Službeni glasnik BiH, broj 26/11

na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU





Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3872/08, rješavajući apelaciju Besime Dedić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Besime Dedić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj P-988/97.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE


I. Uvod


1. Besima Dedić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Šestanovaca, Velika Kladuša, koju zastupa advokat Aziz Adilagić iz Velike Kladuše, podnijela je 15. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-988/97.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 24. decembra 2008. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a 7. maja 2010. godine da dostavi spis predmeta.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 30. decembra 2008. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda je dostavljen apelantici 6. maja 2009. godine.

5. Ustavni sud je 7. maja 2010. godine od Općinskog suda zatražio da mu dostavi na uvid spis broj P 988/97. Općinski sud je 13. maja 2010. godine obavijestio Ustavni sud da je cio spis 30. jula 2009. godine dostavljen Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na žalbeni postupak.

6. Ustavni sud je 19. maja 2010. godine od Kantonalnog suda zatražio da mu dostavi na uvid spis Općinskog suda broj P 988/97, koji je Kantonalni sud dostavio 24. maja 2010. godine.

7. Ustavni sud je 9. juna 2010. godine predmetni spis vratio Kantonalnom sudu.

III. Činjenično stanje


8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

9. Apelantica je tužbom od 23. septembra 1991. godine pred Općinskim sudom pokrenula postupak za naknadu štete protiv "Sarajevo-osiguranja" d.d. Sarajevo, Filijala Bihać (u daljnjem tekstu: prvotuženi), i Bešira Bektaševića (u daljnjem tekstu: drugotuženi).

10. Iz spisa predmeta proizlazi da Općinski sud nakon podnošenja tužbe nije preduzimao nikakve aktivnosti povodom apelanticine tužbe, te da je postupak započeo 27. oktobra 1999. godine, dostavljanjem tužbe na odgovor tuženim.

11. Sud je prvo ročište zakazao 17. januara 2000. godine. Na navedeno ročište je pristupio apelanticin punomoćnik koji je zatražio odlaganje ročišta budući da je apelantica u SAD-u i nije u mogućnosti stupiti u kontakt s njom. Sud je sljedeće ročište zakazao 1. marta 2000. godine. Ročištu je pristupio samo drugotuženi, a apelanticin punomoćnik i prvotuženi nisu pristupili. Sud je na ročištu od 16. juna 2000. godine konstatirao da ročištu ponovno ne prisustvuju apelanticin punomoćnik ni prvotuženi, te da je prisutan samo drugotuženi, pa je ročište odložio na neodređeno vrijeme.

12. Dalje, apelanticin punomoćnik je 25. septembra 2008. godine uredio tužbu tražeći da se iznosi određeni u dinarima zamijene iznosima u KM.

13. Prvotuženi i drugotuženi su se 9. januara 2009. godine očitovali na uređenu tužbu. Općinski sud je održao ročišta 23. februara i 5. maja 2009. godine, te je tada obavijestio stranke da će presuda u ovoj pravnoj stvari biti donesena 5. juna 2009. godine.

14. Općinski sud je Presudom broj P-988/97 od 5. juna 2009. godine djelimično usvojio apelanticin tužbeni zahtjev. Apelanticin punomoćnik je 22. juna 2009. godine, a tuženi su 2. i 6. jula 2009. godine Kantonalnom sudu izjavili žalbu protiv navedene presude Općinskog suda. Općinski sud je naredbom od 28. jula 2009. godine predmetni spis dostavio Kantonalnom sudu na žalbeni postupak.

15. Kantonalni sud je Presudom broj 011-0-Gž-09-001056 od 19. aprila 2010. godine djelimično uvažio apelanticinu žalbu, te je određene stavove prvostepene presude potvrdio dok je druge stavove preinačio, a u jednom dijelu predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Predmetni spis je proslijeđen Općinskom sudu 1. juna 2010. godine.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


16. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeni pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je nerješavanje ovog spora, koji traje 13 godina, svakodnevno psihički i duševno opterećuje budući da je veoma bolesna. Apelantica je opisala hronološki tok postupka pred Općinskim sudom. S tim u vezi je istakla da postupak uopće nije složen jer se radi o pitanju naknade štete zbog pretrpljenih duševnih bolova i naknade izgubljene plaće zbog pretrpljene saobraćajne nezgode, te da nije doprinijela odugovlačenju postupka. Zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom, apelantica traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.950,00 KM, odnosno za svaku godinu po 150,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju


17. Općinski sud navodi da je tužba tom sudu podnesena 23. septembra 1991. godine, dakle neposredno prije rata, te da u toku rata sud nije radio zbog općepoznatih razloga, s obzirom na to da je većinu vremena bio pod ingerencijama APZB i da je funkcija suda uspostavljena u augustu 1995. godine. Također je naveo da je sud kadrovski konačno popunjen 1999. godine i da je postupak u konkretnom predmetu započeo 27. oktobra 1999. godine, dostavljanjem tužbe na odgovor tuženim. Dalje je naveo tok postupka pred tim sudom, te je istakao da je na prijedlog apelanticinog punomoćnika sud odgodio dva ročišta, da je u toku postupka apelantica uredila tužbu, te da postupak nije okončan u razumnom roku zbog apelanticinog ponašanja. Smatra da je apelacija neosnovana i predlaže da se ona odbije.

V. Relevantni propisi


18. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost


19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija bila dopustiva i u vrijeme kada je podnesena, iako je postupak nakon podnošenja apelacije pravosnažno okončan Odlukom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-09-001056 od 19. aprila 2010. godine. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum


23. Apelantica je u apelaciji navela da joj je u postupku pred Općinskim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje


24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi


25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir


26. Apelantica je podnijela tužbu Općinskom sudu 23. septembra 1991. godine. Status predmeta do dana stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine i zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine) je takav da je postupak do tada trajao četiri godine i tri mjeseca. Apelantica u apelaciji prvenstveno osporava dužinu postupka pred Općinskim sudom. Postupak pred Općinskim sudom, koji je ratione temporis u nadležnosti Ustavnog suda, trajao je od 14. decembra 1995. godine pa do donošenja prvostepene odluke od 5. juna 2009. godine, tj. 13 godina i šest mjeseci. Prema mišljenju Ustavnog suda, apelanticin predmet se može smatrati relativno složenim.

c) Analiza dužine trajanja postupka


27. Imajući u vidu cjelinu postupka pred Općinskim sudom, Ustavni sud je mišljenja da je dužina tog postupka bila prekomjerna i ne može se opravdati relativnom složenošću činjeničnih i pravnih pitanja koja je trebalo riješiti. Međutim, Ustavni sud zapaža da je apelanticin punomoćnik nakon skoro devet godina (od 17. januara 2000. godine do 25. septembra 2008. godine) konačno uredio tužbu, što se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može nikako opravdati, osobito imajući u vidu da je upravo apelanticin punomoćnik na ročištu održanom 17. januara 2000. godine od suda zatražio odgodu ročišta radi uređenja tužbe, te da nakon toga apelanticin punomoćnik nije pristupio na dva zakazana ročišta (1. mart i 16. juni 2000. godine), iako je bio uredno pozvan, nakon čega je Općinski sud odložio raspravu na neodređeno vrijeme. Imajući u vidu da je apelantica ovlastila svog punomoćnika da je zastupa u ovoj pravnoj stvari, zatim nedolaske njenog punomoćnika na dva zakazana ročišta, kao i činjenicu da je apelanticin punomoćnik uredio tužbu nakon skoro devet godina, Ustavni sud smatra da je apelanticin doprinos odlučujući za prekomjerno trajanje predmetnog postupka.

28. Ustavni sud zapaža i neaktivnost Općinskog suda u periodu od tri godine i deset mjeseci (od 14. decembra 1995. godine do 27. oktobra 1999. godine), međutim, Općinski sud je, nakon što je apelanticin punomoćnik konačno uredio tužbu u relativno primjerenim rokovima, preduzimao procesne radnje i nakon jednog održanog ročišta zakazao ročište za glavnu raspravu i donio prvostepenu odluku.

29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelantica ne nudi činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da joj je u postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te zaključuje da su apelanticini navodi o povredi ovog prava u cijelosti neosnovani.

Pravo na imovinu


30. Ustavni sud smatra neosnovanim apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da apelantica povredu prava na imovinu vidi u dužini prvostepenog postupka, a Ustavni sud je u prethodnom dijelu obrazloženja, u kojem je razmatrao povredu tog prava u odnosu na pravo na pravično suđenje, objasnio zašto smatra da nije povrijeđeno navedeno pravo.

Pitanje naknade nematerijalne štete


31. U odnosu na apelanticin zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 76. stav 2. Pravila, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija neosnovana, to apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

VIII. Zaključak


32. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku pred Općinskim sudom, niti je zbog navedenih razloga moglo biti povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da, gledano u cjelini, odgovornost za prekomjerno trajanje predmetnog postupka snosi prvenstveno apelantica i to svojom neaktivnošću u periodu od skoro devet godina, bez ikakvog opravdanja.

33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!