Službeni glasnik BiH, broj 78/11

na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3733/08, rješavajući apelaciju Investicionog fonda "Fortuna fond" d.d. Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Investicionog fonda "Fortuna fond" d.d. Bihać.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno vodi u Kantonalnom sudu u Bihaću pod brojem 017 0 Ps 013149 11 Pž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 017 0 Ps 013149 11 Pž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Investicionom fondu "Fortuna fond" d.d. Bihać, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod


1. Investicioni fond "Fortuna fond" d.d. Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ajlen Bajrić, advokat iz Bihaća, podnio je 28. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem Pž.10/05 (CMS broj predmeta 017 0 Ps 013149).

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 16. februara 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Kantonalnog suda je 10. aprila 2009. godine, a od Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 5. oktobra 2010. godine zatraženo da dostave na uvid spis broj Pž.10/05. Također, od Općinskog i Kantonalnog suda je 18. marta 2011. godine zatraženo da obavijeste Ustavni sud o trenutnoj fazi predmetnog postupka.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 6. marta 2009. godine, a obavještenje da je odlučio o apelantovoj žalbi 20. aprila 2009. godine. Osim toga, Općinski sud je 15. maja 2009. godine i 11. oktobra 2010. godine dostavio na uvid traženi spis. Kantonalni i Općinski sud su dostavili tražene informacije 18. i 22. marta 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantu 19. marta 2009. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 4. juna 2002. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv Agencije za privatizaciju Unsko-sanskog kantona Bihać (u daljnjem tekstu: prvotužena) i Agencije za privatizaciju Federacije BiH Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugotužena) radi naknade materijalne štete (obične štete i izmakle dobiti) u vrijednosti od 3.158.154,99 KM. Predmet je evidentiran pod brojem Ps-119/02.

7. Općinski sud je donio Presudu broj Ps 119/02 od 7. oktobra 2004. godine kojom je apelantov tužbeni zahtjev odbio u cijelosti, te je apelant obavezan da drugotuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 48.068 KM.

8. Apelant je 5. novembra 2004. godine izjavio žalbu protiv predmetne presude Općinskog suda zbog svih razloga propisanih Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Također, protiv donesene presude žalbu je izjavila i drugotužena.

9. Kantonalni sud je 4. januara 2005. godine primio predmetni spis radi odlučivanja o žalbama na presudu.

10. Kantonalni sud je donio Rješenje broj Pž-10/05 od 10. aprila 2009. godine kojim je uvažio žalbe apelanta i drugotužene i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao da je utvrdio da dispozitiv prvostepene presude, kojom se apelantov tužbeni zahtjev odbija, ne izražava sadržaj postavljenog tužbenog zahtjeva, zbog čega u materijalnopravnom pogledu ne može nikad steći svojstvo pravosnažnosti i takva odluka bi uvijek bila nerazumljiva s obzirom na to da se iz nje ne može utvrditi o kakvom tužbenom zahtjevu je sud raspravljao. Dalje je sud istakao da je navedeni nedostatak direktno uzrokovao nezakonitost donesene odluke i da čini povredu odredaba parničnog postupka iz člana 191. st. 3. i 4. u vezi sa članom 209. ZPP. Zbog navedenog razloga, Kantonalni sud je presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje, s tim što je rješenjem ukazao Općinskom sudu na to koje radnje treba preduzeti kako bi donio zakonitu odluku.

11. U ponovnom postupku, Općinski sud je održao pripremno ročište 24. marta 2010. godine a ročišta za glavnu raspravu 22. aprila, 17. juna, 30. augusta, 4. oktobra i 4. novembra 2010. godine, kada je zaključio glavnu raspravu. Apelant je, u međuvremenu, smanjio visinu tužbenog zahtjeva na iznos od 178.785,00 KM.

12. Općinski sud je donio Presudu broj 17 0 Ps 013149 09 Ps od 14. januara 2011. godine. Navedenom presudom Općinski sud je apelantov tužbeni zahtjev odbio u cijelosti, te je apelant obavezan da drugotuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 64.948,00 KM.

13. Apelant je 21. januara 2011. godine izjavio žalbu protiv predmetne presude Općinskog suda zbog svih razloga propisanih ZPP-om. Također, protiv donesene presude žalbu je izjavila i drugotužena.

14. Općinski sud je 21. februara 2011. godine predmetni spis dostavio Kantonalnom sudu. Predmet je u Kantonalnom sudu evidentiran pod brojem 017 0 Ps 013149 11 Pž. Prema stanju spisa, Kantonalni sud još uvijek nije donio odluku o izjavljenim žalbama.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


15. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je 4. juna 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu a povodom koje je sud donio Presudu broj Ps.119/02 od 7. oktobra 2004. godine. Apelant, dalje, navodi da je: "Š...Ć izjavio žalbu protiv te presude Š...Ć 5. novembra 2004. godine. Spisi predmeta su po izjavljenoj žalbi primljeni u Kantonalnom sudu u Bihaću 4. januara 2005. godine a predmet je zaveden pod brojem PŽ.10/05. Dakle, postupak pred Kantonalnim sudom u Bihaću, u trenutku pisanja apelacije, traje gotovo četiri godine, iako po mišljenju apelanta ovaj postupak nije posebno složen". Zbog navedenog, apelant traži da Ustavni sud naloži Kantonalnom sudu da, bez daljnjeg odlaganja, donese odluku u predmetu broj Pž-10/0. Također, apelant traži da mu se zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplati naknada nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju


16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju koji je dostavio Ustavnom sudu 6. marta 2009. godine naveo da je od formiranja (prijema) predmeta njime bilo zaduženo četvero sudija i to zbog određenih personalnih promjena u sudu. Dalje je istakao da se prema redoslijedu rješavanja predmet nalazi kod sudije izvjestioca na rednom broju pet od ukupno 366 Pž predmeta, te da bi odluka o žalbama trebala biti donesena tokom marta 2009. godine, najkasnije u prvoj polovini 2009. godine. Također je istakao da se redoslijed rješavanja povodom žalbe utvrđuje shodno članu 49. stav 1. tačka a) Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju. Nakon toga, Kantonalni sud je 20. aprila 2009. godine obavijestio Ustavni sud da je postupak povodom apelantove žalbe u ovom predmetu okončan i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Kantonalni sud je 18. marta 2011. godine obavijestio Ustavni sud da se predmet nalazi kod sudije izvjestioca na 24. mjestu redoslijeda rješavanja (prema starosti inicijalnog akta-tužbe) i realno bi mogao biti riješen tokom maja 2011. godine.

V. Relevantni propisi


17. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. 1, 3. i 4.

Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI. Dopustivost


18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum


22. Apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog činjenice da Kantonalni sud u vrijeme podnošenja apelacije, dakle 28. novembra 2008. godine, još uvijek nije bio donio odluku povodom apelantove žalbe protiv presude Općinskog suda podnesene 5. novembra 2004. godine kao ni povodom žalbe drugotužene.

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

a) Relevantni principi


25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

27. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir


28. Ustavni sud zapaža da je apelant 4. juna 2002. godine pokrenuo predmetni postupak i da iz stanja spisa proizlazi da postupak još uvijek nije okončan i da se po drugi put nalazi u Kantonalnom sudu radi odlučivanja o apelantovoj žalbi. Međutim, budući da je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku o apelantovoj žalbi (Rješenje broj Pž-10/05 od 10. aprila 2009. godine), zbog čijeg je nerješavanja u razumnom roku apelant i podnio apelaciju, a da se apelant, s obzirom na novonastale okolnosti, nije obraćao Ustavnom sudu radi eventualne dužine postupka u ponovnom postupku pred Općinskim ili Kantonalnim sudom, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka, premda predmet još uvijek nije okončan, jeste period od 4. januara 2005. godine do 10. aprila 2009. godine kada je Kantonalni sud odlučio o izjavljenim žalbama.

29. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od četiri godine i tri mjeseca.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka


30. U konkretnom slučaju predmetni postupak se tiče utvrđivanja osnovanosti (a potom i visine) apelantovog tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete koju je, prema njegovim navodima, pretrpio zbog radnji tuženih preduzetih u postupku privatizacije. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se radi o složenom sudskom postupku. U kontekstu navedenog, imajući u vidu da, prema članu 32. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud pri odlučivanju ispituje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji, te s obzirom na stadij postupka na koji se žali apelant, a to je isključivo period odlučivanja Kantonalnog suda o žalbama na Presudu Općinskog suda broj Ps 119/02 od 7. oktobra 2004. godine, ta činjenica ne bi trebala bitno utjecati na dužinu trajanja postupka.

31. Dalje, Ustavni sud zapaža da u spisu ništa ne ukazuje na to da je apelant u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio dužini postupka pred Kantonalnim sudom.

32. Ocjenjujući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da su tom sudu trebale četiri godine i oko tri mjeseca da odluči o žalbama protiv presude Općinskog suda, te da taj period Kantonalni sud nije ničim opravdao osim velikim brojem predmeta koji se nalazi na rješavanju pred tim sudom i personalnim promjenama u sudu. Dalje, Ustavni sud naglašava da je odredbama ZPP regulirana obaveza suda da postupak provede bez odugovlačenja (član 10. ZPP) kao i da je reguliran precizan rok za donošenje odluke u žalbenom postupku, a koji je u konkretnom slučaju višestruko premašen. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

33. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka a priori nerazumno i moglo bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju, s obzirom na činjenice predmeta, Ustavni sud ne nalazi takve izuzetne okolnosti, niti je Kantonalni sud na njih ukazao. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da doprinos za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snosi isključivo Kantonalni sud.

34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

35. Iako se apelant nije žalio na dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, a s obzirom na utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u prethodnoj fazi postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim da naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku o novopodnesenoj žalbi apelanta i drugotužene, kako svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka ne bi bila dovedena u pitanje.

Pitanje naknade nematerijalne štete


36. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 20/06).

37. U konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu koji nije po zakonu zahtijevao hitnost, Ustavni sud smatra da apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka treba isplatiti iznos od 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 600,00 KM. S obzirom na sjedište Kantonalnog suda koji je, prema mišljenju Ustavnog suda, u odlučujućoj mjeri doprinio ukupnoj dužini postupka, ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona.

VIII. Zaključak


38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u "razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak donošenja odluke o apelantovoj žalbi pred Kantonalnim sudom u Bihaću trajao četiri godine i oko tri mjeseca, te kada se takvo neopravdano trajanje postupka može u cijelosti pripisati ponašanju nadležnog suda koji nije dao opravdane razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje žalbenog postupka.

39. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!