Službeni glasnik BiH, broj 41/11
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici održanoj 8. decembra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj
AP 384/08, rješavajući apelaciju
Danka Mihajlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija
Danka Mihajlovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetima Suda Bosne i Hercegovine broj P-263/07 i Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 002819 10.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj 11 0 U 002819 10.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Danku Mihajloviću u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 1.200 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
1. Danko Mihajlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 31. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu P-263/07Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH je 8. februara 2008. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Od Suda BiH je naknadno, 3. juna 2010. godine, zatraženo da dostavi na uvid spis broj P-263/07.
3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 12. septembra, 16. septembra i 25. septembra 2008. godine, a 9. juna 2010.godine je obavijestio Ustavni sud da nije u mogućnosti dostaviti traženi spis, s obzirom da je spis proslijeđen Okružnom sudu na odlučivanje.
4. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda zatraženo je 15. juna i 23. augusta 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju i na uvid spis tog suda u navedenom predmetu.
5. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju i traženi spis 1. septembra 2010. godine.
6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 5. oktobra 2010. godine.
III. Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Rješenjem Vojne pošte (u daljnjem tekstu: VP) Banjaluka, interni broj 031/278-12 od 10. maja 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Komande divizije "R" interni broj 06/2-34 od 26. jula 2004. godine, apelantu je prestala služba u Vojsci Republike Srpske (u daljnjem tekstu: VRS).
9. Apelant je protiv Rješenja Komande 1. divizije "R" interni broj 06/2-34 od 26. jula 2004. godine 21. augusta 2006. godine podnio tužbu Okružnom sudu u Banjaluci, koji je Presudom broj U-285/04 od 25. oktobra 2005. godine tužbu uvažio i osporeni akt poništio.
10. U ponovljenom postupku Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine, Zajednički štab Oružanih snaga, Generalštab VRS, Komanda 1. divizije "R" je donijela Rješenje broj 06/2-62 od 9. juna 2006. godine kojim je djelimično usvoj�na apelantova žalba, podnesen� protiv VP Banjaluka interni broj 031/278-12 od 10. maja 2004. godine, te je kao datum prestanka službe utvrđen 14. maj 2004. godine, umjesto 8. maj 2004. godine.
11. Apelant je protiv Rješenja Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine, Zajedničkog štaba Oružanih snaga, Generalštaba VRS, Komande 1. divizije "R" broj 06/2-62 od 9. juna 2006. godine. podnio tužbu Okružnom sudu u Banjaluci, koji se Rješenjem broj 011-0-U-06-000731 od 23. aprila 2007. godine proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u navedenoj pravnoj stvari i tužbu ustupio na nadležni postupak Sudu BiH kao stvarno nadležnom sudu. Predmet je Sudu BiH dostavljen 25. maja 2007. godine i signiran je pod brojem U-827/07.
12. Apelant je 29. maja 2007. godine uputio urgenciju predsjednici Suda BiH da se njegov predmet uzme prioritetno u rad zbog toga što je obolio od multipleks skleroze.
13. Predmet U-827/07 je 13. juna 2007. godine proslijeđen iz Upravnog odjeljenja Suda BiH u Parnično odjeljenje Suda BiH i zaveden u P upisnik pod brojem P-263/07, jer se radi o predmetu koji se odnosi na zaštitu prava iz radnog odnosa bivšeg zaposlenika Ministarstva odbrane Republike Srpske (u daljnjem tekstu: RS).
14. Sud BiH je 14. juna 2007. godine uputio apelantu dopis broj SU-471/07 u kojem ga je obavijestio da će njegov predmet biti uzet u rad jer se "radi o predmetu koji se po zakonu rješava prioritetno".
15. Rješenjem Suda BiH broj P-263/07 od 19. augusta 2008. godine apelantu je naloženo da u roku od osam dana od dana prijema rješenja uredi i dopuni tužbu podnesenu 21. augusta 2006. godine, i to radi označavanja osnova za nadležnost suda, pravilnog označavanja stranaka s potpunim podacima u pogledu zastupanja i adrese, opredjeljenja i određenja tužbenog zahtjeva, označavanjem vrijednosti spora, pravnog osnova, činjenica na kojima se zasniva zahtjev, kao i dokaza kojima se utvrđuju te činjenice.
16. Apelant je uređenu i dopunjenu tužbu dostavio Sudu BiH 1. septembra 2008. godine.
17. Sud BiH je apelantovu tužbu dostavio Pravobranilaštvu BiH, kao pravnom zastupniku tuženog, 4. septembra 2008. godine s napomenom da odgovor na tužbu dostavi direktno tužitelju.
18. Pravobranilaštvo BiH je odgovor na apelantovu tužbu dostavilo Sudu BiH 3. oktobra 2008. godine. U odgovoru na tužbu je istaknut prigovor stvarne nenadležnosti Suda BiH zbog toga što se iz dokaza priloženih uz tužbu može konstatovati da nije poništeno rješenje Ministarstva odbrane BiH, već rješenje entitetskog ministarstva, odnosno VRS, tako da je u izvršenju presude donošenje rješenja bilo u nadležnosti Vlade RS, a ne Komande divizije "R" koja je bila u sastavu Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine. U tom smislu tuženi se pozvao na odredbe člana 72. stav 2. Zakona o odbrani ("Službeni glasnik BiH" br. 88/05).
19. Sud BiH je zakazao pripremno ročište za 18. oktobar 2008. godine. U spisu Suda BiH nema podataka da je navedeno ročište održano.
20. Sud BiH, sudija Prvostepenog parničnog odjeljenja, je dopisom broj P-263/07 od 26. novembra 2008. godine dostavio Upravnom odjeljenju Suda BiH apelantov predmet radi rješavanja sukoba nadležnosti. Sud BiH, sudija Prvostepenog parničnog odjeljenja, je smatrao da se u konkretnom slučaju ne radi ni o jednom imovinsko-pravnom sporu navedenom u članu 1. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, zbog čega je odbio stvarnu nadležnost za rješavanje u navedenom sporu.
21. Rješavajući o sukobu nadležnosti između Okružnog suda i Suda BiH, Vijeće Upravnog odjeljenja Suda BiH je donijelo Rješenje broj UR-370/08 od 20. novembra 2009. godine, kojim je utvrdilo da je za suđenje u konkretnoj pravnoj stvari stvarno nadležan Okružni sud
22. Rješenje Suda BiH broj UR-370/08 od 20. novembra 2009. godine i spis Suda BiH broj P-263/07 Okružni sud je primio 25. novembra 2009. godine.
23. Okružni sud je 27. aprila 2010. godine dostavio Vladi RS-a Rješenje Suda BiH broj UR-370/08 od 20. novembra 2009. godine i apelantovu tužbu radi dostavljanja odgovora na tužbu i upravnog spisa.
24. Ministarstvo finansija RS-a je 5. maja 2010. godine dostavilo Okružnom sudu odgovor na tužbu, a predmetni spis nije dostavljen s obrazloženjem da ga ne posjeduju i da bi se Okružni sud trebao obratiti Ministarstvu odbrane BiH radi pribavljanja spisa.
25. Okružni sud je 15. juna 2010. godine ponovo zatražio spis od Ministarstva finansija RS-a, navodeći da je kao pravni slijednik Ministarstva odbrane u Vladi RS-a obavezan da postupi prema traženju suda i spis predmeta pribavi od Ministarstva odbrane BiH, Zajedničkog štaba oružanih snaga, i ostavio im još jedan rok od 30 dana da postupe prema ranijem traženju suda.
26. Ministarstvo finansija je predmetni spis, nakon što ga je pribavilo od Ministarstva odbrane BiH, dostavilo Okružnom sudu 4. augusta 2010. godine.
27. Postupak pred Okružnim sudom još uvijek nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
28. Apelant smatra da mu je zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku, apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
29. Sud BiH je u svom odgovoru istakao da se u konkretnom predmetu radi o postupku zaštite prava iz radnog odnosa bivšeg zaposlenika Ministarstva odbrane Republike Srpske, da isti takvi radni predmeti iz 2005. godine i 2006. godine, koji su po zakonu prioritetni, još uvijek nisu okončani, te da će apelantov predmet biti prioritetno uzet u rad kada se okonča rad na predmetima iz 2005. i 2006. godine.
30. Okružni sud je u svom odgovoru na apelaciju istakao da je apelant podnio tužbu Okružnom sudu 21. augusta 2006. godine, a da je rješenje kojim se Okružni sud proglasio stvarno nenadležnim u konkretnoj pravnoj stvari doneseno 23. aprila 2007. godine, dakle u roku od sedam mjeseci od dana prijema predmeta, pa su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, a naročito ako se uzme u obzir broj spisa koje je zaprimio Okružni sud u 2006. godini i broj sudija koji su radili na referatu u 2005. i 2006. godini. Također, ovaj apelantov navod je neosnovan i u odnosu na daljnji tok postupka, s obzirom da je predmetni spis Sud BiH vratio Okružnom sudu 23. novembra 2009. godine, te da je Okružni sud spise predmeta upravnog organa uspio pribaviti od Ministarstva finansija RS-a, kao pravnog slijednika Ministarstva odbrane RS-a, nakon više traženja tek 10. augusta 2010. godine.
V. Relevantni propisi
31.
Zakon o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 109/05 od 16. novembra 2005. godine) u relevantnom dijelu glasi:
Član 48.
Sud će primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulirana ovim zakonom
32. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi::
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
33. Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 36/04 i 84/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 15.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
34. Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 88/05 i 94/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 72.
(Prijenos drugih prava i obaveza)
(1) Ministarstvo odbrane i entitetska ministarstva odbrane će, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, sačiniti sveobuhvatan popis ostalih prava i obaveza prijašnjih entitetskih ministarstava odbrane i predložiti plan o prijenosu ostalih prava i obaveza Ministarstvu odbrane, sa 1. januarom 2006. godine.
(2) Osim ako nije drugačije predviđeno u planu za prijenos ostalih prava i obaveza iz stava (1) ovog člana odobrenog u skladu sa članom 73. ovog zakona, entitetske vlade i dalje su odgovorne za dugove, zaduženja i ostale obaveze entitetskih ministarstava odbrane nastalih do 1. januara 2006. godine.
(3) Entitetske vlade ne mogu tražiti odštetu, doprinos ili obeštećenje od Bosne i Hercegovine u pogledu prijenosa ostalih prava i obaveza, osim u slučaju ako ih za to ovlasti Vijeće ministara Bosne i Hercegovine ili Parlamentarna skupština.
VI. Dopustivost
35. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
36. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
37. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog toga što upravni spor, koji je pokrenuo protiv rješenja o prestanku njegove službe u Vojsci Republike Srpske, nerazumno dugo traje navodeći da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
38. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
39. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
40. Apelant smatra da mu je zbog toga što nije donesena konačna odluka u ovom predmetu, koji se odnosi na prestanak njegove službe u VRS, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
41. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
42. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Relevantni principi
43. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava,
Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
44. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud,
Probsmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
45. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva (vidi Evropski sud,
Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18.
b) Period koji se uzima u obzir
46. Iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu i navoda apelacije proizlazi da se apelant žali na dužinu postupka koji je apelant pokrenuo tužbom u upravnom sporu pred Okružnim sudom, a koji je, u vrijeme podnošenja apelacije, vođen pred Sudom BiH nakon što se Okružni sud proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u navedenoj pravnoj stvari i tužbu ustupio na nadležni postupak Sudu BiH. Ustavni sud primjećuje da je, u međuvremenu, Sud BiH vratio predmet Okružnom sudu na nadležno rješavanje, pa će se dužina predmetnog postupka ispitati i u tom dijelu.
47. Apelant je Okružnom sudu podnio tužbu 21. augusta 2006. godine, a iz navoda apelacije i odgovora na apelaciju proizlazi da konačna (meritorna) odluka o apelantovoj tužbi još uvijek nije donesena. Dakle, relevantan period koji se u konkretnom slučaju mora uzeti u obzir je period od četiri godine i tri mjeseca.
c) Analiza dužine trajanja postupka
48. U konkretnom slučaju se radilo o upravnom sporu koji je pokrenut protiv rješenja upravnog organa o prestanku apelantove službe u VRS. S tim u vezi, imajući u vidu da se upravni spor, po pravilu, rješava na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.
49. Ustavni sud zapaža da je Okružnom sudu trebalo devet mjeseci da, odlučujući o apelantovoj tužbi protiv rješenja upravnog organa, donese rješenje kojim se proglasio nenadležnim i ustupio predmet na nadležno postupanje Sudu BiH. Zatim, nakon što se Okružni sud proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u apelantovom predmetu i predmet proslijedio Sudu BiH na nadležno postupanje, Sudu BiH je trebalo dvije godine i sedam mjeseci da odluči o sukobu nadležnosti između Okružnog suda i Suda BiH, pri čemu je, za vrijeme dok je bio kod Suda BiH, predmet bio u parničnom odjeljenju godinu i šest mjeseci, pa je ponovo vraćen u odjeljenje upravnih sporova. Konačno, kada je predmet ponovo vraćen Okružnom sudu na nadležno postupanje, Okružnom sudu je trebalo pet mjeseci da tužbu dostavi na odgovor Ministarstvu finansija i zatraži spis upravnog organa. Okružni sud i Sud BiH nisu ničim opravdali periode u kojima se apelantov predmet nalazio kod njih, osim velikim brojem predmeta koji se nalazi na rješavanju pred tim sudovima.
50. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud,
Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194. stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj
AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Također, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio dužini postupka. Osim toga, Ustavni sud naglašava da je ishod ovog predmeta od izuzetnog značaja za apelanta s obzirom da se tužbom osporava osnovanost prestanka radnog odnosa u VRS, te bi slijedom toga (u suštini se radi o radnom sporu) ovaj predmet trebalo rješavati po hitnom postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka neopravdano i da bi se moglo opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne smatra da postoje takve izuzetne okolnosti, niti su sudovi na to ukazali.
51. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka nije u skladu sa zahtjevom "razumnog roka", te da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Naknada nematerijalne štete
52. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000 KM zbog nedonošenja konačne upravne odluke, odnosno pravomoćne sudske odluke o njegovom zahtjevu za povrat stana. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
53. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da postupak povodom apelantove tužbe povodom rješenja o prestanku službe u VRS traje četiri godine i tri mjeseca do donošenja odluke Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 300,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
54. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada se ukupno trajanje postupka povodom tužbe u upravnom sporu u periodu od četiri godine i tri mjeseca može u potpunosti staviti na teret Okružnog suda i Suda BiH, te kada ti sudovi nisu iznijeli razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
55. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
56. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.