Službeni glasnik BiH, broj 41/10

na sjednici održanoj 11. marta 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1545/07, rješavajući apelaciju Husnije Hadžalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Husnije Hadžalića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj 187/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, bez daljnjeg odlaganja, okonča postupak u predmetu broj P-187/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod


1. Husnija Hadžalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 30. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu utvrđivanja prava vlasništva na nekretninama.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 18. jula 2007. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju i na uvid spis broj P-187/05. Općinski sud je odgovor na apelaciju i traženi spis dostavio 25. juna 2007. godine.

3. Ustavni sud je 13. augusta 2009. godine ponovo zatražio od Općinskog suda da dostavi na uvid spis broj P-187/05. Općinski sud je dostavio traženi spis 18. augusta 2009. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 10. novembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 10. septembra 1990. godine protiv Hazima Hadžalića, Huseina Hadžalića, Mehmeda Hadžalića, Osmana Hadžalića, Hatidže Mulalić i Zehide Ćoralić podnio tužbu Osnovnom sudu u Cazinu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) radi utvrđenja. Apelant je u tužbi naveo da su stranke na osnovu Rješenja Osnovnog suda broj O:229/88 od 19. decembra 1988. godine, u ostavinskom postupku iza svog oca Hasana Hadžalića, naslijedile određene nekretnine. Dalje, kada je Hazim Hadžalić Općinskom sudu podnio tužbu radi diobe posjeda nekretnine, apelant je tada saznao da je predmet diobe i kuća u kojoj on živi sa svojom porodicom i koju mu je 1976. godine otac darovao usmenim putem. Imajući u vidu navedeno, apelant je tražio od Općinskog suda da utvrdi da je Hasan Hadžalić, prednik stranaka, usmenim darovanjem darovao apelantu predmetnu kuću, izgrađenu na k.č. broj 124 k.o. Slatina, te da, dosljedno tom utvrđenju, kuća nije predmet nasljeđa prema rješenju o nasljeđivanju od 19. decembra 1988. godine.

7. Presudom Osnovnog suda u Cazinu broj P.531/90 od 23. decembra 1992. godine apelantov tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

8. Rješenjem Višeg suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Viši sud) broj Gž. 81/93 od 23. novembra 1993. godine uvažena je apelantova žalba, prvostepena presuda Osnovnog suda od 23. decembra 1992. godine je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

9. U ponovljenom postupku, Osnovni sud je donio Presudu broj P 153/93 od 8. augusta 1994. godine kojom je apelantov tužbeni zahtjev odbijen.

10. Presudom Višeg suda broj Gž 18/95 od 31. marta 1995. godine ukinuta je Presuda Osnovnog suda broj P 153/93 od 8. augusta 1994. godine i predmet je vraćen Osnovnom sudu na ponovni postupak. Presuda Višeg suda je istog dana otpremljena Osnovnom sudu.

11. U drugi put ponovljenom postupku Osnovni sud je prvo ročište zakazao za 25. maj 1998. godine, ali je zbog službenog odsustva uređujućeg sudije ročište odloženo za 16. juni 1998. godine.

12. Ročište zakazano za 16. juni 1998. godine je odloženo za 12. august 1998. godine jer apelantov punomoćnik nije pristupio zakazanoj raspravi, ali je i to ročište odloženo za 17. septembar 1998. godine zbog otkazivanja zastupanja apelantovog punomoćnika.

13. Na ročištu od 17. septembra 1998. godine Osnovni sud je održao raspravu koju je odložio za 7. oktobar 1998. godine. Pri tome je naveo da nisu ispunjeni uvjeti za otvaranje predmetne rasprave jer se nisu pojavili svi tuženi, a bili su uredno pozvani.

14. Ročište zakazano za 7. oktobar 1998. godine je odloženo za 2. novembar 1998. godine zato što tuženi Mehmed Hadžalić nije bio uredno obaviješten o održavanju predmetne rasprave.

15. Ročište zakazano za 2. novembar 1998. godine je odloženo za 17. novembar 1998. godine zbog nepotpunog sastava sudskog vijeća, međutim, i to ročište je odloženo zbog odlaska sudije na savjetovanje. Naredna dva ročišta, zakazana za 3. decembar 1998. godine i za 17. decembar 1998. godine, odlagana su zbog nepotpunog sastava vijeća troje sudija profesionalaca, kako je propisano Zakonom o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" broj 42/98), a koji je stupio na snagu poslije određivanja datuma ročišta (11. novembar 1998. godine).

16. Na ročištu od 29. decembra 1998. godine Općinski sud je održao i otvorio glavnu usmenu i javnu raspravu na kojoj je konstatirano da zbog izmijenjenog sastava suda postupak teče ispočetka. Općinski sud je saslušao parnične strane i pročitao njihove iskaze, te donio rješenje kojim se rasprava odlaže za 18. januar 1999. godine.

17. Na ročištu od 3. marta 1999. godine Općinski sud je usvojio prijedlog apelantovog punomoćnika da se vanraspravno, u svrhu ekonomičnosti postupka, provedu dokazi saslušanjem prisutnih svjedoka. Naredno ročište je zakazano za 30. mart 1999. godine, ali je odloženo za 31. mart 1999. godine zbog spriječenosti vijeća.

18. Na ročištu od 31. marta 1999. godine Općinski sud je otvorio glavnu usmenu i javnu raspravu na kojoj su tužilac i tuženi izložili navode iz tužbe i odgovora na tužbu, te je izveden dokaz saslušanjem prisutnog svjedoka Ibrahima Beganovića.

19. Zbog nepotpunog sastava vijeća, ročište zakazano za 13. april 1999. godine Općinski sud je odložio za 29. april 1999. godine. Općinski sud je 1. jula 1999. godine odložio raspravu za 8. juli 1999. godine na prijedlog apelantovog punomoćnika, zbog njegove nemogućnosti da prisustvuje uredno zakazanoj raspravi.

20. Na ročištu od 8. jula 1999. godine Općinski sud je otvorio glavnu usmenu i javnu raspravu na kojoj je saslušao parnične stranke, proveo dokaze saslušanjem apelanta u svojstvu stranke, te donio rješenje kojim se ročište odlaže za 14. septembar 1999. godine zbog izjave jednog od svjedoka da će apelantov punomoćnik "biti bijen", nakon čega je punomoćnik napustio sudnicu.

21. Na ročištu od 14. septembra 1999. godine Općinski sud je održao raspravu, saslušao parnične strane u svojstvu stranke i svjedoka, pročitao iskaze svjedoka i zaključio raspravu. Međutim, rasprava je ponovo otvorena i novo ročište je zakazano za 27. novembar 2000. godine. Na ročištu od 27. novembra 2000. godine Općinski sud je donio rješenje kojim je odredio da će u ovoj parnici suditi sudija pojedinac. Pri tome je sud naveo da se kod tuženih radi o jedinstvenom i nužnom suparničarstvu u odnosu na apelantov predmetni tužbeni zahtjev. Također, Općinski sud je na ovoj raspravi saslušao prisutne parnične stranke i pročitao iskaze svjedoka, te donio rješenje kojim se ročište prekida za 7. decembar 2000. godine. Dalje, sud je naložio apelantu da do idućeg ročišta predoči Općinskom sudu posjedovni list i zemljišnoknjižni izvadak za spornu parcelu. Na ročištu od 7. decembra 2000. godine Općinski sud je otvorio glavnu i javnu raspravu, te donio Rješenje broj P:370/97 od 7. decembra 2000. godine kojim je odbačena apelantova tužba.

22. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž.369/01 od 13. novembra 2001. godine apelantova žalba je uvažena, osporeno prvostepeno rješenje Općinskog suda od 7. decembra 2000. godine je ukinuto i predmet je vraćen na ponovni postupak.

23. Rješenje broj Gž.369/01 od 13. novembra 2001. godine Općinski sud je primio 7. januara 2002. godine, a prvo ročište je zakazano za 30. maj 2002. godine. Tada je apelant pozvan da uredi tužbu. Apelant je 19. augusta 2002. godine Općinskom sudu podnio zahtjev za promjenu uređujućeg sudije uz obrazloženje da bi postupak trebao voditi isti sudija koji je vodio i predmet broj P:370/97. Apelant je 4. septembra 2002. godine podnio prijedlog za zakazivanje ročišta. Na ročištu od 2. decembra 2002. godine Općinski sud je donio rješenje kojim je ročište odložio za 21. januar 2003. godine, jer jedan od tuženih nije bio uredno obaviješten. Općinski sud je 17. februara 2003. godine otvorio glavnu i javnu raspravu i donio Presudu broj P:17/02 od 17. februara 2003. godine kojom je apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

24. Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-441/03 od 12. augusta 2005. godine uvažene su žalbe apelanta i tuženika Smaila Hadžalića, prvostepena presuda je ukinuta u dijelu u kojem se apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti odbija i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Općinski sud je navedenu presudu primio 12. septembra 2005. godine i od tada nije preduzeo nijednu procesnu radnju.

25. Apelant je 13. januara 2006. godine Općinskom sudu podnio pritužbu na postupanje suda u vezi sa dostavljanjem drugostepenih odluka žalbenog suda. Apelant je 26. februara 2006. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za zakazivanje ročišta. Međutim, ni nakon ove apelantove urgencije Općinski sud nije zakazao ročište u navedenom predmetu.

IV. Apelacija


a) Navodi iz zahtjeva


26. Apelant smatra da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka pred nadležnim domaćim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je tražio od Ustavnog suda da "usvoji predmetnu apelaciju i naredi Općinskom sudu da okonča prvostepeni postupak u određenom roku".

b) Odgovor na apelaciju


27. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž:441/03 od 12. augusta 2005. godine presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak i da se vodi pod brojem P:187/05.

V. Relevantni propisi


28. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

29. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost


30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

32. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum


34. Apelant je u apelaciji naveo da mu je u postupku pred redovnim sudovima prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

36. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

a) Relevantni principi


37. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir


38. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantove tužbe pokrenut 1990. godine. Međutim, period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već 14. decembra 1995. godine kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, pri ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). U vezi sa navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od 14 godina. Međutim, Ustavni sud zapaža da je, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut od dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak trajao ukupno 19 godina i još uvijek nije okončan.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka


39. U konkretnom slučaju se radi o postupku u kojem je apelant tražio da se utvrdi da je prednik parničnih stranaka usmenim ugovorom o darovanju darovao apelantu kuću sagrađenu na k.č. broj 124 k.o. Slatina, te da navedena kuća nije predmet nasljeđivanja u ostavinskom postupku. Ustavni sud ne smatra da je predmetni slučaj niti u vezi sa činjeničnim stanjem niti u vezi sa primjenom propisa posebno složen. Stoga, složenost ovog predmeta u konkretnom slučaju nije odlučan razlog za njegovu dužinu.

40. Ustavni sud zapaža da od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda predmetni parnični postupak traje preko 14 godina i u tom periodu su donesene tri odluke pred Općinskim sudom i dvije pred Okružnim sudom. Postupak još uvijek nije okončan i predmet se peti put (treći put od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda) nalazi pred Osnovnim sudom radi odlučivanja.

41. Ustavni sud je utvrdio da je Osnovni sud, nakon što je zasnovana nadležnost Ustavnog suda (14. decembar 1995. godine), prvo ročište u predmetu broj P:370/97 zakazao za 25. maj 1998. godine, to jeste, nakon dvije i po godine potpune neaktivnosti suda u postupanju s prijeratnim predmetima. Ustavni sud zapaža da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije dao niti jedan razlog za ovako dugu neaktivnost pred tim sudom. Dalje, Ustavni sud zapaža da je, nakon zakazivanja prvog ročišta 25. maja 1998. godine, Osnovni sud zakazao još 21 ročište od kojih je pet odloženo zbog nemogućnosti suda da održi ročište (nepotpun sastav vijeća, odsutnost uređujućeg sudije). Tri ročišta su odložena zbog nedolaska apelantovog punomoćnika, a dva ročišta zbog nedolaska pojedinih tuženih. Također, nakon zaključenja glavne rasprave Općinski sud je ponovo otvorio ročište. Prvostepena Odluka broj P:370/97, bez obzira na veliki broj odlaganja ročišta, donesena je 7. decembra 2000. godine u periodu kraćem od 18 mjeseci.

42. Dalje, nakon što je Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž.369/01 od 13. novembra 2001. godine, koje je Općinski sud primio 7. januara 2002. godine, ukinuta presuda, Općinski sud je, u po treći put ponovljenom postupku koji je trajao kraće od godinu dana, donio Presudu broj P:17/02 od 17. februara 2003. godine.

43. Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-441/03 od 12. augusta 2005. godine prvostepena presuda je ukinuta u dijelu u kojem se apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti odbija i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Općinski sud je navedenu presudu primio 12. septembra 2005. godine i od tada nije preduzeo nijednu procesnu radnju.

44. Ustavni sud zapaža da za dvoipogodišnji period neaktivnosti Općinskog suda od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda do zakazivanja pripremnog ročišta u postupku broj P:370/97, kao i za njegovu potpunu i ničim opravdanu četverogodišnju neaktivnost od 12. septembra 2005. godine, kada je primio Odluku Kantonalnog suda broj Gž-441/03, do danas, apelant ni na koji način nije mogao biti odgovoran. Također, Ustavni sud ističe da Općinski sud nije naveo nijedan razlog kojim bi opravdao svoju neaktivnost. Ustavni sud zapaža da je, nakon dvoipogodišnje neaktivnosti, Općinski sud bio aktivan i donosio odluke u relativno kratkim periodima u predmetima br. P:370/97 i P:17/02. Međutim, ovi relativno kratki periodi koji su bili potrebni za donošenje pojedinačnih odluka, uključujući i odluke Kantonalnog suda u predmetima br. Gž.369/01 i Gž-441/03, ne mogu umanjiti odgovornost Općinskog suda za potpunu i ničim opravdanu dvoipogodišnju neaktivnost do zakazivanja ročišta 25. maja 1998. godine, kao i njegovu potpunu i ničim opravdanu četveroipogodišnju neaktivnost od 12. septembra 2005. godine, kada je primio odluku Kantonalnog suda, do danas.

45. Također, Ustavni sud, na osnovu činjenica predmeta, uviđa da, iako su tri ročišta odložena zbog nedolaska apelantovog punomoćnika, apelantovo ponašanje u postupku nije bilo odlučujući razlog zbog kojeg predmetni postupak traje više od 14 godina od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda.

46. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da odgovornost u odlučujućoj mjeri za ovako dugo trajanje postupka u apelantovom predmetu snose sudovi, a naročito Osnovni sud.

47. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoj odluci, uključujući zaključak o složenosti predmeta, njegov status 14. decembra 1995. godine, odnosno ukupnu dužinu postupka od 19 godina, od čega 14 godina od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, te ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava zahtjev razumnosti iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, smatra da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak


48. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u činjenici da se trajanje postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, dakle nepunih 14 godina, može u potpunosti staviti na teret nadležnom redovnom sudu budući da u periodu od sedam godina nije preduzeo niti jednu procesnu radnju s ciljem vođenja i okončanja predmetnog postupka, te što taj sud nije dao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

49. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!