Mapa puta za sistemsko provođenje Lisabonske konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija
UVOD
Politike priznavanja inostranih kvalifikacija u visokom obrazovanju (visokoškolskih kvalifikacija) u Evropskom prostoru visokog obrazovanja (
European Higher Education Area – EHEA) temelje se na strateškim dokumentima Bolonjskog procesa te posebno na Konvenciji Vijeća Evrope/UNESCO-a o priznavanju kvalifikacija u visokom obrazovanju u evropskoj regiji (ETS No.165, 1997.) - Lisabonska konvencija
1.
Bosna i Hercegovina je 2003. godine potpisala i ratifikovala Lisabonsku konvenciju čime je ovaj međunarodni pravni akt postao sastavni dio zakonodavstva Bosne i Hercegovine. Iz navedenog proizlazi obaveza nadležnih obrazovnih vlasti u Bosni i Hercegovini da usklade zakonodavstvo na svim nivoima sa Lisabonskom konvencijom.
Među ciljevima Bolonjskog procesa je povećanje studentske mobilnosti za što je nužan preduslov potpuna usklađenost nacionalnih propisa sa Lisabonskom konvencijom. Na Konferenciji ministara visokog obrazovanja u Jerevanu 2015. godine, ministri visokog obrazovanja su se još jednom obavezali revidirati zakonodavstvo kako bi ono u svim zemljama Bolonjskog procesa i u cijelosti bilo usklađeno sa Lisabonskom konvencijom.
2U Bosni i Hercegovini, nadležnost nad priznavanjem inostranih visokoškolskih kvalifikacija imaju nadležne obrazovne vlasti i visokoškolske ustanove, koje su postupke priznavanja regulisale zakonima o priznavanju, zakonima o nostrifikaciji i ekvivalenciji, zakonima o visokom obrazovanju i podzakonskim aktima i to na neujednačen način te ne uvijek u skladu sa Lisabonskom konvencijom. U Bosni i Hercegovini stoga ukupno 23 institucije imaju nadležnost za provođenje postupaka priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija sa svrhom pristupa neregulisanom tržištu rada.
Provedena analiza zakonodavstva je utvrdila kritične tačke neusklađenosti te prostor za unapređenje u propisima u oblasti priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija. Od 2003. godine, od kada je Bosna i Hercegovina potpisala i ratifikovala Lisabonsku konvenciju, nadležne obrazovne vlasti još uvijek nisu u potpunosti usaglasile zakonodavstvo. Twinning projekt "Jačanje institucionalnih kapaciteta za priznavanje kvalifikacija u visokom obrazovanju" (Twinning br. BA 16 IPA OT 01 18, Ugovor br. 2018/399-523) imao je za cilj da poboljša i razvije ljudske resurse i institucionalne kapacitete za priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija u Bosni i Hercegovini, uključujući i stvaranje preduslova za potpuno provođenje Lisabonske konvencije o priznavanju, kao i njenih pratećih dokumenata. Mapa puta za sistemsko provođenje Lisabonske konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija (u daljem tekstu: Mapa puta) je rezultat projekta i njome se donose preporuke i predlažu konkretni koraci u ostvarivanju zajedničkog cilja potpune usklađenosti zakonodavstva u Bosni i Hercegovini sa Lisabonskom konvencijom.
Zakonodavni okvir za priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija u Bosni i Hercegovini
Članom 44. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 59/07, 59/09) "osniva se Centar za informiranje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja (u daljem tekstu: CIP) kao samostalna upravna organizacija nadležna za informiranje i poslove priznavanja u oblasti visokog obrazovanja u sklopu Lisabonske konvencije."
U skladu sa članom 45. istog Zakona CIP je, između ostalog, nadležan da, "u skladu sa Lisabonskom konvencijom i njenim pratećim dokumentima, donosi preporuke ministarstvu Republike Srpske, kantonalnim ministarstvima i Brčko Distriktu BiH o priznavanju diploma stečenih van Bosne i Hercegovine radi zaposlenja, nastavka obrazovanja i ostvarivanja drugih prava koja proističu iz stečene kvalifikacije."
Dok je nadležnost CIP-a davanje preporuka nadležnim obrazovnim vlastima u skladu sa Lisabonskom konvencijom, sam postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija je u nadležnosti obrazovnih vlasti ili je, u određenim kantonima/županijama, čak povjeren visokoškolskim ustanovama te je regulisan navedenim propisima:
1. Zakon o visokom obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 73/10, 104/11, 84/12, 108/13, 44/15, 90/16, 31/18 i 26/19);
2. Pravilnik o sastavu i načinu rada Komisije za informisanje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja ("Službeni glasnik RS", br. 15/14);
3. Zakon o nostrifikaciji i ekvivalenciji inozemnih školskih svjedodžbi ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", br. 23/11);
4. Pravilnik o nostrifikaciji i ekvivalenciji inozemnih školskih svjedodžbi ("Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona", br. 15/12);
5. Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija ("Narodne novine Županije Posavske", br. 8/17);
6. Pravilnik o priznavanju inostranih obrazovnih kvalifikacija ("Službenе novine Zeničko-dobojskog kantona", broj 7/19);
7. Zakon o nostrifikaciji i ekvivalenciji obrazovnih isprava ("Narodne novine Hercegbosanske županije", br. 11/06);
8. Zakon o nostrifikaciji i ekvivalenciji inostranih obrazovnih isprava ("Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", br. 5/05)"
9. Član 154. Zakona o visokom obrazovanju ("Službene novine Bosansko-podrinjskog kantona", broj 2/10) - Zakon o nostrifikaciji i ekvivalenciji inostranih školskih svjedočanstava ("Službeni list SR BiH", br. 7/88);
10. Zakon o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko distrikta BiH", br. 02/15)";
11. Pravilnik o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko distrikta BiH", br. 13/16);
12. Zakon o visokom obrazovanju ("Službeni novine Kantona Sarajevo", br. 33/17);
13. Pravilnik o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija ("Službene novine Kantona Sarajevo", br. 51/17);
14. Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija ("Narodne novine Županije Zapadnohercegovačke", br. 17/18);
15. Zakon o priznavanju inostranih obrazovnih isprava ("Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 11/11,);
16. Kriteriji za vrednovanje inostranih obrazovnih kvalifikacija ("Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 14/11);
17. Zakon o nostrifikaciji i ekvivalenciji obrazovnih isprava ("Službene novine Kantona Središnja Bosna", br. 19/02.).
Analiza zakonodavstva u dijelu koji se odnosi na priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija sa svrhom zapošljavanja, odnosno pristupa tržištu rada koje nije regulisano pokazala je da postoje dvije grupe propisa. U jednoj grupi su propisi u kojima je još uvijek na snazi postupak nostrifikacije prema kojem se upoređuju sadržaji studijskih programa i utvrđuju razlike u odnosu na srodni program koji izvodi visokoškolska ustanova, te stranci eventualno propisuju razlikovne obaveze. U drugoj grupi su propisi u kojima je napuštena nostrifikacija i uvedeno priznavanje. Međutim, i u tim propisima je potrebno napraviti određena unapređenja kako bi u potpunosti bili usklađeni sa Lisabonskom konvencijom.
Analiza je ukazala da je u Bosni i Hercegovini nužno hitno pristupiti izradi novih, odnosno izmjenama postojećih propisa. Potrebno je osigurati maksimalnu ujednačenost u postupcima priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija sa svrhom pristupa tržištu rada.
Ujednačenost u postupcima priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija sa svrhom pristupa tržištu rada ostvarila bi se kada bi se postupci priznavanja harmonizirali, odnosno propisali Okvirnim zakonom te dodijelili u nadležnost CIP-u. Na taj način bi se osigurao konačni cilj da svi građani ostvaruju ista prava na priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija prema istim uslovima.
Druga mogućnost je pristupiti izmjenama svih pojedinačnih propisa kojima se regulišu ovi postupci te jačanju kapaciteta nadležnih obrazovnih vlasti u provođenju tih propisa. U postupcima koje provode, nadležne obrazovne vlasti bi se trebale osloniti na stručnost CIP-a kao državne institucije, kojoj je pružanje informacija i preporuka za potrebe priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija osnovna djelatnost.
Rezultati analize
Ova Mapa puta proizlazi iz složene analize zakonodavstva u oblasti priznavanja inostranih kvalifikacija u visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, a koja je provedena u sklopu Twinning projekta "Jačanje institucionalnih kapaciteta za priznavanje kvalifikacija u visokom obrazovanju" te preporuka koje iz analize proizlaze.
Analiza je napravljena na osnovu trinaest kriterija za procjenu usklađenosti zakonodavstva sa Lisabonskom konvencijom, pri čemu određeni kriteriji predstavljaju standarde sa kojima je nužno postići usklađivanje dok drugi predstavljaju smjernice za moguće unapređenje.
Korišteni kriteriji za procjenu usklađenosti su navedeni kako slijedi:
1. koherentna primjena precizne terminologije;
2. nadležnost tijela i jasnoća u podjeli odgovornosti;
3. načelo nediskriminacije;
4. koherentnost, transparentnost i pouzdanost;
5. razuman rok;
6. značajna razlika;
7. integracija Bolonjskih alata;
8. priznavanje netradicionalnih kvalifikacija;
9. priznavanje kvalifikacija stečenih završetkom združenih studija i prekograničnim obrazovanjem;
10. priznavanje kvalifikacija izbjeglica i raseljenih lica;
11. pravo na žalbu;
12. vrednovanje u priznavanju visokoškolskih kvalifikacija;
13. veza između osiguravanja kvalitete i priznavanja.
Uz navedeno, izrađen je i Model propisa kojim se reguliše postupak profesionalnog priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija sa svrhom pristupa tržištu rada koje nije regulisano, a koji može služiti nadležnim obrazovnim vlastima i visokoškolskim ustanovama /organima nadležnim za stručno priznavanje u izmjeni svojih propisa, a koji se nalazi u Aneksu ove Mape puta.
ZAKLJUČCI I PREPORUKE
Na osnovu analize stanja u oblasti priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija definisani su zaključci i preporuke za djelovanje nadležnih obrazovnih vlasti u cilju unapređenja date oblasti.
Za grupu obrazovnih vlasti koje su svojim propisima uvele priznavanje potrebno je unaprijediti propise, kako bi isti bili u cijelosti usklađeni sa Lisabonskom konvencijom.
Za grupu obrazovnih vlasti u kantonima/ županijama u kojima je potrebno hitno pristupiti izradi i usvajanju propisa izrađen je rezime stanja i preporuke za dalje postupanje u okviru sveobuhvatne Mape puta koja se nalazi na web stranici CIP-a.
Zaključak:
U kantonima/ županijama Unsko-sanski kanton, Hercegovačko-neretvanski kanton, Herceg-bosanska županija/Kanton 10, Bosansko-podrinjski kanton i Kanton Središnja Bosna još uvijek su na snazi propisi na osnovu kojih se provodi nostrifikacija, koncept direktno protivan Lisabonskoj konvenciji te u potpunosti neusklađen sa odrednicama Bolonjskog procesa.
Preporuke:
1. Preporučuje se promijeniti propise o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija sa svrhom pristupa tržištu rada koje nije regulisano na način da se napusti nostrifikacija i uvede postupak priznavanja inostranih obrazovnih kvalifikacija.
2. U izmjenama propisa preporučuje se koristiti Model propisa kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija sa svrhom pristupa tržištu rada koje nije regulisano, a koji je dat u Aneksu ove Mape puta.
Republika Srpska
Zaključci:
1. Ne postoji sistemska evidencija o ishodima priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija vođena u standardizovanom elektronskom zapisu niti mogućnost sistemske razmjene iskustava u postupcima priznavanja među organima nadležnim za priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija.
2. U propisu kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija ne postoji odredba o nediskriminaciji ni po kojoj osnovi.
3. U propisu kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija ne postoji odredba kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih završetkom združenog studija ili kroz prekogranično visoko obrazovanje.
4. U propisu kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija ne postoji odredba kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija izbjeglica i raseljenih lica koje ne posjeduju primarne dokaze o stečenoj visokoškolskoj kvalifikaciji.
Preporuke:1. Poziva se organ nadležan za priznavanje da pristupi Eksternoj bazi podataka gdje se pohranjuju te razmjenjuju podaci o ishodima priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija među organima nadležnim za priznavanje visokoškolskih kvalifikacija.
2. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih netradicionalnim putem (po osnovu vrednovanja i priznavanja prethodnog učenja).
3. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih završetkom združenog studija ili kroz prekogranično visoko obrazovanje.
4. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija izbjeglica i raseljenih lica koja ne posjeduju primarne dokaze o stečenoj visokoškolskoj kvalifikaciji.
Brčko distrikt Bosne i Hercegovine
Zaključci:
1. Ne postoji sistemska evidencija o ishodima priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija vođena u standardizovanom elektronskom zapisu niti mogućnost sistemske razmjene iskustava u postupcima priznavanja među organima nadležnim za priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija.
2. U propisu kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija ne postoji odredba kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih završetkom združenog studija ili kroz prekogranično visoko obrazovanje.
3. U propisu kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija ne postoji odredba kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija izbjeglica i raseljenih lica koja ne posjeduju primarne dokaze o stečenoj visokoškolskoj kvalifikaciji.
4. U skladu sa propisom kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija organ nadležan za priznavanje nema obavezu, u postupku priznavanja, ishoditi mišljenje CIP-a o inostranoj visokoškolskoj kvalifikaciji što dovodi do neujednačenosti u pristupu u postupcima priznavanja te neusklađenosti sa Lisabonskom konvencijom u praksi. Uprkos uhodanoj praksi prema kojoj nadležno Odjeljenje za obrazovanje Brčko distrikta BiH traži mišljenje CIP-a o inostranim visokoškolskim kvalifikacijama čije priznavanje provodi, navedeno nije, kao obavezujuće, regulisano propisom.
Preporuke:
1. Poziva se organ nadležan za priznavanje da pristupi Eksternoj bazi podataka gdje se pohranjuju te razmjenjuju podaci o ishodima priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija među organima nadležnima za priznavanje visokoškolskih kvalifikacija.
2. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih završetkom združenog studija ili kroz prekogranično visoko obrazovanje.
3. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija izbjeglica i raseljenih lica koja ne posjeduju primarne dokaze o stečenoj visokoškolskoj kvalifikaciji.
4. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se u postupku priznavanja obavezno ishodi mišljenje ili preporuka CIP-a.
Županija Posavska
Zaključci:
1. Ne postoji sistemska evidencija o ishodima priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija vođena u standardizovanom elektronskom zapisu niti mogućnost sistemske razmjene iskustava u postupcima priznavanja među organima nadležnim za priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija.
2. U propisu kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija ne postoji odredba kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih netradicionalnim putem (po osnovu vrednovanja i priznavanja prethodnog učenja).
3. U propisu kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija ne postoji odredba kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih završetkom združenog studija ili kroz prekogranično visoko obrazovanje.
Preporuke:
1. Poziva se organ nadležan za priznavanje da pristupi Eksternoj bazi podataka gdje se pohranjuju te razmjenjuju podaci o ishodima priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija među organima nadležnim za priznavanje visokoškolskih kvalifikacija.
2. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih netradicionalnim putem (po osnovu vrednovanja i priznavanja prethodnog učenja).
3. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih završetkom združenog studija ili kroz prekogranično visoko obrazovanje.
Tuzlanski kanton
Zaključci:
1. Ne postoji sistemska evidencija o ishodima priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija vođena u standardizovanom elektronskom zapisu niti mogućnost sistemske razmjene iskustava u postupcima priznavanja među organima nadležnim za priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija.
2. U propisu kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija ne postoji odredba kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih netradicionalnim putem (po osnovu vrednovanja i priznavanja prethodnog učenja).
3. U propisu kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija ne postoji odredba kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih završetkom združenog studija ili kroz prekogranično visoko obrazovanje.
4. U propisu kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija ne postoji odredba kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija izbjeglica i raseljenih lica koja ne posjeduju primarne dokaze o stečenoj visokoškolskoj kvalifikaciji.
5. U skladu sa propisom kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija organ nadležan za priznavanje nema obavezu, u postupku priznavanja, ishoditi mišljenje CIP-a o inostranoj visokoškolskoj kvalifikaciji što dovodi do neujednačenosti u pristupu u postupcima priznavanja te neusklađenosti sa Lisabonskom konvencijom u praksi. Uprkos uhodanoj praksi prema kojoj nadležni organ u Tuzlanskom kantonu traži mišljenje CIP-a o inostranim visokoškolskim kvalifikacijama čije priznavanje provode, navedeno nije, kao obavezujuće, regulisano propisom.
Preporuke:
1. Poziva se organ nadležan za priznavanje da pristupi Eksternoj bazi podataka gdje se pohranjuju te razmjenjuju podaci o ishodima priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija među organima nadležnim za priznavanje visokoškolskih kvalifikacija.
2. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih netradicionalnim putem (po osnovu vrednovanja i priznavanja prethodnog učenja).
3. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih završetkom združenog studija ili kroz prekogranično visoko obrazovanje.
4. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija izbjeglica i raseljenih lica koja ne posjeduju primarne dokaze o stečenoj visokoškolskoj kvalifikaciji.
5. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se u postupku priznavanja obavezno ishodi obavezujuće mišljenje/preporuka CIP-a.
Županija Zapadnohercegovačka
Zaključci:
1. Ne postoji sistemska evidencija o ishodima priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija vođena u standardizovanom elektronskom zapisu niti mogućnost sistemske razmjene iskustava u postupcima priznavanja među organima nadležnim za priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija.
2. U propisu kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija ne postoji odredba o nediskriminaciji ni po kojoj osnovi.
3. U propisu kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija ne postoji odredba kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih završetkom združenog studija ili kroz prekogranično visoko obrazovanje.
4. U propisu kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija ne postoji odredba kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija izbjeglica i raseljenih lica koja ne posjeduju primarne dokaze o stečenoj visokoškolskoj kvalifikaciji.
5. U skladu sa propisom kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija organ nadležan za priznavanje nema obavezu, u postupku priznavanja, ishoditi mišljenje CIP-a o inostranoj visokoškolskoj kvalifikaciji što dovodi do neujednačenosti u pristupu u postupcima priznavanja te neusklađenosti sa Lisabonskom konvencijom u praksi. Uprkos uhodanoj praksi prema kojoj nadležna obrazovna vlast u Zapadno-hercegovačkoj županiji traži mišljenje CIP-a o inostranim visokoškolskim kvalifikacijama čije priznavanje provodi, navedeno nije, kao obavezujuće, regulisano propisom.
Preporuke:
1. Poziva se organ nadležan za priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija da pristupi Eksternoj bazi podataka gdje se pohranjuju te razmjenjuju podaci o ishodima priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija među organima nadležnim za priznavanje visokoškolskih kvalifikacija.
2. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih netradicionalnim putem (po osnovu vrednovanja i priznavanja prethodnog učenja).
3. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih završetkom združenog studija ili kroz prekogranično visoko obrazovanje.
4. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija izbjeglica i raseljenih lica koja ne posjeduju primarne dokaze o stečenoj visokoškolskoj kvalifikaciji.
5. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se u postupku priznavanja obavezno ishodi obavezujuće mišljenje/preporuka CIP-a.
Kanton Sarajevo
Zaključci:
1. Nadležni organi za priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija sa svrhom pristupa tržištu rada su visokoškolske ustanove što dovodi do moguće neujednačenosti u pristupu i netransparentnosti prema građanima.
2. Ne postoji sistemska evidencija o ishodima priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija vođena u standardizovanom elektronskom zapisu niti mogućnost sistemske razmjene iskustava u postupcima priznavanja među organima nadležnim za priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija.
3. U propisu kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija ne postoji odredba kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih netradicionalnim putem (po osnovu vrednovanja i priznavanja prethodnog učenja).
4. U propisu kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija ne postoji odredba kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih završetkom združenog studija ili kroz prekogranično visoko obrazovanje.
5. U skladu sa propisom kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija organ nadležan za priznavanje nema obavezu, u postupku priznavanja, ishoditi mišljenje CIP-a o inostranoj visokoškolskoj kvalifikaciji niti po njemu obavezno postupiti. Uprkos uhodanoj praksi prema kojoj visokoškolske ustanove u Kantonu Sarajevo traže mišljenje CIP-a o inostranim visokoškolskim kvalifikacijama čije priznavanje provode, navedeno nije, kao obavezujuće, regulisano propisom. Odstupanje od ovakve prakse dovodi do neujednačenosti u pristupu u postupcima priznavanja te neusklađenosti sa Lisabonskom konvencijom.
Preporuke:
1. Izmijeniti propis kojim se reguliše postupak priznavanja na način da nadležna obrazovna vlast preuzme nadležnost nad provođenjem postupka profesionalnog priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija, a da visokoškolske ustanove ostanu nadležne samo za akademsko priznavanje.
2. Poziva se organ/organi nadležan/ni za priznavanje da pristupe Eksternoj bazi podataka gdje se pohranjuju te razmjenjuju podaci o ishodima priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija među organima nadležnim za priznavanje visokoškolskih kvalifikacija.
3. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih netradicionalnim putem (po osnovu vrednovanja i priznavanja prethodnog učenja).
4. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se primjenjuju preporuke Lisabonske konvencije o priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija stečenih završetkom združenog studija ili kroz prekogranično visoko obrazovanje.
5. U propis kojim se reguliše postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija potrebno je ugraditi odredbu kojom se u postupku priznavanja obavezno ishodi mišljenje ili preporuka CIP-a.
Centar za informiranje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja
Zaključak:
CIP je jedna od četiri institucije (Ministarstvo civilnih poslova, Rektorska konferencija BiH, Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete) visokog obrazovanja na nivou Bosne i Hercegovine koja je od svog osnivanja razvijala kapacitete za priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija u skladu sa Lisabonskom konvencijom i njenim popratnim dokumentima. Uz to, CIP je razvio mrežu nadležnih obrazovnih vlasti i organa za priznavanje inostranih obrazovnih kvalifikacija te održava redovne treninge i aktivnosti povezane sa promocijom temeljnih strateških ciljeva Evropskog prostora visokog obrazovanja.
Preporuke:
Predlaže se CIP-u da nastavi pomagati nadležnim obrazovnim vlastima u izmjenama propisa u oblasti priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija i provođenju postupaka priznavanja u skladu sa Lisabonskom konvencijom i njenim pratećim dokumentima, uz potpuno uvažavanje obrazovnih vlasti i njihovih nadležnosti u visokom obrazovanju u BiH.
Predlaže se CIP-u da nastavi razvijati Eksternu bazu podataka za priznavanje inostranih obrazovnih kvalifikacija te nadograditi njezine funkcionalnosti kako bi postala digitalni alat za provođenje postupaka priznavanja koje provode nadležne obrazovne vlasti, te pouzdan sistem za evidenciju podataka.
ANEKS
MODEL PROPISA O PROFESIONALNOM PRIZNAVANJU INOSTRANIH VISOKOŠKOLSKIH KVALIFIKACIJA
Preambula/pravni osnov za donošenja propisa, a u skladu sa ustavnim i zakonodavnim okvirom u Bosni i Hercegovini:
Na osnovu člana…………._________________________(naziv donosioca propisa), dana ……………………donio je
ZAKON/PRAVILNIK O PROFESIONALNOM PRIZNAVANJU INOSTRANIH VISOKOŠKOLSKIH KVALIFIKACIJA
Član 1.
(Predmet)
(1) Pravilnikom/Zakonom o profesionalnom priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija (u daljem tekstu Pravilnik/Zakon) propisuju se ciljevi i principi, pojmovi, opšte odredbe, pravo na priznavanje, postupci i odgovornosti u priznavanju inostranih visokoškolskih kvalifikacija u svrhu pristupa neregulisanom tržištu rada u _______(naziv adminsitrativno-političke jedinice).
(2) Akademsko priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija odnosno priznavanje u svrhu nastavka visokog obrazovanja vrše visokoškolske ustanove i isto je regulisano njihovim internim pravilnicima, a u skladu sa ovim pravilnikom/zakonom.
Član 2.
(Ciljevi i principi)
(1) Cilj ovog pravilnika/zakona je olakšavanje mobilnosti radne snage, kao i poboljšanje i olakšavanje postupaka priznavanja.
(2) Postupak priznavanja zasniva se na sljedećim principima:
- svako lice im pravo na pošteno priznavanje svoje kvalifikacije.
- postupci priznavanja su jednaki za sve. Nije dopuštena diskriminacija prema bilo kojoj stvarnoj ili pretpostavljenoj osnovi, kao što su: pol, rasa, seksualna orijentacija, fizički ili drugi nedostatak, bračno stanje, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom zajednicom, imovina, rođenje, starosna dob ili neki drugi status odnosno bilo koja druga okolnost koja nije povezana sa vrijednošću inostrane obrazovne kvalifikacije čije se priznavanje traži;
- informacije o pravima na priznavanje, postupcima priznavanja i kriterijima vrednovanja su raspoložive i dostupne za sve podnosioce zahtjeva;
- kriteriji priznavanja su dosljedni, transparentni i pouzdani;
- jednom izvršeno vrednovanje iste visokoškolske kvalifikacije, treba se uzeti u obzir u svim sljedećim slučajevima;
- na svako rješenje o priznavanju se može podnijeti žalba.
Član 3.
(Pojmovi)
U ovom pravilniku/zakonu koriste se pojmovi sa sljedećim značenjem:
Priznavanje: Formalno potvrđivanje vrijednosti inostrane visokoškolske kvalifikacije od strane nadležne vlasti sa ciljem pristupa obrazovanju i/ili zapošljavanja.
Profesionalno priznavanje inostrane visokoškolske kvalifikacije je formalno potvrđivanje visokoškolske kvalifikacije od strane nadležne vlasti u svrhu pristupa neregulisanom tržištu rada.
Akademsko priznavanje inostrane visokoškolske kvalifikacije u svrhu nastavka obrazovanja je formalno potvrđivanje nivoa stečene kvalifikacije ili perioda studija u inostranstvu i provode ga visokoškolske ustanove na kojima se priznavanje traži te je u skladu sa njihovim internim pravilnicima i ovim pravilnikom/zakonom.
Neregulisano tržište rada podrazumijeva tržište rada koje dozvoljava nosiocima priznatih inostranih visokoškolskih kvalifikacija direktan pristup istom, odnosno pristup bez posebnih uslova koji su definisani drugim propisima u vezi obavljanja određene profesije.
Procjena ili vrednovanje je proces u kome se inostrana visokoškolska kvalifikacija razmatra u odnosu na kriterije definisane ovim pravilnikom/zakonom.
Član 4.
(Opšte odredbe)
(1) U postupcima priznavanja primjenjuje se Konvencija Vijeća Evrope/UNESCO-a o priznavanju kvalifikacija u visokom obrazovanju u evropskoj regiji ("Službeni glasnik BiH", broj 16/03-Međunarodni ugovori) i njeni prateći dokumenti.
(2) Informacije o pravima na priznavanje, postupcima i kriterijima za profesionalno priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija se objavljuju na službenoj web stranici __________(naziv nadležne obrazovne vlasti i/ili organa nadležnog za priznavanje).
(3) Rješenje o priznavanju donosi se na osnovu stručnog mišljenja Centra za informiranje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja (u daljem tekstu CIP), izdatog u skladu sa ovim pravilnikom/zakonom.
(4) U postupku priznavanja, primjenjuje se Zakon o upravnom postupku……
Član 5.
(Organ za profesionalno priznavanje)
Postupak priznavanja provodi Ministarstvo obrazovanja…/Odjeljenje za obrazovanje Vlade Brčko distrikta BiH.
Član 6.
(Pravo na priznavanje)
(1) Pravo na priznavanje, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom/pravilnikom imaju državljani Bosne i Hercegovine, strani državljani, lica bez državljanstva, lica kojima je dodijeljen izbjeglički status te lica kojima je priznat status supsidijarne zaštite.
(2) Pravo na priznavanje, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom/pravilnikom, imaju i lica koja iz opravdanih razloga i uprkos njihovim istrajnim naporima ne mogu dokumentovati svoju inostranu visokoškolsku kvalifikaciju.
Član 7.
(Pokretanje postupka)
(1) Postupak profesionalnog priznavanja pokreće se podnošenjem zahtjeva nosioca kvalifikacije Ministarstvu obrazovanja…../Odjeljenju za obrazovanje Vlade Brčko distrikta BiH.
(2) Uz zahtjev za profesionalno priznavanje, nadležnom ministarstvu/odjeljenju za obrazovanje podnose se sljedeći dokumenti:
- original stečene inostrane visokoškolske kvalifikacije ili ovjerena kopija (ili ekvivalentni zvanični dokument ili njegova ovjerena kopija), koja je dokaz za stečene rezultate učenja u inostranstvu;
- zvaničan prevod visokoškolske kvalifikacije ili druge evidencije, ako isti nije preveden na jedan od službenih jezika u Bosni i Hercegovini;
- originalni dodatak diplomi ili ovjerena kopija, ako isti izdaje visokoškolska ustanova;
- opis kvalifikacije i mogućnost zapošljavanja sa kvalifikacijom, izdat od visokoškolske ustanove, ako visokoškolska ustanova ne izdaje dodatak diplomi;
- kopija dokumenta kojim se dokazuje identitet podnosioca zahtjeva;
- dokument kojim se dokazuje promjena imena i/ili prezimena;
- potvrda plaćanja troškova postupka priznavanja;
- svojeručno potpisana izjava o pristanku, da su nadležni organi u postupku priznavanja ovlašteni provjeriti informacije o stečenoj kvalifikaciji.
(3) Ukoliko je potrebno, mogu se zatražiti dodatni dokumenti kako bi se dobio potpuni uvid u stečeno obrazovanje podnosioca zahtjeva.
(4) U slučaju da podneseni zahtjev, shodno odredbama ovog člana nije potpun, ili se na osnovu informacija sadržanim u zahtjevu ne može dobiti potpuni uvid u stečeno obrazovanje, podnosiocu zahtjeva ostavlja se rok od maksimalno 30 dana da upotpuni podneseni zahtjev i dostavi odgovarajuće dokumente i informacije.
(5) Ukoliko podnosilac ne upotpuni svoj zahtjev u ostavljenom roku, podneseni zahtjev će se odbiti kao nepotpun.
(6) U slučaju da je zahtjev potpun i podnesen od strane ovlaštenog lica, Ministarstvo obrazovanja…./Odjeljenje za obrazovanje traži mišljenje CIP-a.
Član 8.
(Procjena u postupku profesionalnog priznavanja)
(1) Procjenu visokoškolske kvalifikacije u postupku profesionalnog priznavanja, na zahtjev Ministarstva obrazovanja…./Odjeljenjea za obrazovanje vrši CIP.
(2) Procjena inostrane visokoškolske kvalifikacije uključuje provjeru vjerodostojnosti inostrane visokoškolske kvalifikacije, interpretaciju visokoškolske kvalifikacije unutar nacionalnog kvalifikacijskog okvira ili unutar sistema kvalifikacija, kao i tumačenje statusa kvalifikacije, u sistemu osiguranja kvaliteta zemlje u kojoj je kvalifikacija stečena.
(3) Na osnovu izvršene procjene konkretne visokoškolske kvalifikacije, CIP daje mišljenje koje sadrži:
- informacije o vjerodostojnosti inostrane visokoškolske kvalifikacije;
- informacije o nivou kvalifikacije unutar kvalifikacijskog sistema zemlje u kojoj je kvalifikacija stečena, kao i njeno upućivanje na Evropski kvalifikacijski okvir i Kvalifikacijski okvir Evropskog prostora visokog obrazovanja (Bolonja okvir), ukoliko je primjenjivo i dostupno;
- informacije o statusu ustanove i studijskog programa unutar sistema osiguranja kvaliteta uključujući informacije da li su ustanova i program eksterno vrednovani od agencije za osiguranje kvaliteta koja se nalazi u Evropskom registru osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanja (EQAR), ako je primjenjivo i dostupno;
- informacije o profilu kvalifikacije (studijsko polje) uključujući informacije o profesionalnim pravima datih nosiocu kvalifikacije, informacije da li se zapošljavanje može odnositi na regulisanu profesiju, ukoliko je dostupno;
- broj dodijeljenih ECTS bodova (ako je dokumentovano) ili zvanična dužina studijskog programa, uključujući informacije o priznavanju prethodnog učenja, ako su dostupne.
Član 9.
(Okončanje postupka priznavanja)
(1) Postupak priznavanja trebao bi se provoditi na najefikasniji način i trajati ne duže od 60 dana od dana podnošenja potpunog zahtjeva.
(2) Postupak priznavanja okončava se donešenjem rješenja od strane Ministarstva obrazovanja…./Odjeljenja za obrazovanje.
(3) Rješenje iz prethodnog stava zasniva se na procjeni urađenoj od CIP-a, u skladu sa ovim pravilnikom/zakonom.
(4) Rješenje o priznavanju sadrži akademski naziv na izvornom jeziku, i gdje je odgovarajuće, opisni prevod na jezik u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini. U obrazloženju rješenja se uključuju sve informacije bitne za izdavanje rješenja, uključujući informacije iz mišljenja koje je izdao CIP.
(5) Ako se ne može izdati pozitivno rješenje, iz razloga navedenih u mišljenju CIP-a, Ministarstvo obrazovanja…../Odjeljenje za obrazovanje će u tom slučaju izdati rješenje kojim se zahtjev odbija (negativno rješenje) i koje sadrži razloge zbog kojih zahtjevu nije moglo biti udovoljeno.
(6) Na odluku Ministarstva obrazovanja…/Odjeljenja za obrazovanje donesenu po zahtjevu za priznavanje, može se izjaviti žalba drugostepenom organu odnosno…
Član 10.
(Troškovi postupka)
(1) Troškovi postupka priznavanja pokrivaju stvarne troškove postupka i ne mogu biti veći od 200,00 konvertibilnih maraka, a što se reguliše posebnom odlukom Ministarstva obrazovanja…/Odjeljenja za obrazovanje.
(2) Podnosilac zahtjeva je oslobođen troškova postupka priznavanja, ako se radi o licu tražiocu azila, licu koje ima status izbjeglice ili licu koje ima status supsidijarne zaštite.
Član 11.
(Evidencija)
(1) Nadležni organ za priznavanje je obavezan da čuva podatke o postupcima priznavanja elektronski i u standardiziranoj formi, kao i dokumentaciju o provedenim postupcima priznavanja.
(2) U svrhu vođenja statističkih podataka iz područja obrazovanja i u svrhu analize rezultata priznavanja, nadležni organi za priznavanje dat će CIP-u pristup pojedinačnim podacima koji se odnose na postupke priznavanja.
(3) Alternativno, organ za priznavanje dostavlja CIP-u godišnji izvještaj o rezultatima priznavanja.
Član 12.
(Završne odredbe)
(1) Kvalifikacije stečene u republikama bivše Jugoslavije prije 4. aprila 1992. godine, nisu predmet postupka priznavanja, kao i obrazovne isprave čije automatsko priznavanje je propisano posebnim sporazumima potpisanim između Bosne i Hercegovine i drugih zemalja.
(2) Postupci priznavanja započeti prije stupanja na snagu ovog pravilnika/zakona završit će se prema odredbama ranijih propisa o profesionalnom priznavanju.
(3) Ovaj pravilnik/zakon stupa na snagu danom objavljivanja u ″Službenom glasniku…
(4) Stupanjem na snagu ovog pravilnika/zakona, stavlja se van snage Pravilnik/Zakon o priznavanju….
(5) Na sve što nije propisano ovim pravilnikom/zakonom primjenjivat će se odredbe Zakona o upravnom postupku…
Broj: MP _______________
Mjesto i datum: potpis ovlaštenog lica
