Službeni glasnik BiH, broj 58/15

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2846/12, rješavajući apelaciju Mihajla Selaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mihajla Selaka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 Pr 017170 11 Pžp od 20. maja 2012. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da u roku od 90 od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mihajlo Selak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Draginja Selak, advokat iz Gradiške, podnio je 27. jula 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 Pr 017170 11 Pžp od 20. maja 2012. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Ministarstva unutrašnjih poslova, Centar javne bezbjednosti Banja Luka, Policijska stanica Gradiška (u daljnjem tekstu: PS Gradiška), kao podnosioca zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv apelanta, zatraženo je 13. marta 2015. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud je dostavio odgovor 25. marta, a PS Gradiška 20. marta 2015. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Osnovni sud je donio rješenje kojim je utvrđeno da je apelant odgovoran za prekršaj iz člana 174. stav 2. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 100 KM i izrečena mu je mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanja u mjesec dana, uz dva kaznena boda. Istim rješenjem obustavljen je prekršajni postupak protiv apelanta koji je pokrenula PS Gradiška zbog prekršaja iz člana 174. stav 2. Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH i prekršaja iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu i miru, u dijelu koji se odnosi na prekršaje iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu i miru, jer nije dokazano da je apelant učinio te prekršaje odnosno nije dokazano da je apelant prilikom saobraćajne kontrole grubo vrijeđao policijske službenike i da na licu mjesta nije postupao po zakonitom naređenju službenog lica.

6. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je prekršajni postupak pokrenut podnošenjem zahtjeva PS Gradiška protiv apelanta u odnosu na prekršaj iz člana 172. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH i prekršaje iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu i miru, te je postupajući po zahtjevu Osnovni sud proveo usmeni pretres na koji su pristupili predstavnik PS Gradiška, svjedoci, kao i okrivljeni (apelant) u pratnji svog advokata. U obrazloženju rješenja (u odnosu na prekršaje iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu i miru) Osnovni sud je naveo da je na usmenom pretresu zakazanom za 11. maj 2011. godine, kao i u završnoj riječi apelantovog branioca 18. maja 2011. godine, apelantova odbrana negirala da je apelant počinio prekršaje iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu i miru i predložila izvođenje dokaza na tu okolnost. Predstavnik PS Gradiška ostao je u toku usmenog pretresa kod navoda iz zahtjeva za pokretanje postupka, te je predložio na tu okolnost dokaze – materijalne dokaze i saslušanje svjedoka. Osnovni sud je dalje naveo da nije mogao na osnovu dokaza koje je predložio predstavnik ovlaštenog organa na nesumnjiv način utvrditi da je apelant počinio ove prekršaje, pa je primjenom člana 54. stav 1. tačka k) Zakona o prekršajima odlučio kao u izreci. Iz zapisnika o usmenom pretresu (koji je dostavio apelant uz apelaciju) proizlazi da su svi dokazi provedeni na usmenom pretresu 11. maja 2011. godine, dok su se u nastavku usmenog pretresa od 18. maja 2011. godine predstavnik PS Gradiška, kao i apelantov branilac, izjasnili da nemaju novih prijedloga za izvođenje dokaza, te su dali završne riječi.

7. Okružni sud je, odlučujući o žalbi MUP PS Gradiška, donio Rješenje broj 72 0 Pr 017170 11 Pžp od 20. maja 2012. godine kojim je žalbu uvažio i rješenje Osnovnog suda preinačio u odnosu na prekršaje iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu i miru, tako da je apelant zbog propuštanja na osnovu člana 55. Zakona o prekršajima proglašen odgovornim da je na način detaljno opisan u dispozitivu rješenja počinio prekršaje iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu i miru, te ga je sud kaznio za prekršaje iz čl. 8. i 24. Zakon o javnom redu i miru, i izrekao mu jedinstvenu kaznu u iznosu od 600,00 KM i istovremeno odredio da se novčana kazna neće izvršiti ukoliko apelant u roku od 6 mjeseci ne ponovi prekršaj.

8. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da su argumenti žalbe uspjeli dovesti u sumnju pravilnost odluke prvostepenog suda (u pogledu počinjenja prekršaja iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu i miru) kojom se obustavlja postupak na osnovu člana 54. stav 1. tačka k) Zakona o prekršajima, jer je bilo mjesta primjeni člana 55. Zakona o prekršajima. Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je usmeni pretres zakazan za 11. maj 2011. godine održan i da je tom pretresu prisustvovao apelant koji je priznao odgovornost za prekršaj iz člana 174. stav 2. Zakona o bezbjednosti saobraćaja, dok je negirao odgovornost za prekršaje iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu i miru, zbog čega je Osnovni sud zakazao pretres za 18. maj 2011. godine na koji apelant nije došao iako je uredno usmenim putem obaviješten o njegovom održavanju. Stoga ove okolnosti, prema mišljenju Okružnog suda, upućuju na zaključak da okrivljeni nije imao razlog da se ne odazove pozivu suda za pretres zakazan za 18. maj 2011. godine, na šta opravdano upućuju navodi žalbe. Okružni sud je zaključio da je zbog navedenog, s obzirom da su se ispunili uslovi iz člana 55. Zakona o prekršajima, prvostepeni sud nepravilno postupio kada je za apelanta donio osporeno rješenje, jer su bili ispunjeni uslovi za postupanje po odredbi člana 55. Zakona o prekršajima.

9. Okružni sud je utvrdio da je pobijanim prvostepenim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz člana 62. tačka g) Zakona o prekršajima, u vezi s članom 55. istog zakona, a u vezi s prekršajima iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu i miru. Kako se, prema mišljenju Okružnog suda, radi o povredi koja se može otkloniti preinačavanjem prvostepenog rješenja uz pravilnu primjenu materijalnog prava (člana 55. Zakona o prekršajima), to je apelant proglašen odgovornim zbog propuštanja i kažnjen za prekršaje iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu i miru.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali da je Okružni sud pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je preinačio prvostepeno rješenje i proglasio apelanta odgovornim. Apelant navodi da "nije bilo dva pretresa", već pretres od 11. maja 2011. godine na kojem je apelant bio prisutan i na kojem je negirao izvršenje prekršaja iz čl. 8. i 24. Zakona o prekršajima, a u nastavku pretresa (zakazanom za 18. maj 2011. godine) iznijete su samo završne riječi apelantovog branioca i predstavnika ovlaštenog organa. Osim toga, apelant navodi da je Okružni sud pogrešno primijenio i odredbu člana 68. Zakon o prekršajima jer je njom propisano da drugostepeni sud može preinačiti rješenje o prekršaju kada utvrdi da je "sankcija izrečena u prekršaju nepravilno utvrđena". S tim u vezi, apelant ističe da mu prvostepeni sud nije izrekao sankciju, jer je postupak obustavljen, pa je drugostepeni sud prekoračio granice ovlaštenja. Apelant traži da Ustavni sud poništi rješenje Okružnog suda i apelantu na ime sastava apelacije dosudi troškove u ukupnom iznos od 1.500,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

11. Okružni sud je naveo da je apelacija neosnovana i da u svemu ostaje kod obrazloženja datog u osporenom rješenju.

12. MUP PS Gradiška je naveo da smatra da je osporena odluka donesena u skladu sa zakonom i da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje.

V. Relevantni propisi

13. Zakon o prekršajima Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 34/06, 1/09 29/10 i 109/11), koji se primjenjivao u relevantno vrijeme u relevantnom dijelu glasi:

Član 33. stav 4.
Sadržaj prekršajnog naloga

(4) Ukoliko postoji dogovor između ovlaštenog organa i suda, prekršajnim nalogom se može odrediti datum i vrijeme usmenog pretresa, koji ne može biti kraći od osam dana od datuma izdavanja prekršajnog naloga.

Član 43. stav 3.
Zakazivanje usmenog pretresa

(3) Ukoliko je zahtjev blagovremeno podnesen i ako datum i vrijeme usmenog pretresa nisu već određeni u skladu sa članom 33. stav 4. ovog zakona, sud će odrediti datum i vrijeme usmenog pretresa i o tome obavijestiti okrivljenog, ovlašteni organ i oštećenog, uz primjenu slijedećih pravila o pozivanju:

a) pozivanje se vrši dostavljanjem pismenog poziva koji sadrži: naziv suda koji poziva, ime i prezime okrivljenog, naziv prekršaja koji mu se stavlja na teret, mjesto, dan i čas održavanja suđenja, uz naznačenje obaveza i posljedica propuštanja prema članovima 44, 45. i 46. ovog zakona, te otisak službenog pečata i ime i prezime sudije koji poziva.

b) u pozivu okrivljenom, uz koji se dostavlja kopija zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, će se navesti da se poziva u svojstvu okrivljenog uz upozorenje da je dužan odmah obavijestiti sud o promjeni adrese, kao i o namjeri da promijeni boravište.

c) kad se okrivljeni prvi put poziva, poučit će se u pozivu o pravu da uzme branioca, kao i o njegovim pravima u skladu s članom 6. ovog zakona.

Član 44.
Propuštanje pojavljivanja okrivljenog

Okrivljeni koji se ne pojavi u vrijeme određeno za usmeni pretres u skladu sa članom 33. stav 4. ili članom 43. stav 3. ovog zakona smatraće se da je prihvatio odgovornost za prekršaj propuštanjem.

Ako je prekršajni postupak pokrenut putem prekršajnog naloga, prekršajni nalog će postati konačan i izvršan u skladu sa članom 36. ovog zakona ili ako je prekršajni postupak pokrenut podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, sud će donijeti odluku o prekršaju u skladu sa članom 55. ovog zakona sa danom kada je usmeni pretres trebalo da se održi.

Član 55.
Odgovornost zbog propuštanja

Ako okrivljeni ne pristupi na usmeni pretres zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka sud će donijeti rješenje kojim će okrivljenog oglasiti odgovornim zbog propuštanja. Sud će izreći odgovarajuću sankciju na osnovu dokaza dostavljenih od podnosioca zahtjeva.

Član 62.
Bitne povrede prekršajnog postupka

Bitne povrede prekršajnog postupka postoje:

[…]

(g) ako je sud propustio da primjeni ili je pogrešno primijenio odredbe ovog zakona, a koje su imale štetne posljedice za žalioca.

Član 68. stav 2.
Preinačenje rješenja o prekršaju

Drugostepeni sud može preinačiti rješenje o prekršaju ako utvrdi da je zbog bitne povrede prekršajnog postupka ili kršenja materijalnih propisa prekršaja, sankcija izrečena u rješenju o prekršaju nepravilno utvrđena.

VI. Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Okružnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 31. maja 2012. godine a apelacija je podnesena 27. jula 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelant pobija navedeno rješenje Okružnog suda, tvrdeći da mu je tim rješenjem povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

20. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se, s tim u vezi, postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno pitanje da li se radi o krivičnoj optužbi protiv apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba krivična u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne, koji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o krivičnoj optužbi. Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o krivičnoj optužbi, odnosno da je član 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07, tač. 21. i 22).

21. Dalje, Ustavni sud primjećuje da se apelant žali da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje zbog toga što je Okružni sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Apelant smatra da je sud pogrešno i primijenio odredbu člana 55. Zakona o prekršajima, kao i da je prekoračio svoja ovlaštenja iz člana 68. stav 2. istog zakona.

22. U vezi s ovim prigovorima Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

23. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i mutatis mutandis Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju u apelaciji, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na pogrešnoj primjeni prava.

24. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud obustavio prekršajni postupak protiv apelanta u vezi s prekršajima iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu i miru s obzirom da nije dokazano da je apelant počinio navedene prekršaje. Odlučujući o žalbi koju je izjavila PS Gradiška, Okružni sud je utvrdio da apelant nije pristupio na pretres zakazan za 18. maj 2011. godine, te je trebalo primijeniti odredbu člana 55. Zakona o prekršajima, dakle donio je odluku "zbog propuštanja". Apelant nije osporio činjenicu da se on lično nije pojavio na pretresu zakazanom za 18. maj 2011. godine, odnosno "nastavku pretresa", kako apelant navodi, na kome su "samo date završne riječi". Apelant ističe da se izjasnio da nije kriv u odnosu na prekršaje iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu i miru, te je u tom pravcu predložio i dokaze na pretresu od 11. maja 2011. godine, te prema apelantovom mišljenju, s obzirom da se radi o jednom pretresu, nije bilo mjesta primjeni odredbe člana 55. Zakona o prekršajima. Također, apelant navodi da Okružni sud nije mogao preinačiti prvostepeno rješenje jer mu nije ni izrečena sankcija.

25. Imajući u vidu nesporno utvrđene činjenice da je zakazan pretres za 11. maj 2011. godine, na kojem je apelant bio prisutan i negirao izvršenje prekršaja iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu i miru, te je u tom pravcu i predložio izvođenje dokaza, kako proizlazi iz prvostepenog rješenja (koji su provedeni na pretresu od 11. maja 2011. godine), ostaje sporno da li je Okružni sud mogao primijeniti odredbu člana 55. Zakona o prekršajima - zbog propuštanja apelanta da pristupi pretresu zakazanom za 18. maj 2011. godine. Ustavni sud prije svega podsjeća da se postupak gleda u cjelini, te je nesporno da je apelant pristupio na pretres zakazan za 11. maj 2011. godine, negirao izvršenje prekršaja i predložio dokaze u tom pravcu koji su provedeni. Dalje, iz jezičke definicije člana 55. Zakona o prekršajima proizlazi da će sud proglasiti okrivljenog odgovornim ako ne pristupi na usmeni pretres zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, i to zbog propuštanja, kao i da će izreći sankciju na osnovu dokaza koji su dostavili ovlašteni organi. Ustavni sud primjećuje da ova odredba ne definiše jasno da li se radi o "prvom pretresu", "nastavku pretresa" ili o obaveznosti prisustva svakom pretresu, već je suština odredbe "odgovornost zbog propuštanja". Također, Ustavni sud primjećuje da odredba člana 42. Zakona o prekršajima koji se primjenjivao u relevantno vrijeme upućuje da bi se postupak trebao provesti na usmenom pretresu i ukoliko ne postoje izuzetne okolnosti postupak bi se trebao okončati na jednom usmenom pretresu. Dalje, odredbe čl. 44-47. Zakona o prekršajima su regulisale pitanje "nepristupanja pretresu", kao i odredba člana 55. Zakona o prekršajima koja reguliše odgovornost zbog propuštanja. Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud utvrdio da je apelant negirao izvršenje prekršaja iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu i miru "zbog čega je prvostepeni sud i zakazao pretres za 18. maj 2011. godine" na koji se, iako uredno pozvan, apelant nije odazvao čime su ispunjene pretpostavke za primjenu člana 55. Zakona o prekršajima. Međutim, imajući u vidu postupak u cjelini, te nespornu činjenicu da je apelant negirao odgovornost za prekršaje iz čl. 8. i 24. Zakona o javnom redu, u prilog čemu je izveo dokaze na usmenom pretresu od 11. maja 2011. godine, kao i da je na istom pretresu (11. maja 2011. godine) ovlašteni organ proveo dokaze koji nisu bili dovoljni za utvrđivanje apelantove odgovornosti - zbog čega je pred prvostepenim sudom postupak protiv apelanta obustavljen, te kod činjenice da u nastavku pretresa 18. maja 2011. godine ovlašteni organ i apelantov advokat nisu imali novih dokaznih prijedloga, Ustavni sud nalazi da je ovakvo tumačenje Okružnog suda proizvoljno i suprotno garancijama prava iz člana II/3. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ovakvim stavom Okružnog suda utvrđuje se apelantova odgovornost samo zato što lično nije bio prisutan na nastavku pretresa, bez obzira na činjenicu da je apelant negirao izvršenje prekršaja, čak i proveo dokaze na tu okolnost, koje je prvostepeni sud cijenio.

26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je osporena odluka Okružnog suda zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantne odredbe člana 55. Zakona o prekršajima, što je za posljedicu imalo kršenje apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Stoga Ustavni sud smatra da je potrebno, s ciljem da se zaštite apelantova ustavna prava, ukinuti osporeno rješenje Okružnog suda, te predmet vratiti Okružnom sudu kako bi taj sud donio novu odluku u skladu s garancijama iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

28. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je, bez obzira na činjenicu da je apelant lično negirao izvršenje prekršaja i proveo dokaze kako bi sud to utvrdio, samo zbog apelantovog nepristupanja nastavku pretresa donijeta odluka zbog propuštanja i utvrđena apelantova odgovornost.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.