Službeni glasnik BiH, broj 19/17
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj
AP 2074/14, rješavajući apelaciju
DOO "Elektrometal" Cazin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Mato Tadić, potpredsjednik
Zlatko M. Knežević, potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija
DOO "Elektrometal" Cazin.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u postupku koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Bihaću pod brojem 01 0 U 008399 13 U.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da
DOO "Elektrometal" Cazin omogući pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Bihaću pod brojem 01 0 U 008399 13 U.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. DOO "Elektrometal" Cazin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina podnio je 5. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv obavijesti Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 008399 13 U od 28. februara 2014. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 31. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 4. novembra 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 25. decembra 2013. godine Kantonalnom sudu podnio tužbu u upravnom sporu protiv Rješenja Komisije za žalbe, predstavke i pritužbe Općinskog vijeća Cazin (u daljnjem tekstu: tužena) broj 01/V-23 -123/13 od 6. decembra 2013. godine.
6. Kantonalni sud je dopisom od 12. februara 2014. godine pozvao apelanta da u roku od osam dana od dana prijema dopisa uplati sudsku taksu na tužbu u iznosu od 50,00 KM navodeći da je odredbom člana 3a. Zakona o sudskim taksama Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o sudskim taksama USK) propisano da se: "Uz podnesak (tužbu, prijedlog, pravni lijek) obavezno dostavlja dokaz o uplaćenoj sudskoj taksi." Kantonalni sud je, također, naveo da je odredbom člana 3b. istog zakona propisano da: "Sud neće poduzimati nikakve radnje ako takseni obveznik nije platio taksu propisanu ovim zakonom." Kantonalni sud je pozvao apelanta da dostavi dokaz (kopiju uplatnice) o izvršenoj uplati sudske takse uz upozorenje da će mu, ako ne ispoštuje naprijed navedeni rok, tužba biti vraćena u skladu sa odredbama člana 3b. Zakona o sudskim taksama USK.
7. Kantonalni sud je aktom broj 01 0 U 008399 13 U od 28. februara 2014. godine obavijestio apelanta da mu se tužba u upravnom sporu, koju je podnio sudu 27. decembra 2013. godine protiv rješenja tužene, vraća zbog neplaćanja takse na tužbu u ostavljenom roku, a shodno odredbama člana 3b. stav 2. Zakona o sudskim taksama USK.
8. Apelant je 6. marta 2014. godine povodom obavijesti suda od 28. februara 2014. godine Kantonalnom sudu podnio zahtjev za uzimanje predmetne tužbe broj 01 0 U 008399 13 U u rad jer, kako je apelant naveo, navedeno postupanje Kantonalnog suda predstavlja kršenje apelantovog prava na pristup sudu i povredu prava na pravično suđenje koje je zagarantirano Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pozivajući se pritom na Odluku Ustavnog suda BiH broj U 8/12 od 23. septembra 2012. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome jer smatra da mu je uskraćeno pravo pristupa sudu s obzirom na to da mu je Kantonalni sud uz obavijest od 28. februara 2014. godine vratio tužbu zbog neplaćanja sudske takse prema članu 3a. Zakona o sudskim taksama USK, a navedena obavijest ne sadrži pouku o pravnom lijeku, niti postoji mogućnost ponovnog podnošenja tužbe. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i naloži Kantonalnom sudu da preduzme aktivnosti kako bi se predmet uzeo u rad i donijela odluka o apelantovom tužbenom zahtjevu.
b) Odgovor na apelaciju
10. Kantonalni sud je naveo da je "obavještenje" u prilogu kojeg je taj sud vratio apelantu tužbu zbog neplaćanja takse zasnovano na odredbi člana 3b. Zakona o izmjenama i dopunama, te da u odnosu na primjenu navedenog člana postoji različita praksa u sudovima Unsko-sanskog kantona.
V. Relevantni propisi
11.
Zakon o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 18. st. 1. i 2.
Upravni spor pokreće se tužbom.
Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu.
Član 38.
Odluke suda donesene nejavno, na sjednici ili po sudiji pojedincu i druga pismena sud će dostaviti strankama neposredno u sudu, putem pošte ili na drugi način određen zakonom.
12.
Zakon o sudskim taksama Unsko-sanskog kantona ("Službene novine USK" br. 3/97, 6/98, 9/98, 4/03, 8/05, 22/07, 23/11 i 2/12), u tekstu koji je važio u vrijeme vođenja postupka, u relevantnom dijelu glasi:
Član 3a.
Uz podnesak (tužbe, prijedlog, pravni lijek i dr.) obavezno se dostavlja dokaz o uplaćenoj sudskoj taksi.
Ukoliko stranka smatra da ispunjava zakonom propisane uvjete da bude oslobođena plaćanja takse, uz podnesak mora podnijeti i zahtjev za oslobađanje plaćanja takse.
Član 3b.
Sud neće poduzimati nikakve radnje ako takseni obaveznik nije platio taksu propisanu ovim Zakonom. U slučaju podnošenja podneska bez dokaza o uplaćenoj taksi, sud će pozvati stranku, odnosno njenog punomoćnika da se uplati taksa u roku od 8 dana, uz upozorenje da će joj podnesak biti vraćen.
Ako stranka ne ispoštuje rok, iz prethodnog stava, sud će podnesak vratiti uz obavijest da je vraćen zbog neplaćanja sudske takse.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, ukoliko takseni obaveznik ne postupi po pozivu suda i u ostavljenom roku ne uplati taksu na uloženi redovni ili vanredni pravni lijek, podnesak neće biti vraćen, već će se nastaviti postupak po uloženom pravnom lijeku, a prinudnoj naplati sudske takse pristupit će se u skladu sa odredbama ovog zakona.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. U konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv obavijesti Kantonalnog suda od 28. februara 2014. godine, tvrdeći da mu je vraćanjem tužbe zbog neplaćanja takse u ostavljenom roku povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz osporene obavijesti Kantonalnog suda proizlazi da je tužba vraćena apelantu zbog neplaćanja sudske takse u zakonskom roku u smislu Zakona o sudskim taksama USK. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj U 8/12 od 23. novembra 2012. godine (objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 10/13 od 11. februara 2013. godine) utvrdio da član 4. Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo" br. 21/09, 29/09 i 14/11), koji nalaže obavezu plaćanja sudske takse, nije u skladu sa članom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to da predmetna apelacija, također, ukazuje na ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije (pravo na pristup sudu), te imajući u vidu citiranu Odluku broj U 8/12, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
AP 1684/13 od 17. septembra 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, tačka 22).
16. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (2) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
18. Apelant smatra da mu je zbog vraćanja tužbe zato što nije platio sudsku taksu povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[...]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
21. Ustavni sud zapaža da je apelantu tužba vraćena zbog toga što nije postupio po pozivu suda da u roku od osam dana plati sudsku taksu u smislu Zakona o sudskim taksama USK. Apelant smatra da mu je zbog navedenog povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje.
22. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava, između ostalog, svakome pravo da svoj zahtjev u vezi s građanskim pravima i obavezama iznese pred sud ili "tribunal". Na ovaj način ova odredba sadrži "pravo na sud" iako ono nije eksplicitno navedeno u odredbi člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a "pravo na pristup sudu" samo je jedan element tog prava bez kojeg ne bi bilo moguće uživanje u drugim garancijama propisanim navedenom odredbom. Naime, načela pravičnosti, javnosti i ekspeditivnosti sudskog postupka ne bi imala nikakve vrijednosti ukoliko se sudski postupak ne bi mogao pokrenuti. Osim toga, teško bi bilo zamisliti vladavinu prava, kao osnovno načelo prava na pravično suđenje, bez mogućnosti da se pokrene postupak pred sudom ili "tribunalom", pa se neće smatrati da je pravo na pristup sudu djelotvorno ako u nacionalnom pravu postoje procesne smetnje kojima se
de facto licu onemogućava da podnese tužbu sudu (vidi, Evropski sud za ljudska prava,
Kreuz protiv Poljske, presuda od 19. juna 2001. godine, aplikacija broj 28249/95, tačka 52).
23. Međutim, pravo na sud nije apsolutno. Ono može biti podvrgnuto određenim ograničenjima budući da ovo pravo, po svojoj prirodi, zahtijeva da bude uređeno na odgovarajući način. Garantiranjem pojedincima prava na djelotvoran pristup sudu radi odlučenja o njihovim građanskim pravima i obavezama odredbe člana 6. stav 1. Evropske konvencije ostavljaju državama slobodan izbor sredstava koja će koristiti u tom pravcu, pa države članice imaju određen stepen diskrecione ocjene u tom pogledu. Ipak, odluka o tome ne može biti na štetu prava garantiranih Evropskom konvencijom (vidi
Kreuz protiv Poljske, već citirana, tač. 52-53).
24. Ustavni sud ukazuje da Evropski sud u svojoj praksi nikada nije isključio mogućnost da interesi pravičnog postupka mogu opravdati nametanje finansijskih ograničenja prava na pristup sudu. U vezi s tim, Evropski sud je zaključio da obaveza garantiranja djelotvornog prava na pristup sudu ne znači samo odsustvo miješanja već može od države zahtijevati preduzimanje različitih oblika pozitivne akcije, ali da se iz toga ne može zaključiti da se svakome mora osigurati pravo na besplatan postupak pred sudom ili pravo na besplatnu pravnu pomoć. Imajući to u vidu, Evropski sud je zaključio da se zahtjev za plaćanje sudske takse, kada se od suda traži da odluči o nekom građanskom pravu, ne može
per se smatrati inkompatibilnim sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Međutim, visina te takse, uključujući i mogućnost stranke u postupku da tu taksu plati, te faza postupka u kojoj se takvo ograničenje pristupa sudu nameće, faktori su koji se moraju uzeti u obzir kada se odlučuje o tome je li lice imalo pravo na pristup sudu ili ne (već citirana
, Kreuz protiv Poljske, tač. 59-60).
25. Dalje, pri ocjenjivanju je li prekršeno pravo na pristup sudu Evropski sud procjenjuje da li su nametnuta ograničenja takva da se njima umanjuje sama suština prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Evropski sud naročito ističe da ograničenja prava na pristup sudu ili tribunalu neće biti u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije ako nemaju legitiman cilj i ako ne postoji proporcionalnost između sredstava ograničavanja tog prava i cilja koji se želi postići (već citirana
, Kreuz protiv Poljske, tačka 55). Cilj ovakve analize je zasnovan na načelu da Evropska konvencija garantira prava koja su praktična i djelotvorna, a ne teoretska i iluzorna, koji ima naročit značaj za pravo na pristup sudu s obzirom na prominentno mjesto koje pravo na pravično suđenje ima u demokratskom društvu (već citirana,
Kreuz protiv Poljske, tačka 57).
26. Dovodeći navedeno u vezu s konkretnim predmetom, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj Odluci broj AP 1648/13 od 17. septembra 2013. godine rješavao identično pravno pitanje koje se odnosilo na vraćanje tužbe zbog neplaćanja sudske takse. U toj odluci Ustavni sud je, prije svega, podsjetio na Odluku o dopustivosti i meritumu broj U 8/12 u kojoj je utvrdio da član 4. Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo" br. 21/09, 29/09 i 14/11) nije u skladu sa članom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Ukazano je da je u toj odluci Ustavni sud zaključio da onemogućavanje da se vodi postupak ako na podnesak, uključujući i tužbu, nije unaprijed plaćena sudska taksa ne predstavlja sredstvo koje je razumno proporcionalno ostvarenju legitimnog cilja - naplate sudskih taksi kao javnih prihoda jer se na taj način potpuno ograničava pravo na pristup sudu, odnosno mogućnost da se vodi sudski postupak, čime za stranku u postupku mogu nastati neotklonjive štetne posljedice, što je suprotno samoj suštini prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom da su u tom predmetu apelantima tužbe bile vraćene zbog toga što nisu u roku od osam dana platili sudske takse, a kako je navedeno u obavijestima protiv kojih je podnesena apelacija shodno članu 4. stav 1. Zakona o sudskim taksama, Ustavni sud je zaključio da je apelantima povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje pošto ustanovljeno ograničenje, koje se ogleda u plaćanju sudske takse kao uvjeta da se po tužbi postupi, ne predstavlja sredstvo koje je proporcionalno legitimnom cilju - naplati sudskih taksi kao javnih prihoda jer narušava samu suštinu prava na pristup sudu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
AP 1648/13 od 17. septembra 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, tač. 29-30). Navedeni stav Ustavni sud je potvrdio i u svojoj kasnijoj Odluci broj U 16/14 od 24. septembra 2014. godine u kontekstu ispitivanja gotovo identičnih odredbi Zakona o sudskim taksama s tarifom Hercegovačko-neretvanskog kantona (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U 16/14 od 24. septembra 2014. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, tač. 24-25).
27. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se stavovi iz predmeta broj AP 1684/13 u cijelosti mogu primijeniti i na konkretan slučaj budući da se i u konkretnom slučaju, u suštini, radi o vraćanju tužbe od Kantonalnog suda zbog neplaćanja sudske takse, za što je već Odlukom Ustavnog suda broj U 8/12 utvrđeno da to nije u skladu sa članom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije jer ne predstavlja sredstvo koje je proporcionalno legitimnom cilju budući da narušava samu suštinu prava na pristup sudu. Zbog navedenog, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke, u potpunosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1684/13.
28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja apelantu povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada zakonom ustanovljeno ograničenje, koje se ogleda u plaćanju sudske takse kao uvjeta da se po tužbi postupi, ne predstavlja sredstvo koje je proporcionalno legitimnom cilju - naplati sudskih taksi kao javnih prihoda jer narušava samu suštinu prava na pristup sudu.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.