Službeni glasnik BiH, broj 61/20

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 7475/18, rješavajući apelaciju Dojčina Pajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dojčina Pajića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 I 005451 18 Gž 3 od 28. septembra 2018. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjaluci koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Dojčin Pajić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sonja V. Dujaković, advokat iz Banjaluke, podnio je 17. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 I 005451 18 Gž 3 od 28. septembra 2018. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Odlukom Ustavnog suda broj AP 1404/16 utvrđeno je kršenje apelantovog prava na pravično suđenje zbog toga što izvršni postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Kotor-Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 73 0 I 005451 07 I nije okončan u razumnom roku, te je odlukom naloženo Osnovnom sudu hitno postupanje u predmetu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1404/16 od 17. februara 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda, punomoćnika izvršenika Miodraga Romića (u daljnjem tekstu: izvršenik), te Univerziteta u Banjaluci kao trećeg lica u izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: Univerzitet ili poslodavac) zatraženo je 3. marta 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

4. Okružni sud, Osnovni sud, izvršenik i Univerzitet su odgovor na apelaciju dostavili u periodu od 11. do 23. marta 2020. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Pravomoćnom Presudom Osnovnog suda broj P-164/02 od 5. maja 2005. godine izvršenik je obavezan da apelantu isplati iznos od 100.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

7. Apelant je prijedlogom od 31. maja 2007. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika koji je zaveden pod brojem 073-0 I 07-000 205, ali je zbog nemogućnosti izvršenja na nekretninama izvršenika apelant 27. marta 2013. godine promijenio predmet i sredstvo izvršenja na način da se izvršenje provede na plaći izvršenika koju ostvaruje kod svog poslodavca (detaljnije o toku izvršnog postupka vidi tač. od 5. do 15. u Odluci broj AP 1404/16).

8. Nakon Odluke Ustavnog suda broj AP 1404/16 Osnovni sud je donio Rješenje broj 73 0 I 005451 07 I od 13. marta 2017. godine kojim je Univerzitetu naloženo da postupi u skladu s rješenjem o izvršenju od 8. aprila 2013. godine pod prijetnjom izricanja novčane kazne.

9. Protiv navedenog rješenja Univerzitet je 21. marta 2017. godine uložio prigovor u kojem je naveo da je izvršeniku u međuvremenu prestao radni odnos zbog odlaska u starosnu penziju, dostavljajući platne liste za izvršenika.

10. Apelant je zatim, izjašnjavajući se na prigovor Univerziteta, predložio sudu da prema Univerzitetu postupi u skladu sa članom 163. stav (1) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), s obzirom na to da iz dostavljenih platnih listi proizlazi da je Univerzitet propustio da obustavi plaće izvršenika, kako je naloženo rješenjem o izvršenju, pri čemu je dozvolio i opterećivanje plaće kreditnim zaduženjem koje je nastalo nakon dostavljanja rješenja o izvršenju.

11. Osnovni sud je 7. aprila 2017. godine donio Rješenje broj 73 0 I 005451 17 I 2 kojim je prihvaćen apelantov prijedlog o promjeni predmeta i sredstva izvršenja na način da je određeno da se izvršenje protiv izvršenika provede na ½ penzije koju izvršenik ostvaruje kod Fonda PIORS. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je rješenje postalo pravomoćno budući da su pravni lijekovi koji su korišteni protiv rješenja o izvršenju odbijeni.

12. Postupajući po apelantovom prijedlogu koji je podnesen u smislu člana 163. stav (1) ZIP-a, Osnovni sud je zaključkom od 20. aprila 2017. godine odredio provođenje finansijskog vještačenja sa zadatkom da se utvrde iznosi rata koje je Univerzitet kao poslodavac izvršenika mogao, a propustio je da obustavi počev od prijema rješenja o izvršenju (13. oktobar 2013. godine) do odlaska izvršenika u starosnu penziju (30. septembar 2016. godine).

13. Apelant je 21. jula 2017. godine konačno uredio prijedlog prema Univerzitetu shodno nalazu i mišljenju vještaka ekonomske struke.

14. Rješenjem Osnovnog suda broj 73 0 I 005451 17 I 3 od 2. augusta 2017. godine određeno je predloženo izvršenje radi naplate neobustavljenih plaća izvršenika koje je poslodavac izvršenika propustio da obustavi počev od 13. oktobra 2013. godine, kao dana prijema rješenja o izvršenju, pa do 30. septembra 2016. godine, kao dana izvršenikovog odlaska u starosnu penziju, u ukupnom iznosu od 25.740,42 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškovima izvršnog postupka u iznosu od 2.691,37 KM, i to zapljenom novčanih sredstava sa bankovnog računa Univerziteta (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja). U obrazloženju Osnovni sud je podsjetio na Odluku Ustavnog suda broj AP 1404/16 u kojoj je utvrđeno kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom izvršnom postupku jer je sud toleriranjem ponašanja izvršenikovog poslodavca propustio da djelotvorno i ekonomično provede izvršni postupak. Izvršenje je predloženo zapljenom novčanih sredstava sa računa poslodavca, a tokom postupka je provedeno vještačenje u kojem je utvrđen tačan iznos novčanih sredstava koje je Univerzitet u relevantnom periodu propustio obustaviti. Osnovni sud se pozvao na odredbe člana 163. st. (1), (2) i (3) ZIP-a, koje je citirao, na osnovu kojih je odlučio kao u dispozitivu rješenja.

15. Odlučujući o prigovoru Univerziteta, Osnovni sud je Rješenjem broj 73 0 I 005451 17 I 3 od 7. februara 2018. godine prigovor djelimično uvažio i osporeno rješenje iz prethodne tačke ove odluke preinačio, tako da je određeno izvršenje radi naplate neobustavljenih rata na plaćama izvršenika koje je Univerzitet propustio da obustavi počev od aprila 2014. do aprila 2016. godine, na način preciziran u dispozitivu rješenja, zajedno s troškovima izvršnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu prigovor odbijen i prvostepeno rješenje potvrđeno. Nakon provedenog postupka u okviru kojeg su održana dva ročišta kojima su prisustvovali i stranke i učesnici postupka, kao i vještak ekonomske struke, koji je dodatno pojasnio svoj nalaz i mišljenje, te odgovarao na pitanja stranaka, Osnovni sud je, između ostalog, naveo da Univerzitet nije ponudio dokaze kojim bi osporio nalaz i mišljenje vještaka, niti je ponudio dokaze da se izvršenje od aprila 2014. do aprila 2016. godine nije moglo provesti, niti je predlagao novo vještačenje.

16. Međutim, ispitujući prigovor Univerziteta, Osnovni sud je utvrdio da propust poslodavca nije postojao od dana prijema rješenja o izvršenju od strane poslodavca do 30. septembra 2016. godine kao dana izvršenikovog odlaska u penziju, kako je navedeno u osporenom rješenju, već od aprila 2014. godine, kada su bile ispunjene zakonske pretpostavke za provođenje izvršenja na plaći izvršenika, pa do aprila 2016. godine.

17. U vezi s tim je navedeno da je od dana kada je Univerzitet kao poslodavac primio rješenje o izvršenju (13. oktobar 2013. godine) do aprila 2014. godine Univerzitet već obustavljao iznose plaća izvršenika po osnovu administrativnih zabrana kredita kod dvije banke, i to u iznosu većem od ½ plaće, tako da se u tom periodu nije ni moglo provoditi rješenje o izvršenju od 8. aprila 2013. godine. Osnovni sud je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da su poslije otplate navedena dva kredita, a poslije dostavljanja rješenja o izvršenju od 8. aprila 2013. godine, stigle još dvije administrativne zabrane od Sberbanke, i to 13. maja 2014. godine na iznos od 15.000,00 KM i 14. maja 2015. godine na isti iznos, ali, prema ocjeni Osnovnog suda, navedene administrativne zabrane su mogle da se realiziraju samo poslije izvršenja rješenja o izvršenju od 8. aprila 2013. godine. Osim toga, kako je naveo Osnovni sud, Univerzitet je u periodu od aprila 2016. do septembra 2016. godine, kada je izvršenik ostvario pravo na starosnu penziju, u apelantovu korist obustavio iznos od 5.765,52 KM, pa je shodno tome u tom dijelu izvršni postupak protiv Univerziteta djelimično obustavljen. Dakle, Osnovni sud je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke utvrdio da je poslodavac počev od aprila 2014. do aprila 2016. godine propustio obustaviti 25.740,42 KM, a da je od aprila do septembra 2016. godine od plaća izvršenika u apelantovu korist obustavio iznos od 5.765,52 KM. Prema ocjeni Osnovnog suda, nalaz vještaka koji je urađen stručno, po najboljem znanju i umijeću, zasnovan je na dokumentaciji pribavljenoj od strane poslodavca, a kojim je na nesumnjiv način utvrđen prvenstveni red namirenja (o čemu se Osnovni sud detaljno izjasnio na stranama od 4. do 8. obrazloženja rješenja).

18. Izneseni razlozi su opredijelili Osnovni sud da primjenom člana 49. stav 2. ZIP-a djelimično uvaži prigovor Univerziteta i odluči kao u dispozitivu rješenja.

19. Odlučujući o žalbi Univerziteta kojom je pobijano rješenje osporeno iz svih razloga propisanih članom 208. Zakona o parničnom postupku, Okružni sud je Rješenjem broj 73 0 I 005451 18 Gž 3 od 28. septembra 2018. godine žalbu Univerziteta uvažio, osporeno rješenje od 7. februara 2018. godine preinačio tako što je prigovor Univerziteta izjavljen na rješenje o izvršenju od 2. augusta 2017. godine uvažen, te je izvršni postupak obustavljen i ukinute sve provedene radnje. Istim rješenjem odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu.

20. Okružni sud je naveo da je dispozicija tražioca izvršenja da predloži novo sredstvo i predmet izvršenja (član 8. stav (3) ZIP-a), prema kojem tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo i predmet izvršenja ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, o čemu sud odlučuje rješenjem, i to rješenjem o određivanju izvršenja na novom sredstvu i predmetu izvršenja protiv kojeg je dozvoljen prigovor, ali samo u dijelu kojim je izvršena promjena sredstva i predmeta izvršenja. Prema stanju spisa, apelant je kao tražilac izvršenja mogao i koristio više sredstava izvršenja za isti zahtjev, pri čemu sud ograničava izvršenje na ona sredstva koja daju dovoljno jemstva za potpuno namirenje tražioca izvršenja.

21. Iz činjenica predmeta proizlazi da je izvršeniku 30. septembra 2016. godine prestao radni odnos kod poslodavca zbog odlaska u penziju, o čemu je Univerzitet kao poslodavac obavijestio sud podneskom od 21. marta 2017. godine. Zatim je utvrđeno da je na osnovu odredbe člana 8. stav (3) ZIP-a rješenjem o izvršenju određeno predloženo izvršenje na penziji izvršenika, da je to rješenje postalo pravomoćno 25. oktobra 2017. godine, da ništa iz spisa ne upućuje na zaključak da se izvršno rješenje o izvršenju na penziji izvršenika ne može provesti.

22. Okružni sud se shodno činjeničnom stanju pozvao na odredbu člana 162. stav (1) ZIP-a koja propisuje da kada izvršeniku prestane rad, rješenje o izvršenju djeluje prema drugom poslodavcu kod kojeg dužnik stupa na rad, i to od dana kada je tom poslodavcu dostavljeno rješenje o izvršenju. Međutim, kako je naveo Okružni sud, tačno je da tražilac izvršenja može predložiti da sud u izvršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve rate što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju (član 163. stav (1) ZIP-a), a takav prijedlog može se podnijeti do završetka postupka (stav 2), pri čemu rješenje kojim se usvaja prijedlog tražioca izvršenja ima dejstvo rješenja o izvršenju (stav 3). Okružni sud je također naveo da je citiranom odredbom predviđena odgovornost poslodavca za propuštenu obustavu i isplatu dospjelih rata tražioca izvršenja.

23. Okružni sud je zatim naveo da iz činjeničnog stanja proizlazi zaključak da je postupak izvršenja pokrenut 8. aprila 2013. godine, i to zapljenom ½ plaće izvršenika koju je ostvarivao kod poslodavca (Univerzitet), prenosom i zapljenom novčanog iznosa sa plaće izvršenika na apelantov račun, da je Univerzitet obavijestio sud da je izvršeniku prestao radni odnos 30. septembra 2016. godine, da je na apelantov prijedlog rješenjem suda od 7. aprila 2017. godine određeno izvršenje na penziji izvršenika, da rješenje o izvršenju ima dejstvo prema drugom poslodavcu, odnosno PIORS, da je prema nalazu vještaka Univerzitet djelimično postupio po rješenju o izvršenju, odnosno da je od plaće izvršenika obustavio iznos od 5.765,52 KM, da je propustio da obustavi iznos od 25.740,42 KM za period od aprila 2014. do aprila 2016. godine.

24. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja za Okružni sud se ukazuje spornim pitanje odgovornosti poslodavca, odnosno Univerziteta, koji nije postupao po rješenju o izvršenju, odnosno da li je poslodavac bio dužan da obustavi i isplati apelantu iznose rata, odnosno da li se to moglo prema visini raspoloživog dijela plaće izvršenika. Prema shvaćanju Okružnog suda, to su pitanja koja se mogu raspraviti po općim pravilima parničnog postupka o dokazivanju stvarne štete koju je apelant kao tražilac izvršenja imao zbog radnji, odnosno propuštanja izvršenikovog poslodavca da izvrši isplatu, odnosno da postupi po rješenju o izvršenju (član 163. stav (4) ZIP-a). Okružni sud je još zaključio da je prvostepeni sud propustio da cijeni činjenicu da je u spisu pravomoćno i izvršno rješenje od 7. aprila 2017. godine kojim je određeno izvršenje na penziji izvršenika koju ostvaruje kod Fonda PIORS. Iz navedenih razloga žalbu je valjalo uvažiti i prvostepeno rješenje preinačiti na osnovu odredbe člana 235. tačka 3. Zakona o parničnom postupku (koja propisuje da će drugostepeni sud, rješavajući o žalbi, istu uvažiti i rješenje preinačiti ili ukinuti, te predmet po potrebi vratiti na ponovni postupak) u vezi sa članom 21. stav 1. ZIP-a.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

25. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant kršenje navedenih prava vidi u proizvoljnoj primjeni člana 163. stav (1) ZIP-a. Ratio legis odredbe člana 163. ZIP-a ogleda se doslovno u pravu i mogućnosti tražioca izvršenja da mu izvršenikov dužnik isplati sve rate koje je isti propustio da obustavi i isplati prema rješenju o izvršenju. Kod činjenice da je ekonomskim vještačenjem na nedvosmislen način utvrđeno da je poslodavac izvršenika ne samo propustio da obustavi odgovarajuće rate plaće na kojoj je određeno izvršenje nego da je isti uspostavio administrativne zabrane za kreditna zaduženja izvršenika nastala nakon što je poslodavcu dostavljeno rješenje o izvršenju, apelant smatra da je zadovoljen conditio sine qua non za primjenu člana 163. stav (1) ZIP-a. Suprotno obrazloženju pobijanog rješenja apelant u konkretnom slučaju nije potraživao naknadu pretrpljene štete, nego upravo i samo isplatu rata plaća koje je izvršenikov poslodavac propustio da isplati u smislu člana 163. stav (1) ZIP-a. Pri tome, apelant naglašava da zadatak vještaka nije bio da utvrdi visinu štete, već isključivo iznos rata plaće koje je poslodavac izvršenika propustio da obustavi u relevantnom periodu. Apelant, između ostalog, navodi da nije sporno da je Univerzitet apelantu pričinio štetu jer je svojim neobavještavanjem Fonda PIO omogućio da se kreditnim zaduženjem optereti i penzija izvršenika, ali apelant ponovo naglašava da u konkretnom slučaju nije potraživao štetu u smislu člana 163. stav (4) ZIP-a. Drugostepeni sud je u obrazloženju naveo da je prvostepeni sud propustio da cijeni izvršno rješenje od 7. aprila 2017. godine kojim je određeno izvršenje na penziji izvršenika, bez bilo kakvog obrazloženja i objašnjenja tog navoda, pa je u vezi s tim izostalo obrazloženje u skladu s pravom na pravično suđenje. Apelant naglašava da izvršni postupak traje od 2007. godine, da je u predmetu Ustavni sud već utvrdio kršenje prava na suđenje u razumnom roku (AP 1404/16), te predlaže da se apelacija usvoji, utvrdi kršenje apelantovih prava na koja se pozvao, osporeno rješenje ukine i predmet vrati Okružnom sudu na ponovno odlučivanja u skladu sa zakonom.

b) Odgovori na apelaciju

26. Okružni sud je naveo da ostaje pri razlozima datim u osporenom rješenju predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.

27. Osnovni sud je naveo da apelant osporava rješenje Okružnog suda ukazujući da je veza s ovim predmetom Odluka Ustavnog suda broj AP 1404/16 kojom je utvrđeno kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom izvršnom postupku.

28. Izvršenik je sve prigovore ocijenio neosnovanim navodeći, između ostalog, da apelant pokušava neosnovano nastaviti izvršenje u odnosu na treće lice "nevješto se predstavljajući da se radi o vidu štete koji je izgleda samo apelantu poznat". Iz dokaza učesnika u postupku (izvršenika) o izmirenju obaveza prema tražiocu izvršenja koji su dostavljeni u prilogu izjašnjenja na žalbu vidljivo je da su obaveze prema apelantu izmirene putem pokretnih stvari, pa je jasno da je apelacija neosnovana.

29. Univerzitet je također naveo da je apelacija neosnovana jer on nije bio u mogućnosti da postupi po rješenju o izvršenju zbog prezaduženosti izvršenika, te da je sve podatke i informacije s kojima je raspolagao blagovremeno dostavljao nadležnom sudu.

V. Relevantni propisi

30. Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18).

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS i 60/17 – odluka USBiH; za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Značenje pojedinih izraza

Član 2. stav (1) tač. 4) i 5)

Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova značenja:

4) "stranka" označava tražioca izvršenja i izvršenika,

5) "učesnik" označava lice koje u postupku izvršenja nije stranka, a u postupku učestvuje zbog toga što se u njemu odlučuje o nekom njegovom pravu ili zbog toga što za to ima pravni interes,

Hitnost i redoslijed postupanja

Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja

Član 8. stav (3)

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može sprovesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Obustava izvršenja

Član 63. st. (3) i (4)

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

Ograničenje izvršenja

Član 138.

(1) Izvršenje na plati, naknadi umjesto plate, naknadi za skraćeno radno vrijeme i naknadi zbog umanjenja plate i penzije, primanja po osnovu naknade zbog tjelesnog oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanja po osnovu socijalne pomoći, primanja po osnovu privremene nezaposlenosti, primanja po osnovu dodatka na djecu, primanja po osnovu stipendije i pomoći učenicima i studentima i nadoknada za rad osuđenika može se sprovesti do iznosa od jedne polovine.

(2) Ograničenja izvršenja na novčanim potraživanjima izvršenika iz stava 1. ovog člana primjenjuju se samo ako potraživanja ne prelaze 1.000 KM mjesečno. Na dijelu potraživanja koji prelazi 1.000 KM mjesečno, izvršenje se može sprovesti do iznosa od dvije trećine potraživanja.

Izvršne radnje

Član 139.

Izvršenje na novčanom potraživanju sprovodi se zapljenom i prenosom, ako ovim zakonom za pojedine slučajeve nije drugačije određeno.

2. Zapljena potraživanja

Dejstvo zapljene

Član 141.

(1) Zapljena se sprovodi dostavom izvršenikovom dužniku rješenja o izvršenju kojim se izvršenikovom dužniku zabranjuje da izvršeniku ispuni novčano potraživanje, a izvršeniku se zabranjuje da to potraživanje naplati ili da inače raspolaže njim i zalogom koji je dat za njegovo obezbjeđenje.

(2) Zapljena je sprovedena danom dostave rješenja o izvršenju izvršenikovom dužniku.

(3) Tražilac izvršenja zapljenom stiče založno pravo na izvršenikovom potraživanju.

(4) Izvršenikov dužnik nema pravo prigovora niti žalbe protiv rješenja o izvršenju.

Prvenstveni red

Član 144.

(1) Prvenstveni red založnih prava više tražilaca izvršenja određuje se prema danu primitka izvršnog prijedloga.

(2) Ako je izvršni prijedlog upućen poštom preporučenom pošiljkom, dan predaje pošti smatra se kao dan predaje sudu.

(3) Ako su izvršni prijedlozi više tražilaca izvršenja primljeni u sudu istog dana, založna prava imaju isti prvenstveni red.

(4) Potraživanja s istim redom prvenstva namiruju se srazmjerno, ako se ne mogu namiriti u cijelosti.

(5) Ako zbog sprovedbe izvršenja na novčanom potraživanju prestaju založna i druga prava koja su stečena prije pokretanja postupka, prvenstveni red u namirenju tih prava određuje se prema propisima koji uređuju sticanje reda prvenstva tih prava izvan izvršnog postupka

4. Posebne odredbe o izvršenju na plati i drugim stalnim novčanim primanjima

Primjena odredbi glave XII ovog zakona

Član 158.

U izvršenju na plati i drugim stalnim novčanim primanjima primjenjuju se odredbe čl. 137. do 157. ovog zakona, ako odredbama čl. 158. do 165. ovog zakona nije drugačije određeno.

Rješenje o izvršenju

Član 159.

(1) Rješenjem o izvršenju na plati određuje se zapljena određenog dijela plate i nalaže se poslodavcu koji izvršeniku isplaćuje platu da novčani iznos za koji je određeno izvršenje isplati, odnosno isplaćuje tražiocu izvršenja nakon izvršnosti rješenja o izvršenju, ako ovim zakonom nije dugačije određeno.

(2) Rješenje o izvršenju odnosi se i na povećanje plate do kojeg dođe nakon dostave rješenja o izvršenju kao i na sva primanja izvršenika po osnovu rada.

Prestanak rada

Član 162.

(1) Kad izvršeniku prestane rad, rješenje o izvršenju djeluje i prema drugom poslodavcu kod kojeg dužnik stupa na rad i to od dana kad je tom poslodavcu dostavljeno rješenje o izvršenju.

(2) Prijašnji poslodavac izvršenika dužan je bez odgode preporučenom pošiljkom s povratnicom dostaviti rješenje o izvršenju novom poslodavcu i o tome obavijestiti sud.

(3) Prijašnji poslodavac obavijestiće sud o prestanku rada izvršenika bez odlaganja ako mu nije poznat novi poslodavac, o čemu će sud obavijestiti tražioca izvršenja određujući mu rok radi pribavljanja podataka o novom poslodavcu.

(4) Ako tražilac izvršenja ne obavijesti sud u roku koji mu je određen o novom poslodavcu, sud će obustaviti izvršenje.

Odgovornost poslodavca za propuštenu obustavu

i isplatu dospjelih rata

Član 163.

(1) Tražilac izvršenja može predložiti da sud u izvršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve rate što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju.

(2) Prijedlog iz stava 1. ovog člana tražilac izvršenja može podnijeti do završetka izvršnog postupka.

(3) Rješenje kojim se usvaja prijedlog tražioca izvršenja ima dejstvo rješenja o izvršenju.

(4) Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o izvršenju ili je propustio postupiti po članu 162. st. 2. i 3. ovog zakona, odgovara za štetu koju je tražilac izvršenja zbog toga pretrpio.

VI. Dopustivost

31. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

32. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

33. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 73 0 I 005451 18 Gž 3 od 28. septembra 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 18. oktobra 2018. godine, a apelacija je podnesena 17. decembra 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

35. Apelant pobija rješenje Okružnog suda tvrdeći da je tim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

37. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

38. U vezi s primjenjivošću člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj Ustavni sud zapaža da su osporene odluke donesene u okviru izvršnog postupka, pa slijedeći vlastitu praksu u predmetu koji je pokretao gotovo isto činjenično i pravno pitanje Ustavni sud zaključuje da je član 6. stav 1. primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2087/12 od 17. juna 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

39. U vezi s prigovorima kojima apelant ukazuje da osporenoj odluci Okružnog suda nedostaje jasno i logično obrazloženje u vezi s apelantovim prijedlogom, u smislu člana 163. stav (1) ZIP-a, Ustavni sud, prije svega, naglašava da je, slijedeći praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), dosljedno isticao da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje, te da član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke zato što nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima. Koliko će biti široka obaveza suda da u obrazloženju odluke navede razloge kojima se vodio pri njenom donošenju zavisi od okolnosti i prirode svakog pojedinog slučaja (mjerilo dovoljnosti). S druge strane, razlozi navedeni u obrazloženju odluke će se, u pravilu, smatrati relevantnim ako jasno upućuju na to da sudovi nisu proveli procjenu na proizvoljan način, da nisu učinili neku drugu očiglednu pogrešku u prosuđivanju, pogrešno ocijenili postojanje nekog važnog faktora ili propustili razmotriti sve relevantne faktore, odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke, itd. Dakle, razlozi navedeni u obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku – mjerilo relevantnosti (vidi, između ostalih, Evropski sud, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 303-A, tačka 29, Kuznetsov i dr. protiv Rusije, presuda od 11. januara 2007. godine, aplikacija broj 184/02, tačka 83. s daljnjim referencama, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. decembra 2011. godine, aplikacija broj 20883/09, tačka 34. i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2478/06 od 17. septembra 2008. godine, stav 22. s daljnjim referencama i AP 3174/17 od 19. septembra 2019. godine, stav 36, objavljene na www.ustavnisud.ba).

40. Prije ispitivanja apelacionih prigovora Ustavni sud ima potrebu da podsjeti da je odredbom člana 5. stav (1) ZIP-a kao osnovno načelo izvršnog postupka propisano "načelo hitnosti". Navedeno načelo u izvršnom postupku se ogleda kroz propisivanje kraćih rokova za preduzimanje pojedinih izvršnih radnji bilo od stranaka ili suda. U suštini, radi se o zahtjevu iskazanom u načelima ekonomičnosti i efikasnosti izvršnog postupka, te pravovremenosti pružanja pravne zaštite tražiocu izvršenja, te je u dosadašnjoj pravnoj teoriji isticano da je hitnost postupanja primarno interes tražioca izvršenja, indirektno i izvršenika, jer se smanjuju troškovi i brzo otklanja neizvjesnost u pravnoj poziciji subjekata.

41. Ustavni sud ukazuje da je u predmetnom izvršnom postupku utvrdio kršenje apelantovog prava na suđenje "u razumnom roku", te je Odlukom broj AP 1404/16, između ostalog, naložio Okružnom sudu hitno provođenje izvršnog postupka. Ustavni sud je u citiranoj odluci, između ostalog, zaključio da je "Osnovni sud svojim nepostupanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužim vremenskim periodima, te toleriranjem ponašanja apelantovog poslodavca propustio da izvrši svoju obavezu da djelotvorno i ekonomično provede izvršni postupak koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim" (op. cit. AP 1404/16, tačka 38).

42. Shodno navedenom, Ustavni sud, prije svega, uočava da je odluka Okružnog suda koju apelant osporava predmetnom apelacijom zapravo donesena u okviru istog izvršnog postupka koji je apelant pokrenuo 2007. godine u kojem je utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku i zbog činjenice što je Osnovni sud tolerirao ponašanje apelantovog poslodavca koji je propustio da obustavi i isplati rate prema rješenju o izvršenju koje mu je dostavljeno na izvršenje (13. oktobar 2013. godine).

43. Imajući u vidu zaključak iz citirane odluke, Ustavni sud primjećuje da je apelant, koristeći se zakonskom mogućnošću iz člana 163. stav (1) ZIP-a (vidi Relevantne propise) predložio sudu donošenje rješenja kojim bi se poslodavcu naložila isplata svih rata koje je propustio obustaviti i isplatiti apelantu prema rješenju o izvršenju. Ustavni sud primjećuje da je apelant takav prijedlog uputio Osnovnom sudu nakon što je Univerzitet u prigovoru informirao sud da je izvršenje na plaći izvršenika postalo nemoguće jer je izvršeniku zbog stjecanja uvjeta za starosnu penziju prestao radni odnos (vidi tač. 9. i 10. ove odluke).

44. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, postupajući po apelantovom prijedlogu, proveo vještačenje po vještaku ekonomske struke, koji je utvrdio iznos novčanih sredstava koje je poslodavac propustio da obustavi i isplati shodno rješenju o izvršenju koje je poslodavcu dostavljeno 13. oktobra 2013. godine (vidi tačku 17. ove odluke). Ustavni sud zapaža da su tokom postupka održana dva ročišta kojima je prisustvovao vještak ekonomske struke, da su se stranke, odnosno učesnik u postupku (Univerzitet) izjašnjavali u postupku i u vezi s nalazom i mišljenjem vještaka. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, djelimično uvažavajući prigovor Univerziteta (u pogledu vremenskog perioda u kojem je Univerzitet mogao, a propustio je obustavu dijela plaće i isplatu shodno rješenju o izvršenju), detaljno obrazložio razloge za odlučenje (vidi tač. od 15. do 17. ove odluke). Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud svoj stav zasnovao, prije svega, na nalazu i mišljenju vještaka ekonomske struke i činjenici da Univerzitet ničim nije doveo u pitanje nalaz vještaka, niti je dostavio dokaze da se izvršenje od aprila 2014. do aprila 2016. godine nije moglo provesti na plaći izvršenika koju je u tom periodu ostvario.

45. Za razliku od Osnovnog suda, Okružni sud je uvažavajući žalbu Univerziteta preinačio osporeno rješenje, te obustavio izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Ustavni sud zapaža da je Okružnom sudu bilo sporno pitanje odgovornosti poslodavca, odnosno da li je poslodavac bio dužan da obustavi i isplati apelantu iznose rata, a, prema ocjeni Okružnog suda, to su pitanja koja se mogu raspraviti po općim pravilima parničnog postupka o dokazivanju stvarne štete koju je apelant pretrpio, pozivajući se na stav (4) člana 163. ZIP-a.

46. U svjetlu datog obrazloženja Okružnog suda i relevantnih okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je apelant, koristeći se zakonskim mogućnostima, podnio prijedlog za donošenja rješenja u smislu člana 163. stav (1) ZIP-a (vidi tačku 10. ove odluke). Dakle, Ustavni sud iz raspoloživih dokumenata ne zapaža da je apelant tražio naknadu štete koju ima u vidu stav (4) istog člana (vidi Relevantne propise), niti su se tokom postupka pred Osnovnim sudom utvrđivale činjenice za naknadu štete, niti je vještak ekonomske struke imao zadatak da utvrdi visinu štete (vidi tačku 12. ove odluke). Ustavni sud prihvaća obrazloženje Okružnog suda da se stvarna šteta raspravlja po općim pravilima parničnog postupka o dokazivanju. Međutim, prema ocjeni Ustavnog suda, pozivanje Okružnog suda na odredbu člana 163. stav (4) ZIP-a se u okolnostima konkretnog slučaja ne može dovesti u vezu s apelantovim prijedlogom i činjenicama utvrđenim pred Osnovnim sudom.

47. Ustavni sud podsjeća da, shodno odredbi člana 163. stav (1) ZIP-a, poslodavac koji je propustio da obustavi i isplati tražiocu izvršenja, prema rješenju o izvršenju, određene iznose iz plaće izvršenika, izlaže se opasnosti da tražilac izvršenja predloži sudu da u izvršnom postupku rješenjem utvrdi obavezu i naloži poslodavcu da mu isplati sve rate koje je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju. Dakle, dovoljno je da se utvrdi da je poslodavac bio dužan da obustavi i isplati te iznose i da se to moglo prema visini raspoloživog dijela plaće, pri čemu tražilac izvršenja ovakav prijedlog može predložiti do okončanja izvršnog postupka (stav 2. člana 163. ZIP-a). Prema stavu (3) člana 163. ZIP-a rješenje kojim se usvaja prijedlog tražioca izvršenja ima dejstvo rješenja o izvršenju.

48. Imajući u vidu sadržaj odredbi člana 163. st. (1), (2) i (3) ZIP-a u kontekstu obrazloženja Okružnog suda, Ustavni sud smatra da ništa iz citiranih odredbi ne upućuje na zaključak da se odgovornost poslodavca u smislu stava (1) člana 163. ZIP-a utvrđuje u parničnom postupku. Prema ocjeni Ustavnog suda, upravo se jasnim jezičkim tumačenjem odredbi člana 163. st. (2) i (3) ZIP-a (vidi Relevantne propise) dodatno učvršćuje prethodni zaključak. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da se citiranim odredbama propisuje da se "prijedlog" podnosi do kraja izvršnog postupka, te da rješenje kojim se prijedlog usvaja ima snagu "rješenja o izvršenju". U konkretnom slučaju nije sporno da je tokom trajanja izvršnog postupka, a po apelantovom prijedlogu shodno članu 163. stav (1) ZIP-a proveden postupak u kojem je učestvovao i Univerzitet kao učesnik u postupku, u okviru kojeg je provedeno vještačenje po vještaku ekonomske struke kojim je utvrđena visina novčanog iznosa i vremenski period u kojem je poslodavac mogao, a propustio je obustaviti novčani iznos po osnovu rješenja o izvršenju, zatim prvenstveni red namirenja potraživanja u smislu člana 144. ZIP-a, shodno činjenici da je plaća izvršenika bila opterećena administrativnim zabranama po osnovu kredita, te visina novčanog iznosa koju je Univerzitet obustavio sa plaće izvršenika u periodu od aprila do septembra 2016. godine (vidi tačku 17. ove odluke). Ustavni sud, također, zapaža da Okružni sud ni na koji način nije problematizirao nalaz i mišljenje vještaka, niti je doveo u pitanje utvrđeno činjenično stanje pred Osnovnim sudom, niti ga je na bilo koji način doveo u sumnju, osim što je tvrdio da se odgovornost poslodavca za stvarnu štetu mora utvrđivati po općim pravilima parničnog postupka. Prema ocjeni Ustavnog suda, takvo obrazloženje Okružnog suda nema uporište u odredbama člana 163. st. (1), (2) i (3) ZIP-a, činjenicama utvrđenim pred Osnovnim sudom, te konačno apelantovom prijedlogu (vidi tačku 10. ove odluke), pa se dato obrazloženje Okružnog suda smatra proizvoljnim.

49. Stoga, imajući u vidu sve prethodno navedeno, Ustavni sud smatra da apelant opravdano osporava rješenje Okružnog suda, te zaključuje da je rješenjem Okružnog suda prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali prigovori

50. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud neće posebno razmatrati prigovore u vezi s kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

51. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada iz osporenog rješenja proizlazi proizvoljno obrazloženje u odnosu na utvrđeno činjenično stanje pred prvostepenim sudom, koje Okružni sud ničim nije doveo u sumnju, i apelantov prijedlog zato što ništa iz st. (1), (2) i (3) člana 163. ZIP-a ne upućuje na zaključak da se odgovornost poslodavca prema stavu (1) citiranog člana utvrđuje u parničnom postupku, jer se apelantov prijedlog nije odnosio na naknadu štete koju ima u vidu stav (4) člana 163. ZIP-a.

52. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, s. r.