Službeni glasnik BiH, broj 94/14
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj
AP 4394/13, rješavajući apelaciju
Remzije Mulahasnović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Zlatko M. Knežević, sudija
na sjednici održanoj 21. oktobra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija
Remzije Mulahasnović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Kantonalnom sudu u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 167566 12 Rsž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno okonča postupak u predmetu broj 65 0 Rs 167566 12 Rsž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Ova odluka dostavlja se i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, u čijoj je nadležnosti osiguranje nezavisnog, nepristranog i profesionalnog sudstva, uspostavljanje profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema i tužilačke funkcije na svim nivoima Bosne i Hercegovine, te koordiniranje primjene ovih standarda u entitetima i Distriktu Brčko BiH.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Remzija Mulahasnović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice podnijela je 25. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 167566 12 Rsž.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 4. septembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. septembra 2014. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 5. novembra 2010. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Federalnog ministarstva finansija, Finansijske policije Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, v. sp. 5.500,00 KM.
6. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 167566 10 Rs od 11. maja 2012. godine odbio apelanticinu tužbu kao neosnovanu.
7. Apelantica je 23. maja 2012. godine podnijela žalbu protiv navedene presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 167566 10 Rs od 11. maja 2012. godine. Predmet je 16. oktobra 2012. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje povodom žalbe i zaveden je pod poslovnim brojem 65 0 Rs 167566 12 Rsž.
8. Apelantica je dopisom od 19. februara 2013. godine urgirala u Kantonalnom sudu tražeći da sud donese odluku u njenom predmetu.
9. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak u Kantonalnom sudu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra da su joj zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica povredu navedenih prava vidi u tome što još uvijek nije donesena odluka o njenoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, u postupku koji je prema zakonu određen kao hitan, a koji još uvijek nije pravosnažno okončan. Apelantica je istaknula da je slala urgenciju Kantonalnom sudu da okonča postupak povodom njene žalbe.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju od 11. septembra 2014. godine naveo da je spis povodom žalbe primio 16. oktobra 2013. godine. Osim toga, Kantonalni sud je istaknuo da sudija zadužen ovim predmetom ima 943 predmeta u radu, od kojih je skoro pola referata radnih sporova, čak i mnogo starijih od konkretnog predmeta i da se oni rješavaju prema redoslijedu inicijalnog akta (datum prijema tužbe u prvostepenom sudu), a sve u skladu s uputstvom za izradu Plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta od 17. decembra 2013. godine koji je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH i shodno kojem su sudije odgovorne za rješavanje predmeta prema starosti inicijalnog akta. Konačno, Kantonalni sud je istaknuo da se na spomenutoj listi ne nalazi konkretni predmet, te da će on biti uzet u rad prema navedenim kriterijima, imajući u vidu da se nalazi na Listi odobrenih urgencija
.
V. Relevantni propisi
12. U
Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud nije donio odluku o apelanticinoj žalbi podnesenoj 23. maja 2012. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
17. Apelantica smatra da su joj zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Kantonalnom sudu, povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
20. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava,
Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a) Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom koja je u Općinskom sudu primljena 5. novembra 2010. godine pokrenula parnični postupak, te da, prema raspoloživim podacima, postupak još uvijek nije okončan. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelantica ne osporava dužinu postupka u prvostepenom sudu, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupka u Kantonalnom sudu i to povodom žalbe koju je podnijela 23. maja 2012. godine, a koju je Kantonalni sud primio 16. oktobra 2012. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od dana kada je Kantonalni sud primio apelanticinu žalbu do dana donošenja ove odluke, dakle, postupak koji traje dvije godine i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kojeg je apelantica tražila poništenje rješenja o prestanku radnog odnosa, pa se s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, budući da apelantica traži zaštitu prava iz radnog odnosa, može se zaključiti da je postupak za apelanticu značajan, a i prema zakonu je hitne prirode.
23. Ustavni sud na osnovu stanja u spisu primjećuje da je apelantica žalbu protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 167566 10 Rs od 11. maja 2012. godine podnijela 23. maja 2012. godine, da ju je Kantonalni sud primio tek nakon pet mjeseci (16. oktobra 2012. godine), te da, prema raspoloživim podacima, do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o apelanticinoj žalbi. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbe člana 217. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku kojima su propisani rokovi u kojima je drugostepeni sud dužan postupati pri odlučivanju u žalbenom postupku. Također, iz činjeničnog stanja predmeta očigledno proizlazi da Kantonalni sud nije donio odluku u zakonskom roku od 75 dana od kada mu je prvostepeni sud dostavio spis na odlučivanje, odnosno da se predmet više od dvije godine nalazi u Kantonalnom sudu, te da je neizvjesno kada će biti donesena odluka o žalbi. Kao obrazloženje zašto žalba nije još uzeta u rad, Kantonalni sud je naveo svoju obavezu da predmete rješava prema redoslijedu inicijalnog akta, koji je određen Planom rješavanja starih predmeta koji je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće. Također, Kantonalni sud kao razlog dužine trajanja postupka navodi veliki broj predmeta uzetih u rad, kao i nedovoljan broj sudija. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud,
Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj
AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava,
Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava,
Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Kantonalni sud preduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanjem povodom apelanticine žalbe u periodu od preko dvije godine, budući da njen predmet nije uvršten u navedeni Plan. Imajući u vidu okolnost da je riječ o postupku koji je prema zakonu hitan, te da je od posebnog značaja za apelanticu jer se tiče zaštite prava iz radnog odnosa, dakle njene egzistencije, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno i naročito činjenica da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon dvije godine nije donio drugostepenu odluku povodom apelanticine žalbe u navedenom predmetu, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina žalbenog postupka u Kantonalnom sudu ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Imajući u vidu suštinu problema u radu Kantonalnog suda, koji nije sporadičan slučaj nego je postao redovna praksa rada suda, Ustavni sud je odlučio da ovu odluku dostavi i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, u čijoj je nadležnosti osiguranje nezavisnog, nepristranog i profesionalnog sudstva, uspostavljanje profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema i tužilačke funkcije na svim nivoima Bosne i Hercegovine, kao i koordiniranje primjene ovih standarda u entitetima i Distriktu Brčko.
Ostali navodi iz apelacije
26. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini žalbenog postupka iz oblasti radnih odnosa, koji je prema samom zakonu hitne prirode, a traje preko dvije godine, i koji, prema raspoloživim podacima, ne samo da nije okončan već je potpuno neizvjesno kada će biti uvršten u Plan rješavanja "starih" predmeta. Naime, takva dužina postupka može se u cijelosti staviti na teret Kantonalnom sudu koji ni pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu, tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje "stari" i čeka da bude uvršten u Plan rješavanja starih predmeta.
28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.