Službeni glasnik BiH, broj 48/11

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić, Constance Grewe i Seada Palavrić, sudije Tudor Pantiru, Mato Tadić, David Feldman i Mirsad Ćeman, na sjednici odr�anoj 27. novembra 2010. godine, u predmetu broj AP 2391/07, rješavajući apelaciju Vakufske direkcije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Bosne i Hercegovine� br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI


OBRAZLOŽENJE


Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vakufske direkcije podnesena protiv Odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-28/06 od 16. maja 2007. godine, zbog nenadle�nosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odluku objaviti u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine�, �Slu�benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine�, �Slu�benom glasniku Republike Srpske� i �Slu�benom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine�.

1. Vakufska direkcija (u daljnjem tekstu: apelant) koju zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 21. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud FBiH) broj U-28/06 od 16. maja 2007. godine, kojom su odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji stanova) proglašene neustavnim.

2. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, kao i iz Odluke Ustavnog suda FBiH broj U-28/06 od 18. maja 2007. godine (objavljena u �Slu�benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine� broj 45/07) mogu se sumirati na sljedeći način.

3. Grupa od 22 delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i predsjednik Federacije BiH (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), podnijeli su Ustavnom sudu FBiH zahtjev za utvrđivanje ustavnosti odredbi st. 3. i 4. člana 10. Zakona o prodaji stanova, smatrajući da one nisu u saglasnosti s članom II.A.2. i II.A.2.1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav FBiH), izmijenjenog Amandmanom V na Ustav FBiH.

4. Presudom Ustavnog suda FBiH broj U-28/06 od 16. maja 2007. godine utvrđeno je da odredbe st. 3. i 4. člana 10. predmetnog Zakona nisu u saglasnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

5. Apelant se �ali da mu je osporenom odlukom Ustavnog suda BiH prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na poštovanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Prije svega, apelant navodi da je kao zainteresovana strana učestvovao u postupku pred Ustavnim sudom FBiH, te ukazuje na činjenicu da on �shodno Ustavu Islamske zajednice upravlja vakufima, a da odredbe koje su bile predmet postupka se odnose na vakufsku imovinu�, zbog čega je, kako navodi, �neupitan interes apelanta u smislu pokretanja ove apelacije�.

6. Apelant dalje navodi da se �iz razloga specifičnosti �vakufa" koji ima ogromnu historijsku vrijednost za BiH zakonodavac odlučio da stavom 3. i 4. člana 10. Zakona omogući otkup i vakufskih stanova pod uvjetom da se prije toga tra�i saglasnost vakufa". Dalje, apelant pojašnjava da su u svakom slučaju nosioci stanarskih prava zaštićeni jer imaju pravo na zamjenski stan iste vrste i kvaliteta u svakom pogledu, te smatra da ne postoji nejednakost u tretmanu. Prema apelantovom mišljenju, i jedni i drugi izvorni vlasnici nisu ograničeni u svom pravu, osim što nosioci stanarskih prava iz stava 3. člana 10. Zakona o prodaji stanova imaju obavezu da tra�e suglasnost izvornih vlasnika.

7. Apelant također ističe da je Ustavni sud FBiH utvrdio povredu prava iz člana 14. Evropske konvencije, a da nije utvrdio povredu niti jednog člana iz Evropske konvencije. Apelant navodi da je ovakvom �protuzakonitom odlukom ŠUstavnog suda FBiHĆ� direktno povrijeđeno pravo na imovinu vakufa iz člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije, jer je �stavljanjem van snage odredbi onemogućen povrat vakufskih stanova kao i zamjenska dodjela u slučajevima gdje se da saglasnost za otkup�.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadle�nost u pitanjima koja su sadr�ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadle�an za odlučivanje;

9. Ustavni sud primjećuje da se suština apelantovih navoda odnosi na činjenicu da su osporenom Odlukom Ustavnog suda FBiH broj U-28/06 od 16. maja 2007. godine, proglašene neustavnim odredbe Zakona o prodaji stanova kojim je bilo određeno da je potrebna suglasnost vlasnika stana za stanove �čiji su raniji vlasnici vakufi (legati, zadu�bine)�, čime je došlo do povrede apelantovih prava koje navodi u apelaciji.

10. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na svoju nadle�nost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima apelacionu nadle�nost u pitanjima koja su sadr�ana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Prema navedenim odredbama, Ustavni sud, u okviru apelacione nadle�nosti, mo�e razmatrati apelacije podnesene protiv presude, odnosno odluke kojom je okončan neki postupak. Dalje, Ustavni sud podsjeća na svoju dosadašnju praksu (vidi Ustavni sud, Odluka U 5/99, od 13. decembra 1999. godine, objavljena u �Slu�benom glasniku BiH� broj 3/00) u kojoj je, polazeći od jezičkog tumačenja pojma �sud�, navedeno da Ustavni sud Bosne i Hercegovine jeste nadle�an da ispita da li je presuda Ustavnog suda FBiH u saglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Međutim, uzevši u obzir pravni sistem Bosne i Hercegovine Ustavni sud nalazi da je potrebno, prije svega, da definira situacije kada jeste ili nije nadle�an za postupanje u apelacijama izjavljenim protiv odluka entitetski ustavnih sudova, a radi uspostavljanja pravne sigurnosti i poštovanja pravnog i ustavnog sistema Bosne i Hercegovine. S tim u vezi Ustavni sud primjećuje da entitetski ustavni sudovi imaju jasno definiranu nadle�nost, u koju, između ostalog, spada i donošenje odluke da li je određeni zakon u saglasnosti s ustavom entiteta, u konkretnom slučaju s Ustavom FBiH. Zatim, Ustavni sud primjećuje da odluka entitetskog ustavnog suda o usaglašenosti zakona ili drugog općeg akta s entitetskim ustavom, kao takva, donijeta u domenu njihove ustavne nadle�nosti, predstavlja konačan i obavezujući akt, a entitetski ustavni sud je za takva pitanja posljednji autoritet.

12. Ustavni sud primjećuje da apelant kroz apelacionu nadle�nost osporava odluku Ustavnog suda FBiH iz apstraktne nadle�nosti. Ustavni sud smatra da nije u duhu Ustava Bosne i Hercegovine i pravnog poretka da kroz apelacionu nadle�nost Ustavnog suda dozvoli ispitivanje apelacije kojom se osporava odluka entitetskog suda donesena iz oblasti apstraktne nadle�nosti entitetskog ustavnog suda. Ako bi se ispitivala odluka entitetskog ustavnog suda u konkretnom slučaju, to bi značilo da se kroz �apelacionu nadle�nost� Ustavnog suda dozvoli ponovno ispitivanje �ustavnosti� konačne i obavezujuće odluke entitetskog ustavnog suda, što svakako ne potpada pod nadle�nost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i nikako ne doprinosi pravnoj sigurnosti i vladavini prava. Postupanje Ustavnog suda u konkretnom slučaju, kroz apelacionu nadle�nost, značilo bi miješanje Ustavnog suda u nadle�nost entitetskih ustavnih sudova, a osim toga postavlja se i pitanje �pogođenosti� apelanta konkretnom odlukom koju osporava jer se njome ne rješavaju individualna prava pojedinaca. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da se situacija osporavanja konačne odluke redovnog suda i situacija kao u konkretnom slučaju - osporavanja odluka Ustavnog suda FBiH kojom je izmijenjen entitetski zakon, suštinski i sadr�ajno potpuno razlikuju i de iure i de facto se radi o dva različita zahtjeva iz dvije nadle�nosti Ustavnog suda.

13. S tim u vezi, slijedi da Ustavni sud nema nadle�nost da u apelacionom postupku razmatra odluku Ustavnog suda FBiH iz apstraktne nadle�nosti, odnosno da razmatra da li odluka entitetskog ustavnog suda kojom je ukinut/promijenjen neki zakon, odnosno opći akt, krši neka od apelantovih ustavnih prava.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadle�an za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu s članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!