Službeni glasnik BiH, broj 41/15

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4382/12, rješavajući apelaciju Jovana Jošila, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

OBRAZLOŽENJE

Usvaja se apelacija Jovana Jošila. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dio Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 009010 12 Kž 4 od 18. oktobra 2012. godine kojim je potvrđena Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 K 009010 12 K od 2. jula 2012. godine, kojom je apelant proglašen krivim za krivično djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija iz člana 399. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske. Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 009010 12 Kž 4 od 18. oktobra 2012. godine. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

1. Jovan Jošilo (u daljnjem tekstu: apelant), koji se trenutno nalazi na odsluženju kazne u KPZ "Tunjice" Banja Luka, kojeg zastupa Nebojša Pantić, advokat iz Banje Luke, podnio je 13. decembra 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 009010 12 Kž 4 od 18. oktobra 2012. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 009010 12 K od 2. jula 2012. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Okružnog suda, te od Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 1. oktobra 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni i Okružni sud su dostavili odgovor na apelaciju 8. decembra 2014. godine, a Tužilaštvo nije dostavilo odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 009010 12 K od 2. jula 2012. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 009010 12 Kž 4 od 18. oktobra 2012. godine, apelant je proglašen krivim da je na način i u vrijeme, bliže opisano u dispozitivu presude, počinio krivično djelo iznuda iz člana 242. stav 2. u vezi sa stavom 1, u vezi sa članom 23. Krivičnog zakona Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06 i 73/10, u daljnjem tekstu: KZRS) za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i krivično djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oružjem ili eksplozivnim materijama iz člana 399. stav 1. KZRS za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, pa je primjenom člana 42. stav 2. tačka 2) citiranog zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 29. februara 2012. godine pa dalje. Na temelju člana 62. KZRS, u vezi sa članom 399. stav 8. istog zakona, apelantu je oduzeta puška marke "pumparica", fabričke oznake, sa mecima za navedenu pušku, te sa redenikom za municiju, bliže navedeno kao u izreci presude.

6. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je Tužilaštvo protiv apelanta i prvooptuženog 26. marta 2012. godine podiglo optužnicu broj T 13 1 KT 0002482 12 zbog krivičnog djela iznuda iz člana 242. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 23. KZRS, a protiv apelanta i zbog krivičnog djela nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija iz člana 399. stav 1. istog zakona, koju je potvrdio sudija za prethodno saslušanje ovog suda 27. marta 2012. godine. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve izvedene dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, taj sud je utvrdio da su se apelant i prvooptuženi 29. februara 2012. godine, u vrijeme precizirano kao u izreci presude, zajedno i po prethodnom dogovoru dovezli u mjesto Poljavnice, općina Novi Grad, vozilom marke "audi A6", registarskih oznaka M87-J-135, čiji je vlasnik prvooptuženi, tačnije u krug preduzeća "Evrorad" d.o.o. Brčko - PJ Novi Grad (u daljnjem tekstu: predmetno preduzeće), s namjerom da utjeraju dug od 25.000,00 KM od oštećenog Mirka Krivokuće (u daljnjem tekstu: oštećeni), zamjenika direktora predmetnog preduzeća, koji je prvooptuženi po osnovu ugovora o zajedničkom ulaganju uložio u predmetno preduzeće radi zajedničke proizvodnje košnica za domaće i inozemno tržište. Okružni sud je, dalje, utvrdio da su apelant i prvooptuženi po dolasku u krug predmetnog preduzeća izašli iz vozila, nakon čega su verbalno i fizički napali oštećenog pri čemu je on pao na zemlju i zadobio lakše tjelesne povrede. Nakon toga su oštećenog pokušali silom uvući u vozilo tako što su ga vukli po zemlji, te, pošto u tome nisu uspjeli, oštećenom su zaprijetili "da će lišiti života njega i njegovu porodicu ukoliko odmah ne isplati dug". Kada im je oštećeni obećao da će novac donijeti istog dana u popodnevnim satima u Banju Luku, apelant i prvooptuženi su vozilom napustili mjesto događaja i uputili se prema Banjoj Luci, gdje ih je u mjestu Omarska zaustavila policija i lišila slobode. Osim toga, Okružni sud je utvrdio da je oštećeni u predmetnom preduzeću obavljao funkciju zamjenika direktora, a da je vlasnik preduzeća njegova majka Zorka Krivokuća, dok je uvidom u ugovor o zajedničkom ulaganju utvrđeno da su navedeni ugovor zaključili prvooptuženi, sa jedne strane, i zakonski zastupnik direktora predmetnog preduzeća Boška Bokana, s druge strane, na period od 24 mjeseca sa početkom primjene od 15. oktobra 2011. godine do 15. oktobra 2013. godine. Prvooptuženi je uložio u to preduzeće 25.000,00 KM radi zajedničke proizvodnje košnica s tim da će na temelju uloženih sredstava prvooptuženi od svake prodate košnice dobijati četiri KM. Ugovor o zajedničkom ulaganju, osim direktora predmetnog preduzeća, potpisao je i oštećeni i on je ovjeren pečatom preduzeća. Analizirajući izvedene dokaze, Okružni sud je zaključio da su se radnjama apelanta i prvooptuženog stekli svi elementi bića krivičnog djela iznuda iz člana 242. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 23. KZRS, da su postupali kao saizvršioci, jer su u krug predmetnog preduzeća došli s namjerom i po prethodnom dogovoru da iznude dug od oštećenog.

7. U obrazloženju presude Okružni sud je, dalje, naveo da je 29. februara 2012. godine izvršen pretres apelantovog stana, da je naredbu za pretres u pisanom obliku sačinio ovlašteni policijski službenik Branislav Railić, koju je u usmenom obliku izdao sudija za prethodni postupak Miloš Radulović. Tom prilikom u apelantovoj kući pronađeni su i oduzeti puška "pumparica", fabričke oznake kao u izreci presude, meci za navedenu pušku (34 komada – patrona) i redenik za municiju (u daljnjem tekstu: vatreno oružje i meci za oružje), čije držanje je, prema ocjeni tog suda, protivno odredbi člana 7. Zakona o oružju i municiji ("Službeni glasnik RS" br. 70/07, 24/09, 118/09 i 40/11), odnosno čije držanje građanima nije dozvoljeno. Potvrdu o oduzimanju stvari je potpisao vlasnik kuće u kojoj se nalazi apelantov stan Milenko Inđić, koji je bio prisutan prilikom pretresa. Okružni sud je, na temelju iskaza svjedoka Miloša Radulovića, sudije Osnovnog suda Novi Grad, utvrdio da mu je ovlašteno službeno lice - kriminalistički inspektor PS Novi Grad, Branislav Railić podnio usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje stana i drugih prostorija koje koristi apelant, jer se apelantov stan i druge prostorije koje je trebalo pretresti nalaze u Banjoj Luci, odnosno jer je postojala mogućnost da se pretres odgodi. Tom prilikom je sudija za prethodni postupak Miloš Radulović izdao naredbu u usmenom obliku i dao saglasnost da pretres apelantovog stana izvrše službenici policije, ali tu zabilješku, zapisnik o izdavanju naredbe je, kako je istakao, propustio da uloži u spis suda, što je Okružni sud, također, utvrdio uvidom u spis Osnovnog suda Novi Grad broj 76 0 K 011133 12 KPP. Pošto je apelantova odbrana osporavala zakonitost izvršenog pretresa apelantovog stana i dokaza pribavljenih navedenim pretresom, u smislu da se na nezakonito pribavljenim dokazima ne može temeljiti odluka suda, ovaj sud je navode apelantove odbrane odbio kao neosnovane, ukazujući da se "zakonitost" izvršenja pretresa apelantovog stana treba ocijeniti prema vremenu preduzimanja navedene radnje, te da je pretres apelantovog stana izvršen na zakonit način na temelju naredbe za pretresanje izdate 29. februara 2012. godine. Dakle, suprotno navodima apelantove odbrane, Okružni sud smatra da su ovlaštena službena lica prilikom pretresa apelantovog stana postupala na osnovu naredbe izdate u obliku propisanom zakonom i od donosioca propisanog zakonom (sudije koji je dao saglasnost da ovlaštena službena lica izvrše pretres apelantovog stana). Okružni sud je naglasio da je tačno da sudija za prethodni postupak nije postupio u skladu sa odredbom člana 120. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09 i 92/09, u daljnjem tekstu: ZKPRS), ali da isto tako smatra da to njegovo (ne)postupanje ne može imati povratno djejstvo da radnju pretresa stana i drugih apelantovih pratećih prostorija za koju smatra da je izvršena na zakonit način učini nezakonitom. Budući da je apelantova odbrana podsjetila na Odluku Ustavnog suda BiH broj AP 291/08, Okružni sud smatra da iz navedene odluke slijedi da je Ustavni sud u konkretnom slučaju ocjenjivao ustavnost presude Okružnog suda u Trebinju, donesene 2007. godine, da je pretres prostorija u tom krivičnom predmetu vršen prije donošenja navedene presude, da sudija za prethodni postupak u konkretnom slučaju nije zabilježio tok razgovora kada je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretres, shodno čemu navedeni propust sudije predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 1. tačka z) tada važećeg ZPKRS ("Službeni glasnik RS" br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07 i 68/07). Navedeno zbog toga što, kada je donesena presuda Okružnog suda u Trebinju, članom 10. stav 2. tada važećeg ZKPRS je bilo propisano da sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima koji su pribavljeni povredama ovog zakona. Međutim, imajući u vidu da je ova odredba pretrpjela izmjene stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o krivičnom postupku ("Službeni glasnik RS" broj 119/08), propust sudije za prethodni postupak u konkretnom slučaju ne predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba postupka u smislu člana 303. ZKPRS, jer su, kako navodi, dokazi pribavljeni radnjom pretresanja apelantovog stana u konkretnom slučaju pribavljeni na zakonit način. Stoga, Okružni sud je zaključio da su se apelantovim radnjama stekli svi elementi bića krivičnog djela nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija iz člana 399. stav 1. KZRS.

8. Vrhovni sud je, ispitujući presudu prvostepenog suda, navode apelantove odbrane odbio kao neosnovane. Naime, Vrhovni sud je, u vezi sa navodima apelantove odbrane koji se odnose na povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka z) ZKPRS, odnosno da se presuda prvostepenog suda temelji na nazakonito pribavljenim dokazima, prihvatio kao pravilan stav prvostepenog suda da je naredbu za pretresanje apelantovog stana izdao sud (sudija za prethodni postupak) na usmeni zahtjev za izdavanje naredbe koji je podnijelo ovlašteno službeno lice u postupku i obliku propisanim zakonom, a da kasnije (ne)postupanje sudije za prethodni postupak, u smislu člana 120. stav 3. tada važećeg ZKPRS, ovu naredbu ne može učiniti nezakonitom. Vrhovni sud je, također, odbio kao neosnovane apelantove navode kojim on osporava prvostepenu presudu u odnosu na krivično djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija, ističući da je izreka prvostepene presude nerazumljiva, odnosno da ona nije dala razloge o svim odlučnim činjenicama koje se odnose na povredu odredbe člana 311. stav 1. tačka k) ZKPRS, ocijenivši da je prvostepeni sud dao jasne razloge o svim odlučnim činjenicama i da se odluka tog suda temelji na pravilnoj ocjeni dokaza kako je to i propisano čl. 295. i 304. stav 7. ZKPRS. Na temelju toga je zaključio da je Okružni sud izveo pravilan zaključak da je apelant neovlašteno držao vatreno oružje i municiju za to oružje, čije držanje građanima nije dozvoljeno, jasno obrazlažući način preduzimanja navedenih radnji, kako je to bliže opisano izrekom prvostepene presude. Vrhovni sud, također, smatra da je prvostepeni sud pravilno i zakonito izveo dokaze na glavnom pretresu koji predstavljaju pouzdanu osnovu da taj sud zaključi o svim činjenicama koje imaju odlučni značaj za postojanje krivičnog djela iznuda.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što je ključni dokaz na temelju kojeg je utvrđeno da je počinio krivično djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija, i sam način pronalaženja dokaza izvršen na temelju proizvoljne primjene ZKPRS. S tim u vezi, ističe da je sudija za prethodni postupak propustio da sačini zapisnik o datoj usmenoj naredbi za pretresanje njegovog stana i naredbu u roku od 24 sata uloži u predmetni spis suda, zbog čega tvrdi da se radi o propustu koji je takve prirode da učinjeno pretresanje čini nezakonitim, te da se obje osporene presude temelje na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način, zbog čega smatra da mu je povrijeđeno pravo na odbranu. U vezi sa ovim navodima, apelant se pozvao na Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 291/08 od 19. novembra 2011. godine na koju je, kako ističe, njegova odbrana ukazivala i tokom trajanja postupka. Prema tome, apelant tvrdi da su pobijanim presudama počinjene bitne povrede ZKPRS, jer su utemeljene na dokazu pribavljenom nezakonito, pa predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju.

b) Odgovor na apelaciju

10. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da nisu povrijeđena apelantova prava na koja se poziva u apelaciji i predložio Ustavnom sudu da apelaciju odbije kao neosnovanu.

11. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je tačno da je sudija za prethodni postupak propustio da sačini zapisnik o datoj usmenoj naredbi za pretresanje apelantovog stana, te da ga u roku od 24 sata odloži u predmetni spis. Međutim, smatra da se zakonitost izvršenja navedene radnje dokazivanja treba ocijeniti prema vremenu preduzimanja radnje, jer je u konkretnom slučaju pretres apelantovog stana i ostalih prostorija izvršen na osnovu naredbe za pretres izdate 20. februara 2012. godine, koju je u pisanom obliku sačinio ovlašteni policijski službenik Branislav Railić, a koju je u usmenom obliku izdao sudija za prethodni postupak Miloš Radulović. Dakle, na temelju navedenih radnji Okružni sud smatra da je pretres apelantovog stana proveden na zakonit način, da su tom prilikom od apelanta oduzete puška i municija za pušku, a da je potvrdu o privremenom oduzimanju navedenih predmeta potpisao svjedok Milenko Inđić, vlasnik kuće. Prema tome, Okružni sud navodi da je tačno da sudija za prethodni postupak nije u cijelosti postupio u skladu sa odredbom člana 120. stav 3. ZKPRS i da nije sudu u roku od 24 sata predao prethodno sastavljen zapisnik povodom usmenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje. Međutim, također smatra da postupanje navedenog sudije ne može imati povratno djejstvo, da radnju pretresanja apelantovog stana i drugih prostorija koju su već izvršili ovlašteni službenici na zakonit način učini nezakonitom. Također, taj sud je u odgovoru na apelaciju ukazao da je odredbom člana 10. stav 2. ZKPRS propisano da sud ne može temeljiti svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i međunarodnim ugovorima koje je ratificirala BiH, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona, a da, u smislu člana 311. ZKPRS, (ne)postupanje nadležnog sudije prema članu 120. stav 3. navedenog zakona ne predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, pa, prema tome, njegovo nepostupanje radnju pretresanja apelantovog stana ne može učiniti nezakonitom. Okružni sud, također, navodi da je tačno da se apelantova odbrana tokom postupka pozivala na Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 291/08 i, u vezi s tim, ponavlja svoj stav iskazan u obrazloženju svoje presude, pa apelantove navode smatra neosnovanim, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

12. U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09, 92/09 i 100/09) relevantne odredbe glase:

Član 3.
Pretpostavka nevinosti i načelo in dubio pro reo

(1) Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivica.

(2) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili od kojih zavisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva, sud rješava odlukom na način koji je povoljniji za optuženog.

Član 10. st. 2. i 3.
Zakonitost dokaza

[…]

(2) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i međunarodnim ugovorima, koje je ratifikovala Bosna i Hercegovina, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.

(3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog člana.

Član 14.
Jednakost u postupanju

(1) Sud je dužan da stranke i branioca tretira na jednak način i da svakoj od strana pruži iste mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnom pretresu.

(2) Sud, tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su da sa jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, ali i one koje mu idu u korist.

Član 15.
Slobodna ocjena dokaza

Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Član 120.
Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe

(1) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odgađanja.

(2) Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, sudija za prethodni postupak će dalji tok razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, zapisnik se u roku od 24 časa mora dati na prepis čija se istovjetnost ovjerava i čuva sa originalnim zapisnikom.

(3) Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, sudija za prethodni postupak će dalji tok razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, sudija za prethodni postupak je dužan dati zapisnik na prepis, ovjeriti istovjetnost prepisa i predati originalni zapisnik i prepis sudu u roku od 24 časa od izdavanja naredbe. U slučaju doslovnog bilježenja razgovora, sudija za prethodni postupak će potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 časa od izdavanja naredbe.

Član 121.
Izdavanje naredbe za pretresanje

(1) Ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretres.

(2) Kad sudija za prethodni postupak odluči da izda naredbu za pretres na osnovu usmenog zahtjeva, podnosilac takvog zahtjeva sam će sastaviti naredbu u skladu sa članom 122. ovog zakona i pročitaće ga u cjelini sudiji za prethodni postupak.

Član 122.
Sadržaj naredbe za pretresanje

Naredba za pretresanje sadrži:

[…]

b) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva, to će se navesti uz naznačenje imena sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja;

[…].

Član 134.
Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije

Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija deponuju se u sudu ili sud na drugi način obezbjeđuje njihovo čuvanje.

Član 311.
Bitne povrede odredaba krivičnog postupka

(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:

[…]

z) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnivati presuda:

[…]

13. U Krivičnom zakonu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 49/03, 70/06 i 73/10) relevantne odredbe glase:

Saizvršilaštvo

Član 23.

Ako više lica, učestvovanjem u radnji izvršenja ili na drugi način, zajednički izvrše krivično djelo – svako od njih kazniće se kaznom propisanom za to djelo.

Sticaj krivičnih djela

Član 42. stav 2. tačka 2.
[…]

(2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po sljedećim pravilima:

2) ako je za krivična djela u sticaju utvrdio kazne zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije dostići zbir utvrđenih kazni niti preći dvadeset godina zatvora;

[…].

Član 242. st. 1. i 2.

(1) Ko u namjeri da sebi ili drugome pribavi protivpravnu imovinsku korist, silom ili ozbiljnom prijetnjom, prinudi drugoga da nešto učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine, ili ko na takav način utjeruje dug,

kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

2) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu od 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM ili ako je pri izvršenju djela upotrijebljeno kakvo oružje ili opasno sredstvo, ili je djelo učinjeno od strane više lica ili na naročito grub i ponižavajući način,

kazniće se zatvorom od dvije do dvanaest godina.

[…]

Nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija

Član 399. stav 1.

(1) Ko novlašteno izradi, prepravi, drži, proda, nabavi, vrši razmjenu, unese u zemlju, ili iz nje iznese, vatreno, hemijsko, biološko ili nuklearno oružje, municiju ili eksplozivne materije, ili kakvo drugo borbeno sredstvo čije izrađivanje, nabavljanje, prodaja, nošenje ili držanje građanima uopšte nije dozvoljeno ili je ograničeno,

kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

[…]

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 11 0 K 009010 12 Kž 4 od 18. oktobra 2012. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 8. novembra 2012. godine, a apelacija je podnesena 13. decembra 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelant se žali da su pobijanim presudama počinjene bitne povrede ZKPRS, da su utemeljene na dokazu pribavljenom nezakonito, na temelju kojeg je utvrđeno da je počinio krivično djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija, zbog čega smatra da mu je na takav način povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz ovog člana, stav 2. što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže.

[…]

21. U konkretnom slučaju se radi o krivičnom postupku u kojem je apelant proglašen krivim za krivična djela propisana zakonom, te je osuđen na kaznu zatvora. Dakle, u postupku je utvrđivana utemeljenost krivične optužbe protiv apelanta, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Također, iako je temeljna svrha člana 6, kada je riječ o krivičnom postupku, osigurati pošteno suđenje na "sudu" koji je nadležan rješavati o "svakoj krivičnoj optužbi", to ne znači da se taj član ne primjenjuje i na prethodne postupke. Prema tome, član 6. može biti mjerodavan prije nego što predmet dođe u fazu suđenja ako i u mjeri u kojoj postoji vjerovatnost da će pravičnost suđenja biti ozbiljno narušena inicijalnim nepoštivanjem odredaba tog člana (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Imbrioscia protiv Švajcarske, presuda od 24. novembra 1993. godine, stav 36, Serija A broj 275, te Salduz protiv Turske, presuda od 27. novembra 2008. godine [GC], broj 36391/02, stav 50). Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je pobijanim presudama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje zaštićeno članom 6. Evropske konvencije.

22. Kada se utvrđuje da li je postupak u cjelini bio pravičan, potrebno je uzeti u obzir i da li su poštivana prava odbrane. Posebno se mora ispitati da li je apelantu pružena prilika da ospori vjerodostojnost dokaza i da se usprotivi njegovoj upotrebi. Osim toga, mora se uzeti u obzir i kvalitet dokaza, između ostalog i da li je, zbog okolnosti u kojima je dokaz pribavljen, dovedena u pitanje njegova pouzdanost ili tačnost (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Bykov protiv Rusije, presuda od 10. marta 2009. godine [GC], predstavka broj 4378/02, stav 90).

23. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant za krivično djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oružja i eksplozivnih materija osuđen na temelju dokaza – neovlašteno držanje puške i metaka za pušku, bliže označenih kao u izreci prvostepene presude, koji je pronađen prilikom pretresa njegovog stana. Navedeni pretres je, prema apelantovom mišljenju, proveden suprotno odredbama ZKPRS, jer prilikom izdavanja naredbe za pretres na temelju usmenog zahtjeva ovlaštenog službenog lica sudija za prethodni postupak nije sačinio zapisnik o obavljenom razgovoru i izdavanju naredbe za pretres i predao ga sudu u roku propisanom zakonom. Ustavni sud, stoga, smatra da su ovo ključni navodi koje mora ispitati u konkretnom slučaju.

24. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da je u svojoj praksi rješavao slično činjenično i pravno pitanje i to u Odluci broj AP 291/08 (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 291/08 od 19. novembra 2011. godine, dostupnu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojoj je utvrdio povredu ustavnog prava na pravično suđenje zbog toga što su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo, odredbu člana 120. stav 3. ZKPRS, i zaključili da "propust sudije za prethodni postupak da sačini zapisnik i da ga preda sudu, kako je propisano odredbom člana 120. stav 3. ZKPRS, predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 1. tačka z) istog zakona, jer pretresanje izvršeno mimo zakonskih propisa čini preduzetu radnju nezakonitom, što ima kao posljedicu da se dokazi pribavljeni tom radnjom ne mogu koristiti u dokaznom postupku, prema odredbi člana 10. stav 2. ZKPRS, kojom je propisano da sud ne može temeljiti svoju odluku na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama navedenog zakona". Ustavni sud je, također, u navedenoj odluci ukazao "da je odredbom člana 120. stav 3. ZKPRS eksplicitno propisano da će, u slučaju izdavanja naredbe za pretresanje na temelju usmenog zahtjeva, sudija za prethodni postupak zapisati daljnji tok razgovora i potpisanu kopiju zapisnika predati sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. Prema mišljenju Ustavnog suda, ova odredba je, nesporno, imperativnog karaktera i jasno i nedvosmisleno nameće obavezu sudiji za prethodni postupak da sačini zapisnik prilikom izdavanja naredbe za pretres na temelju usmenog zahtjeva i da taj zapisnik preda sudu u roku od 24 sata, a da je ova obaveza nametnuta upravo radi jamstva da je usmena naredba za pretres izdata isključivo na temelju odobrenja sudije za prethodni postupak, odnosno da je ostvarena funkcija suda u pogledu utvrđivanja da postoje zakonski uvjeti za pretresanje, a sam rok od 24 sata isključuje mogućnost eventualnih naknadnih zloupotreba". Osim toga, "prema mišljenju Ustavnog suda, ZKPRS ne ostavlja mogućnost da se nezapisivanje toka razgovora (pri izdavanju usmene naredbe za pretres), kao i nepredavanje ovjerene kopije zapisnika sudu može kasnije konvalidirati određenim radnjama (npr., davanjem iskaza sudije za prethodni postupak o izdanoj usmenoj naredbi za pretres)". "Stoga, imajući u vidu navedeno, za Ustavni sud nije sporno da naredba za pretres apelantovog automobila na temelju usmenog zahtjeva nije izdata u skladu sa odredbom člana 120. stav 3. ZKPRS, jer odredba ZKPRS koja striktno propisuje uvjete za izdavanje takve naredbe i njihovo nepoštivanje se ne može konvalidirati kasnijim radnjama" (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 291/08, stav 42).

25. Ustavni sud, također, podsjeća da je u Odluci broj AP 291/08 analizirano i pitanje da li je proizvoljna primjena člana 120. stav 3. ZKPRS imala kao posljedicu donošenje arbitrarnih odluka kojima je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te je, s tim u vezi, konstatirao da, ako je dokaz pribavljen nezakonito, onda sud na njemu ne može temeljiti svoju odluku. Dakle, u navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio da, "imajući u vidu da su redovni sudovi nađenu opojnu drogu koristili kao dokaz u krivičnom postupku, tačnije rečeno, to je bio de facto jedini direktan dokaz kojim se apelant teretio za predmetno krivično djelo, a taj dokaz pribavljen je proizvoljnom primjenom člana 120. stav 3. ZKPRS, onda, prema mišljenju Ustavnog suda, taj dokaz (opojna droga) nema potreban kvalitet da bi sudovi na njemu mogli temeljiti svoje odluke, kao što je učinjeno u konkretnom slučaju" (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 291/08, stav 44), te su na takav način donesene arbitrarne odluke kojima je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

26. U okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud podsjeća da je Okružni sud u odgovoru na apelaciju istakao "da se zakonitost izvršenja radnje dokazivanja treba ocijeniti prema vremenu preduzimanja navedene radnje", jer smatra da je pretres apelantovog stana i ostalih prostorija izvršen zakonito na temelju naredbe za pretres od 29. februara 2012. godine, koju je u pisanom obliku sačinilo ovlašteno službeno lice Branislav Railić, a koju je u usmenom obliku izdao sudija za prethodni postupak Miloš Radulović. Dakle, taj sud, suprotno navodima iz apelacije, smatra da na zakonitost navedene radnje i izvršenog pretresa apelantovog stana ne može imati utjecaj kasnije (ne)postupanje nadležnog sudije za prethodni postupak, koji je razgovor sa ovlaštenim službenim licem koje je pismenu naredbu sačinilo zabilježio (snimio), ali koji je propustio da preda zapisnik o podnesenom usmenom zahtjevu za izdavanje naredbe za pretres u spis predmeta tog suda u roku od 24 sata od izdavanja naredbe prema članu 120. stav 3. ZKPRS. Iako ukazuje da sudija za prethodni postupak nije "u cijelosti" postupio u skladu sa citiranom odredbom ZKPRS, Okružni sud tvrdi da to njegovo ne(postupanje) ne može imati povratno djejstvo na izvršenu radnju pretresa (koja je, kako je već naveo, izvršena zakonito) i učiniti je nezakonitom, a tvrdnju tog suda Ustavni sud smatra proizvoljnom.

27. U okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud smatra da su sudovi institut zakonitosti dokaza dužni ocijeniti prema odredbi člana 10. stav 2. ZKPRS kojom je propisano da svoje odluke ne mogu zasnivati na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i međunarodnim ugovorima koje je ratificirala Bosna i Hercegovina, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona, a u vezi sa članom 120. ZKPRS kojim su eksplicitno propisani uvjeti za izdavanje naredbe za pretresanje na temelju usmenog zahtjeva, koji moraju biti kumulativno ispunjeni, što, prema ocjeni Ustavnog suda, posebno naglašava imperativni karakter citirane odredbe zakona, koja jasno i nedvosmisleno nameće obavezu sudiji za prethodni postupak da sačini zapisnik prilikom izdavanja naredbe za pretres na temelju usmenog zahtjeva i da taj zapisnik preda sudu u roku od 24 sata. Prema mišljenju Ustavnog suda, ova obaveza je upravo i nametnuta sudiji za prethodni postupak radi jamstva da je usmena naredba za pretres izdata isključivo na temelju odobrenja sudije za prethodni postupak, čime je, ustvari, ostvarena funkcija suda u pogledu utvrđivanja postojanja i ispunjavanja zakonskih uvjeta za pretresanje. Osim toga, Ustavni sud smatra da rok od 24 sata isključuje mogućnost eventualnih naknadnih zloupotreba, jer se usmeni zahtjev za pretres može podnijeti isključivo u situaciji kada postoji opasnost od odgađanja. U tom slučaju sudija za prethodni postupak je dužan zabilježiti tok razgovora i u slučaju kada koristi zvučni ili stenografski zapisnik, dati ga na prepis, ovjeriti i originalni zapisnik i prepis predati sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. U slučaju kada se doslovno bilježi razgovor, sudija je dužan potpisati kopiju zapisnika i predati ga sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe, a nepoštivanje propisanih uvjeta iz citirane odredbe zakona se ne može konvalidirati kasnijim radnjama. Dakle, izdavanje naredbe za pretresanje na temelju usmenog zahtjeva se isključivo vrši na temelju odobrenja sudije za prethodni postupak iz čega nesporno slijedi da se radi o institutu koji je kompleksniji i strožiji za razliku od situacije kada sudija za prethodni postupak direktno izdaje pisanu naredbu za pretres, jer u slučaju usmenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretres, prema odredbi člana 120. stav 3. ZKPRS, moraju biti kumulativno ispunjeni svi uvjeti propisani citiranom odredbom zakona, pa sud svoju odluku ne može temeljiti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama odredbe citiranog zakona. U okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo, odredbu člana 120. stav 3. ZKPRS, kada su zaključili da propust sudije za prethodni postupak da sačini zapisnik i preda ga sudu, kako je propisano odredbom člana 120. stav 3. ZKPRS, ne predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka z) istog zakona, jer pretresanje koje je izvršeno mimo uvjeta propisanih zakonom čini poduzetu radnju nezakonitom, što dalje ima kao posljedicu da se dokazi pribavljeni tom radnjom ne mogu koristiti u dokaznom postupku (član 10. stav 2. ZKPRS).

28. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud smatra da ne postoji način za šire tumačenje ovlaštenja datih nadležnim organima "javne vlasti" u vršenju radnji propisanih navedenim odredbama ZKPRS "pretresa i sl.", jer, kako je već navedeno, radi se o strogom poštivanju odredaba citiranog zakona, što je nesporno i bio cilj zakonodavca, sve zbog zakonitog izvođenja dokaza, izdavanja naredbe za pretres na temelju usmenog zahtjeva, odnosno kojim odredbama je isključivo dato ovlaštenje sudiji za prethodni postupak koji je dužan da postupa u skladu sa navedenim odredbama ZKPRS (član 120. stav 3. ZKPRS) i time onemogući kršenje drugih osnovnih ljudskih prava izvođenjem nezakonitih dokaza kao što je pravo na dom (u konkretnom slučaju nepovredivost apelantovog prava na stan i ostale prostorije) iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

29. Stoga, Ustavni sud smatra da je i stav Vrhovnog i Okružnog suda proizvoljan, da se u slučajevima u kojima je apelant osuđen zato što je počinio krivično djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oružja i eksplozivnih materija, da je izvršen na temelju dokaza pribavljenih proizvoljnom primjenom člana 120. stav 3. ZKPRS, onda, prema mišljenju Ustavnog suda, taj dokaz (puška i municija za pušku) nema potreban kvalitet da bi sudovi na njemu mogli temeljiti svoje odluke, kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju, te da su na takav način donesene odluke arbitrarne. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra apelantove navode o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, konkretno člana 311. stav 1. tačka z), osnovanim.

30. Imajući u vidu da je apelant u konkretnom slučaju osuđen za predmetno krivično djelo (nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija iz člana 399. stav 1. KZRS) i za krivično djelo iznuda iz člana 242. stav 2. a u vezi sa stavom 1. i članom 23. KZRS za šta je primjenom člana 42. stav 2. tačka 2) citiranog zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine i šest mjeseci, Ustavni sud je odlučio da je u konkretnom slučaju presudu Vrhovnog suda potrebno u cijelosti ukinuti s tim da je taj sud u ponovnom postupku dužan, isključivo u okviru svojih ovlaštenja i prema vlastitoj procjeni, ispitati dio presude koji se odnosi na nedozvoljenu proizvodnju i promet oružja ili eksplozivnih materija s obzirom na to da je taj dio presude zasnovan na dokazu (oružje i municija) koji je pronađen kod apelanta prilikom pretresa koji je izvršen na temelju usmene naredbe za pretres o čijoj (ne)zakonitosti je Ustavni sud detaljnije ukazao u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, te da navedenu povredu ocijeni nezavisno u odnosu na krivično djelo iznuda iz člana 242. stav 2. KZRS.

31. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se odluke redovnih sudova zasnivaju isključivo na dokazu (oružje i municija nađeni kod apelanta prilikom pretresa njegove kuće) koji je pribavljen arbitrarnom primjenom relevantnih odredaba člana 120. stav 3. ZKPRS, jer sudija za prethodni postupak nije sačinio zapisnik o usmeno izdatoj naredbi za pretres i taj zapisnik dostavio sudu u zakonskom roku.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r