Službeni glasnik BiH, broj 29/23
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj
U-29/22, rješavajući zahtjev
sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica
Mirsad Ćeman, potpredsjednik
Zlatko M. Knežević, potpredsjednik
Helen Keller, potpredsjednica
Seada Palavrić, sutkinja
Angelika Nußberger, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odlučujući o zahtjevu
sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske za ocjenu ustavnosti člana 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/20), člana 140. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 81/22) i člana 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem obrazovanju i odgoju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 92/20),
utvrđuje se da su član 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/20), član 140. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 81/22) i član 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem obrazovanju i odgoju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 92/20) u skladu s principom konstitutivnosti naroda iz Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, kao i s pravom na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1.1 i članom 2. a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijelo je 12. oktobra 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/20; u daljnjem tekstu: Zakon o predškolskom odgoju), člana 140. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 81/22; u daljnjem tekstu: Zakon o osnovnom obrazovanju) i člana 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem obrazovanju i odgoju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 92/20; u daljnjem tekstu: Zakon o srednjem obrazovanju).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) zatraženo je 13. oktobra 2022. godine da dostavi odgovor na zahtjev. Rok za dostavljanje odgovora produžen je 22. novembra i 14. decembra 2022. godine za naredna tri mjeseca.
3. Narodna skupština je 2. marta 2023. godine dostavila odgovor za zahtjev.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
4. U vezi s ustavnopravnim legitimitetom za podnošenje zahtjeva, podnosioci zahtjeva navode da zahtjev podnosi i potpisuje sedam delegata Vijeća naroda entiteta Republika Srpska, koje ukupno ima 28 delegata, što čini ¼ članova bilo kojeg zakonodavnog organa entiteta, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Podnosioci zahtjeva naglašavaju da isključivo osporavaju ime nagrade koje glasi "Svetosavska nagrada", koja je propisana osporenim odredbama tri različita zakona iz oblasti obrazovanja. Podnosioci zahtjeva obrazlažu da ne postoji problem s nagrađivanjem prosvjetnih radnika i odgajatelja. Međutim, smatraju da ime nagrade ne predstavlja odraz ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) i njenog entiteta Republika Srpska (u daljnjem tekstu: RS), jer se u imenu nagrade, osim srpskog naroda, ne mogu prepoznati drugi konstitutivni narodi, Ostali i građani BiH. Navode da je ime nagrade u suprotnosti s Preambulom Ustava Bosne i Hercegovine, kojom je utvrđen princip konstitutivnosti naroda "[…] Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine". Princip konstitutivnosti naroda je obavezan za raspodjelu vlasti, ali i za funkcioniranje društva u cjelini. U vezi s tim, podnosioci zahtjeva su se pozvali na Prvu djelomičnu odluku Ustavnog suda broj U-4/04, kojom je Ustavni sud odlučio o ustavnosti odredaba kojima su bili propisani zastava, grb i himna u zakonima FBiH i RS. Iz te odluke podnosioci su naročito izdvojili sljedeće: "Ustavni sud ne može prihvatiti kao racionalno i opravdano da bilo koji od konstitutivnih naroda ima privilegirani položaj u očuvanju tradicije, kulture i identiteta, imajući u vidu činjenicu da sva tri konstitutivna naroda i ostali građani Bosne i Hercegovine svoja prava i obaveze ostvaruju na jednak način, kako je to predviđeno Ustavom Bosne i Hercegovine i ustavima entiteta." (vidi Ustavni sud, Prva djelomična odluka broj
U-4/04 od 31. marta 2006. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 47/06, tačka 150, dostupna na www.ustavnisud.ba).
5. Podnosioci zahtjeva navode da je "Svetosavska nagrada" ime dobila po Svetom Savi. Sveti Sava je rođen u XII vijeku u Raškoj, na području današnje R Srbije, kao Rastislav Nemanjić. Sin je Stefana Nemanje, a ime Sava je dobio kada je postao monah u manastiru na Svetoj Gori u Grčkoj. Porijeklo Svetog Save je usko vezano za srpski narod i Srpsku pravoslavnu crkvu (u daljnjem tekstu: SPC). Sveti Sava je najzaslužniji za autokefalnost SPC-a, a 1219. godine Sveti Sava je imenovan za arhiepiskopa svih srpskih zemalja. Najvažnija pisana djela Svetog Save su "Žitije Svetog Simeona", tri tipika (pravilnika) "Karejski tipik", "Hilandarski tipik" i "Studenički tipik", koji se odnose na organizaciju manastira, te "Zakonopravilo" kao najvažnije djelo. "Zakonopravilo" je zbornik građanskih i crkvenih pravila u kojem se u jednom od poglavlja opisuje postupak konvertiranja muslimana u hrišćane. Prema navodima podnosilaca zahtjeva, radi se o postupku koji obiluje "rasizmom, ksenofobijom i islamofobijom". Kao potvrdu za navedene tvrdnje, podnosioci zahtjeva citiraju dio iz "Zakonopravila", djela koje je pisano arhaičnim jezikom (1220. godina). Dalje navode da "Zakonopravilo" sadrži obavezu izgovaranja prokletstva i odricanja od islama i njegovih vrijednosti prilikom konvertiranja muslimana u hrišćane.
6. Podnosioci navode da su obrazovanje i odgoj od općeg interesa za entitet RS. Sistem obrazovanja morao bi "biti uređen tako da predstavlja sva tri konstitutivna naroda, Ostale i građane", ili da bude neutralan tako da nijedan narod nema prednost u bilo kojem aspektu obrazovanja. Takav stav je zauzelo Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa RS u predmetu broj
UV-4/07, koji se ticao himne entiteta RS. Podnosioci zahtjeva ne vide nikakav opći interes u imenu nagrade, ako se ime nagrade veže za kulturu, historiju i tradiciju samo jednog naroda. Naime, oni i sami naglašavaju da ne postoji eksplicitna odredba koja zabranjuje nastavnicima i odgajateljima iz drugih naroda, koji ispunjavaju propisane zakonske uvjete, da dobiju "Svetosavsku nagradu". Međutim, smatraju da to ne može promijeniti činjenicu da se u imenu nagrade "ne mogu prepoznati" pripadnici druga dva konstitutivna naroda. Štaviše, ime nagrade "može biti uvredljivo za Bošnjake" iz razloga koji su navedeni u prethodnoj tački ove odluke.
7. Podnosioci zahtjeva navode da, iako je Ustavni sud ranije odlučivao o sličnim pitanjima, zakonodavac u entitetu RS i dalje "kroz druge zakone regulira na isti ili sličan način pitanja koja je Ustavni sud proglasio neustavnim". Primjer za takvu praksu je upravo ime konkretne nagrade ("Svetosavska nagrada") koju sadrže osporene odredbe. U vezi s tim je navedeno da je Ustavni sud Drugom djelomičnom odlukom broj U-4/04 proglasio neustavnim Zakon o slavama i svetkovinama Republike Srpske. Ustavni sud je, kako navode, u toj odluci zaključio da praznici, između ostalih i Dan Svetog Save, koji se slave kao entitetski praznici, odražavaju samo srpsku historiju, tradiciju, običaje, te vjerski i nacionalni identitet, a da se u isto vrijeme te vrijednosti nameću pripadnicima ostalih konstitutivnih naroda (vidi Ustavni sud, Druga djelomična odluka broj
U-4/04 od 18. novembra 2006. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 24/07, tačka 70, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju se, prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, srpska kultura, tradicija, običaji, kao i vjerski i nacionalni identitet veličaju kroz "Svetosavsku nagradu", koja se "nameće drugim konstitutivnim narodima, Ostalima i građanima".
8. Podnosioci zahtjeva ističu da osporene odredbe navedena tri zakona, koje se odnose na ime nagrade, nisu u saglasnosti sa članom II/4. Ustava BiH, koji propisuje da će se, između ostalih, u BiH primjenjivati Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (u daljnjem tekstu: Konvencija o uklanjanju rasne diskriminacije). U smislu sadržaja člana 1. Konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, podnosioci zahtjeva tvrde da ime nagrade jasno upućuje da ona "pripada samo srpskom narodu". Stoga je, kako navode, ne mogu prihvatiti ostali narodi koji "sa Svetim Savom nemaju nikakvu historijsku, tradicijsku, kulturnu ili bilu koju drugu vezu". Podnosioci zahtjeva zaključuju da ime nagrade nije usklađeno sa članom 1.1 Konvencije o uklanjanju rasne diskriminacije iz Aneksa I na Ustav BiH i da ga na osnovu člana 2. a) i c) navedene konvencije treba ukinuti.
b) Odgovor na zahtjev
9. Narodna skupština je, prije svega, osporila aktivnu legitimaciju podnosilaca zahtjeva. U vezi s tim, navedeno je da Vijeće naroda predstavlja jedno posebno tijelo za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg od konstitutivnih naroda i Ostalih, a ne drugi dom Narodne skupštine, pa da je zahtjev suprotan članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Potom, Narodna skupština navodi da podnosioci zahtjeva iznose neargumentirane i neosnovane tvrdnje o neustavnosti osporenih zakonskih normi. U vezi s tim, navedeno je da se, imajući u vidu ustavne odredbe na koje su se podnosioci zahtjeva pozvali i osporene pravne norme, ne može utvrditi u kojem dijelu podnosioci smatraju da one nisu usklađene s Ustavom Bosne i Hercegovine. Narodna skupština je podsjetila da Ustavni sud RS nije utvrdio povredu vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda u odnosu na iste pravne norme (Odluka Ustavnog suda RS broj UV-14/20 od 7. septembra 2020. godine). Osporenim pravnim normama ne daje se prednost bilo kojem konstitutivnom narodu, niti se pravi razlika između njih, jer se sporne pravne norme odnose na sve građane entiteta i njima se niko ne dovodi u neravnopravan položaj. Uvjeti i kriteriji na osnovu kojih se vrši izbor kandidata za dodjelu "Svetosavske nagrade" nemaju nacionalni predznak. Ime nagrade nije diskriminirajuće prema nesrpskom narodu, imajući u vidu stavove i poglede tog srpskog prosvjetitelja prema drugim narodima. U vezi s tim je navedeno da je Sveti Sava bio "narodni učitelj i prosvjetitelj kojeg su poštovali pripadnici svih naroda u XII i XIII vijeku. Sveti Sava je prema svojim zaslugama i prema svom radu s pravom nazvan narodnim učiteljem i prosvjetiteljem". Shodno tome, navedeno je da osporene odredbe nisu diskriminirajuće, niti su u suprotnosti s Preambulom Ustava Bosne i Hercegovine i principom konstitutivnosti. Predloženo je da se zahtjev odbije kao neosnovan.
IV. Relevantni propisi
10. U
Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:
Preambula
[...]
Posvećeni miru, pravdi, toleranciji i pomirenju,
[...]
Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine:
Član II/4.
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
11.
Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, usvojena na plenarnoj sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih naroda od 21. decembra 1965. godine ("Službeni list SFRJ" – Međunarodni ugovori i drugi sporazumi, broj 6/67), u relevantnom dijelu glasi:
Član 1. stav 1.
1. U ovoj konvenciji izraz "rasna diskriminacija" odnosi se na svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva koji se zasniva na rasi, boji, precima, nacionalnom ili etničkom porijeklu koji imaju za svrhu ili za rezultat da naruše ili da kompromitiraju priznavanje, uživanje ili vršenje, pod jednakim uvjetima, prava čovjeka i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili u svakoj drugoj oblasti javnog života.
Član 2. tačke a) i d)
a) Svaka država članica obavezuje se da ne počini nikakvo djelo rasne diskriminacije ili ne vrši rasnu diskriminaciju protiv osoba, grupa osoba ili ustanova, kao i da postupa tako da se sve javne vlas
c) Svaka država članica treba da preduzme efikasne mjere radi ponovnog razmatranja nacionalne i lokalne vladine politike i izmjene, ukidanja ili poništenja svakog zakona i svakog propisa koji ima za svrhu da zavede rasnu diskriminaciju ili da je ovjekovječi tamo gdje ona postoji;
[…]
12.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju ("Službeni glasnik RS" broj 63/20 od 2. jula 2020. godine) u relevantnom dijelu glasi:
Član 21.
Poslije člana 54. dodaje se novi član 54a, koji glasi:
"Član 54a.
(1) Za izuzetne rezultate i zalaganje u radu sa djecom, za učestvovanje u razvijanju i javnom predstavljanju primjera dobre prakse, za uspješnu primjenu savremenih dostignuća, metoda i tehnologija u vaspitno-obrazovnom procesu, za doprinos unapređivanju kvaliteta rada predškolske ustanove i razvijanju pozitivne atmosfere u predškolskoj ustanovi, te doprinos njenom ugledu u domaćim i međunarodnim okvirima, vaspitači ili stručni saradnici mogu biti nagrađeni Svetosavskom nagradom.
(2) Izbor kandidata za dodjelu Svetosavske nagrade vrši se putem javnog poziva koji raspisuje Ministarstvo.
(3) Javni poziv objavljuje se u decembru tekuće godine i otvoren je za dostavljanje prijava kandidata, najmanje 15 dana od dana objave.
(4) Ministar rješenjem imenuje Komisiju za dodjelu Svetosavske nagrade.
(5) Uvjeti koje kandidat obavezno ispunjava prilikom prijavljivanja na javni poziv za dodjelu Svetosavske nagrade su:
1) da je u radnom odnosu u predškolskoj ustanovi u godini u kojoj se dodjeljuje nagrada,
2) da ima najmanje 15 godina radnog staža na mjestu vaspitača ili/i stručnog saradnika.
(6) Kriteriji za bodovanje prilikom utvrđivanja liste kandidata za dodjelu Svetosavske nagrade su:
1) da je vaspitač ili stručni saradnik autor ili koautor didaktičke igračke, sredstva ili materijala za rano učenje,
2) da vaspitač ili stručni saradnik ima objavljene radove u stručnim časopisima iz djelokruga svoga rada,
3) da je vaspitač ili stručni saradnik autor knjige, kompozicije ili drugog sadržaja koji se može koristiti u radu predškolske ustanove, a koji je odobren za upotrebu od strane Zavoda,
4) inovativnost i kreativnost u radu vaspitača ili stručnog saradnika, primjena raznovrsnih i savremenih inovativnih metoda i tehnologija u vaspitno-obrazovnom radu,
5) doprinos vaspitača ili stručnog saradnika unapređivanju kvaliteta rada predškolske ustanove u vaspitno-obrazovnom radu,
6) dokazan doprinos unapređenju partnerstva sa roditeljima u organiziranju različitih sadržaja kao što su radionice, obuke, priredbe i drugo.
(7) Komisija iz stava 4. ovog člana predlaže ministru da se Svetosavska nagrada dodijeli vaspitaču ili stručnom saradniku koji ispunjava uvjete i kriterije propisane st. 5. i 6. ovog člana.
(8) Dobitniku Svetosavske nagrade ministar dodjeljuje povelju i novčanu nagradu.
(9) Novčana nagrada iz stava 8. ovog člana dodjeljuje se u visini prosječne mjesečne plaće nakon oporezivanja isplaćene u obrazovanju nastavniku u Republici, u prethodnom mjesecu prije dodjeljivanja nagrade.
(10) Ministar donosi pravilnik o postupku za dodjeljivanje Svetosavske nagrade vaspitačima i stručnim saradnicima.".
13.
Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju ("Službeni glasnik RS" broj 81/22 od 25. augusta 2022. godine) u relevantnom dijelu glasi:
Član 140.
(1) Za izuzetne rezultate i zalaganje u radu sa učenicima, primjenu raznovrsnih i savremenih inovativnih metoda u odgojno-obrazovnom radu, te za doprinos kvalitetnijem odgoju i obrazovanju u Republici, nastavnici, stručni saradnici i školski bibliotekari mogu biti nagrađeni Svetosavskom nagradom.
(2) Izbor kandidata za dodjelu Svetosavske nagrade vrši se putem javnog poziva koji raspisuje Ministarstvo.
(3) Javni poziv se objavljuje u novembru tekuće godine i otvoren je za dostavljanje prijava kandidata, najmanje 15 dana od dana objave.
(4) Ministar rješenjem imenuje Komisiju za dodjelu Svetosavske nagrade.
(5) Uvjeti koje kandidat obavezno ispunjava prilikom prijavljivanja na javni poziv za dodjelu Svetosavske nagrade su:
1) da je u radnom odnosu u školi u godini u kojoj se dodjeljuje nagrada,
2) da ima najmanje 10 godina radnog staža na mjestu nastavnika, stručnog saradnika ili školskog bibliotekara.
(6) Kriteriji za bodovanje prilikom utvrđivanja liste kandidata za dodjelu Svetosavske nagrade su:
1) osvojeno prvo, drugo ili treće mjesto na takmičenjima učenika u Republici koje je pripremao taj nastavnik,
2) osvojeno prvo, drugo ili treće mjesto učenika koje je pripremao taj nastavnik na međunarodnom takmičenju,
3) inovativnost i kreativnost u radu, uspješna primjena raznovrsnih i savremenih inovativnih metoda i tehnologija u odgojno-obrazovnom radu,
4) učestvovanje u razvijanju i javnom predstavljanju primjera dobre prakse,
5) učešće u istraživanjima, projektima i programima odgojno-obrazovnog karaktera, stručnim i studijskim putovanjima i posjetama, skupovima i zajednicama profesionalnog učenja,
6) doprinos unapređenju kvaliteta rada škole i doprinosi njenom ugledu u domaćim i međunarodnim okvirima,
7) da je autor ili koautor ili recenzent udžbenika i drugog nastavnog sredstva ili didaktičkog materijala,
8) da ima objavljene radove u stručnim časopisima iz djelokruga svoga rada,
9) da je autor knjige, kompozicije ili drugog sadržaja koji se može koristiti u radu škole.
(7) Komisija iz stava 4. ovog člana ministru dostavlja prijedlog kandidata za dodjelu Svetosavske nagrade.
8) da ima objavljene radove u stručnim časopisima iz djelokruga svoga rada,
9) da je autor knjige, kompozicije ili drugog sadržaja koji se može koristiti u radu škole.
(7) Komisija iz stava 4. ovog člana ministru dostavlja prijedlog kandidata za dodjelu Svetosavske nagrade.
(8) Dobitniku Svetosavske nagrade ministar dodjeljuje povelju i novčanu nagradu.
(9) Nastavnik, stručni saradnik ili školski bibliotekar može biti dobitnik Svetosavske nagrade samo jednom.
(10) Novčana nagrada iz stava 8. ovog člana dodjeljuje se u visini prosječne mjesečne neto plaće isplaćene nastavniku u Republici, u prethodnom mjesecu prije dodjeljivanja nagrade.
(11) Ministar donosi Pravilnik o postupku za dodjeljivanje Svetosavske nagrade.
14.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem obrazovanju i odgoju ("Službeni glasnik RS" broj 92/20 od 18. septembra 2020. godine) u relevantnom dijelu glasi:
Član 17.
Poslije člana 119. dodaje se novi član 119a, koji glasi:
"Član 119a.
(1) Za izuzetne rezultate i zalaganje u radu na razvijanju učeničkih znanja, sposobnosti i talenata, podsticanju kritičkog razmišljanja, istraživanja, većeg zalaganja i interesiranja učenika s ciljem postizanja boljih rezultata, primjenu raznovrsnih i savremenih inovativnih metoda u obrazovno-odgojnom radu, te za doprinos kvalitetnijem obrazovanju i odgoju u Republici nastavnici mogu biti nagrađeni Svetosavskom nagradom.
(2) Izbor kandidata za dodjelu Svetosavske nagrade vrši se putem javnog poziva, koji raspisuje Ministarstvo.
(3) Javni poziv objavljuje se u decembru tekuće godine i otvoren je za dostavljanje prijava kandidata, najmanje 15 dana od dana objave.
(4) Ministar rješenjem imenuje Komisiju za dodjelu Svetosavske nagrade.
(5) Uvjeti koje kandidat obavezno ispunjava prilikom prijavljivanja na javni poziv za dodjelu Svetosavske nagrade su:
1) da je u radnom odnosu u školi u godini u kojoj se dodjeljuje nagrada,
2) da ima najmanje 15 godina radnog staža na mjestu nastavnika.
(6) Kriteriji za bodovanje prilikom utvrđivanja liste kandidata za dodjelu Svetosavske nagrade su:
1) osvojeno prvo mjesto na republičkom takmičenju u prethodnoj školskoj godini, koji je pripremao taj nastavnik,
2) inovativnost i kreativnost u radu nastavnika, primjena raznovrsnih i savremenih inovativnih metoda i tehnologija u obrazovno-odgojnom radu,
3) doprinos nastavnika unapređivanju kvaliteta rada ustanove u nastavi i vannastavnim aktivnostima.
(7) Kriterij iz stava 6. tačka 1) ovog člana ne odnosi se na nastavnike za čiji predmet nije organizirano republičko takmičenje u prethodnoj školskoj godini.
(8) Komisija iz stava 4. ovog člana predlaže ministru da se Svetosavska nagrada dodijeli nastavniku koji ispunjava uvjete i kriterije propisane st. 5. i 6. ovog člana.
(9) Dobitniku Svetosavske nagrade ministar dodjeljuje povelju i novčanu nagradu.
(10) Novčana nagrada iz stava 9. ovog člana dodjeljuje se u visini prosječne mjesečne plaće nakon oporezivanja isplaćene nastavniku u Republici u prethodnom mjesecu prije dodjeljivanja nagrade.
(11) Ministar donosi Pravilnik o postupku za dodjeljivanje Svetosavske nagrade.".
V. Dopustivost
15. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud polazi od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
16. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:
- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
17. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnijelo je sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske, koje ukupno broji 28 delegata, što čini ¼ članova "bilo kojeg zakonodavnog organa entiteta", što znači da je zahtjev, suprotno tvrdnjama Narodne skupštine, podnio ovlašteni podnosilac, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj
U-7/10 od 26. novembra 2010. godine, tačka 21, dostupna na www.ustavnisud.ba).
VI. Meritum
18. Iz navoda zahtjeva proizlazi da podnosioci osporavaju određene članove iz tri posebna zakona (zakoni o predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju RS), isključivo u odnosu na ime nagrade ("Svetosavska nagrada") koja se dodjeljuje odgajateljima, nastavnicima i bibliotekarima za izuzetne rezultate i uspjehe u radu. Podnosioci zahtjeva ne tvrde da postoji različit tretman prilikom dodjele nagrade. U vezi s tim, podnosioci zahtjeva ukazuju da ne postoji odredba koja zabranjuje nastavnicima i odgajateljima iz drugih konstitutivnih naroda, koji ispunjavaju propisane uvjete, da dobiju "Svetosavsku nagradu". Usprkos tome, podnosioci zahtjeva insistiraju na tome da se u imenu nagrade "ne mogu prepoznati pripadnici druga dva konstitutivna naroda i Ostalih", s obzirom na to da ime nagrade ukazuje na historiju i kulturu isključivo srpskog naroda, zbog čega smatraju da su osporene zakonske odredbe neustavne. Osim toga, podnosioci zahtjeva navode da ime nagrade "može biti uvredljivo za Bošnjake" iz razloga koji su navedeni u tački 5. ove odluke.
Princip konstitutivnosti naroda i kolektivne ravnopravnosti
19. Podnosioci zahtjeva su u obrazloženju najprije ukazali na kršenje principa konstitutivnosti naroda iz Preambule Ustava BiH. U relevantnom dijelu Preambule je navedeno: "[…] Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine."
20. Stanovište o primjeni principa konstitutivnosti koji je sadržan u Preambuli Ustava BiH Ustavni sud je prvi put iznio u Odluci broj U-5/98. Također, u Odluci broj U-4/04 od 31. marta 2006. godine, na koju su se pozvali podnosioci zahtjeva, Ustavni sud se pozvao na princip konstitutivnosti naroda kako slijedi:
117. Ustavni sud u svojoj jurisprudenciji već je utvrdio da ustavni princip kolektivne ravnopravnosti konstitutivnih naroda, koji proizlazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije jednom ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju putem segregacije zasnovane na teritorijalnom razdvajanju (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 5/98-III od 1. jula 2000. godine, tačka 60).
118. Ustavni sud je u Odluci broj U 5/98 o priznanju prava konstitutivnih naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine utvrdio ustavni princip kolektivne jednakosti, koji nameće obavezu entitetima da ne diskriminiraju, u prvom redu, one konstitutivne narode koji su, u stvarnosti, u položaju manjine u odgovarajućem entitetu. Ustavni sud želi podsjetiti na to da ne postoji samo jasna ustavna obaveza da se ne krše pojedinačna prava na diskriminacijski način već, također, i ustavna obaveza nediskriminacije u smislu prava grupa. Usprkos teritorijalnoj razdiobi Bosne i Hercegovine uspostavljanjem dvaju entiteta, ova teritorijalna razdioba ne može služiti kao ustavna legitimacija za etničku dominaciju, nacionalnu homogenizaciju ili pravo na održavanje efekata etničkog čišćenja (vidi Odluka Ustavnog suda broj U 5/98-III od 1. jula 2000. godine, tačka 61).
21. Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da zahtjev u konkretnom slučaju ne pokreće pitanje "kolektivne ravnopravnosti i jednakosti konstitutivnih naroda", niti pokreće pitanje poštovanja ustavne obaveze "nediskriminacije u smislu prava grupa". Imajući u vidu uvjete koji su spornim zakonskim odredbama propisani kao kriteriji za učestvovanje na konkursu za dodjelu "Svetosavske nagrade", Ustavni sud smatra da se djelovanje spornih odredbi nikako ne može odnositi na sve Bošnjake i Hrvate kao konstitutivne narode ili na grupu Ostalih, već isključivo na pojedince. Čak i u odnosu na pojedince djelovanje spornih odredbi je vrlo usko upravo zbog posebnih uvjeta koji su propisani, kao što su dužina staža u institucijama obrazovnog sistema, stepen stručnosti, druge osvojene nagrade i drugi postignuti rezultati u službi. Da bi se moglo pokrenuti pitanje poštovanja principa konstitutivnosti iz Preambule Ustava BiH, bilo bi potrebno da odredbe na čiju se neustavnost ukazuje djeluju u odnosu na cijeli narod, te da se njihovim djelovanjem narušava princip "ravnopravnosti i jednakosti konstitutivnih naroda" ili pitanje poštovanja ustavne obaveze "nediskriminacije u smislu prava grupa".
22. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da je u odluci na koju su se podnosioci pozvali (U-4/04) ispitivao ustavnost simbola entiteta (grb, himna i zastava) koji su, nesporno, djelovali u odnosu na sve koji žive u entitetu RS. Stoga je u toj odluci zaključeno da su takve odredbe neustavne zato što obuhvataju praznike koji, u pretežnom dijelu, odražavaju i veličaju samo srpsku historiju, tradiciju, običaje i vjerski i nacionalni identitet. Međutim, Ustavni sud smatra da osporene zakonske odredbe u konkretnom slučaju nemaju takvo djelovanje, već se odnose isključivo na određeni, uži krug pojedinaca koji se odluče prijaviti na konkurs za dodjelu konkretne nagrade.
23. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o bitno drugačijim okolnostima nego u predmetu o kojem je riješeno Odlukom Ustavnog suda broj U-4/04. Naime, kako je već rečeno, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju djelovanje osporenih odredaba ne odnosi na Bošnjake i Hrvate kao kolektivitet, tj. konstitutivne narode koji žive u RS, kako je to utvrđeno u Odluci broj U-4/04. Osporene odredbe se odnose isključivo na sve one koji ispunjavaju uvjete da mogu konkurirati za dodjelu "Svetosavske nagrade" i koji žele da se prijave na konkurs radi dodjele te nagrade. Stoga, Ustavni sud smatra da se osporene odredbe ne mogu ispitivati s aspekta kolektivnih prava konstitutivnih naroda na ravnopravnost i jednakost, kao ni na zabranu diskriminacije grupa.
24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su neosnovani navodi podnosilaca zahtjeva da je zbog imena "Svetosavska nagrada" koje je propisano osporenim zakonima prekršen princip konstitutivnosti naroda iz Preambule Ustava BiH.
Zabrana diskriminacije
25. Ustavni sud zapaža da se podnosioci zahtjeva nisu pozvali na kršenje prava na zabranu diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. U zahtjevu za ocjenu ustavnosti isključivo je navedeno da osporene odredbe nisu u saglasnosti s pravom na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava BiH u vezi sa članom 1.1 Konvencije o uklanjanju rasne diskriminacije iz Aneksa I na Ustav BiH. Stoga su predložili da Ustavni sud, na osnovu člana 2. a) i c) navedene konvencije, osporene odredbe navedenih zakona ukine.
26. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u drugoj svojoj odluci, Odluci broj U-44/01 od 27. februara 2004. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), ispitivao ustavnost odredaba Zakona o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske koje su se odnosile na imena gradova u RS. U toj odluci Ustavni sud je, između ostalog, obrazložio i da je zabrana diskriminacije u ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine šira od zaštite koju pruža član 14. Evropske konvencije.
27. Uzimajući to u obzir, kao i navode podnosilaca zahtjeva, Ustavni sud će ispitati da li se osporenim odredbama u obrazovni sistem RS uvodi "rasna diskriminacija" zbog "razlikovanja, isključivanja, ograničavanja ili davanja prvenstva" po "nacionalnom ili etničkom porijeklu" iz člana 1.1 Konvencije o ukidanju rasne diskriminacije. Taj član, u relevantnom dijelu, glasi:
U ovoj konvenciji izraz "rasna diskriminacija" odnosi se na svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva koji se zasniva na rasi, boji, precima, nacionalnom ili etničkom porijeklu koji imaju za svrhu ili za rezultat da naruše ili da kompromitiraju priznavanje, uživanje ili vršenje, pod jednakim uvjetima, prava čovjeka i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili u svakoj drugoj oblasti javnog života.
28. Ustavni sud smatra da, u smislu člana 1.1 Konvencije o ukidanju rasne diskriminacije, ništa ne ukazuje na to da tekst osporenih odredaba "razlikuje" ili "isključuje" ili "ograničava" bilo koga u odnosu na konkuriranje i/ili dobijanje "Svetosavske nagrade". Uvjeti koji su propisani za dodjelu nagrade su isti za svakoga kada je u pitanju "nacionalno ili etničko porijeklo". Na konkurs se može javiti svako ko ispunjava propisane uvjete. Osim toga, Ustavni sud zapaža da ni podnosioci zahtjeva ne tvrde da Bošnjaci, Hrvati ili Ostali, koji ispunjavaju propisane uvjete, ne bi mogli konkurirati i/ili dobiti nagradu čije se ime osporava (vidi tačka 6. ove odluke).
29. Dalje, Ustavni sud zapaža da podnosioci zahtjeva vide diskriminaciju suprotnu Konvenciji o ukidanju rasne diskriminacije u tome što je, kako ističu, ime nagrade isključivo povezano s kulturom i tradicijom srpskog naroda. Ustavni sud se, naravno, neće baviti ispitivanjem historije, ali se historije mora dotaći onoliko koliko je neophodno da se to pitanje analizira. Nesporno je da je "Svetosavska nagrada" dobila ime po Svetom Savi, koji je živio i djelovao u 13. vijeku i o kojem su i podnosioci zahtjeva iznijeli određene historijske činjenice (vidi tačka 5. ove odluke).
30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nema dilemu da se ime "Svetosavska nagrada" dominantno odnosi na kulturu i tradiciju srpskog naroda. Međutim, to u konkretnom slučaju ne znači da su samo zbog toga sporne odredbe diskriminirajuće u odnosu na sve druge. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je nadležni zakonodavac odredio ime nagrade po osobi koju smatra značajnom s aspekta prosvjetiteljstva, a nagrada se dodjeljuje za uspjehe u radu u prosvjeti. Ako je ime nagrade inspirirano osobom za koju zakonodavac smatra da je u prošlosti, u 13. vijeku, dala značajan doprinos prosvjeti i prosvjetiteljstvu, onda se ne može zaključiti da je ime takve nagrade
per se neprihvatljivo za sve druge koji nisu Srbi, a koji se žele prijaviti i primiti nagradu zbog postignutih rezultata u prosvjeti.
31. Ustavni sud ne može prihvatiti ni navode da je ime nagrade uvredljivo za Bošnjake zbog onoga što je Sveti Sava, u jednom poglavlju svog djela "Zakonopravilo", napisao prije više od osamsto godina. Ustavni sud ističe da se radi o velikoj vremenskoj distanci da bi se bilo čiji stavovi iz 13. vijeka, koji govore o određenim (vjerskim) pitanjima koja su tada bila aktuelna, mogli uspoređivati s današnjim, modernim shvatanjima o poštovanju osnovnih ljudskih prava. Osim toga, Ustavni sud napominje da su u predmetu broj
U-4/04 sporne zakonske odredbe, koje propisuju izgled simbola entiteta, dovedene u vezu s ratom u BiH 1992–1995. godine i dešavanjima u tom ratu. U toj situaciji Ustavni sud je mogao procijeniti određene okolnosti s aspekta diskriminacije i njihovog utjecaja na aktuelno vrijeme, dok ovdje to nije moguće. Ustavni sud smatra da je neosnovano i pozivanje podnosilaca zahtjeva na Drugu djelomičnu odluku broj U-4/04 od 18. novembra 2006. godine. Naime, kada je u toj odluci odlučivao o ustavnosti Zakona o slavama i svetkovinama Ustavni sud nije raspravljao o prihvatljivosti ili neprihvatljivosti niti jednog imena ponaosob, pa tako ni o prihvatljivosti da se određeni praznik nazove po imenu Svetog Save. Navedenu odluku Ustavni sud je donio imajući u vidu sve praznike koji su bili propisani u RS i posebno njihovo djelovanje na sve konstitutivne narode u RS, dok to ovdje nije slučaj.
32. Podnosioci zahtjeva navode da je "za njih neprihvatljivo" da se ime nagrade odnosi na osobu iz historije i kulture srpskog naroda. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se na takvoj tvrdnji ne može zasnivati odluka o diskriminaciji. Ustavni sud ne prihvata da se bavi pretpostavkama hoće li ime nagrade djelovati tako da Bošnjaci, Hrvati i Ostali koji rade u prosvjeti u RS i ispunjavaju sve zakonom propisane uvjete za dodjelu nagrade eventualno odustanu od prijavljivanja za tu nagradu zbog svog stava o neprihvatljivosti te nagrade zbog njenog imena. Čak i kada bi do toga došlo, Ustavni sud smatra da lični stavovi, bez dokazivanja različitog tretmana po osnovu nacionalne ili etničke pripadnosti i u smislu Konvencije, ne mogu biti argument u smislu principa prema kojima se ispituje postojanje diskriminacije. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da podnosioci zahtjeva, u konkretnom slučaju, nisu učinili vjerovatnim da osporene odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju, Zakona o osnovnom odgoju i Zakona o srednjem obrazovanju predstavljaju "razlikovanje, isključivanje, ograničavanje, odnosno davanje prvenstva koji se zasnivaju na nacionalnom ili etničkom porijeklu i koji imaju svrhu ili kao rezultat da naruše ili da kompromitiraju priznavanje, uživanje ili vršenje, pod jednakim uvjetima, prava čovjeka i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili u svakoj drugoj oblasti javnog života", u smislu Konvencije o uklanjanju rasne diskriminacije.
33. Stoga, Ustavni sud zaključuje da osporene pravne odredbe ne krše član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1.1 i članom 2. a) i c) Konvencije o uklanjanju rasne diskriminacije.
VII. Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da su osporene pravne odredbe iz člana 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju, člana 140. Zakona o osnovnom odgoju i člana 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem obrazovanju u dijelu u kojem se propisuje "Svetosavska nagrada" u skladu s principom konstitutivnosti naroda iz Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, kao i sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1.1 i članom 2. a) i c) Konvencije o uklanjanju rasne diskriminacije.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. U smislu člana 43. Pravila Ustavnog suda, aneks ove odluke čini izdvojeno mišljenje potpredsjednika Mirsada Ćemana suprotno odluci, a sutkinja Seada Palavrić je dala izjavu o neslaganju.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Izdvojeno mišljenje o neslaganju potpredsjednika Mirsada Ćemana
Na osnovu člana 43. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" broj 94/14), a suprotno odluci u predmetu broj
U-29/22 od 23. marta 2023. godine, uz respekt prema većinskom mišljenju, ne slažem se s mišljenjem i odlukom većine, zbog čega, glasajući protiv, nisam mogao podržati odluku.
I. Uvodna napomena
Ustavni sud je većinom glasova zaključio da su odredbe jednog broja entitetskih zakona Republike Srpske, i to odredba člana 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju, član 140. Zakona o osnovnom odgoju i član 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem obrazovanju, u dijelu u kojem se propisuje "Svetosavska nagrada", u skladu s principom konstitutivnosti naroda iz Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, kao i sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1.1 i članom 2. a) i c) Konvencije o uklanjanju rasne diskriminacije.
S obzirom na to da su podnosioci zahtjeva dali sasvim dovoljno argumentacije, s kojom se uglavnom slažem, a suština je navedena u činjeničnom dijelu obrazloženja odluke, nema potrebe da to ponavljam.
1
II. Osnov i ključni razlog
S odlukom većine ne slažem se u fundamentalnom pristupu. Ključna dilema, prema mom mišljenju, jest da li ovo pitanje, kao što je stav većine, treba posmatrati isključivo kroz prizmu individualnih prava i sloboda (tj. da se ono odnosi na određeni, uži krug pojedinaca koji se odluče prijaviti na konkurs za dodjelu "Svetosavske nagrade")
2 ili u kontekstu prava konstitutivnih naroda, dakle kao prava grupe, kolektiviteta, šta god to značilo?!
Prema mom mišljenju, to pitanje se ne može i ne treba ga svoditi isključivo na pojedinačno individualno pravo prijave na konkurs za dodjelu navedene nagrade i mogućnost da se ona primi (jer to, samo po sebi, nije sporno, nezavisno od toga ko ustanovljava nagradu i po kojim kriterijima se ona dodjeljuje), nego se mora uzeti u obzir, kao što to, između ostalog, podnosioci zahtjeva i navode, da se "u imenu nagrade, osim srpskog naroda, ne mogu prepoznati drugi konstitutivni narodi, Ostali i građani BiH".
3Zašto tako?! Zato što je Republika Srpska u okviru države Bosne i Hercegovine entitet svih njenih građana, a ne samo građana pripadnika jednog (srpskog) naroda i jednog (pravoslavnog) svjetonazora, tj. vjere.
U konkretnom slučaju, nazivanje nagrade, koja je
ratio legis zamišljena kao priznanje i stimulans za izuzetne rezultate i zalaganje u radu s djecom i učenicima u javnim obrazovno-odgojnim ustanovama (što samo po sebi kao priznanje i način stimulacije nije sporno), navedenim imenom ("Svetosavska nagrada") ipak je izraz i odraz razumijevanja entiteta Republika Srpska kao isključivog i ekskluzivnog srpskog etničkog, duhovnog i administrativnog prostora. To esencijalno protivrječi Ustavu Bosne i Hercegovine, kao i Ustavu Republike Srpske
4, jer entitet Republika Srpska, nezavisno od toga kako je nastao i kako je formalno imenovan, nije entitet samo jednog, srpskog naroda. Kontekstualno i zato jer se dalje, na takvom razumijevanju karaktera i suštine entiteta Republika Srpska, planski gradi, njeguje i provodi očigledna, uporna i (nažalost, to moram tako i formulirati) bezobzirna "pravoslavizacija" institucija i ustanova Republike Srpske
5, iako taj entitet prema vlastitom ustavu, između ostalog, treba da:
- "osigura nacionalnu ravnopravnost i zaštitu vitalnih interesa konstitutivnih naroda", dakle ne samo Srba, odnosno
- da je Republika Srpska entitet koji se zasniva na želji da se osiguraju "mir, tolerancija i opće blagostanje", dakle za sve
6.
S obzirom na to da je Ustavom Bosne i Hercegovine zagarantirano pravo na slobodu misli, savjesti i vjere
7, nije, dakle, pitanje da li se može ustanoviti "Svetosavska nagrada" ili ne, nego je ključno pitanje da li etničke i/ili konfesionalne posebnosti treba (i u kojoj mjeri?!) institucionalno ugrađivati (kroz obilježja i simboliku) u javne institucije, organe i ustanove koje po svojoj prirodi predstavljaju sve građane, odnosno u kojima se moraju prepoznati svi građani, ili ih, u okviru nespornih prava i sloboda predviđenih državnim i entitetskim ustavom, treba realizirati izvan njih, npr. u okviru posebnih udruženja i drugih asocijacija iz oblasti kulture, vjerskih organizacija i ustanova i slično?!
Drugim riječima, zašto institucijama javne vlasti i javnim ustanovama i institucijama davati etnički ili konfesionalni ekskluzivitet (kao što se u ovom i drugim slučajevima u Republici Srpskoj očigledno čini)
8 kada se one ne mogu i ne treba ih svoditi isključivo na jedan narod odnosno jednu etničku ili konfesionalnu grupu – bilo koju i bilo gdje?! Duboko sam uvjeren da to nije "ni slovo ni duh" Ustava Bosne i Hercegovine s kojim ustavi i zakoni entiteta moraju biti usklađeni.
Zbog toga, ponavljam, ovo nije pitanje individualnih prava i sloboda (mada se i ta dimenzija ne isključuje), u čemu je, kako je već navedeno, moje ključno neslaganje s većinskom odlukom
9. Naime, za razliku od većine, smatram i duboko vjerujem da se ove odredbe, iako se formalno odnose na pojedinačne mogućnosti i prava, suštinski odnose i djeluju u odnosu na cijeli narod/narode (naravno i na sve ostale građane) pa se njihovim djelovanjem narušava princip ravnopravnosti i jednakosti konstitutivnih naroda, odnosno obaveza poštovanja prava na nediskriminaciju ne samo pojedinaca nego i grupa. Stoga je sasvim osnovano pozivanje podnosilaca zahtjeva, između ostalog, i na Odluku našeg suda broj U-4/04 od 18. novembra 2006. godine
10.
Ovim povodom podsjećam da je u nekim drugim slučajevima u kojima je odlučivano o sasvim konkretnim individualnim pravima i slobodama Ustavni sud (također većinom) prava i slobode, garantirane Ustavom i Evropskom konvencijom, protumačio na vrlo reduciran način, što je ugrozilo i samo ostvarivanje nekih od tih prava
11.
Očigledno je da pitanje kao što je ovo spada u pitanje osjetljive prirode u kojem je teško imati samo jedan pravac odlučivanja i jasan konsenzus. I vijeća Evropskog suda su u tzv. slučaju raspela (predmet
Lautsi i ostali protiv Italije, predstavka broj 30814/06) zauzimala suprotna stajališta. Tako je vijeće 3. novembra 2009. godine u ovom slučaju utvrdilo kršenje konvencijskih prava, dok je Veliko vijeće 18. marta 2011. godine presudilo suprotno. Međutim, u konačnoj presudi Velikog vijeća navedeno je da sud mora uzeti u obzir i činjenicu da u Evropi postoje velike različitosti između država od kojih se sastoji, posebno u području kulturnog i historijskog razvoja, te je naglašeno da pozivanje na tradiciju ne može osloboditi državu ugovornicu obaveze poštovanja prava i obaveza sadržanih u Konvenciji i njenim protokolima. U kontekstu navedenog treba imati na umu da je Bosna i Hercegovina trajno obilježena dešavanjima početkom devedesetih godina prošlog vijeka i da proces zacjeljivanja tih rana u Bosni i Hercegovini i dalje traje. Stoga su "različitosti između država" (kako je to formulirao Evropski sud imajući u vidu širi evropski plan) i posebni konteksti naročito bitni kada je riječ o Bosni i Hercegovini i govore u prilog mom izdvojenom mišljenju.
III. Šta nije problem
S druge strane, na civilizacijskom i kulturološkom planu, a polazeći od tradicionalnih vrijednosti (uz izuzetke u turbulentnim vremenima i procesima šire nestabilnosti) koje su se vijekovima baštinile u Bosni i Hercegovini, određivale i definirale njeno esencijalno biće kao društva i države, za mene je prirodno i samorazumljivo da se u okviru svakog etnosa/naroda i općenito njeguju sve tradicionalne vrijednosti, duhovne i druge, koje ne samo da su dozvoljene odnosno prihvatljive nego se u Bosni i Hercegovini kroz sve njeno iskustvo podrazumijevaju, zapravo morale bi se podrazumijevati.
Institucije javne vlasti na svim nivoima (od lokalnih zajednica do najviših državnih organa) nedvojbeno su dužne da ih štite a ne samo toleriraju. Društvena klima koju treba graditi i njegovati mora biti i jeste prirodno okruženje i ambijent za afirmaciju i njegovanje tih različitosti, ali i dodirnih tačaka koje ne moraju, niti su kroz historiju bile (barem ne uvijek, odnosno u preovlađujućem dijelu) izvor netrpeljivosti i sukoba, pogotovo ne zapaljive retorike i mržnje.
Stoga, umjesto da se u složenom multietničkom i multikonfesionalnom društvu, kakvo je bh. društvo, organima i institucijama javne vlasti itd. daje etnički i/ili religijski predznak i ustanovljavaju zvanična obilježja i simbolika reducirana na tradiciju, kulturu i sl. samo jednog (bilo kojeg) naroda ili grupe, sasvim je prirodno i zasnovano na slovu i duhu ustavom zagarantiranih prava i sloboda da se u tim organima i institucijama na primjeren i prigodan način obilježavaju (tamo gdje to žele) značajni datumi, događaji, pa i ličnosti inspirirani duhovnim, odnosno općekulturnim naslijeđem i tradicijom.
