Službeni glasnik BiH, broj 101/12
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Na osnovu člana 25. stav (1) tačka e), člana 42. stav 2) Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05, 76/07 i 80/09), člana 18. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10), a rješavajući po Zahtjevu za odgađanje plaćanja novčane kazne izrečene Rješenjem broj: 04-26-2-03-100-II/12 od 06.11.2012. godine, podnesenog od strane privrednog subjekta UniCredit Bank d.d., Kardinala Stepinca b.b., 88000 Mostar, koji je zaprimljen dana 27.11.2012. godine, Konkurencijsko vijeće, na 47. (četrdesetsedmoj) sjednici održanoj dana 27. novembra 2012. godine, donijelo je
RJEŠENJE
(1) Odbija se Zahtjev za odgađanje izvršenja pobijanog konačnog Rješenja Konkurencijskog vijeća broj: 04-26-2-03-100-II/12 od 06.11.2012. godine do donošenja konačne sudske odluke, podnesen od strane privrednog subjekta UniCredit Bank d.d., Kardinala Stepinca b.b., 88000 Mostar, radi nepostojanja osnovanih razloga.
(2) Ovo Rješenje je konačno i biće objavljeno u "Službenom glasniku BiH", službenim glasnicima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
Obrazloženje
Konkurencijsko vijeće je dana 27.11.2012. pod brojem: 04-26-2-03-107-II/12, zaprimilo Zahtjev za odgađanje plaćanja novčane kazne izrečene Rješenjem Konkurencijskog vijeća, broj: 04-26-2-03-100-II/12 od 06.11.2012. godine (u daljem tekstu: Zahtjev), podnesen od strane privrednog subjekta UniCredit Bank d.d., Kardinala Stepinca b.b., 88000 (u daljem tekstu: Podnosilac zahtjeva ili UniCredit Bank).
U navedenom Zahtjevu, a u skladu sa članom 18. stav 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, Podnosilac zahtjeva je istakao zahtjev za odgađanje izvršenja konačnog Rješenja Konkurencijskog vijeća, broj: 04-26-2-03-100-II/12 od 06.11.2012. godine (u daljem tekstu: pobijano Rješenje), do donošenja konačne sudske odluke.
Podnosilac zahtjeva u istom navodi sljedeće:
- da su razlozi za podnošenje Zahtjeva: što je pobijano Rješenje doneseno bez održavanja javne usmene rasprave, iako je prema navodima Podnosioca zahtjeva, članom 39. Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05, 76/07 i 80/09) (u daljem tekstu: Zakon) ista predviđena kao obavezna, što bi se izvršenjem pobijanog Rješenja prije donošenja sudske odluke po tužbi upravnog spora kod Suda Bosne i Hercegovine stranci nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, te što odgađanje izvršenja pobijanog Rješenja nije protivno javnom interesu niti bi se istim nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci;
- da je protiv pobijanog Rješenja Podnosilac zahtjeva blagovremeno podnio tužbu upravnog spora Sudu Bosne i Hercegovine, u kojoj su naznačene povrede odredbi postupka, a koje su utjecale na donošenje pravilnog i zakonitog rješenja i u kojoj je ukazano na nepotpuno i netačno utvrđeno činjenično stanje, te pogrešna primjena materijalnog prava;
- da Zahtjev nije protivan javnom interesu jer su, kako navodi Podnosilac zahtjeva, navodno počinjene povrede Zakona iz perioda od dana 26.07.2005. godine do dana 28.03.2012. godine koje se stavljaju na teret Podnosioca zahtjeva, nakon dana 28.03.2012. godine otklonjene potpisivanjem aneksa ugovora, te da iste ne postoje, a da se eventualna šteta protivnoj stranci ni na koji način ne može počiniti, pri čemu novčane kazne kao javni prihod podliježu prinudnoj naplati, te se ne mogu izbjeći;
- a je Podnosilac zahtjeva privredni subjekt koji se bavi kreditiranjem, a da se izrečenom novčanom kaznom u određenoj mjeri smanjuje kreditni potencijal banke koja pribavlja sredstva na tržištu, te za ista plaća kamatu, pri čemu sredstava nema neograničeno i potrebno je prethodno planiranje za nabavku istih, dok u uslovima globalne ekonomske krize povećanje kamata na bankarskom tržištu i problemi prilikom pribavljanja kapitala sa eventualnim plaćanjem novčane kazne bi jasno uticali na bonitet poslovanja Podnosioca zahtjeva;
- a su neophodne primjene internih procedura da bi se pribavila sredstva za kaznu u iznosu izrečenom pobijanim Rješenjem, jer ista nisu bila planirana, te da bi u slučaju uspjeha u postupku Podnosiocu zahtjeva bila prouzrokovana šteta obzirom na dugotrajnost postupka, nemogućnost prinudne naplate, te mogućnost povrata sredstava tek u situaciji planiranja sredstava u budžetu Bosne i Hercegovine;
- da je prema odredbama Zakona i stavu Konkurencijskog vijeća prvenstveni cilj kazne upozorenje na obavezu poštivanja pravila tržišne konkurencije, a ne kažnjavanje;
- da je samim vođenjem postupka postignut odgovarajući efekat na stranke, obzirom na činjenicu da je Podnosilac zahtjeva dana 28.03.2012. godine aneksima ugovora i prije okončanja postupka, iz ugovora otklonio odredbe koje bi ukazivale na ekskluzivnost na tržištu;
- a suprotnoj stranci odlaganjem izvršenja pobijanog Rješenja ne bi bila nanesena nikakva šteta, a da bi se veća šteta izbjegla u slučaju uspjeha Podnosioca zahtjeva u upravnom sporu kod Suda Bosne i Hercegovine, što Podnosilac zahtjeva opravdano očekuje.
Prema članu 18. Zakona o upravnim sporovima nadležna institucija može odložiti izvršenje pobijenog konačnog upravnog akta (konačnog Rješenja) kada utvrdi da su ispunjeni kumulativni uslovi propisani članom 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, a prema stavu 3. istog Zakona, nije obavezna odložiti izvršenje ukoliko ne nađe da za odlaganje postoje drugi razlozi osim onih navedenih u stavu 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
U postupku odlučivanja po Zahtjevu utvrđeno je da Podnosilac zahtjeva nije dostavio niti jednu relevantnu činjenicu, kao niti relevantan dokaz koji bi Konkurencijsko vijeće smatralo opravdanim i odlučujućim za donošenje odluke o odgađanju izvršenja konačnog Rješenja, te je odlučio kao u dispozitivu ovog Rješenja.
Pouka o pravnom lijeku
Protiv ovog Rješenja nije dozvoljena žalba.
Nezadovoljna stranka može pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema, odnosno objavljivanja ovog Rješenja.