Službeni glasnik BiH, broj 48/11
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici odr�anoj 9. marta 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj
AP 2066/08, rješavajući apelacije
Boška Rosuljaša i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Bosne i Hercegovine� br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvajaju se apelacije
Boška Rosuljaša, Dragomira Rosuljaša, Mirsada Bećirovića, Stane Radić, Jovanke Gačić, Nebojše Gačića, Ljubiše Miljanovića, Zorana Grujića, Momira Tešića, Drage Pešević, Ognjena Peševića, Davora Peševića, Mare Crnčević, Jovice Crnčevića i Miloša Crnčevića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ova odluka se dostavlja Vladi Republike Srpske, koja je du�na da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret bud�etskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potra�ivanja u što kraćem roku.
Nala�e se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine�, �Slu�benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine�, �Slu�benom glasniku Republike Srpske� i �Slu�benom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine�.
I. Uvod
1. Boško Rosuljaš, Dragomir Rosuljaš, Mirsad Bećirović, Stana Radić, Jovanka Gačić, Nebojša Gačić, Ljubiša Miljanović, Zoran Grujić, Momir Tešić, Draga Pešević, Ognjen Pešević, Davor Pešević, Mara Crnčević, Jovica Crnčević i Miloš Crnčević (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od 8. jula 2008. godine do 8. februara 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenj� o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-I-08-006751 od 27. marta 2008. godine, 71 0 I 056497 09 I od 24. aprila 2009. godine, I-4016/05 od 16. februara 2006. godine, I-3498/01 od 30. augusta 2001. godine, I-846/05 od 13. decembra 2005. godine, I-3448/04 od 30. decembra 2004. godine, 71 0 I 023771 10 G� od 31. marta 2010. godine, 71 0 I 059590 09 I od 25. augusta 2009. godine i 71 0 I 032 859 07 I od 11. oktobra 2010. godine
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadle�nosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2066/08. Spojene su sljedeće apelacije: AP 2066/08, AP 2557/08, AP 4003/08, AP 2689/09, AP 2837/09, AP 1763/10, AP 2608/10, AP 549/11 i AP 596/11.
3. Ustavni sud je uzeo u obzir odgovore na apelacije od Osnovnog suda, Republike Srpske - Pravobranilaštva Republike Srpske, Ministarstva finansija Republike Srpske, te Vlade Republike Srpske - Kancelarije pravnog predstavnika dobivene povodom istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine (do objavljivanja u �Slu�benom glasniku� dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ccbh.ba).
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Svi apelanti su podnijeli apelacije zbog toga što Republika Srpska nije izvršila rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci i Osnovnog suda u Trebinju, kojim je dozvoljeno izvršenje pravosna�nih presuda vezanih za naknadu materijalne i nematerijalne štete koja je nastala u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (ratna šteta).
a) Navodi iz apelacija
6. Apelanti smatraju da je neizvršenjem navedenih rješenja o izvršenju povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti navode da je, zbog primjene Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o unutrašnjem dugu), Republika Srpska onemogućila izvršenje pravosna�nih sudskih odluka, odnosno naplatu potra�ivanja koja su im dosuđena pravosna�nim i izvršnim sudskim odlukama. Apelanti tvrde da im je navedenim propisom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer, kako navode, �dr�ava nije uspostavila pravičan i proporcionalan odnos između javnog interesa, s jedne strane, i pojedinačnih prava apelanata, s druge strane, jer je na njih prebacila pretjeran i neproporcionalan teret�. Također, apelanti smatraju da im je povrijeđeno i pravo na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da Evropska konvencija ne daje pravo dr�avama da donose zakone kojim bi se propisivala zabrana izvršavanja pravosna�nih presuda.
b) Odgovor na apelaciju
7. Republika Srpska je u odgovoru na apelacije navela da je uređenje postupka i načina izvršenja potra�ivanja apelanata regulirano posebnim propisima - Zakonom o unutrašnjem dugu, koji je
lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku. Zakon o unutrašnjem dugu donesen je radi osiguranja i odr�avanja makroekonomske stabilnosti Republike Srpske, kao i ocjene institucija Republike Srpske koje izvršavaju pravosna�ne sudske odluke da li izvršenje ulazi u obim novčanih sredstava koja su potrebna za obavljanje poslova od općeg interesa za Republiku Srpsku. Također je istaknuto da su navodi apelanata o povredi ljudskih prava neosnovani, posebno zbog toga što ni drugim fizičkim i pravnim licima nisu isplaćena potra�ivanja koja se smatraju unutrašnjim dugom Republike Srpske, te da bi u smislu načela pravičnosti, jednakosti i solidarnosti, bilo neosnovano dati prioritet potra�ivanjima apelanata.
8. Vlada Republike Srpske - Kancelarija pravnog predstavnika je u odgovoru istakla da Republika Srpska nije nikada osporavala činjenicu da potra�ivanja apelanata predstavljaju �imovinu�, nego je samo tra�ila modus izmirenja obaveza s ciljem odr�avanja makroekonomske stabilnosti, te je kontinuirano smanjivala rok izvršenja. Tako je u junu 2008. godine počela registracija obveznica po osnovu �ratne štete�, koje su uvrštene na berzansko tr�ište Banjalučke berze. Prema Odluci o emisiji obveznica (�Slu�beni glasnik Republike Srpske� broj 62/08), definirana je mogućnost njihovog prijevremenog otkupa. Nakon donošenja presude Evropskog suda za ljudska prava od 10. novembra 2009. godine u predmetu Čolić i dr. (aplikacija broj 1218/07 i dalje), Ministarstvo finansija Republike Srpske, u saradnji s Vijećem Evrope, radi na izradi Akcionog plana izmirenja �ratne štete�. U skladu sa iznesenim, predlo�eno je da se apelacije u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odbiju kao neosnovane. U odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Vlada RS se pozvala na Odluku Ustavnog suda broj AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine i predlo�ila da se i ovi navodi odbiju kao neosnovani.
9. Ministarstvo finansija Republike Srpske je u odgovoru istaklo da su, nakon podnošenja apelacija, donesene izmjene Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske (�Slu�beni glasnik Republike Srpske� br. 64/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09), te da je prečišćeni tekst Zakona objavljen u �Slu�benom glasniku Republike Srpske� broj 7/10. Dalje su naveli da se presude sudova izvršavaju prema redoslijedu dospijeća u Ministarstvo finansija, u skladu s navedenim zakonom, pri čemu se, također, vodi računa o ekonomskoj stabilnosti Republike Srpske. Ministarstvo finansija je, također, navelo da kao predlagač predmetnog zakona mora taj zakon poštovati dok god je na snazi i u skladu sa Ustavom Republike Srpske, te da bi svako drugo ponašanje predlagača zakona bilo kršenje materijalnih propisa. Zbog navedenog, smatraju da u konkretnim slučajevima nema povrede prava na koja se apelanti pozivaju.
10. U svom odgovoru Osnovni sud je naveo da je dozvolio predmetna izvršenja i dozvolu izvršenja dostavio Ministarstvu finansija Republike Srpske - sektoru Trezor na provođenje. Osnovni sud je istakao da je u cijelosti postupio u skladu sa zakonom, da je rješenja o izvršenju dostavio na provođenje, ali da sud nije ovlašten, niti je u mogućnosti da naredi provođenje izvršenja, zbog čega sud nije kršio ljudska prava na koja se apelanti �ale.
IV. Relevantni propisi
11. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske (�Slu�beni glasnik Republike Srpske� br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09) - Prečišćeni tekst (�Slu�beni glasnik Republike Srpske� broj 7/10)
Član 1.
Ovim zakonom se uređuju postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljem tekstu: unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.761,7 miliona KM.
Član 2.
Izmirenje unutrašnjeg duga vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona na način koji osigurava i podr�ava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu odr�ivost Republike Srpske.Š...Ć
Član 3.
Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
1. opće neisplaćene obaveze bud�eta Republike Srpske Š...Ć (u daljem tekstu: opće obaveze) nastale do 31. decembra 2002. godine, u iznosu do 386,8 miliona KM;
Š...Ć3. obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600,0 miliona KM.Š...Ć
Član 4. stav 1. tačka 4.
Pod općim obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale do 31. decembra 2002. godine, i to:
Š...Ć4. obaveze po pravosna�nim i izvršnim sudskim odlukama, nastale u vezi sa potra�ivanjima pravnih i fizičkih lica u periodu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, u ukupnom iznosu do 25,0 miliona KM, izuzev Š...Ć pravosna�nih sudskih odluka po osnovu Š...Ć ratne materijalne i nematerijalne štete, koje su regulirane u poglavlju III. ovog zakona. Š...Ć
Član 6. stav 2.
Kamata po obavezama iz člana 4. stav 1. tačka 4. obračunava se u toku verifikacije ove vrste općih obaveza u skladu sa sudskim odlukama, a najaviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.
Član 7.
Nakon izvršene verifikacije, opće obaveze iz člana 4. ovog zakona izmiruju se:
- isplatom u gotovini i
- emisijom obveznica.
Član 8.
(1) Dio općih obaveza do iznosa od 168,8 miliona KM izmirit će se isplatom u gotovini, i to:
Š...Ć 5. obaveze po pravosna�nim i izvršnim sudskim odlukama u iznosu do 25,0 miliona KM.
Član 10.
(1) Emisija dugoročnih obveznica iz člana 9. Zakona izvršit će se pod sljedećim uvjetima:
1. rok dospijeća od 15 godina;
2. isplata u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća,
3. godišnja kamata u visini od 1,5%.
4. pravo prijevremenog otkupa. Š...Ć
Član 11.
Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600,0 miliona KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosna�nim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima će se pravo na naknadu štete regulirati posebnim zakonom.
Član 12.
Način i rokovi verifikacije pojedinačnih potra�ivanja po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine regulirat će se posebnim propisom.
Sudovi su obavezni dostavljati Ministarstvu finansija pravosna�ne sudske presude i ostale sudske odluke koje se odnose na materijalnu i nematerijalnu štetu iz člana 11. ovog zakona.
Š...Ć
Član 13.
Kamate određene pravosna�nim i izvršnim sudskim odlukama po osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.
Član 14.
(1) Obaveze iz člana 11. Zakona, nakon izvršene verifikacije, izmirivat će se emisijom obveznica pod sljedećim uvjetima:
1. rok dospijeća od 14 godina,
2. isplatom u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća,
3. godišnja kamata u visini od 1,5%.
4. pravo prijevremenog otkupa.
Član 15.
(1) U smislu ovog zakona obveznica predstavlja elektronski zapis, izdat od strane Republike Srpske ili u ime Republike Srpske, u cilju izmirenja unutrašnjeg duga, koji je registrovan u elektronskom registru, a sadr�i pravo na isplatu na određeni datum po dospijeću zajedno sa kamatom, ako je ovim zakonom predviđena, a koji ne mo�e biti realiziran ili prenesen bez elektronskog zapisa.
(2) Emisija i način izdavanja svake serije obveznica u skladu sa odredbama ovog zakona vrše se posebnom odlukom Vlade Republike Srpske.
(3) Na emisiju i promet obveznica primjenjuju se odredbe Zakona o hartijama od vrijednosti koji va�i u Republici Srpskoj. Š...Ć
(7) Obveznice izdate u skladu sa ovim zakonom predstavljat će unutrašnji dug Republike Srpske, odnosno monetarnu obavezu Republike Srpske, izra�en u domaćoj valuti, isključujući dug Republike Srpske po osnovu međunarodnih sporazuma, a za koji je zajmoprimac Ministarstvo finansija Republike Srpske, u ime Republike Srpske. Š...Ć
(9) Obveznicama emitiranim u smislu ovog zakona mogu se izmiriti dospjele obaveze za poreze nastale do 31. decembra 2007. godine, čija je naplata u nadle�nosti Republike Srpske. Š...Ć
Član 16.
(1) Troškovi parničnog postupka i troškovi izvršenja utvrđeni rješenjem o izvršenju u izvršnom postupku platit će se iz bud�eta Republike Srpske od 30. juna 2006. godine najkasnije do dana svake emisije obveznica za pojedine vrste obaveza, a prema dospijeću izvršnih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija.
(2) Iznos troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka utvrđenih pravosna�nom sudskom odlukom i pravo na kamatu ostvaruju se u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku (�Slu�beni glasnik RS� br. 59/03, 85/03 i 64/05).
V. Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadle�nost u pitanjima koja su sadr�ana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. U kontekstu apelacione nadle�nosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz �presuda� se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00
od 2. februara 2001. godine, objavljena u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine� broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
15. Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava,
Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se mo�e primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštivano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava,
Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
16. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne mo�e staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi on ostvario svoja prava. Također, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lahko dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema dr�ave, koji ugro�ava zaštitu individualnih prava, ne mo�e pripisati pojedincu. Osim toga, du�nost dr�ave je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava,
Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21).
17. Ustavni sud ističe da je neophodno uskladiti domaću praksu u odnosu na presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu
Čolić i dr. protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda od 10. novembra 2009. godine, aplikacija broj 1218/07 i dalje).
18. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je doneseno u izvršnom postupku a na osnovu pravosna�ne presude, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili tra�eno izvršenje.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
20. Apelanti smatraju da je, zbog zakonske nemogućnosti da se izvrše pravosna�ne sudske presude koje se odnose na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj, odnosno zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosna�nih presuda povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu
21. Član II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u�ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
k) Pravo na imovinu.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optu�be protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano u�ivanje svoje imovine. Niko ne mo�e biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo dr�ave da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
22. U vezi sa navodima apelanata da su, zbog uvođenja zakonskih modaliteta za izvršenje pravosna�nih presuda koje se odnose na ratnu štetu u Republici Srpskoj, onemogućeni da ostvare izvršenje pravosna�nih presuda, Ustavni sud ukazuje na to da je o ovom pitanju već odlučivao u predmetu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, do objavljivanja u �Slu�benom glasniku� dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ccbh.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na praksu u sličnom predmetu u kojem je donio Odluku broj AP 1307/08, koja se odnosi na pitanje izvršenja pravosna�nih sudskih odluka kojima su utvrđena ratna potra�ivanja u Federaciji BiH (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine, do objavljivanja u �Slu�benom glasniku� dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ccbh.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je naglasio �da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini du�ni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja spada i pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije�. Pri tome je naglašeno da se takva obaveza ne mo�e umanjiti činjenicom da, u konkretnom slučaju, izvršenje ide na teret bud�etskih sredstava jednog entiteta, te da, zbog velikog broja povjerilaca, nema raspolo�ivih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti. Imajući u vidu navedenu praksu, Ustavni sud je, odlučujući o izvršenju pravosna�nih presuda koje se tiču ratne štete u Republici Srpskoj, konstatirao da su evidentni pokušaji Republike Srpske da osigura izvršenje pravosna�nih sudskih odluka koje se odnose na ratna potra�ivanja tako što je zakonskim rješenjima smanjila rokove dospijeća dugoročnih obveznica, predvidjela isplatu kamate, pravo prijevremenog otkupa obveznica, njihovu trgovinu kao hartijama od vrijednosti na berzi, plaćanje poreza nastalih do 31. decembra 2007. godine emitiranim obveznicama, ili isplatu troškova parničnog i izvršnog postupka u gotovini. Ustavni sud je, također, zapazio da je, u skladu sa Odlukom o emisiji obveznica Republike Srpske, za izmirenje obaveza po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine (�Slu�beni glasnik RS� br. 62/08, 113/08 i 94/09) predviđeno da se glavni dug i pripadajuće zatezne kamate moraju isplatiti u deset godišnjih rata u periodu od 2014. do 2023. godine. Međutim, Ustavni sud je zaključio da, uprkos naporima Republike Srpske da osigura izvršenje pravosna�nih sudskih odluka koje se odnose na ratna potra�ivanja, Republika Srpska nije izvršila svoju pozitivnu obavezu, te osigurala izvršenje navedenih sudskih odluka u razumnom roku. Ustavni sud je zaključio da je neprihvatljivo da apelanti koji su prethodno vodili postupke, čiji su rezultat pravomoćne sudske odluke kojim su im dosuđena potra�ivanja iz ratnog perioda ili po osnovu općih obaveza, sada moraju čekati na izvršenje još dugo godina. Ustavni sud je zaključio da se na takav način apelantima nameće �pretjeran teret� koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosna�ne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku, niti u skladu s garancijama iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kojima je zaštićeno pravo na imovinu.
23. S obzirom na to da, nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, nije bilo nikakvih promjena u zakonskim rješenjima koja se tiču izvršenja pravosna�nih presuda kojima je apelantima dosuđena naknada za �ratnu štetu�, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazlo�enja, u potpunosti poziva na obrazlo�enje i razloge date u citiranoj odluci, imajući u vidu da se oni u cijelosti odnose i na ovu odluku.
VII. Zaključak
24. Ustavni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju, zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravosna�nih sudskih odluka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosna�ne sudske odluke i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.