Službeni glasnik BiH, broj 48/11
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici odr�anoj 14. septembra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj
AP 2689/08, rješavajući apelaciju
Stevana Todorovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Bosne i Hercegovine� br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija
Stevana Todorovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se trenutno vodi u Osnovnom sudu u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 048308 05 P.
Nala�e se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, bez daljnjeg odlaganja, okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 048308 05 P, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nala�e se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati
Stevanu Todoroviću iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nala�e se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine�, �Slu�benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine�, �Slu�benom glasniku Republike Srpske� i u �Slu�benom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine�.
I. Uvod
1. Stevan Todorović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić-Grada, kojeg zastupa Goran Marić, advokat iz Banje Luke, podnio je 2. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se trenutno vodi u Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 P 048308 05 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okru�nog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okru�ni sud) i Osnovnog suda zatra�eno je 18. decembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okru�ni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. decembra 2008. godine, a Osnovni sud 22. januara 2009. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okru�nog suda i Osnovnog suda su 6. februara 2009. godine dostavljeni apelantu.
5. Osnovni sud je 31. maja 2010. godine dostavio na uvid spis broj 71 0 P 048308 05 P.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je 18. maja 1989. godine podnio tu�bu Osnovnom sudu protiv Ranka Trbića (u daljnjem tekstu: tu�eni) radi isplate. U tu�bi je naveo da je 26. oktobra 1988. godine sa tu�enim zaključio ugovor o kupoprodaji kuće, pomoćnih objekata i placa tu�enog u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), po cijeni od 100.000,00 DM, kao i da je tom prilikom tu�enom isplatio kaparu u iznosu od 10.000,00 DM ili 70.000 austrijskih šilinga (u daljnjem tekstu: ATS), te 10.000,00 DM, odnosno 70.000 ATS na ime dijela kupoprodajne cijene. Međutim, apelant je provjerom u općini utvrdio da se predmetna kuća ne mo�e prodavati jer je izgrađena bez građevinske dozvole, te da se u konkretnom slučaju radi o apsolutno ništavnom ugovoru. Stoga je apelant postavljenim tu�benim zahtjevom tra�io da sud obave�e tu�enog da mu isplati dinarsku protivvrijednost iznosa 140.000 ATS, koje je tu�eni primio na ime dijela kupoprodajne cijene, sa kamatama.
8. Nakon provedenog postupka (odr�ano pet rasprava), Osnovni sud je donio Presudu broj P-1315/89 od 8. februara 1990. godine, kojom je udovoljio apelantovom preinačenom tu�benom zahtjevu na način da je utvrdio da je predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina ništavan, te obavezao tu�enog da apelantu isplati dinarsku protivvrijednost primljenog iznosa kupoprodajne cijene. Rješenjem Višeg suda u Banjoj Luci broj G�-2119/90 od 11. maja 1991. godine uva�ena je �alba tu�enog, te je presuda Osnovnog suda ukinuta i predmet je vraćen na ponovni postupak.
9. U ponovnom postupku Osnovni sud je od 5. jula 1991. godine do 28. novembra 1995. godine zakazao 11 rasprava. Na raspravi odr�anoj 28. novembra 1995. godine apelant je precizirao tu�beni zahtjev, a sud je donio rješenje kojim se ročište odla�e na neodređeno vrijeme kako bi sud od nadle�nih organa SO Banja Luka zatra�io podatak o tome da li su pomoćni objekti tu�enog, koji su bili predmet kupoprodaje, legalizirani, te kakva je mogućnost prometovanja nelegaliziranih objekata. Osnovni sud je dostavu ovih podataka zatra�io dopisom od 2. decembra 1995. godine.
10. Ponovnim dopisom od 26. aprila 1996. godine sud je tra�io dostavu tra�enih podataka od SO Banja Luka. Apelant je podnescima od 25. juna i 5. jula 1996. godine tra�io zakazivanje glavne rasprave ističući da prijedlog tu�enog za dostavu tra�enih podataka predstavlja šikaniranje apelanta. Ujedno je apelant tra�io donošenje privremene mjere kojom bi se tu�enom zabranilo da raspola�e predmetnim nekretninama.
11. Osnovni sud je odr�ao i zaključio glavnu raspravu 19. septembra 1996. godine. Međutim, rasprava je Rješenjem tog suda broj P-1216/91 od istog datuma ponovo otvorena radi dopune postupka. Rješenje je dostavljeno strankama 17, odnosno 18. decembra 1996. godine. Apelant je podneskom od 7. marta 1997. godine urgirao zakazivanje ročišta. Osnovni sud je odr�ao raspravu 14. maja 1997. godine, a, budući da je punomoćnik tu�enog predlo�io ponovno saslušanje parničnih stranaka, sud je raspravu odgodio na neodređeno vrijeme i ostavio apelantovom punomoćniku rok od 15 dana da obavijesti sud kada će apelant, koji �ivi u Austriji, moći pristupiti radi saslušanja u svojstvu parnične stranke. Rasprava zakazana za 11. juli 1997. godine je odlo�ena na neodređeno vrijeme jer je bila neiskazana dostava za tu�enog. Rasprava od 10. juna 1998. godine je odlo�ena uz konstataciju da punomoćnik tu�enog nije podigao poziv iz poštanskog faha, s tim da je apelant saslušan u svojstvu parnične stranke budući da radi u Austriji i ne mo�e doći na naredno ročište.
12. Na ročištu od 15. jula 1998. godine sud je donio rješenje kojim je apelantu dopustio preinačenje tu�benog zahtjeva (zbog promjene sredstva plaćanja), te je, radi saslušanja tu�enog u svojstvu parnične stranke, odgodio raspravu za 1. oktobar 1998. godine, kada je glavna rasprava i zaključena.
13. Presudom Osnovnog suda broj P: 1216/91 od 1. oktobra 1998. godine udovoljeno je apelantovom tu�benom zahtjevu na način da je utvrđeno da je ništavan ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina, te je tu�eni obavezan da apelantu isplati ukupan iznos od 210.000,00 ATS (na ime duple kapare iznos 140.000,00 ATS i na ime dijela kupoprodajne cijene iznos od 70.000,00 ATS) u protivvrijednosti KM sa srednjim kursom na dan isplate, odnosno alternativno postavljenom tu�benom zahtjevu na način da je utvrđeno da je ništavan ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina, te je tu�eni obavezan da apelantu isplati ukupan iznos od 140.000,00 ATS sa srednjim kursom na dan isplate a na iznos od 140.000,00 ATS zateznu kamatu koju domaće banke plaćaju na štedne uloge po viđenju od 1. novembra 1998. godine pa do isplate u protivvrijednosti KM, sa srednjim kursom na dan isplate. Tu�eni je obavezan da apelantu naknadi troškove parničnog postupka. U obrazlo�enju rješenja sud je naveo da je apelant postupanjem tu�enog doveden u zabludu, te da mu, u smislu člana 61. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), pripada pravo na raskid ugovora budući da tu�eni nije dokazao da je voljan i spreman izvršiti predmetni ugovor, kao i pravo da, u smislu člana 80. stav 2. ZOO-a, tra�i naknadu štete i vraćanje kapare, odnosno da tra�i izvršenje ugovora ili vraćanje dvostruke kapare.
14. Presuda je dostavljena apelantu 21. aprila a tu�enom 26. aprila 1999. godine. Tu�eni je izjavio �albu 7. maja 1999. godine. Apelant je 26. maja 1999. godine dostavio odgovor na �albu, te prijedlog za ispravku očigledne greške u presudi. Rješenjem Osnovnog suda od 16. augusta 1999. godine ispravljena je greška u pogledu datuma zaključenja ugovora o kupoprodaji, te roka od kojeg teku kamate. Dnevnom naredbom od 6. oktobra 1999. godine odgovor na �albu je dostavljen tu�enom.
15. Rješenjem Okru�nog suda broj GŽ-1210/99 od 10. novembra 2000. godine uva�ena je �alba tu�enog, ukinuta presuda Osnovnog suda i predmet vraćen na ponovno suđenje uz obrazlo�enje da je tu�eni uz �albu dostavio rješenje kojim mu je data urbanistička saglasnost za dograđeni dio predmetne kuće, što, prema zaključku drugostepenog suda, predstavlja novi dokaz, odnosno činjenicu. Stoga je sud, na osnovu člana 370. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), ukinuo prvostepenu presudu uz uputu da u ponovnom postupku, imajući u vidu nove dokaze, potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje, te donese novu odluku uz napomenu da se, prema članu 61. ZOO-a, zbog bitne zablude mo�e tra�iti poništenje ugovora a ne utvrđivanje ništavnosti. Predmetno rješenje je dostavljeno strankama 6. i 7. decembra 2000. godine.
16. Apelant je potom više puta (osam) urgirao zakazivanje ročišta (podnesci od 21. marta, 17. aprila, 4, 22. i 30. maja, 12. juna, 12. septembra i 14. novembra 2001. godine). Dnevnom naredbom od 14. novembra 2001. godine sud je zakazao ročište za 4. januar 2002. godine. Apelant je podneskom od 3. januara 2002. godine precizirao tu�beni zahtjev ističući da od 1. januara 2002. godine austrijski šiling ne egzistira kao aktuelna valuta (zamijenjen sa eurom), a da je u BiH u upotrebi konvertibilna marka.
17. Osnovni sud je odr�ao dva ročišta (4. januara i 5. marta 2002. godine). Ročište zakazano za 3. maj 2002. godine je prije odr�avanja odlo�eno zbog dr�avnog praznika. Sud je odr�ao ročište 7. juna 2002. godine, ali je ono odlo�eno za 26. septembar 2002. godine radi eventualnog dogovora stranaka budući da je tu�eni izjavio da je spreman ispoštovati dogovor.
18. Sud je odr�ao ročište 26. septembra 2002. godine. Međutim, ono je odlo�eno za 5. novembar 2002. godine sa nalogom tu�enom da uz spis dostavi originalnu dokumentaciju nadle�nog upravnog organa vezanu za dogradnju nekretnina koje su bile predmet kupoprodaje. Na ročištu koje je odr�ano 5. novembra 2002. godine apelant je u spis ulo�io podnesak pa je ročište odlo�eno za 3. januar 2003. godine, za kada je zakazano i saslušanje parničnih stranaka, te je nalo�eno tu�enom da se izjasni na apelantov podnesak. Na tom ročištu apelant je dostavio podnesak kojim je precizirao tu�beni zahtjev a sud je saslušao apelanta u svojstvu parnične stranke. Sud je odr�ao i zaključio glavnu raspravu na ročištu od 26. februara 2003. godine, na kojem je saslušao svjedoke i tu�enog, proveo ostale predlo�ene dokaze, te donio rješenje kojim je dopustio preinačenje tu�benog zahtjeva učinjeno u apelantovom podnesku od 3. januara 2003. godine.
19. Presudom Osnovnog suda broj P-2163/00 od 26. februara 2003. godine odbijen je apelantov prvi postavljeni tu�beni zahtjev kojim je tra�io da se poništi predmetni kupoprodajni ugovor, te da sud obave�e tu�enog da mu vrati iznos novca koji je primio sa kamatama. Stavom drugim presude sud je usvojio apelantov drugi postavljeni tu�beni zahtjev kojim je utvrdio da je valjan predmetni kupoprodajni ugovor o prodaji predmetnih nekretnina, sa generalijama kao u izreci presude, za kupoprodajnu cijenu od 100.000,00 DM, te je utvrđeno da je apelant tu�enom isplatio ukupno 20.000,00 DM. Dalje, tu�enom je nalo�eno da apelantu izda ispravu podobnu za upis prava vlasništva na objektima i pravo korištenja na zemljištu, a u suprotnom će tu ispravu zamijeniti presuda, te da primi na ime ostatka kupoprodajne cijene iznos od 80.000,00 KM. Tu�eni je, također, obavezan da apelantu naknadi troškove postupka.
20. Predmetna presuda je dostavljena parničnim strankama 10. i 11. juna 2003. godine. Apelant i tu�eni su protiv presude Osnovnog suda izjavili �albu 19, odnosno 23. juna 2003. godine. Tu�eni je dostavio odgovor na �albu 30. juna a apelant 4. jula 2003. godine. Cio spis je 22. septembra 2003. godine dostavljen Okru�nom sudu radi rješavanja o �albama.
21. Rješenjem Okru�nog suda broj GŽ-1887/03 od 8. septembra 2005. godine �albe parničnih stranaka su uva�ene, te je Presuda Osnovnog suda broj P-2163/00 od 26. februara 2003. godine ukinuta i predmet je vraćen Osnovnom sudu na ponovno suđenje. Navedeno je da je apelant u toku cijelog postupka uvijek postavljao više zahtjeva, te da je donoseći odluku o apelantovoj tu�bi Osnovni sud pogrešno primijenio odredbe člana 188. stav 2. ZPP jer je donio odluku o eventualnom tu�benom zahtjevu, a da prethodno nije postala pravosna�na odluka kojom je odbio primarno postavljeni tu�beni zahtjev. Dalje je navedeno da je Osnovni sud na glavnoj raspravi dopustio preinačenje tu�benog zahtjeva čime je onemogućio stranke da raspravljaju o preciziranom tu�benom zahtjevu. Spis je vraćen Osnovnom sudu 29. septembra 2005. godine a rješenje je dostavljeno parničnim strankama 29. novembra 2005. godine.
22. Apelant je podneskom od 26. aprila 2006. godine uredio tu�bu. Sud je dopisom od 22. juna 2007. godine tu�bu od 18. maja 1989. godine i apelantov podnesak od 26. aprila 2006. godine dostavio tu�enom, koji je odgovor na tu�bu dao 10. jula 2007. godine. Apelant je podneskom od 25. januara 2008. godine urgirao zakazivanje ročišta a podneskom od 7. maja 2008. godine obavijestio sud da je došlo do formiranja zemljišnih knjiga na području gdje se nalaze predmetne nekretnine, te, s obzirom na sadr�aj lista nekretnine i zemljišnoknji�nog izvatka za predmetne nekretnine, precizirao tu�beni zahtjev.
23. Podnescima od 1. jula i 1. oktobra 2009. godine apelant je urgirao uzimanje predmeta u rad.
24. Dnevnom naredbom od 6. novembra 2009. godine Osnovni sud je zakazao pripremno ročište za 1. mart 2010. godine, međutim, ono je odgođeno jer je tu�eni na dan odr�avanja pripremnog ročišta anga�irao novog punomoćnika.
25. Pripremno ročište je odr�ano 25. maja 2010. godine. Na tom ročištu sud je donio rješenje kojim je odlučio o dokaznim prijedlozima parničnih stranaka, te je odredio odr�avanje ročišta za glavnu raspravu za 26. oktobar 2010. godine. Navedeno je da je ročište zakazano prema prvom raspolo�ivom terminu suda i činjenici da će spis biti dostavljen Ustavnom sudu radi rješavanja o apelaciji.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
26. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku budući da je proteklo 19 godina od podnošenja tu�be a konačna odluka još uvijek nije donesena. Naime, apelant navodi da je tu�ba u ovom predmetu podnesena 17. maja 1989. godine, da su donesene tri presude kojim je usvojen apelantov tu�beni zahtjev, da je Rješenjem Okru�nog suda broj G�-1887/03 od 8. septembra 2005. godine predmet vraćen na ponovno suđenje ali da Osnovni sud, i uz njegove urgencije, nije preduzeo niti jednu radnju radi nastavka postupka. Apelant je, također, predlo�io da Ustavni sud zbog povrede njegovih prava obave�e Republiku Srpsku da mu za svaku godinu za koju su sudovi odgađali donošenje odluke isplati iznos od po 300,00 KM, odnosno ukupan iznos od 5.700,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
27. Okru�ni sud ističe da je 22. septembra 2003. godine zaprimio spis prvostepenog suda radi odlučivanja o �albama parničnih stranaka protiv Presude broj P-2613/00 od 26. februara 2003. godine. Također, navodi da je radio u skladu sa usvojenim Planom i programom o rješavanju starih predmeta sa izuzetkom zakonskih prioriteta, a da je odluku u apelantovom slučaju, s obzirom na velik broj neriješenih predmeta povodom �albi, donio 8. septembra 2005. godine kada je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak. Budući da je apelantov predmet riješen u skladu sa navedenim planom, Okru�ni sud smatra da pred tim sudom nisu povrijeđena apelantova ustavna prava.
28. Osnovni sud ističe da je sam apelant naveo da je u njegovom predmetu sud presudio u više navrata, te da su, stoga, neosnovani navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku. Dalje je navedeno da je apelant, nakon što je predmet vraćen na ponovno suđenje, podneskom od 26. aprila 2006. godine uredio tu�bu, te je navedeno da apelantov predmet čeka na zakazivanje rasprave zbog opterećenosti suda velikim brojem parničnih spisa (po sudiji preko 1000 parnica). Zbog navedenih razloga, Osnovni sud smatra da apelant nije stavljen u neravnopravan polo�aj niti mu je uskraćen pristup sudu.
V. Relevantni propisi
29. U
Zakonu o parničnom postupku (�Slu�beni list SFRJ� br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91, te �Slu�beni glasnik Republike Srpske� br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je du�an da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
30. U Zakonu o parničnom postupku (�Slu�beni glasnik Republike Srpske� br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je du�an da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
31. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadle�nost u pitanjima koja su sadr�ana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
32. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
33. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadle�nog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
34. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da redovni sudovi nisu donijeli konačnu odluku o tu�bi koju je podnio 17. maja 1989. godine, pa apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosna�no okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
36. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u�ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optu�be protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
38. Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo da pred sud iznese bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze, kao i da ima �pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom� (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36).
39. Ustavni sud konstatira da se u predmetnom parničnom postupku odlučivalo o apelantovom tu�benom zahtjevu usmjerenom na ništavnost ugovora o kupoprodaji nekretnina i isplati duga (vraćanju primljenog), te zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode iz čega proizlazi da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na apelantov slučaj.
40. S obzirom na to da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, budući da je tu�ba u konkretnoj pravnoj stvari podnesena 18. maja 1989. godine a da konačna odluka još uvijek nije donesena, Ustavni sud će ispitati da li je u konkretnom predmetu povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a) Relevantni principi
41. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost du�ine postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti predmeta i pozivom na sljedeće kriterije: slo�enost predmeta, ponašanje podnosioca zahtjeva i nadle�nih vlasti, kao i va�nost onoga što se za podnosioca zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava,
Zagorec protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 26).
42. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje mo�e pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud,
Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
43. Ustavni sud ukazuje na to da je nadle�an za ispitivanje navodnih povreda ljudskih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, koje su se desile nakon 14. decembra 1995. godine kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga je Ustavni sud nadle�an ispitati apelantove navode o nerazumno dugom trajanju postupka nakon tog datuma. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti du�ine postupka Ustavni sud će uzeti u obzir i stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (vidi Evropski sud za ljudska prava,
Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 37).
44. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapa�a da predmetni postupak traje preko 21 godine i da još uvijek nije pravosna�no okončan. Međutim, u apelantovom slučaju, Ustavni sud će razmotriti du�inu postupka od dana zasnivanja nadle�nosti Ustavnog suda pa do donošenja odluke povodom ove apelacije, a to je period od preko 14 godina i sedam mjeseci.
c) Analiza razumnosti du�ine postupka
45. U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku utvrđivanja ništavnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina i isplati duga (vraćanju primljenog), shodno odredbama ZOO-a, te se navedeni postupak, koji se praktično svodi na tumačenje odredbi spornog ugovora, prema mišljenju Ustavnog suda ne mo�e smatrati osobito slo�enim.
46. Vezano za apelantovo ponašanje, Ustavni sud nalazi da iz predočene dokumentacije nije vidljivo da je apelant svojim ponašanjem doprinio du�ini postupka. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant, odnosno njegov punomoćnik, u periodu koji je
ratione temporis u nadle�nosti Ustavnog suda, bio prisutan svim zakazanim ročištima, te da je u više navrata (14 puta) urgirao uzimanje predmeta u rad i zakazivanje ročišta (dva puta tokom 1996. godine, jednom tokom 1997. godine, 8 puta tokom 2001. godine, jednom u 2008. godini i dva puta tokom 2009. godine). Dalje, apelant je i putem Ombudsmana RS (4. septembra 2007. godine) urgirao donošenje odluke o njegovom tu�benom zahtjevu. Prema mišljenu Ustavnog suda, okolnost da je apelant više puta u toku postupka precizirao tu�beni zahtjev nije utjecala na du�inu predmetnog postupka budući da se apelant koristio procesnim pravima koja mu pripadaju prema odredbama ZPP.
47. S druge strane, posmatrajući postupanje redovnih sudova (Osnovnog suda i Okru�nog suda), Ustavni sud prvenstveno naglašava činjenicu da još uvijek nije donesena konačna odluka. Sama činjenica da je u dosadašnjem toku postupka Osnovni sud donio tri prvostepene presude, od kojih dvije u periodu koji je u nadle�nosti Ustavnog suda (br. P:1216/91 od 1. oktobra 1998. godine i P-2163/00 od 26. februara 2003. godine), suprotno stavu Osnovnog suda iznesenom u odgovoru na apelaciju, prema mišljenju Ustavnog suda ne opravdava tvrdnje tog suda da nema povrede apelantovog prava na suđenje u razumnom roku. Naime, iako iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud u pojedinim fazama postupka ročišta odr�avao u primjerenim rokovima, Ustavni sud smatra da je značajan dio ročišta Osnovni sud neopravdano odlagao, te da je u više navrata ročišta odlagao na neodređeno vrijeme. Dalje, Ustavni sud zapa�a da Osnovni sud, premda je Presuda tog suda broj P-2163/00 od 26. februara 2003. godine ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje još u septembru 2005. godine (Rješenjem Okru�nog suda broj GŽ-1887/03 od 9. septembra), i uz protek perioda od četiri godine i deset mjeseci, još uvijek nije donio prvostepenu odluku. U navedenom periodu sud je zakazao samo dva ročišta (1. marta i 25. maja 2010. godine) a glavna rasprava je zakazana tek za 26. oktobar 2010. godine. Sve navedeno ukazuje na to da je Osnovni sud propustio kontrolirati predmetni postupak, odnosno da je postupao suprotno odredbi člana 10. ZPP, kojom je propisana obaveza suda da postupak provede bez odugovlačenja, sa što manje troškova i uz obavezu da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
48. Ustavni sud zapa�a da je u ovom predmetu �albeni sud do sada donio tri drugostepene odluke, od kojih dvije u periodu koji je u nadle�nosti Ustavnog suda (rješenja Okru�nog suda br. GŽ-1210/99 od 10. novembra 2000. godine i GŽ-1887/03 od 8. septembra 2005. godine). Iz stanja spisa proizlazi da je Okru�ni sud odluke o izjavljenim �albama donio u roku od 13 mjeseci, odnosno dvije godine. Navedeni periodi sami po sebi, premda odluke nisu donesene u zakonom propisanim rokovima, ne ukazuju na povredu apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku. Međutim, Ustavni sud smatra da je Okru�ni sud prilikom donošenja Odluke o �albi broj GŽ-1887/03 od 8. septembra 2005. godine trebao iskazati veći stepen a�urnosti budući da je na osnovu stanja iz spisa raspolagao podacima da je do tada već dva puta ukidao presude Osnovnog suda, te je, nezavisno od činjenice da je predmete rješavao prema usvojenom Planu i programu o rješavanju starih predmeta sa izuzetkom zakonskih prioriteta, o tim okolnostima morao voditi računa prilikom odlučivanja o �albama parničnih stranaka u konkretnom predmetu.
49. U kontekstu ponašanja redovnih sudova prilikom rješavanja apelantovog predmeta, Ustavni sud primjećuje da su Okru�ni sud i Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ukazali na poteškoće vezane za veliki broj predmeta u radu, odnosno veliki broj neriješenih starih predmeta. Međutim, Ustavni sud je u ovoj odluci već naveo da, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je du�nost dr�ave da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud,
Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj
AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da se, uzeto u cjelini, razlozi koje su redovni sudovi naveli ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala du�ina predmetnog parničnog postupka, a osobito imajući u vidu da, i uz činjenicu da je tu�ba u konkretnoj pravnoj stvari podnesena još 1989. godine (dakle prije više od 21 godine), još uvijek nije donesena konačna odluka o apelantovoj tu�bi.
50. Konačno, ocjenjujući postupak u cjelini i vodeći računa o ispitanim kriterijima, Ustavni sud zaključuje da du�ina konkretnog postupka od preko 21 godine, od čega preko 14 godina i sedam mjeseci ulazi u nadle�nost Ustavnog suda, ne zadovoljava zahtjev �razumnosti�. Zbog toga je, kako ističe Ustavni sud, povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
51. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, mo�e odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
52. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj
AP 938/04, objavljena u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine� broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od pribli�no 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se predmetni postupak ne ubraja u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da predmetni postupak traje preko 21 godine, od čega preko 14 godina i sedam mjeseci u nadle�nosti Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da apelantu na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 2.100,00 KM. Navedeni iznos apelantu je du�na isplatiti Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
53. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada se trajanje predmetnog parničnog postupka, koji
ratione temporis od zasnivanja nadle�nosti Ustavnog suda traje 14 godina i sedam mjeseci i još uvijek nije okončan, mo�e u cijelosti staviti na teret redovnim sudovima.
54. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
55. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.