Službeni glasnik BiH, broj 95/10

na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3349/08, rješavajući apelaciju "Iniproma" d.o.o. Ugljevik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija "Iniproma" d.o.o. Ugljevik.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj Ip-244/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, po hitnom postupku, okonča izvršni postupak u predmetu broj Ip-244/05, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, "Inipromu" d.o.o. Ugljevik, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.500.00 KM na ime naknade nematerijalne štete za utvrđeno kršenje ustavnih prava.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod


1. "Iniprom" d.o.o. Ugljevik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amila Kunosić- Ferizović, advokat iz Tuzle, podnio je 21. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nije okončan izvršni postupak koji se vodi u Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj Ip- 244/05.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 20. januara 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. februara 2009. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 16. februara 2009. godine.

5. Ustavni sud je 7. maja 2010. godine od Općinskog suda zatražio na uvid spis broj Ip-244/05.

6. Općinski sud je dostavio kopiju traženog spisa 18. maja 2010. godine.

III. Činjenično stanje


7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

8. Apelant (tražilac izvršenja) je 21. aprila 2005. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave - pravosnažne Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Ps-194/02 od 29. novembra 2002. godine protiv "Tehnograd company" d.o.o. Tuzla (izvršenik) radi glavnog duga od 0,50 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 30. aprila 1992. godine pa do 31. marta 1996. godine u ukupnom iznosu od 119.204.43 KM, dok će se zatezna kamata na iznos glavnog duga počevši od 31. marta 1996. godine obračunati u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate. Apelant je predložio da se izvršenje provede pljenidbom izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na računima u poslovnim bankama.

9. Rješenjem Općinskog suda broj Ip-244/05 od 28. aprila 2005. godine određeno je predloženo izvršenje. Protiv navedenog rješenja izvršenik je 23. juna 2005. godine podnio prigovor Općinskom sudu koji je zaključkom suda od 28. augusta 2006. godine dostavljen na odgovor apelantu. Dalje, izvršenik je 22. septembra 2006. godine Općinskom sudu dostavio podnesak sa obračunom zakonskih zateznih kamata koji je sačinio vještak ekonomske struke.

10. Općinski sud je prvo ročište zakazao 26. oktobra 2006. godine, te je, uz saglasan prijedlog stranaka, odložio navedeno ročište radi apelantovog izjašnjenja o izvršenikovom podnesku od 22. septembra 2006. godine. Apelant je 28. novembra 2006. godine uredio prijedlog za izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima, uz navođenje novih izvršenikovih računa u poslovnim bankama, koje je u međuvremenu dobio od Centralne banke Bosne i Hercegovine. Ročište zakazano za 23. januar 2007. godine sud je odložio za 5. februar 2007. godine konstatirajući da je izvršenikov punomoćnik otkazao punomoć. Na ročištu održanom 5. februara 2007. godine, uz saglasan prijedlog stranaka, Općinski sud je odredio da se provede vještačenje koje će izvršiti vještak ekonomske struke. Apelant je na poziv suda 13. februara 2007. godine predujmio troškove vještačenja.

11. Općinski sud je rješenjem od 9. marta 2007. godine odredio izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja zatezne kamate na glavni dug. Općinski sud je nalaz i mišljenje vještaka od 31. marta 2007. godine dostavio apelantu uz poziv za ročište zakazano za 9. maj 2007. godine. Općinski sud je na ročištu održanom 9. maja 2007. godine konstatirao da je apelant izjavio prigovor na nalaz vještaka a da izvršenik nije prigovarao. Na ročištu održanom 4. jula 2007. godine vještak se izjasnio na okolnosti apelantovog prigovora. Na ročištu od 17. jula 2007. godine apelant je izjavio da ostaje pri prigovoru u dijelu koji se odnosi na obračun kamata počevši od jula 1994. godine.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog toga što Općinski sud u razumnom roku nije okončao izvršni postupak u predmetu broj Ip-244/05. Apelant je naveo hronologiju predmetnog postupka, a povredu prava na pravično suđenje vidi u neizvršenju pravosnažne sudske odluke, tj. u činjenici da je proteklo više od pet godina od donošenja Rješenja o izvršenju broj Ip-244/05 od 28. aprila 2005. godine, koje još uvijek nije izvršeno. S tim u vezi, apelant navodi da je pravo na pristup sudu ispoštovano samo u formalnom smislu, ali ne i suštinskom, budući da je cilj pokretanja izvršnog postupka bilo konačno izvršenje pravosnažne presude. U tom smislu, apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu. Apelant je, također, predložio da se Tuzlanski kanton obaveže na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka počevši od 21. aprila 2005. godine, kao dana podnošenja prijedloga Općinskom sudu za izvršenje presude Kantonalnog suda.

b) Odgovor na apelaciju

13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju predmetnog postupka, s tim da se nije posebno očitovao na navode apelacije u pogledu navodne povrede prava na koju je apelant ukazao.

V. Relevantni propisi


14. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Član 9.

Podnesci, ročišta i spisi

(2) Sud održava ročišta kada je to ovim zakonom određeno ili kada smatra da je održavanje prikladno.

Član 15.

Rokovi za postupanje

Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja

Postupak izvršenja smatra se izvršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost


15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Apelant se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke, budući da je izvršni postupak, u trenutku podnošenja apelacije, trajao više od tri godine i da u vrijeme donošenja odluke o apelaciji postupak još uvijek traje.

18. Ustavni sud ukazuje na član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetna apelacija, prema mišljenju Ustavnog suda, zaista ukazuje na ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, apelacija je dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda.

19. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


21. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi sa izvršenjem pravosnažnog rješenja u razumnom roku. Dalje, apelant se žali da mu je zbog toga povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

23. U konkretnom slučaju apelant se žali zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne sudske odluke budući da predmetni izvršni postupak još uvijek nije okončan i još uvijek se praktično nalazi u početnoj fazi iako je proteklo više od pet godina od podnošenja prijedloga za izvršenje pravosnažne presude Kantonalnog suda i presude Vrhovnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da se ovdje radi o apelantovoj nemogućnosti da realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke zbog neokončanja (nedovršenja) predmetnog izvršnog postupka.

24. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, "izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije" (vidi vodeće odluke Ustavnog suda: AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud je mišljenja da apelant, u ovom slučaju, uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije, te da to pravo: "...traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U suprotnom efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi..." (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).

25. Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne organizirati svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno, tako i u praksi, te osigurati izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, Presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).

26. Iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da je u konkretnom slučaju apelant podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, presude Vrhovnog suda i presude Kantonalnog suda, te da je Općinski sud donio rješenje o izvršenju i dostavio ga izvršeniku koji je 23. juna 2005. godine protiv ovog rješenja izjavio prigovor. Prema stanju spisa, Općinski sud je nakon toga preduzimao određene procesne radnje ali još uvijek, premda je proteklo punih pet godina, nije donio odluku o izvršenikovom prigovoru. U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka, čijom pravosnažnošću bi se predmetni izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe, nije donesena.

27. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Općinski sud, i uz činjenicu da predmetni izvršni postupak traje više od pet godina, nije donio odluku kojom bi se, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku, predmetni izvršni postupak mogao smatrati dovršenim.

Pravo na imovinu

28. Apelant, također, smatra da mu je nedonošenjem pravosnažne odluke Općinskog suda u konkretnom postupku, iako postoji pravosnažna Presuda Kantonalnog suda broj Ps-194/02 od 29. novembra 2002. godine, povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da nemogućnost da se osigura donošenje odluke povodom prijedloga za izvršenje s ciljem izvršenja konačne presude u apelantovu korist predstavlja uplitanje u pravo na mirno uživanje imovine, kao što je to navedeno u prvoj rečenici prvog stava člana 1. Protokola broj 1 (vidi Evropski sud, Jeličić protiv BiH, presuda od 31. oktobra 2006. godine, aplikacija broj 41183/02, stav 47). Zbog razloga koji su navedeni u ovoj odluci, u kontekstu ispitivanja kršenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da miješanje u apelantovu imovinu nije opravdano u okolnostima konkretnog slučaja. Zbog toga je i povrijeđen član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, stav 20, dostupna na www.ustavnisud.ba).

Pitanje naknade nematerijalne štete

29. Apelant traži da mu se na ime naknade zbog kršenja prava na pravično suđenje zbog neizvršenja pravosnažne sudske odluke, tj. zbog neokončanja izvršnog postupka u periodu dužem od pet godina, dosudi iznos od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka pred prvostepenim sudom. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. S obzirom na to da je apelant pravno lice, prema općeprihvaćenom tumačenju pojma nematerijalne štete kao i tumačenju u smislu odredaba Zakona o obligacionim odnosima, ne može nastupiti nematerijalna šteta. Dakle, Ustavni sud smatra nužnim razmotriti da li apelantu pripada određeni vid naknade za utvrđenu povredu ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud upućuje na praksu Evropskog suda (vidi, inter alia, Evropski sud, Multiplex protiv Hrvatske, presuda od 10. jula 2003. godine), prema kojoj se i pravnim licima može dodijeliti pravična naknada u slučaju utvrđene povrede nekog od prava garantiranih Evropskom konvencijom. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi izrazio stav da se apelantu koji ima svojstvo pravnog lica odredi pravična naknada zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2590/06 od 4. septembra 2008. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 91/08). Slijedeći ovu praksu, Ustavni sud je usvojio apelantov zahtjev za naknadu štete. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od redovnih sudova, naknadu određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

30. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. S obzirom na to da se vrijednost apelantovog zahtjeva za naknadu štete uklapa u iznos koji bi bio određen u skladu sa navedenim principom, Ustavni sud je usvojio apelantov zahtjev i odredio mu naknadu štete u iznosu od 1.500.00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona.

VIII. Zaključak


31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer Općinski sud u Tuzli, i uz činjenicu da izvršni postupak traje preko pet godina, nije donio odluku kojom bi se, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku, predmetni izvršni postupak mogao smatrati završenim.

32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!