kao izvršenikovo vlasništvo. Zahtjev je registriran pod brojem 65 0 O 387291 13 O.

49. Općinski sud je 30. augusta 2013. godine obavijestio apelanta, u povodu njegovog zahtjeva od 25. juna 2013. godine kojim je tražio dostavu rješenja o nasljeđivanju, da taj sud nije u mogućnosti pristupiti provjeri kroz "O" upisnik, te da je potrebno da dostavi izvod iz matične knjige za izvršenika.

50. Apelant je 25. septembra 2013. godine dostavio izvod iz matične knjige umrlih za izvršenika.

51. Općinski sud je 25. decembra 2013. godine naložio apelantu da u roku od osam dana dostavi dokaze o izvršenikovoj nepokretnoj imovini.

52. U podnesku od 31. decembra 2013. godine apelant je obavijestio sud da je sve tražene dokumente već dostavio, te ih ponovo dostavio i uz taj podnesak.

53. Općinski sud je 17. marta 2014. godine zakazao ročište za 8. maj 2014. godine. Pozivi su uredno dostavljeni nasljednicima izvršenika B. J., Bo. J. i V. J.

54. Nasljednik izvršenika B. J. je podneskom od 16. aprila 2014. godine obavijestio Općinski sud da raspolažu samo pokretnom imovinom, te je kao dokaz predočio rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Nišu.

55. Treće lice M. M. je podneskom od 28. aprila 2014. godine obavijestilo Općinski sud da je zainteresirano lice u ovom postupku, te da su predmetne nekretnine upisane na njegovo ime.

56. Općinski sud je na ročištu održanom 8. maja 2014. godine, na koje nije pristupio niti jedan od izvršenikovih uredno obaviještenih nasljednika, utvrdio da zaostavštinu iza umrlog izvršenika čine novčana potraživanja u Ljubljanskoj banci. Općinski sud je donio rješenje da se ročište odlaže i novo zakazuje za 27. august 2014. godine na koje se trebaju pozvati nasljednici izvršenika, treće lice M. M., te apelant od kojeg je zatraženo da obavijesti sud da li je postupak u predmetu P-1314/97 okončan, i ako jeste, da dostavi pravosnažnu odluku kako bi se postupak mogao okončati.

IV. Apelacija

Navodi iz apelacije

57. Apelant u apelaciji, kao ni u dopunama apelacije, ne ukazuje izričito na pravo iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) za koje smatra da mu je povrijeđeno, ali iz njegovih navoda proizlazi da smatra da su mu povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant tvrdi da ni nakon 12 godina nije u mogućnosti da namiri svoje potraživanje koje je utvrđeno pravosnažnom presudom na osnovu koje je i dopušteno izvršenje. Razlog za ovako dugo trajanje postupka, prema apelantovom mišljenju, jesu opstrukcije i nesavjestan rad sudija koji su bili zaduženi njegovim predmetom, nepostupanje suda povodom njegovih brojnih zahtjeva kojim je tražio da se postupak nastavi/okonča, te da se preduzmu mjere koje je predlagao kako bi zaštitio svoja prava. U vezi s tim, apelant ukazuje na to da sud nije imao pravo da od njega traži da dostavi izvod iz zemljišne knjige u kojoj su kao nasljednici iza umrlog tuženog-izvršenika upisani kao vlasnici, kao i da od njega traži da pokrene ostavinski postupak. Također, apelant tvrdi da je sud na ovaj način štitio treće lice M. M. za koje je pravosnažnim presudama utvrđeno da nema nikakvih prava u odnosu na imovinu tuženog-izvršenika koja je predmet izvršenja. Najzad, apelant ukazuje na to da ovakvo postupanje Općinskog suda ukazuje i na nepoštivanje Odluke Ustavnog suda broj AP-954/08, te presuda Općinskog suda broj 65 0 P 062657 05 P od 30. januara 2009. godine i Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 062657 09 Gž od 20. juna 2012. godine.

58. U dopunama apelacije podnesenim u toku 2013. godine i 2014. godine apelant je detaljno obavještavao Ustavni sud o svim promjenama koje su se dešavale kako u izvršnom tako i u ostavinskom postupku, kako je već izloženo u činjeničnom dijelu ove odluke. Najzad, u zahtjevima za donošenje privremene mjere od 15. aprila i 20. maja 2014. godine apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom će se omogućiti da njegov punomoćnik dobije pristupni bar-kod Općinskog suda u predmetu ostavinskog postupka broj 0387291 13.

V. Relevantni propisi

59. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(…)

Član 34.
Prekid postupka

(1) Sud ne može prekinuti izvršni postupak da bi sačekao odluku nadležnog suda ili drugog organa o prethodnom pitanju.

(…)

(4) U slučaju smrti izvršenika koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika sud će nasljednicima, ako to predloži tražilac izvršenja, u roku od 15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti izvršenika, postaviti privremenog zastupnika na trošak tražioca izvršenja, po pravilu, iz reda lica koja su u posjedu imovine koja je predmet izvršenja i nastaviti postupak. Sud imenuje privremenog zastupnika u roku od osam dana od podnošenja zahtjeva. Ako ovlašteno lice ne predloži nastavak postupka u ostavljenom roku, sud će obustaviti postupak.

Član 51.
Pretpostavke za prigovor

(1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.

(2) Prigovor se može podnijeti do okončanja izvršnog postupka. Podnošenje prigovora ne sprečava provedbu izvršenja i ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

(…)

Član 52.
Odluke suda po prigovoru trećeg lica

(1) Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.

(2) Izvršni sud će o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a naročito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svog prigovora pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom.

Član 64.
Dovršenje izvršenja

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

60. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

61. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

62. U konkretnom slučaju, iz apelantovih navoda u suštini proizlazi da smatra da mu je povrijeđeno pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži i pravo na "suđenje u razumnom roku", zato što redovni sud do danas nije okončao postupak izvršenja prema Rješenju o izvršenju broj I-2811/01 od 3. aprila 2001. godine.

63. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

VII. Meritum

64. Apelant tvrdi da mu je zbog trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

65. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

66. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

Relevantni principi

67. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, s izvršnim postupkom se zbog same njegove prirode treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

a) Relevantni period

68. U konkretnom slučaju apelant je 27. marta 2001. godine podnio prijedlog za izvršenje koji je usvojen rješenjem Općinskog suda od 3. aprila 2001. godine. Ovaj postupak do danas nije okončan. Shodno navedenom, proizlazi da relevantni period do trenutka donošenja ove odluke obuhvata 13 godina, pet mjeseci i 20 dana.

b) Analiza dužine trajanja postupka

69. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.

70. Ustavni sud uočava da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je pokrenut protiv izvršenika koji je u trenutku pokretanja postupka bio na nepoznatoj adresi, a zatim u toku tog postupka i preminuo, da je u postupku učestvovalo i treće zainteresirano lice ističući da ima prava na nekretnini koja je predmet izvršenja zbog čega je vođen i poseban parnični postupak. Shodno navedenom, radi se o postupku kojim su pokrenuta relativno složena činjenična i pravna pitanja ali koja u svojoj ukupnosti ne mogu biti prihvaćena kao opravdanje za trajanje postupka više od 13 godina.

71. Dalje, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je trajanju postupka doprinio apelant svojim ponašanjem. Na osnovu uvida u spis utvrđeno je da je apelant prema nalozima suda postupao blagovremeno i u ostavljenim rokovima. Također, apelant je iskazao i posebnu marljivost u ostvarivanju i zaštiti svojih prava, obraćanjem sudu i blagovremenim obavještavanjem o svim promjenama koje su bile značajne za okončanje postupka. Na drugoj strani, imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku, izuzev perioda u kojem su bile donijete mjere osiguranja na prijedlog trećeg lica, koji obuhvataju nešto više od četiri mjeseca, kod Općinskog suda nije postojala zakonska prepreka da nastavi i okonča postupak izvršenja. Shodno navedenom, te imajući u vidu navedene stavove Ustavnog i Evropskog suda, dužina postupka od više od 13 godina smatra se a priori nerazumnom i traži globalnu ocjenu. Naime, takva dužina bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima koje Ustavni sud nije prepoznao niti ih je redovni sud predočio.

72. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu da postupak nije okončan ni na jedan od načina propisanih članom 64. Zakona o izvršnom postupku, Ustavni sud zaključuje da je zbog neokončavanja izvršnog postupka koji traje 13 godina, pet mjeseci i 20 dana i koji je još uvijek u toku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

73. Apelant je u dopunama apelacije od 15. aprila i 20. maja 2014. godine zatražio donošenje privremene mjere kojom će se omogućiti da njegov punomoćnik dobije pristupni bar-kod Općinskog suda u predmetu ostavinskog postupka broj 0387291 13. Izuzev ovog navoda, apelant u dopunama apelacije nije istakao da mu je u ovom postupku povrijeđeno bilo koje od prava garantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine ili Evropskom konvencijom. Apelant tvrdi da sudija zadužen ovim predmetom odbija da izda navedeni kod obrazlažući da apelant nije stranka u tom postupku.

74. Na osnovu uvida u spis Općinskog suda broj 65 0 O 387291 13 O, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelantu onemogućeno učešće u tom postupku kao podnosiocu zahtjeva za njegovo pokretanje. Naime, prema zapisniku s ročišta održanog 8. maja 2014. godine, apelant se trebao pozvati na ročište koje je u tom predmetu zakazano za 27. august 2014. godine, sa uputom koje dokumente je dužan predočiti kako bi taj postupak mogao biti okončan. Shodno navedenom, Ustavni sud je zaključio da nema potrebe da posebno ispituje apelantove navode u ovom dijelu.

VIII. Zaključak

75. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude traje više od 13 godina i još uvijek nije okončan, iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret redovnom sudu.

76. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

77. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantove prijedloge od 15. aprila i 20. maja 2014. godine za donošenje privremene mjere.

78. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.