Službeni glasnik BiH, broj 75/16
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
PETI ODJEL
PREDMET ŠLAKU protiv BOSNE I HERCEGOVINE
(Aplikacija br. 56666/12)
PRESUDA
STRASBOURG
26.5.2016. godine
Ova presuda je konačna ali su u njoj moguće redakcijske izmjene.
U predmetu Šlaku protiv Bosne i Hercegovine,
Evropski sud za ljudska prava (Peti odjel), zasjedajući kao odbor u sljedećem sastavu:
Khanlar Hajiyev,
predsjednik,
Faris Vehabović,
Carlo Ranzoni,
sudije,
i Milan Blaško,
zamjenik registrara Odjela,
nakon vijećanja bez prisustva javnosti, dana 3.5.2016. godine,
donosi sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:
POSTUPAK
1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije (br. 56666/12) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine gosp. Samir Šlaku (u daljnjem tekstu: aplikant), prema članu 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija) dana 8.8.2012.
2. Aplikant je dobio odobrenje predsjednika da se sam zastupa (pravilo 36. stav 2. Pravila Suda). Vladu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: vlada) zastupala je zamjenica agenta gđa Z. Ibrahimović.
3. Aplikant se žalio zbog toga što nema pravo kandidature na izborima za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništvo BiH, jer nije pripadnik nijednog konstitutivnog naroda. On se poziva na član 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju sam po sebi i u vezi s članom 14. Konvencije, te na član 1. Protokola br. 12.
4. Dana 2.9.2013. aplikacija je dostavljena vladi.
ČINJENICE
I. OKOLNOSTI PREDMETA
5. Aplikant je rođen 1963. godine i živi u Sarajevu.
6. Aplikant je pripadnik albanske nacionalne manjine u BiH. On aktivno učestvuje u društvenom i političkom životu zemlje.
7. Dana 26.8.2010. aplikant je dobio pisanu potvrdu Centralne izborne komisije da u skladu sa Ustavom BiH pripadnici nacionalnih manjina nemaju pravo kandidature za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.
II. RELEVANTNO DOMAĆE PRAVO I PRAKSA
8. Pregled relevantnog domaćeg prava dat je u presudi
Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine ([GC], br. 27996/06 i 34836/06, ESLJP 2009). Naime, Ustav BiH pravi razliku između konstitutivnih naroda (osobe koje se izjašnjavaju kao Bošnjaci
1, Hrvati
2 i Srbi
3) i "ostalih" (pripadnici nacionalnih manjina i osobe koje se ne izjašnjavaju kao pripadnici bilo koje određene grupe zbog toga što žive u mješovitom braku, što su im roditelji pripadnici različitih naroda, ili iz drugih razloga).
9. U bivšoj Jugoslaviji, o etničkoj pripadnosti odlučivala je sama osoba, po principu samoodređenja. Dakle, nije se zahtijevalo ispunjavanje nekih objektivnih kriterija kao što je poznavanje određenog jezika ili pripadanje određenoj religiji. Nadalje, nije se zahtijevalo prihvatanje od drugih pripadnika te etničke grupe. S obzirom na to da Ustav ne sadrži odredbu u pogledu određivanja etničke pripadnosti, može se reći da se smatralo da je dovoljno tradicionalno samoodređenje osobe.
10. U skladu sa Ustavom (čl. IV. stav 1. i V.), samo osobe koje se izjašnjavaju kao pripadnici jednog od konstitutivnih naroda imaju pravo da se kandidiraju za Dom naroda i Predsjedništvo BiH.
11. Dana 29.6.2010. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) oglasio se nenadležnim za razmatranje pritužbe o diskriminaciji u vezi s nemogućnošću da se apelant kandidira za Predsjedništvo BiH zbog svoje nacionalne pripadnosti (odluka br. AP 1945/10). Apelant u tom predmetu pozvao se direktno na presudu
Sejdić i Finci.
III. RELEVANTNI DOKUMENTI VIJEĆA EVROPE
12. Komitet ministara Vijeća Evrope, vršeći svoju nadzornu funkciju u smislu odredbe člana 46. stav 2. Konvencije, usvojio je tri privremene rezolucije u vezi s provođenjem presude
Sejdić i Finci (vidjeti dokumente br. CM/ResDH(2011)291, M/ResDH (2012) 233 i CM/ResDH (2013)259), čiji su relevantni dijelovi ponovljeni u presudi
Zornić protiv Bosne i Hercegovine (br. 3681/06, tačka 12., 15.7.2014.). Komitet ministara je pozvao vlasti i političke lidere Bosne i Hercegovine da preduzmu potrebne mjere s ciljem otklanjanja diskriminacije onih koji se nisu izjasnili kao pripadnici jednog od konstitutivnih naroda kako bi se mogli kandidirati za Dom naroda i Predsjedništvo BiH, te da Ustav i izborni zakon usaglase sa zahtjevima Konvencije bez bilo kakvog daljnjeg odgađanja.
13. Dana 4.12.2014., na 1214. sjednici, Komitet ministara ponovo je ispitao stanje provođenja presude
Sejdić i Finci i donio sljedeću odluku:
"Zamjenici ministara
1. su konstatirali s dubokom zabrinutošću i razočarenjem da su izbori koji su održani u Bosni i Hercegovini 12.10.2014. provedeni prema istom regulatornom okviru za koji je Evropski sud utvrdio da je diskriminirajući;
2. su stoga pozvali vlasti i političke lidere u Bosni i Hercegovini da daju novi podsticaj svojim nastojanjima, a posebno da intenziviraju svoje napore kako bi brzo postigli konsenzus o sadržaju ustavnih i zakonodavnih izmjena s ciljem otklanjanja diskriminacije zasnovane na etničkoj pripadnosti prilikom izbora za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, te da osiguraju usvajanje neophodnih izmjena kao prioritetno pitanje;
3. su pozvali vlasti da u punoj mjeri iskoriste spremnost Vijeća Evrope da pruži svu potrebnu pomoć i podršku kako njima, tako i političkim liderima u Bosni i Hercegovini u njihovim nastojanjima da provedu predmetnu presudu;
4. su odlučili da nastave razmatrati ovo pitanje na 1229. sjednici (u šestom mjesecu 2015. godine) (DH) u svjetlu informacije koju će dostaviti vlasti Bosne i Hercegovine."
PROPISI
I. NAVODNE POVREDE ČLANA 14. KONVENCIJE, ČLANA 3. PROTOKOLA br. 1 I ČLANA 1. PROTOKOLA br. 12
14. Aplikant se žali zbog nemogućnosti da se kandidira za Dom naroda i Predsjedništvo BiH zbog svog albanskog porijekla, što po njegovom mišljenju predstavlja rasnu diskriminaciju. On se poziva na član 14. Konvencije, član 3. Protokola br. 1 i član 1. Protokola br. 12.
Član 14. Konvencije glasi:
"Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji osigurava se bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, kao što su: spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status."
Član 3. Protokola br. 1 propisuje:
"Visoke ugovorne strane obavezuju se da u odgovarajućim vremenskim intervalima održavaju slobodne izbore tajnim glasanjem, pod uslovima koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela."
Član 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju glasi:
"1. Uživanje svih prava utvrđenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što su: spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.
2. Niko ne smije biti diskriminiran od strane javnih tijela po bilo kojem osnovu poput onih navedenih u stavu 1."
A. Dopuštenost
1. Strane
15. Vlada ističe da aplikacija nije spojiva s Konvencijom
ratione personae: Bosna i Hercegovina ne može se smatrati odgovornom za sporne ustavne odredbe budući da je Ustav BiH dio međunarodnog ugovora, Dejtonskog sporazuma.
Nadalje, vlada ističe da aplikant nije aktivno uključen u politički život odgovorne države. Stoga ne može tvrditi da je "žrtva" povreda koje navodi. Konačno, vlada ističe da aplikant nije iskoristio raspoloživa domaća pravna sredstva, a posebno apelaciju Ustavnom sudu, za svoje pritužbe.
16. Aplikant osporava ove navode. On posebno ističe da se u svom porodičnom i profesionalnom životu uvijek bavio promoviranjem i očuvanjem albanske tradicije, kulture i jezika. Radeći u Odjelu za zaštitu prava i saradnju s nacionalnim manjinama pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, uvijek je bio aktivno uključen u rad na promoviranju i poboljšanju položaja manjina. Također, otac aplikanta jedan je od osnivača Kluba Albanaca u Bosni i Hercegovini.
2. Ocjena Suda
(a) Dopuštenost ratione personae
17. U citiranoj presudi
Sejdić i Finci Sud je smatrao da, ostavljajući po strani pitanje da li se tužena država može smatrati odgovornom za donošenje osporavanih ustavnih odredbi, ona se svakako može smatrati odgovornom što se one još uvijek održavaju na snazi. (ibid., tačka 30.; vidjeti također
Zornić protiv Bosne i Hercegovine, br. 3681/06, tačka 16., 15.7.2014.). Sud stoga odbija prethodni prigovor vlade pod ovom tačkom.
(b) Status žrtve
18. Kada je riječ o drugom prigovoru, Sud je u presudi
Sejdić i Finci ispitao status žrtve aplikanata i zaključio da, s obzirom na njihovo aktivno učešće u javnom životu, oni mogu tvrditi da su žrtve navodne diskriminacije (ibid., tačka 29., i
Zornić, citirana gore, tačka 17.). Sud ne vidi razloga da odstupi od ovakvog zaključka u predmetnom slučaju, te stoga odbija drugi prethodni prigovor vlade.
(c) Iscrpljivanje domaćih pravnih sredstava
19. U pogledu prigovora vlade da aplikant nije podnio apelaciju Ustavnom sudu, Sud ponavlja da je u citiranoj presudi Zornić, tačka 2.1., utvrdio da apelacija Ustavnom sudu ne predstavlja djelotvoran pravni lijek koji je aplikantica trebala iscrpiti za pritužbe u ovom predmetu. U tim okolnostima, Sud je smatrao da se ne može prihvatiti prigovor vlade koji se odnosi na neiscrpljivanje domaćih pravnih sredstava. Sud ne vidi razloga da odstupi od ovakvog zaključka u predmetnom slučaju, te stoga odbija treći prethodni prigovor vlade.
3. Zaključak
20. Sud konstatira da aplikacija nije očigledno neosnovana u smislu člana 35. stav 3. (a) Konvencije. Sud također napominje da ona nije nedopuštena ni po bilo kojem drugom osnovu. Stoga se ona mora proglasiti dopuštenom.
B. Meritum
1. Navodi aplikanta
21. Aplikant navodi da mu unatoč tome što je državljanin Bosne i Hercegovine Ustav uskraćuje svako pravo da se kandidira na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo BiH po osnovu njegove rasne/etničke pripadnosti (Sud je utvrdio da etnička diskriminacija predstavlja oblik rasne diskriminacije u predmetu
Timishev protiv Rusije, br. 55762/00 i 55974/00, tačka 56., ESLJP 2005 XII). Neizvršavanjem presude u predmetu
Sejdić i Finci Bosna i Hercegovina je nastavila isključivati etničke manjine iz političkog učešća i zastupljenosti na najvišem državnom nivou.
2. Navodi vlade
22. Vlada je navela da je postojeća ustavna struktura u Bosni i Hercegovini uspostavljena mirovnim sporazumom koji je uslijedio nakon jednog od najrazornijih sukoba u novijoj evropskoj historiji. Njegov krajnji cilj bila je uspostava mira i dijaloga između tri glavne etničke grupe - konstitutivnih naroda. Vlada smatra da sporne ustavne odredbe, kojima se isključuje mogućnost kandidiranja osoba koje se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od konstitutivnih naroda za Dom naroda i Predsjedništvo BiH, treba ocjenjivati imajući u vidu taj kontekst. Vlada tvrdi da još nije sazrelo vrijeme za politički sistem koji bi jednostavno odražavao vladavinu većine, posebno imajući u vidu značaj jednonacionalnih političkih stranaka i nastavka djelovanja međunarodne administracije u Bosni i Hercegovini.
23. Vlada dalje navodi da je "pasivno" biračko pravo pripadnika konstitutivnih naroda također ograničeno kada je riječ o izborima za Dom naroda i Predsjedništvo BiH. Bošnjačke i hrvatske članove Doma naroda biraju bošnjački i hrvatski članovi Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. Srpske članove bira Narodna skupština Republike Srpske. Prema tome, nema neposrednih izbora za Dom naroda. Nadalje, na izborima za Predsjedništvo BiH primjenjuje se ograničenje zasnovano na principu teritorijalnosti: bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH biraju glasači s teritorije Federacije BiH, dok srpskog člana Predsjedništva BiH biraju glasači iz Republike Srpske.
3. Ocjena Suda
24. Diskriminacija porazumijeva različit tretman osoba u sličnim situacijama bez objektivnog i razumnog opravdanja. "Bez objektivnog i razumnog opravdanja" znači da različit tretman ne slijedi "legitiman cilj" ili da ne postoji "razuman odnos proporcionalnosti između primijenjenih sredstava i cilja koji se nastoji postići" (vidjeti, među mnogim izvorima,
Hämäläinen protiv Finske [GC], br. 37359/09, tačka 108., ESLJP 2014.). Polje slobodne procjene neke države članice u ovoj oblasti će varirati u zavisnosti od okolnosti, predmetne stvari, te konteksta predmeta (ibid., tačka 109.).
25. Sud također ponavlja da je isti termin "diskriminacija" koji se pojavljuje u članu 14. upotrijebljen također i u članu 1. Protokola br. 12. Bez obzira na razliku između ovih odredbi u pogledu njihovog opsega, namjera je bila da značenje ovog termina u članu 1. Protokola br. 12 bude identično njegovom značenju u članu 14. (vidjeti tačku 18. Obrazloženja uz Protokol br. 12). Sud ne vidi razloga da odstupi od tumačenja "diskriminacije" utvrđenog u jurisprudenciji koja se odnosi na član 14. prilikom primjene istog pojma prema članu 1. Protokola br. 12 (vidjeti
Sejdić i Finci, tačka 55., i
Ramaer i Van Willigen protiv Holandije (odl.), br. 34880/12, 23.10.2012, tačke 88.-91.; i
Zornić, citirana gore u tekstu, tačka 27.).
(a) U pogledu Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH
26. Aplikant se poziva na član 14. Konvencije u vezi s članom 3. Protokola br. 1, član 3. Protokola br. 1 sam po sebi, i član 1. Protokola br. 12. Sud će prvo ispitati ovu pritužbu prema članu 14. u vezi s članom 3. Protokola br. 1. Nadalje, budući da je test za član 14. i član 1. Protokola br. 12 isti (vidjeti tačku 16. ove presude), Sud smatra svrsishodnim da istovremeno razmotri ovu pritužbu prema članu 1. Protokola br. 12.
27. Sud je već utvrdio u presudi
Sejdić i Finci da izbori za Dom naroda Bosne i Hercegovine spadaju u domen člana 3. Protokola br. 1 (ibid., tačke 40. i 41). Prema tome, član 14. Konvencije u vezi s članom 3. Protokola br. 1 primjenjuje se u predmetnom slučaju.
28. Sud zapaža da prema Ustavu samo osobe koje se izjašnjavaju kao pripadnici jednog od konstitutivih naroda (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) imaju pravo da se kandidiraju za Dom naroda Bosne i Hercegovine. Aplikant, koji je pripadnik albanske nacionalne manjine i koji ne želi da se izjasni kao pripadnik konstitutivnog naroda, zbog toga je isključen iz ovog prava (vidjeti
Sejdić i Finci, citirana gore, tačka 45.).
29. Predmetni slučaj je stoga identičan slučaju
Sejdić i Finci u kojem je Sud zaključio da ove ustavne odredbe dovode do diskriminirajućeg različtog postupanja, suprotnog članu 14., u vezi s članom 3. Protokola br. 1 (ibid., tačka 50.). Prema tome, a iz razloga detaljno obrazloženih u presudi
Sejdić i Finci (tačke 47.-49.), Sud zaključuje da je došlo do povrede člana 14. u vezi s članom 3. Protokola br. 1, te do povrede člana 1. Protokola br. 12, zbog kontinurane nemogućnosti da se aplikant kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine.
30. S obzirom na ono što je utvrdio u prethodnim tačkama, Sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li također postoji i povreda člana 3. Protokola br. 1 samog po sebi kada je riječ o izborima za Dom naroda.
(b) U pogledu Predsjedništva BiH
31. Aplikant se poziva samo na član 1. Protokola br. 12.
32. Sud je u presudi
Sejdić i Finci već utvrdio da se član 1. Protokola br. 12 primjenjuje na izbore za Predsjedništvo BiH (ibid., tačka 54.).
33. Aplikantovo etničko porijeklo i nepripadanje konstitutivnom narodu također ga onemogućava da se kandidira za Predsjedništvo BiH. Već je utvrđeno da isti ustavni preduslov predstavlja diskriminirajuće različito postupanje suprotno članu 14. u vezi s članom 3. Protokola br. 1, kao i članu 1. Protokola br. 12 kada je riječ o izborima za Dom naroda (vidjeti tačku 20. ove presude), a osim toga, pojam diskriminacije iz člana 14., kao i iz člana 1. Protokola br. 12, treba tumačiti na isti način (vidjeti tačku 16. ove presude). U presudi
Sejdić i Finci (ibid., tačka 56.) Sud je već našao da su ustavne odredbe koje oduzimaju aplikantima pravo da se kandidiraju na izborima za Predsjedništvo BiH diskriminirajuće i suprotne članu 1. Protokola br. 12. Sud ne vidi nijedan razlog da odstupi od te prakse u predmetnom slučaju.
34. Prema tome, došlo je do povrede člana 1. Protokola br. 12 u pogledu aplikantove nemogućnosti da se kandidira na izborima za Predsjedništvo BiH.
II. PRIMJENA ČLANA 46. KONVENCIJE
35. Sud smatra primjerenim da ovaj predmet razmotri u odnosu na član 46. Konvencije, kako je učinio i u citiranoj presudi
Zornić (tačke 38.-43.). Član 46. u relevantnom dijelu glasi:
"1. Visoke ugovorne strane obavezuju se da će se povinovati konačnim presudama Suda u svakom predmetu u kojem su strana u postupku.
2. Konačna presuda Suda dostavlja se Komitetu ministara koji će vršiti nadzor nad njenim izvršenjem..."
36. Sud podsjeća da član 46. Konvencije, tumačen u svjetlu člana 1., nameće pravnu obavezu odgovornoj državi da pod nadzorom Komiteta ministara provode odgovarajuće generalne i/ili individualne mjere kako bi aplikantu osigurala pravo za koje je Sud našao da je povrijeđeno. Takve mjere se također moraju preduzeti i u pogledu drugih osoba koje se nalaze u istoj poziciji kao i aplikant, posebno rješavanjem problema koji su doveli do takvog utvrđenja Suda (vidjeti,
Scozzari i Giunta protiv Italije [GC], br. 39221/98 i 41963/98, tačka 249., ESLJP 2000 VIII;
Assanidze protiv Gruzije [GC], br. 71503/01, tačka 198., ESLJP 2004 II;
Karanović protiv Bosne i Hercegovine, br. 39462/03, tačka 28., 20.11.2007.;
Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 1218/07 et al., tačka 17., 10.11.2009.; i
Greens M.T. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 60041/08 i 60054/08, tačka 106., ESLJP 2010 (izvaci)).
37. Sud se dalje poziva na ono što je utvrdio u presudi
Sejdić i Finci da ustavne odredbe zbog kojih se aplikanti ne mogu kandidirati na izborima za Dom naroda i za Predsjedništvo BiH dovode do diskriminirajućeg različitog postupanja, suprotnog članu 14. u vezi s članom 3. Protokola br. 1, kao i članu 1. Protokola br. 12. Sud naglašava da je povreda koja je utvrđena u predmetnom slučaju direktna posljedica propusta vlasti odgovorne države da usvoje mjere kojima bi osigurale poštivanje presude u predmetu
Sejdić i Finci. Propust odgovorne države da donese ustavne i zakonodavne prijedloge kako bi okončala postojeću neusaglašenost Ustava i izbornog zakona s članom 14., članom 3. Protokola br. 1, te članom 1. Protokola br. 12, ne samo da predstavlja otežavajuću okolnost kada je riječ o odgovornosti te države prema Konvenciji za sadašnje ili prošlo stanje stvari, već također predstavlja prijetnju za buduću djelotvornost mehanizma Konvencije (vidjeti
Greens i M.T., citirana gore, tačka 111).
38. U skladu s članom 46. stav 2., nadzor nad provođenjem presude
Sejdić i Finci trenutno obavlja Komitet ministara koji je redovno razmatrao dešavanja u zemlji i zahtijevao brzo okončanje postojeće situacije nepoštivanja obaveza. Komitet ministara je uvijek smatrao da je potrebno usvojiti određeni broj izmjena Ustava BiH i njenog izbornog zakona kako bi se izvršila ova presuda. Komitet ministara usvojio je tri privremene rezolucije i jednu odluku kojom se vlasti Bosne i Hercegovine pozivaju da preduzmu sve potrebne korake na potpunom izvršenju te presude, usvajanjem neophodnih mjera s ciljem otklanjanja diskriminacije protiv onih koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda prilikom kandidiranja na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo BiH, te da svoj Ustav i izborni zakon usaglase sa zahtjevima Konvencije bez bilo kakvog daljeg odgađanja (vidjeti tač. 3. i 4. ove presude; vidjeti također Rezolucije br. 1701(2010), 1725(2010) i 1855(2012), kao i Preporuku br. 2025(2013) Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope).
39. U svjetlu dugotrajnog kašnjenja do kojeg je već došlo, Sud, kao i Komitet ministara, želi snažno ohrabriti razrješenje ove situacije na najbrži i najdjelotvorniji način koji bi bio u skladu s garancijama iz Konvencije (uporediti,
Greens i M.T., citirana gore, tačka 112.).
40. U presudi
Sejdić i Finci Sud je istaknuo da je u vrijeme donošenja spornih ustavnih odredbi na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i etničkim čišćenjem (vidjeti ibid., tačka 45.). Priroda sukoba bila je takva da je bila potrebna saglasnost konstitutivnih naroda kako bi se osigurao mir (ibid.). Međutim, sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za zadržavanje spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljnjeg odgađanja osmisliti demokratsko rješenje. Imjući u vidu potrebu da se osigura efikasna politička demokratija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine omogućiti da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije zasnovane na etničkoj pripadnosti, i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine.
III. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE
41. Član 41. Konvencije glasi:
"Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih protokola, te ako zakonodavstvo visoke ugovorne strane o kojoj je riječ omogućava samo djelimično obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti pravičnu naknadu oštećenoj strani."
A. Odšteta
42. Aplikant je postavio zahtjev od 128.250,72 eura (EUR) na ime materijalne štete (razlika između mjesečne plaće člana Doma naroda i aplikantove sadašnje mjesečne plaće tokom posljednje četiri godine). On je također zahtijevao 20.000 eura na ime nematerijalne štete.
43. Stanovište vlade je da su ti zahtjevi neopravdani.
44. Sud ne uviđa bilo kakvu uzročno-posljedičnu vezu između utvrđene povrede i navedene materijalne štete, te stoga odbija taj zahtjev. U pogledu nematerijalne štete, Sud smatra da u svjetlu svih okolnosti ovog predmeta, utvrđivanje povrede predstavlja dovoljan pravni lijek za svaku štetu koju je aplikantu nanijela nemogućnost kandidature za Dom naroda i Predsjedništvo BiH (vidjeti
Sejdić i Finci, citirana gore, tačka 63.).
B. Troškovi i izdaci
45. Aplikant zahtijeva 1.414 eura za svoje troškove i izdatke. On je, međutim, podnio ovaj zahtjev nakon isteka utvrđenog roka. S obzirom na to, te činjenicu da je aplikantu odobreno da se sam zastupa, Sud smatra da nema osnova za dosuđivanje naknade po ovoj stavci (vidjeti
Brincat protiv Italije, 26.11.1992, tačka 29., Serija A br. 249 A, i
Stamoulakatos protiv Grčke (br.2), 26.11.1997, tačka 53.,
Izvještaji o presudama i odlukama 1997 VII).
IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO
1. Proglašava aplikaciju dopuštenom;
2. Presuđuje da je došlo do povrede člana 14. Konvencije u vezi s članom 3. Protokola br. 1, u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine;
3. Presuđuje da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine;
4. Presuđuje da nema potrebe ispitivati istu pritužbu prema samom članu 3. Protokola br. 1;
5. Presuđuje da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Predsjedništvo BiH;
6. Presuđuje da utvrđivanje povrede po sebi predstavlja dovoljnu pravičnu naknadu za svaku nematerijalnu štetu koju je aplikant pretrpio;
7. Odbija preostali dio aplikantovog zahtjeva za pravičnu naknadu.
Sačinjeno na engleskom jeziku i objavljeno u pisanoj formi dana 26.5.2016., u skladu s pravilom 77. stavovi 2. i 3. Pravila Suda.
Zamjenik registrara
Milan Blaško
