Službeni glasnik BiH, broj 48/11

na sjednici odr�anoj 21. decembra 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1676/08, rješavajući apelaciju �Distribucije� d.o.o. Laktaši i Radmila Šipovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Bosne i Hercegovine� br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija �Distribucije� d.o.o. Laktaši i Radmila Šipovca podnesena protiv Presude Okru�nog suda u Banjoj Luci broj 011-0-G�-07-001450 od 14. marta 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Novom Gradu broj 076-0-P-06-000 215 od 13. aprila 2007. godine.

Odluku objaviti u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine�, �Slu�benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine�, �Slu�benom glasniku Republike Srpske� i u �Slu�benom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine�.

I. Uvod


1. �Distribucija� d.o.o. Laktaši i Radmilo Šipovac (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, koje zastupa Goran Bubić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 6. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okru�nog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okru�ni sud) broj 011-0-G�-07-001450 od 14. marta 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 076-0-P-06-000 215 od 13. aprila 2007. godine. Apelant je dostavio dopunu apelacije 25. novembra 2008. godine. Također, na zahtjev Ustavnog suda od 18. novembra 2010. godine, apelantov opunomoćenik je 26. novembra 2010. godine Ustavnom sudu dostavio dopunu apelacije.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okru�nog i Osnovnog suda, te Miroslava Drljače (u daljnjem tekstu: tu�ilac) zatra�eno je 11. juna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni i Okru�ni sud su dostavili odgovor na apelaciju 23. juna i 1. jula 2008. godine. Tu�ilac nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantima 17. novembra 2008. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Tu�ilac je podnio tu�bu Osnovnom sudu 27. septembra 2006. godine protiv apelanata radi zaštite od klevete i naknade nematerijalne štete zbog iznošenja i objavljivanja neistina o njemu u novinskim člancima objavljenim u dnevnom listu �Fokus� (u daljnjem tekstu: �Fokus�) od 6, 22. i 26. decembra 2005, kao i od 3. januara i 5. septembra 2006. godine.

7. Osnovni sud je donio Presudu broj 076-0-P-06-000 215 od 13. aprila 2007. godine kojom je obavezao apelante da tu�iocu na ime naknade nematerijalne štete po osnovu pretrpljenih duševnih bolova, zbog povrede ugleda, solidarno isplate iznos od 6.000 KM, kao i da mu naknade troškove postupka. Osim toga, Osnovni sud je dio tu�be koji se odnosi na novinske članke pojedinačno navedene u tu�bi (izuzev članka od 5. septembra 2006. godine) odbacio kao �nedopušten�. Također, presudom je obavezan tu�ilac da apelantima naknadi dio troškova postupka srazmjerno uspjehu tu�enih u parnici.

8. U obrazlo�enju presude Osnovni sud je istakao da je provedenim dokazima utvrdio da su apelanti izdavač i glavni i odgovorni urednik �Fokusa�. Dalje je sud utvrdio da je u �Fokusu� od 5. septembra 2006. godine objavljen članak pod naslovom �Drljaj ne drljaj� čiji je sadr�aj: �Prije nego je postavljen na mjesto direktora ŠG �Prijedor", Drljača je obavljao funkciju direktora ŠG �Novi grad�, u kojem je napravio štetu na osnovu nenaplaćenih potra�ivanja i zastare u visini od 667.000 KM." Osnovni sud je zaključio da sporni članak u vrijeme objavljivanja nije zasnovan na istinitim informacijama, nego isključivo na pretpostavkama i neprovjerenim informacijama, konstatirajući da na osnovu revizorskog izvještaja (izvod iz izvještaja o reviziji poslovanja JP šumarstvo �Srpske šume� za period od 1. januara do 31. decembra 2003. godine) nema konkretne informacije o navodno prouzrokovanoj šteti šumskom gazdinstvu od tu�ioca, te da ničim nije dokazana istinitost navoda apelanata sadr�anih u spornom članku, odnosno navodna odgovornost tu�ioca za prouzrokovanu štetu ŠG �Novi Grad�. Osnovni sud je, također, zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o iznošenju vrijednosnih stavova o tu�iocu, niti izra�avanju mišljenja apelanata, nego isključivo o iznošenju činjenica, te da i sama tvrdnja da je tu�ilac �napravio štetu� predstavlja činjenično utvrđenje koje je, ukoliko je istinito, bilo moguće i dokazati.

9. Osnovni sud je naveo da u parnici za naknadu štete zbog povrede ugleda tu�ilac mora da doka�e postojanje povrede svog prava i da su takvu povredu izvršili upravo tu�eni, odnosno apelanti, a zadatak apelanata kao tu�enih je da u takvoj parnici doka�u postojanje općih razloga isključenja pretpostavki ili predviđenih razloga isključenja odgovornosti. Osnova odgovornosti za klevetu i eventualnu naknadu štete sadr�ana je u odredbama čl. 5. i 6. Zakona o zaštiti od klevete, te u odredbi člana 200. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), kojima je propisano da je neophodno da je spornim izra�avanjem istaknuta neistina, da je ugled oštećenog, odnosno tu�ioca povrijeđen, te da su apelanti sporno izra�avanje iznijeli u svojstvu autora, urednika ili izdavača, ili u svojstvu nekog drugog lica koje je kontroliralo sadr�aj spornog izra�avanja.

10. U konkretnom predmetu Osnovni sud je utvrdio da je u vrijeme objavljivanja spornih članaka tu�ilac bio na funkciji generalnog direktora ŠG �Prijedor� (raniji naziv �Pastirevo�), a da je ranije obavljao funkciju generalnog direktora ŠG �Novi Grad�. Dalje je sud utvrdio da je tu�ilac, nakon objavljivanja spornog članka, bio izlo�en osudi javnosti i da mu je zbog toga povrijeđen ugled. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da iz provedenog vještačenja vještaka medicinske struke D.E. proizlazi da su objavljene informacije direktno i negativno utjecale na duševno zdravlje tu�ioca, odnosno prouzrokovale posljedice psihotraume srednjeg do jačeg intenziteta, uzimajući u obzir i negativne konotacije vezane za njegovo prezime. Dalje je Osnovni sud istakao da odgovornost propisana članom 5. Zakona o zaštiti od klevete nije suprotna članu 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), odnosno da se zakonom predviđena odgovornost mo�e podvesti pod ograničenja iz stava 2. člana 10. Evropske konvencije. Naime, zagarantirano pravo slobode izra�avanja ne znači da to pravo mo�e biti zloupotrijebljeno ugro�avanjem drugih zagarantiranih prava, kao što su čovjekova lična prava, a objavljivanje neistinitih informacija je zloupotreba prava na slobodu izra�avanja. Slijedeći navedeno, a imajući u vidu nedokazanost istinitosti spornog izra�avanja, povredu ugleda koju je izra�avanje izazvalo kod tu�ioca, kao i činjenicu da su ga objavili apelanti kao izdavač i glavni i odgovorni urednik, Osnovni sud je zaključio da je tu�iocu prenošenjem neistinitog izra�avanja prouzrokovana šteta koja se ogledala u duševnim bolovima zbog povrede ugleda, u smislu odredbe člana 5. stav 1. Zakona o zaštiti od klevete. Prilikom odlučivanja o visini naknade štete, Osnovni sud je imao u vidu odredbu člana 200. ZOO, te odredbu člana 11. Zakona o zaštiti od klevete, kojima je propisano da povreda prava ličnosti mora prouzrokovati i posljedice u vidu duševnih patnji. Imajući u vidu elemente iz navedenih zakonskih odredbi, kao i specifičnost konkretnog slučaja, način na koji je povreda ugleda učinjena (objavljivanje u dnevnom listu), te posljedice nanesene štete, Osnovni sud je tu�iocu dosudio iznos od 6.000 KM na ime nematerijalne štete, smatrajući da je proporcionalan nanesenoj šteti.

11. Osim toga, u obrazlo�enju presude Osnovni sud je istakao da je odbacio tu�bu u dijelu koji se odnosi na zahtjev za naknadu štete zbog objavljivanja novinskih članaka od 6, 22. i 26. decembra 2005, kao i od 3. januara 2006. godine. U vezi s tim, sud je istakao da je članom 12. Zakona o zaštiti od klevete propisano da je rok za podnošenje tu�be zbog klevete tri mjeseca od dana saznanja i utvrđenja identiteta lica koje je prouzrokovalo štetu, odnosno od jedne godine od dana kad je izra�avanje izneseno trećem licu. S obzirom na to da je tu�ilac prilikom saslušanja u svojstvu svjedoka izjavio da je za članke saznavao otprilike dva do tri dana nakon njihovog objavljivanja, te da je tu�bu podnio 27. septembra 2006. godine, sud je istakao da tu�ba nije podnesena u prekluzivnom roku, zbog čega je tu�ilac izgubio pravo na podnošenje tu�be.

12. Okru�ni sud je donio Presudu broj 011-0-G�-07-001450 od 14. marta 2008. godine, kojom je djelimično uva�io �albu apelanata i preinačio presudu Osnovnog suda u dosuđujućem dijelu na način da je smanjio iznos naknade koju su apelanti du�ni solidarno isplatiti tu�enom na iznos od 3.000 KM, te, slijedeći to, i troškove postupka. Istovremeno je presudom sud odbio zahtjev tu�ioca za naknadu troškova sastava odgovora na �albu.

13. U obrazlo�enju presude Okru�ni sud je naveo da je Osnovni sud na osnovu provedenih dokaza pravilno utvrdio da odgovornost tu�ioca za sve ono što mu je stavljeno na teret nije ničim dokazana. Zbog toga je i Okru�ni sud zaključio da su sadr�ajem objavljenih članaka za tu�ioca objavljene neistine i da one treba da se smatraju klevetom. Dalje je Okru�ni sud istakao da sloboda izra�avanja propisana odredbom člana 1. Zakona o zaštiti od klevete i odredbom člana 10. Evropske konvencije podrazumijeva i određena ograničenja, a ona se prvenstveno tiču nemogućnosti objavljivanja i izra�avanja neistinitog sadr�aja. Okru�ni sud je, također, ukazao da je osnovan �albeni navod apelanata da je prvostepeni sud propustio dati ocjenu vezanu za izvod iz izvještaja o reviziji poslovanja JP šumarstvo �Srpske šume� za period od 1. januara do 31. decembra 2003. godine, kao i ocjenu dopisa ŠG �Prijedor� broj 01-4823/06 od 29. decembra 2006. godine, koji su izvedeni na glavnoj raspravi, ali da navedeni propust nije od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke. Naime, Okru�ni sud je istakao da činjenica da je revizorskim izvještajem konstatirano da ukupna potra�ivanja ŠG �Prijedor� (raniji naziv �Pastirevo�) iznose 677.542 KM ne znači da nije pokrenut postupak njihove naplate, niti da je potra�ivanja napravio generalni direktor, posebno uzimajući u obzir �uobičajenost duga u privredi a koji je nastao temeljem poslovnih odnosa�. Pored toga, Okru�ni sud je konstatirao da, uzimajući u obzir odredbu člana 8. Zakona o zaštiti od klevete, koja propisuje da tu�ilac mora preduzeti sve potrebne radnje na ubla�avanju štete izazvane klevetom, tu�ilac nije preduzeo sve potrebne mjere da ubla�i štetu izazvanu klevetničkim izra�avanjem (između ostalog i podnošenjem zahtjeva za ispravku), zbog čega je i svojim ponašanjem �bitnije utjecao na to da šteta u konačnici bude veća, nego što bi bila u suprotnom�. Slijedeći navedeno, Okru�ni sud je tu�iocu dosudio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000 KM, kao adekvatnu novčanu satisfakciju za duševne bolove koje je pretrpio. Prema stavu Okru�nog suda, veći iznos od dosuđenog bi �pogodovao te�njama koje nisu spojive sa prirodom i društvenom svrhom naknade štete�.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


14. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na slobodu izra�avanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te su istakli da dokazi �nisu ocijenjeni cjelovito i u uzajamnoj vezi�, smatrajući da prvostepena presuda ne sadr�i potpunu i jasnu ocjenu svih dokaza koji su izvedeni tokom postupka. U pogledu kršenja prava na slobodu izra�avanja, apelanti su istakli da sporni članci ne sadr�e samo činjenice nego i vrijednosne sudove o tu�iocu, odnosno mišljenja o tu�iocu, a zakon jasno regulira da ne postoji odgovornost za klevetu ukoliko je izra�avanjem izneseno mišljenje. Apelanti su, također, istakli da nije ispoštovano ni pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije s obzirom na činjenicu da su apelanti pravo �albe imali samo u �formalnom smislu�, jer je drugostepena presuda nepotpuna, pošto u njoj nisu obuhvaćeni svi �albeni navodi.

b) Odgovor na apelaciju


15. Okru�ni sud je istakao da u cijelosti ostaje pri razlozima datim u obrazlo�enju osporene presude i da prilikom donošenja presude nije došlo do kršenja ljudskih prava.

16. Osnovni sud je istakao da nije došlo do povrede ljudskih prava apelanata, te nije dao poseban osvrt na navode iz apelacije.

V. Relevantni propisi


17. U Zakonu o zaštiti od klevete (�Slu�beni glasnik Republike Srpske� broj 37/01) relevantne odredbe glase:

Opšti deo

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se prihvatljiva ograničenja slobode izra�avanja u pogledu građanske odgovornosti za štetu nanesenu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem nečeg neistinitog i potvrđuje da:

a) pravo na slobodu izra�avanja, koje je garantovano Ustavom Republike Srpske i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, predstavlja jedan od osnova demokratskog društva, posebno kada se radi o pitanjima od političkog i javnog interesa;

Š...Ć.

Odgovornost za klevetu

Član 5.

1. Svako poslovno sposobno lice koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izra�avanja nečeg neistinitog, identifikujući to lice trećem licu, odgovorno je za klevetu, ako je to lice prouzrokovalo štetu u svojstvu autora, urednika ili izdavača izra�avanja, ili u svojstvu lica koje je na neki drugi način efikasno kontrolisalo sadr�aj tog izra�avanja, kao i pravno lice koje je objavilo izra�avanje.

2. Lice iz stava 1. ovog člana je odgovorno za izazvanu štetu ako je namerno ili usled nepa�nje iznelo ili pronelo izra�avanje.

3. Kada se izra�avanje odnosi na pitanja od političkog ili javnog interesa, lice iz stava 1. ovog člana je odgovorno za izazvanu štetu iznošenjem ili pronošenjem izra�avanja ako je to lice znalo da je izra�avanje neistinito ili je nepa�njom zanemarilo neistinitost izra�avanja. Š...Ć.

Izuzeci od odgovornosti

Član 6.

(1) U sledećim slučajevima neće se odgovarati za klevetu:

a) ako se radi o izra�avanju mišljenja ili kada je izra�avanje u suštini istinito;

b) ako je lice koje je navodno prouzrokovalo štetu bilo po zakonu obavezno iznositi ili pronositi izra�avanje, ili iznositi ili pronositi izra�avanje u toku zakonodavnog, sudskog ili upravnog postupka;

v) ako je iznošenje ili pronošenje izra�avanja bilo razumno.

(2) Kada sud donosi ovakvu odluku, uzima u obzir sve okolnosti slučaja, Š...Ć.

Obaveza ubla�avanja

Član 8.

Tu�ilac u smislu ovog zakona preduzima sve potrebne mere da ubla�i svu štetu uzrokovanu navodnim klevetničkim izra�avanjem, a naročito uključujući zahtev za ispravku koju upućuje tu�enom.

Rokovi zastarelosti

Član 12.

1. Rok za podnošenje tu�be u smislu zakona je tri meseca od dana kada je tu�ilac saznao ili mogao saznati za izra�avanje i identitet osobe koja je prouzrokovala štetu i ni u kom slučaju se ne mo�e produ�iti nakon jedne godine, od dana kada je izra�avanje izneseno trećem licu.Š...Ć

Član 13.

Ovaj zakon je lex specialis u odnosu na sve druge zakone. Za sve što nije regulisano ovim zakonom primenjivaće se odredbe Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o izvršnom postupku i Zakona o parničnom postupku koji su na snazi u Republici Srpskoj.

18. U Zakonu o obligacionim odnosima (�Slu�beni list SFRJ� br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89, �Slu�beni glasnik Republike Srpske� br. 17/93, 3/96 i 39/03) relevantne odredbe glase:

Član 154.

(1) Ko drugome prouzrokuje štetu du�an je naknaditi je, ukoliko ne doka�e da je šteta nastala bez njegove krivice.

Š...Ć.

Član 200.

Za pretrpljene Š...Ć duševne bolove zbog Š...Ć povrede ugleda i časti, Š...Ć sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema.

Pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, te o visini njene naknade sud će voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome slu�i ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje te�njama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.

19. U Zakonu o parničnom postupku (�Slu�beni glasnik Republike Srpske� broj 58/03, 85/03 i 74/05) relevantne odredbe glase:

Član 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i bri�ljivo cijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

Član 123.

Svaka stranka du�na je da doka�e činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.

Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

VI. Dopustivost


20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadle�nost u pitanjima koja su sadr�ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okru�nog suda broj 011-0-G�-07-001450 od 14. marta 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 9. aprila 2008. godine a apelacija je podnesena 6. juna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


24. Apelanti osporavaju presude Okru�nog i Osnovnog suda, tvrdeći da su im tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3. e) i h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1, te člana 10. stav 1. i člana 13. Evropske konvencije.

Sloboda izra�avanja


25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u�ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

h) Slobodu izra�avanja.

26. Član 10. Evropske konvencije glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu izra�avanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanje javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprečava dr�ave da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija.

2. Ostvarivanje ovih sloboda, budući da uključuje obaveze i odgovornosti, mo�e podlijegati takvim formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili sankcijama predviđenim zakonom i koje (su) neophodne u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprečavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprečavanja širenja povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristranosti suda.

a) Opći principi


27. Ustavni sud ističe da je sloboda izra�avanja neophodan preduvjet za funkcioniranje i opstanak svakog demokratskog društva, te je, stoga, garancija svih drugih ljudskih prava i sloboda. U slučaju mogućeg sukoba ovog prava sa ostalim garantiranim ljudskim pravima i slobodama, sudovi moraju voditi računa o tome da svako ograničavanje slobode izra�avanja s ciljem zaštite nekog drugog ljudskog prava garantiranog Ustavom mo�e biti tek izuzetak od ovog pravila, koji je u demokratskom društvu dopušten samo ako to ograničavanje ničim ne ugro�ava navedeni princip, nego ga potvrđuje.

28. Ugroziti na bilo koji način slobodu izra�avanja i, u okviru toga, slobodu medija ne znači samo ugroziti neka lična prava novinara garantirana ustavom nego to znači ugroziti jedan od ključnih principa demokratskog društva, pa, stoga, i samu demokratiju kao oblik vladavine i pretpostavku za ostvarenje svih drugih proklamiranih ljudskih prava i sloboda.

29. To, međutim, ne znači da je sloboda izra�avanja apsolutna i da nije ničim ograničena. Naprotiv, u demokratskim i pravnim dr�avama gotovo nijedno ljudsko pravo i sloboda, ma koliko bili primarni ili značajni, nisu i ne mogu biti apsolutni i neograničeni. Budući da su apsolutna sloboda i apsolutno pravo contradictio in adjecto za uspostavljanje pravične ravnote�e između zagarantiranih sloboda i prava u demokratskom društvu, presudan je način na koji se neki utvrđeni pravni princip tumači i praktično primjenjuje. Stoga su ključna uloga i zadatak nezavisnog sudstva da u svakom pojedinačnom slučaju jasno utvrdi granicu između opravdanih i potrebnih, te neopravdanih i nepotrebnih ograničenja, koja neki princip potvrđuju kao pravilo ili ga negiraju kao puku deklaraciju.

30. Član 10. Evropske konvencije je strukturiran tako da prvi stav definira zaštićene slobode, a drugi stav propisuje okolnosti pod kojima se javna vlast mo�e miješati u u�ivanje slobode izra�avanja.

31. Za član 10. Evropske konvencije je karakteristično da štiti izra�avanje koje nosi rizik ugro�avanja, ili zaista ugro�ava interese drugih. Ovaj član štiti ne samo informacije i ideje koje su primljene pozitivno, ili se smatraju bezopasnim, ili prema njima nema stava, već i one koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiravaju, a to je ono što zahtijeva tolerantnost i pluralizam bez kojih nema demokratskog društva (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. decembra 1976. godine). Ovdje je bitno napomenuti da je ovaj stav Evropskog suda uvršten u Zakon o zaštiti od klevete, kao njegov član 1. tačka a). Evropski sud za ljudska prava u predmetu Castells (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Castells protiv Španije, presuda iz 1992. godine) u kojem je podnosilac osuđen na zatvorsku kaznu jer je uvrijedio špansku vladu, optu�ujući je u štampi da je kriminalna i da krije izvršioce zločina protiv naroda Baskije, smatrao je da dominantan polo�aj u kojem je vlada nala�e joj da bude suzdr�ana u pribjegavanju krivičnim postupcima, posebno kad su dostupna i druga sredstva, u reakciji na neopravdane napade i kritike svojih neprijatelja kroz medije.

32. Kako su i Evropski sud za ljudska prava i Ustavni sud u svojim ranijim odlukama u vezi s tim pitanjem već ukazali, postoji jasna distinkcija između informacije (činjenice) i mišljenja (vrijednosne ocjene), zato što se postojanje činjenice mo�e dokazati, a za istinu na osnovu vrijednosne ocjene ne mo�e se dati dokaz (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Lingens, presuda broj 9815/82 od 8. jula 1986. godine, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1004/04 od 2. decembra 2005. godine). Uz to, čak i u pogledu činjenica, priznaje se odbrana na osnovu iskrene namjere u pru�anju medijima �prostora za greške� (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Dalban protiv Rumunije, presuda broj 28114/95 od 28. septembra 1999. godine). U principu, odbrana na osnovu iskrene namjere je jedna vrsta zamjene za dokazivanje istinitosti. Kada novinar ima legitiman cilj, kada je u pitanju nešto značajno za javnost i kada su ulo�eni razumni napori u potvrđivanje činjenica, mediji se neće smatrati odgovornim čak i u slučaju da se ispostavi da su činjenice bile neistinite.

33. Svaka restrikcija, uvjet, ograničenje ili bilo koja vrsta miješanja u slobodu izra�avanja mo�e se primijeniti samo na određeno ostvarivanje te slobode, a sadr�aj prava na slobodu izra�avanja uvijek ostaje netaknut. Javna vlast ima samo mogućnost, a ne i obavezu, da nalo�i ograničavajuću ili krivičnu mjeru protiv ostvarivanja prava na slobodu izra�avanja. Generalno, u Bosni i Hercegovini oblik ograničenja slobode izra�avanja je uveden zakonima o zaštiti od klevete. Ovi zakoni, osim što detaljno razrađuju uvjete za namirenje štete pričinjene klevetom, postavljaju vrlo rigorozne uvjete za primjenu tih odredaba i, u pojedinim aspektima, pru�aju čak i veći stepen zaštite slobode izra�avanja od onog minimuma predviđenog Evropskom konvencijom.

34. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da član 8. Zakona o zaštiti od klevete kao obavezan uvjet propisuje da je oštećeni du�an da preduzme sve potrebne mjere da ubla�i štetu uzrokovanu izra�avanjem neistinite činjenice, a naročito da štetniku podnese zahtjev za ispravku tog izra�avanja. Prema mišljenju Ustavnog suda, prema citiranom članu Zakona o zaštiti od klevete, navedene radnje treba preduzimati prije podnošenja tu�be. Osim toga, prema odredbama člana 5. stav 3. Zakona o zaštiti od klevete, ukoliko se radi o licu koje, prema općem shvatanju javnosti, vrši značajan utjecaj na pitanja od političkog ili javnog interesa (javno lice), te ukoliko takvo lice podnosi tu�bu, štetnik odgovara za štetu izazvanu iznošenjem ili prenošenjem neistinite činjenice jedino ako je znao da je to izra�avanje neistinito ili je zbog nepa�nje zanemario neistinitost izra�avanja.

35. Naknada štete u građanskoj parnici, dodijeljena kao naknada za štetu nanesenu nečijem dostojanstvu ili ugledu, predstavlja jasno miješanje u ostvarivanje prava na slobodu izra�avanja. U skladu sa stavom 2. člana 10. Evropske konvencije, vlast se mo�e miješati u ostvarivanje slobode izra�avanja samo ako se ispune tri kumulativna uvjeta: a) miješanje je propisano zakonom, b) miješanje ima cilj da zaštiti jedan ili više predviđenih interesa ili vrijednosti, c) miješanje je neophodno u demokratskom društvu. Stoga, sudovi moraju slijediti ova tri uvjeta kad razmatraju i odlučuju o predmetima koji se tiču slobode izra�avanja. U predmetu Tolstoy Miloslavski (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Tolstoy Miloslavski protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda broj 18139/91 od 13. jula 1995. godine) Evropski sud za ljudska prava je zaključio da sama suma naknade štete predstavlja kršenje člana 10. Evropske konvencije, obrazla�ući da ne znači da je porota imala pravo da dodijeli štetu potpuno po svom nahođenju jer, prema Konvenciji, dodjela štete za klevetu mora biti razumno proporcionalna šteti nanesenoj nečijem ugledu.

b) Primjena navedenih principa u konkretnom slučaju


36. U konkretnom slučaju osporene presude su donesene na osnovu Zakona o zaštiti od klevete i ZOO, dakle, miješanje je propisano zakonom. Ovi zakoni su javno objavljeni u slu�benom glasilu, njihov tekst je jasan, pristupačan i predvidiv i, kako je već rečeno, Zakon o zaštiti od klevete pru�a veći stepen zaštite slobode izra�avanja od minimuma predviđenog Evropskom konvencijom.

37. Osporene presude su donesene u građanskoj parnici koju je pokrenuo tu�ilac protiv apelanata zbog nanošenja štete njegovom ugledu, pa je jasno da je cilj miješanja zaštita �ugleda ili prava drugih�, odnosno ugleda tu�ioca, što je, svakako, legitiman cilj.

38. Ustavni sud još mora utvrditi da li su korištena sredstva proporcionalna cilju koji se �eli ostvariti. Kako je već rečeno, �cilj� na koji se osporene presude pozivaju je zaštita �ugleda ili prava drugih�, a �sredstvo� je nalog suda apelantima da tu�iocu plate naknadu za štetu koju su nanijeli njegovom ugledu. Da bi se dokazalo da je miješanje bilo �neophodno u demokratskom društvu�, potrebno je dokazati da postoji �hitna društvena potreba�, koja je tra�ila konkretno ograničenje u ostvarivanju slobode izra�avanja. Hitna društvena potreba se ogleda u uspostavljanju ravnote�e između dva zaštićena dobra, a to su pravo slobode izra�avanja, zaštićeno članom 10. stav 1. Evropske konvencije, i pravo pojedinca na zaštitu svog ugleda, zaštićeno članom 10. stav 2. Evropske konvencije.

39. Ustavni sud je već naglasio da se postojanje činjenica mo�e dokazati, ali istinitost vrijednosnih ocjena nije nešto za šta se mogu dati dokazi. Sporno izra�avanje, prema zaključku redovnih sudova, nije bilo iznošenje vrijednosnih sudova koji se ne mogu dokazivati, nego je bilo napisano i objavljeno kao iznošenje činjenica na što upućuje sadr�aj teksta objavljenog članka �Drljaj ne drljaj�, odnosno tvrdnja da je tu�ilac napravio štetu na osnovu nenaplaćenih potra�ivanja i zastare u visini od 667.000 KM, koje se, za razliku od vrijednosnih sudova, mogu dokazati. Ustavni sud zapa�a da su, ocjenjujući sporno izra�avanje, redovni sudovi zaključili da se radi o kleveti, jer je riječ o tvrdnjama čija se istinitost, odnosno neistinitost mo�e utvrđivati. Ovakvu ocjenu prihvata i Ustavni sud.

40. Dalje, Ustavni sud smatra da, iako obavještavanje javnosti o eventualnom nezakonitom ponašanju javnih slu�benika jeste legitiman cilj novinara i medija u demokratskom društvu, u konkretnom slučaju, ipak, nije postojala iskrena namjera apelanata i nisu ulo�eni razumni napori ni u potvrđivanje činjenica koje su iznijeli, niti u naknadno ubla�avanje štetnih posljedica, a naročito imajući u vidu propust apelanata da prethodno provjere podatke koje su namjeravali objaviti u spornom izra�avanju. Naime, u konkretnom slučaju, opći interes koji dopušta pokretanje pitanja o eventualnim nezakonitim ponašanjima javnih slu�benika ne mo�e se braniti iznošenjem neistinitih činjenica koje predstavljaju napad na njihov ugled i koje se, zbog toga, ne mogu smatrati kritikom koju su oni du�ni tolerirati s obzirom na funkciju koju vrše. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi jasno obrazlo�ili da sporna izra�avanja ne sadr�e vrijednosne sudove o tu�iočevom javnom djelovanju, već sadr�e činjenične navode za koje apelanti nisu prethodno učinili razumne napore da ih provjere i za koje u postupku pred sudom nisu mogli pru�iti dokaze. Također, Ustavni sud smatra da sudovi u osporenim odlukama nisu prekoračili granice svojih diskrecionih ovlaštenja pri određivanju visine nematerijalne štete zbog počinjene klevete zato što su svoje odluke zasnovali na prihvatljivoj analizi relevantnih činjenica i svih okolnosti koje su od va�nosti u konkretnom slučaju u vezi s povredom tu�iočevog ugleda, o čemu su dali obrazlo�enja i razloge koje Ustavni sud ocjenjuje relevantnim i dovoljnim u smislu člana 10. Evropske konvencije (vidi i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1288/06 od 18. oktobra 2007. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

41. Prema tome, Ustavni sud smatra da je osporenim presudama, prema principu proporcionalnosti, uspostavljena ravnote�a između slobode na izra�avanje apelanata i tu�iočevog prava na ugled. Također, s obzirom na sve okolnosti slučaja, donošenjem osporenih presuda sudovi su pravilno ocijenili da postoji �hitna društvena potreba� koja je tra�ila konkretno ograničenje u ostvarivanju slobode izra�avanja.

42. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na slobodu izra�avanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje


43. Apelanti se �ale da im je osporenim presudama povrijeđeno i pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

44. Ustavni sud zapa�a da se tvrdnje apelanata o kršenju prava iz ovog člana zasnivaju na istim argumentima koje su iznosili i u odnosu na navode o povredi člana 10. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je istaknute navode u cijelosti već ispitao i utvrdio da u osporenim odlukama nema ništa što bi ukazivalo na proizvoljnost bilo pri utvrđivanju činjenica i ocjene provedenih dokaza tokom postupka, bilo pri primjeni materijalnog i procesnog prava, te da osporene odluke sadr�e obrazlo�enje koje zadovoljava zahtjeve iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da su izneseni navodi apelanata neosnovani, te da nema ništa što bi ukazalo da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na djelotvoran pravni lijek


45. U vezi sa navodima apelanata da im je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapa�a da su apelanti imali i koristili pravni lijek propisan zakonom u predmetnom postupku. Činjenica da pravni lijek nije rezultirao odlukom kojom bi apelanti bili zadovoljni ne dovodi ni na koji način u pitanje njegovu dostupnost ili efikasnost, niti na bilo koji način pokreće pitanja iz člana 13. Evropske konvencije. S obzirom na to da je očigledno da su apelanti imali i iskoristili sve pravne lijekove propisane zakonom, odnosno pravo na izjavljivanje �albe, Ustavni sud smatra da su i izneseni navodi apelanata neosnovani, te da nije povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak


46. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na slobodu izra�avanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije kada su sudskom presudom u građanskoj parnici apelanti obavezani da plate štetu nanesenu tu�iočevom ugledu iznošenjem i prenošenjem neistinitih činjenica, jer je �miješanje� bilo u skladu sa zakonom, imalo cilj da �zaštiti prava drugih� i bilo �neophodna mjera u demokratskom društvu�. Također, nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer redovni sudovi nisu očigledno proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo, kao ni pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom na to da su apelanti iskoristili sve pravne lijekove propisane zakonom.

47. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!