Službeni glasnik BiH, broj 56/14

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 963/11, rješavajući apelaciju Yildizlar Construction and Trading Co., Inc., Ankara i "Gradur TGI" d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU








Usvaja se apelacija Yildizlar Construction and Trading Co., Inc., Ankara i "Gradur TGI" d.o.o. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 023899 10 Rev od 30. novembra 2010. godine.

Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji je dužan, po hitnom postupku, donijeti novu odluku u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE


I. Uvod


1. Yildizlar Construction and Trading Co., Inc., Ankara, Turska i "Gradur TGI" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asim Crnalić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 28. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 023899 10 Rev od 30. novembra 2010. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 023899 08 Pž od 1. septembra 2009. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 09 65 PS 023899 06 PS od 23. januara 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda, te učesnika u postupku tuženog Energoinvest livnica djl u stečaju, Sarajevo, zatraženo je 6. februara 2014. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 17. februara 2014. godine, Kantonalni sud 20. februara 2014. godine, tuženi Energoinvest livnica djl u stečaju, Sarajevo, 17. februara 2014. godine, dok Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Odgovori na apelaciju su proslijeđeni apelantima 18. marta 2014. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Općinski sud je Presudom broj 09 65 PS 023899 06 PS od 23. januara 2008. godine, donesenoj po tužbi apelanata protiv tuženog Energoinvest livnica djl u stečaju, Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da je ništava registracija "BHM NORD" Sarajevo (u daljnjem tekstu: BHM NORD) u postupku prodaje nekretnina i opreme u vlasništvu tuženog, koja je obavljena 21. aprila 2006. godine na osnovu javnog oglasa koji je stečajni upravitelj objavio u "Dnevnom avazu" od 23. marta 2006. godine (u daljnjem tekstu: predmetni oglas); da je ortačka grupa koju čine apelanti, nekretnine i opremu vlasništvo tuženog koji su bili predmet usmenog javnog nadmetanja po oglasu kupili za cijenu od 3.600.000,00 KM, i da se tuženi obaveže da apelantima vrati iznos od 1.100.000,00 KM na ime više plaćene cijene za predmet prodaje po oglasu (LOT 1), tako da svakom od apelanata isplati iznos od po 575.000,00 KM. Istom presudom apelanti su obavezani da tuženom solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 9.300,00 KM.

7. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da je na temelju brojnih izvedenih dokaza: uvidom u brojne materijalne dokaze, između ostalih u nalog za uplatu učesnika javnog nadmetanja BHM NORD Sarajevo od 18. aprila 2006. godine i potvrdu pošte kojom je nalog upućen tuženom, izvod Nove banjalučke banke broj IZV 000-060419-00-6750 od 19. aprila 2006. godine, te je provedenim vještačenjem vještaka finansijske struke kao i brojnim drugim dokazima, te primjenom relevantnih odredbi Zakona o stečajnom postupku i Pravila za prodaju o prodaji imovine tuženog - u stečaju, usmenim javnim nadmetanjem zakazanim za 21. april 2006. godine (u daljnjem tekstu: Pravila za prodaju), utvrdio da je tužbeni zahtjev apelanata neosnovan. Općinski sud je ukazao da je stečajni upravnik tuženog primjenom čl. 101, 102. i 103. Zakona o stečajnom postupku, na temelju Odluke Skupštine povjerilaca od 14. februara 2005. godine i Odluke Odbora povjerilaca od 23. marta 2005. godine, donio Pravila za prodaju 27. marta 2005. godine kojim je jasno definisao da će se prodaja imovine tuženog obaviti 21. aprila 2006. godine. Dalje je utvrđeno da je, po osnovu oglasa za prodaju imovine tuženog, navedenog datuma obavljena prodaja o kojoj je sačinjen Zapisnik o toku javnog nadmetanja za prodaju nekretnina tuženog (u daljnjem tekstu: Zapisnik) od 21. aprila 2006. godine kojim je konstatovano ko su sve bili učesnici javnog nadmetanja, kolika je bila početna cijena, kolika je bila najviša izlicitirana ponuđena cijena, da su od registrovanih učesnika javnog nadmetanja najveću cijenu ponudili apelanti, te da je ponuđena imovina tuženog prodata apelantima. U vezi sa provedenim postupkom javnog nadmetanja Općinski sud je podsjetio da je, članom 3. tač. 4. i 5. i članom 17. Pravila za prodaju propisano da zainteresirana lica mogu postati registrovani učesnici samo ako uplate osiguranja u iznosu od 100.000,00 KM Lot 1, koju su morali izvršiti zaključno s 18. aprilom 2006. godine, a dokaz o uplati osiguranja lično dostaviti Komisiji za provođenje postupka prodaje imovine zaključno s 20. aprilom 2006. godine, a poštom zaključno s 18. aprilom 2006. godine, i da tumačenje odredbi pravila daje stečajni upravnik. Općinski sud je dalje naveo da su apelanti u tužbi istakli da je u postupku tuženi nepravilno registrovao sudionika javnog nadmetanja pod rednim brojem 3. BHM NORD, tvrdeći da taj sudionik nije izvršio uplatu osiguranja zaključno s 18. aprilom 2006. godine već je uplatu izvršio 19. aprila 2006. godine, tj. s jednim danom zakašnjenja. Apelanti su tvrdili da je navedeni sudionik javnog nadmetanja zbog toga trebao biti eliminisan kao učesnik, i da su zbog njegovog učešća platili znatno višu cijenu od one koju bi izlicitirali, s obzirom da je početna cijena za prodaju imovine tuženog bila 3.600.000,00 KM, da su najveću cijenu ponudili apelanti u iznosu od 4.700.000,00 KM i da su njima nekretnine tuženog i prodate, dok je BHM NORD ponudio cijenu od 4.600.000,00. Iz navedenog razloga smatraju da je tuženi dužan, u skladu s članom 210. stav 4. Zakona o obligacionom odnosu (u daljnjem tekstu: ZOO), vratiti im na ime više plaćene cijene za predmet prodaje javnim nadmetanjem iznos od 1.100.000,00 KM.

8. Općinski sud je također ukazao da je u toku postupka među parničnim strankama ostalo nejasno pravno pitanje kada se smatra da je uplata izvršena, odnosno vrijeme ispunjenja novčane obaveze. Navedeno je da se u tom kontekstu postavlja pitanje da li je za uplatu osiguranja za učešće na tenderu relevantan "dan kad je ispunjen nalog banci da obavi plaćanje ili dan kada je banka sudionika prebacila novac s transakcijskog računa sudionika javne prodaje na račun stečajnog dužnika - tuženog u ovoj parnici, ili kada banci povjerioca tuženog stigne novčana doznaka u korist povjerioca, član 318. stav 1. ZOO". Istaknuto je da je to "čisto pravno pitanje" te da je rasvijetljena kako činjenica datuma kad su sredstva legla na žiro račun tuženog kao i činjenica predaje budući da "uputa novca 18.04.2006. godine je nesporna". Navedeno je da odlučnu činjenicu vezanu za primjenu odredbe člana 318. ZOO apelanti nisu utvrdili niti dokazali budući da prema ocjeni suda "u tim dokumentima nije sadržana relevantna činjenica kada je uplata osiguranja izvršena". Zatim, u vezi s vještačenjem koje je izvršio vještak finansijske struke Općinski sud je istakao da je nalaz vještaka cijenio "u svjetlu suštine pravila iz člana 318. stav 1. ZOO, pa je našao da taj nalaz ničim ne dovodi u pitanje da je ta činjenica kada je uplata osiguranja izvršena ostala nejasna, odnosno tužitelj nije dokazao da je tuženi u javnom nadmetanju nepravilno registrovao sudionika BHM NORD DOO Sarajevo, tim prije što o tome nije izveden valjan dokaz-isprava". Naime, po ocjeni Općinskog suda, odlučna činjenica kada je novčana doznaka stigla u korist tuženog ili nalog banci tuženog nije dokazana, koju činjenicu po ocjeni suda treba razlikovati od toga kada su novčana sredstva legla na žiro račun tuženog, pa je Općinski sud odbio tužbeni zahtjev primjenom člana 126. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kojim je propisano da, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju te činjenice će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. U vezi s apelantovim pozivanjem na odredbu člana 318. ZOO Općinski sud je zauzeo stav da je citirana odredba ZOO dispozitivnog karaktera i da se primjenjuje u slučaju kada povjerilac i dužnik nisu šta drugo ugovorili, dakle uz uslov da postoji dvostrano izjavljena, prihvaćena volja stranaka, ugovor, sporazum ili slično. Međutim, po ocjeni suda, u konkretnom slučaju se ne radi o dvostranoj volji stranaka, jer Pravila za prodaju se ne mogu smatrati dvostranom voljom, niti imaju karakter dvostranog pravnog posla, nego predstavljaju tumačenje iskaza i plod jedne strane, i to samo njene volje, pa kako ne postoji dvostrana volja iskazana formom i sadržajem, onda se ona ne može ni pretpostaviti. Na kraju, ocjenom svih izvedenih dokaza Općinski sud je odlučio kao u izreci presude, ocijenivši da apelanti nisu dokazali pravno relevantnu činjenicu da li je BHM NORD uplatu na ime osiguranja tuženom izvršio sa zakašnjenjem.

9. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Ps 023899 08 Pz od 1. septembra 2009. godine žalbu apelanata odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

10. Kantonalni sud je naveo da su apelanti u žalbi naveli da je tuženi nepravilno registrovao BHM NORD kao sudionika u prodaji imovine jer je on obavezno osiguranje platio s jednim danom zakašnjenja (budući da je uplatu izvršio 19. aprila 2006. godine), zbog čega su apelanti tražili da se poništi registracija tog sudionika, jer je zbog njegovog učešća cijena ponuđenih nekretnina tuženog bila veća za 1.100.000,00 KM, za koji iznos se smatraju oštećenim.

11. Kantonalni sud je dalje na temelju stanja spisa predmeta utvrdio da su se apelanti kao ortačka grupa prijavili za javno nadmetanje za prodaju nekretnina tuženog u stečaju, da nije sporno da su nakon javnog nadmetanja proglašeni za najboljeg sudionika i da su izlicitirali cijenu od 4.750.000,00 KM. U vezi sa žalbenim navodima apelanata taj sud je ukazao da se u konkretnom slučaju prodaja nekretnina javnim nadmetanjem odnosila na prodaju imovine tuženog kao stečajnog dužnika u skladu s odredbama Zakona o stečajnom postupku. Istaknuto je da je članom 99. stav 2. Zakona o stečajnom postupku regulisano da skupština povjerilaca određuje način i uslove unovčavanja dužnikove imovine, da je članom 101. citiranog zakona propisan postupak unovčavanja stečajne mase, te da je stečajni upravnik dužan da se pridržava odluka skupštine ili odbora povjerilaca o uslovima i načinu prodaje. U konkretnom slučaju stečajni upravnik je na osnovu relevantnih odredbi Zakona o stečajnom postupku, Odluke Skupštine povjerilaca od 14. maja 2005. godine i Odbora povjerilaca od 23. marta 2006. godine donio Pravila za prodaju imovine tuženog kao stečajnog dužnika 21. aprila 2006. godine, kojim je čl. 1. do 6. regulisano da zainteresirana lica mogu postati učesnici u postupku javnog nadmetanja samo ako ispunjavaju uslove predviđene tim pravilima, pod uslovom da izvrše uplatu na ime osiguranja u iznosu od 100.000,00 KM zaključno s 18. aprilom 2006. godine, a da su dokaz o uplati osiguranja dužni dostaviti Komisiji za provođenje postupka prodaje imovine u prostorijama stečajnog dužnika zaključno s 20. aprilom 2006. godine do 15 sati, a poštom zaključno s 18. aprilom 2006. godine. Kantonalni sud je zaključio da su neosnovani navodi apelanata u vezi s registracijom sudionika BHM NORD jer iz stanja spisa, po ocjeni tog suda, to ne proizlazi. U tom kontekstu je navedeno da je članom 3. tač. 4. i 5. Pravila za prodaju propisano da se uplata može izvršiti zaključno s 18. aprilom 2006. godine, a s obzirom da je Zakon o stečaju lex specialis to se u ovom slučaju mogu primijeniti samo Pravila za prodaju, a ne odredba člana 318. stav 1. ZOO kako to apelanti u žalbi navode. Dakle, po ocjeni Kantonalnog suda BHM NORD je uplatu na ime osiguranja izvršio u skladu s Pravilima za prodaju, kojima je propisano da se uplata može izvršiti zaključno s 18. aprilom 2006. godine budući da je upravo tog datuma izvršio uplatu na račun banke tuženog. Stoga je Kantonalni sud zaključio da su bili ispunjeni uslovi iz Pravila za prodaju za učešće BHM NORD-a u javnom nadmetanju, pa je primjenom člana 226. ZPP-a žalbu apelanata odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

12. Vrhovni sud je Presudom broj 65 0 Ps 023899 10 Rev 30. novembra 2010. godine reviziju apelanata odbio kao neosnovanu.

13. U obrazloženju presude Vrhovni sud je prvenstveno naveo da su apelanti u reviziji ukazivali da drugostepeni sud nije pravilno cijenio sve žalbene navode, a posebno da nije cijenjen dokaz izvod Nove banjalučke banke broj IZV 000 060-419 00-67-501 na dan 19. aprila 2006. godine. Međutim, suprotno revizionim navodima apelanata, Vrhovni sud je istakao da je drugostepeni sud za svoju odluku dao jasne i odlučne razloge, zbog čega smatra da je taj sud pravilnom primjenom odredbe ZPP-a žalbu apelanata odbio kao neosnovanu pri čemu je dao razloge zašto navedeni izvod "nije relevantan u konkretnoj pravnoj situaciji". Vrhovni sud smatra da iz činjeničnog stanja nesporno proizlazi da je BHM NORD uplatu osiguranja izvršio 18. aprila 2006. godine u 16 sati putem Raiffeisen banke, a da je prema izvodu Nove banjalučke banke broj IZV 000 060-419 00-67-501 izdatom 19. aprila 2006. godine uplaćeno osiguranje leglo na račun tuženog na taj dan, 19. aprila 2006. godine. Stoga se, po ocjeni tog suda, a prema odredbama Pravila za prodaju u vezi sa Zakonom o stečajnom postupku, ima smatrati da je uplata osiguranja navedenog sudionika izvršena blagovremeno, jer se kao dan uplate osiguranja smatra dan "faktičke uplate, a ne dan kada je novac legao na račun tuženog, kako [apelant] pogrešno smatra pa upravo stoga i nema osnova za primjenu člana 318. ZOO". Također, Vrhovni sud smatra pravilnim gledište nižestepenih sudova da je u konkretnoj pravnoj stvari Zakon o stečajnom postupku, lex specialis, na temelju kojih odredbi je tuženi donio Pravila za prodaju, tako da je način i uslove prodaje, kao i vrijeme prodaje, trebalo provesti samo u skladu s navedenim pravilima, a ne u skladu s odredbom člana 318. ZOO na koju apelanti ukazuju revizijom, zbog čega je ove revizione navode apelanata odbio kao neosnovane.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


14. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na pravično suđenje apelanti vide u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, tvrdeći da su u konkretnom slučaju sudovi ocjenu kada je BHM NORD izvršio uplatu na ime osiguranja trebali cijeniti na temelju člana 318. ZOO. Apelanti ukazuju da su nalazom i mišljenjem vještaka finansijske struke, koji je sud ignorisao, dokazali da je novčana doznaka BHM NORD-a za osiguranje na račun banke tuženog stigla 19. aprila 2006. godine, što znači nakon proteka roka utvrđenog Pravilima za prodaju, kao i izvod Nove banjalučke banke broj IZV 000 060-419 00-67-501 na dan 19. aprila 2006. godine. Dalje, apelanti navode da je nesporno da je u konkretnom slučaju Zakon o stečajnom postupku lex specialis, kao i Pravila za prodaju, koja je stečajni upravnik donio na temelju odredbi citiranog zakona, međutim također smatraju da navedeni propis ne isključuje primjenu člana 318. ZOO, jer proizvoljnost tumačenja odredaba Zakona o stečajnom postupku, po shvatanju apelanata, proizlazi upravo zbog toga što je citiranom odredbom ZOO jasno regulisano vrijeme ispunjenja novčane obaveze. U vezi s proizvoljnom primjenom materijalnog prava, apelanti također smatraju da im je povrijeđeno i pravo na imovinu jer su, kako navode, bili u mirnom posjedu milion i sto hiljada KM, koja sredstava su nepotrebno uplatili zbog pogrešne odluke Komisije za javno nadmetanje, na koji način je došlo do umanjenja njihove imovine u korist tuženog.

b) Odgovor na apelaciju


15. Vrhovni sud je naveo da u cijelosti ostaje kod obrazloženja datog u svojoj presudi od 30. novembra 2010. godine, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana, jer smatra da je utemeljena na relevantnim odredbama zakona i Ustavu FBiH, te da nije bilo povreda na koje apelanti neosnovano ukazuju u apelaciji.

16. Kantonalni sud je također naveo da ostaje kod obrazloženja svoje presude od 1. septembra 2009. godine.

17. Pravni zastupnik tuženog, kao učesnika u postupku, prvo navodi da su apelanti privredna društva, te da mu nije jasno na koji način privrednim društvima u njihovom poslovanju mogu biti povrijeđena ljudska prava, stoga prvo predlaže da se apelacija apelanata odbaci kao nedopuštena. Sa stanovišta da Ustavni sud odbije apelaciju, tvrdi da su navodi apelanata neosnovani, jer su sudovi u obrazloženjima svojih odluka dali jasne i precizne razloge svojih odluka, u vezi s navodima apelanata o primjeni člana 318. ZOO i svoj stav s tim u vezi jasno obrazložili, da je učesnik u postupku BHM NORD zakonito ispunio svoju obavezu po osnovu uplate osiguranja. Smatra da navedeno slijedi iz činjeničnog utvrđenja, da se uplata osiguranja ima smatrati momenat pristizanja dugovanog novca na račun banke kod koje učesnik postupka ima račun, a ne na sam račun učesnika u postupku kod te banke. Istaknuto je da su apelanti i prije održavanja javnog nadmetanja za prodaju imovine tuženog kao stečajnog dužnika bili upoznati sa svim činjenicama kada je BHM NORD izvršio uplatu osiguranja, predajom naloga svojoj banci, te da je uplaćeni iznos pristigao na račun tuženog, međutim da i pored toga kao i potpisivanjem potvrde broj 4, smatra da su potvrdili da nemaju primjedbi na registraciju ostalih učesnika u postupku javnog nadmetanja kao i potpisivanjem samog Zapisnika nakon provedenog javnog nadmetanja, zbog čega tvrdi da se radi o "nesavjesnom i nepoštenom postupanju apelanata u ovoj pravnoj stvari". Iz navedenih razloga smatra da apelantima nije povrijeđeno pravo na koje se pozivaju u apelaciji i predlaže da se ona odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi


18. U Zakon o stečajnom postupku ("Službene novine FBiH" broj 23/03, 32/04, 42/04 i 42/06), relevantne odredbe glase:

Član 99. stav 2.


(2) Skupština povjerilaca određuje način i uvjete unovčavanja dužnikove imovine.

Član 101. stav 2.
Unovčavanje stečajne mase

(2) Prilikom unovčavanja imovine stečajne mase stečajni upravnik dužan je da se pridržava odluke skupštine ili odbora povjerilaca o uvjetima i načinu prodaje.

19. Pravila za prodaju imovine "Energoinvest livnice djl, u stečaju" Sarajevo, BiH, putem usmenog javnog nadmetanja, zakazano za dan 21. aprila 2006. godine (koja je donio stečajni upravnik "Energoinvest livnice djl. u stečaju" Sarajevo 27. marta 2006. godine, na osnovu člana 101., 102. i 103. Zakona o stečajnom postupku, Odluke skupštine povjerilaca od 14. februara 2005. godine, i Odbora povjerilaca od 23. marta 2006. godine, koja su dostavljena uz apelaciju u relevantnom dijelu glase

Član 3. tačka 4. i 5.
Pravo učešća na usmenom javnom nadmetanju

Pravo učešća na usmenom javnom nadmetanju imaju samo registrovani učesnici.

Zainteresovana lica mogu postati registrovani učesnici samo ako:

(4) uplate kao osiguranje iznos od 100.000,00 KM za Lot 1 za čiju su kupovinu zainteresovani, zaključno sa 18. aprilom 2006. godine.

(5) dostave dokaza o uplati osiguranja Komisija za provođenje postupka prodaje imovine (u daljnjem tekstu: Komisija") lično u prostorije stečajnog dužnika, zaključno sa 20. aprilom 2006. godine do 15h, i putem pošte zaključno sa 18. aprilom 2006. godine.

Član 6. tačka 1. i 2.


Da bi se registrovao za učešće na usmenom javnom nadmetanju, zainteresirano lice mora uplatiti osiguranje za Lot za čiju kupovinu je zainteresiran.

Visina osiguranja iznosi 100.000,00 KM.

Osiguranje zainteresirani učesnik uplaćuje na račun stečajnog dužnika broj 55105000019189-07 otvoren kod Nove banjalučke banke u Sarajevu, najkasnije do 24,00 sati, 18. aprila 2006. godine.

(...)

Član 17.
Tumačenje značenja pojedinih odredbi ovih pravila za prodaju

U slučaju nejasnoća oko primjene pojedinih odredbi ovih Pravila za prodaju, obavezujuće i autentično tumačenje daje jedino stečaji upravnik.

20. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Službene novine RBiH" br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine FBiH" br. 29/03 i 42/11) relevantne odredbe glase:

Član 318. stav 1.


(1) Ako se plaća posredovanjem banke ili druge organizacije kod koje se vodi račun vjerovnika, smatraće se, ako ugovorene strane nisu drugačije odredile, da je dug namiren kada banci odnosno organizaciji kod koje se vodi račun stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu.

[...]

21. Zakon o platnim transakcijama ("Službene novine FBiH" br. 32/00 i 28/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.
Definicije

U ovom zakonu:

[...]

19) "Povjerilac" označava stranu koja prima uplatu u platnoj transakciji;

[...]

21) "Platna transakcija" označava prijenos sredstava sa računa dužnika povjeriocu ili na njegov račun. Transfer između dva računa istog ili različitih klijenata fizičkih ili pravnih lica, je platna transakcija.

22) "Dužnik" označava stranu koja ima obavezu da plati u platnoj transakciji;

22. Zakon o parničnom postupku FBiH ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 126.


Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

VI. Dopustivost


23. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

25. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 023899 10 Rev od 30. novembra 2010. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 28. decembra 2010. godine a apelacija je podnesena 28. februara 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva niti je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana.

VII. Meritum


26. Apelanti osporavaju presude Vrhovnog, Kantonalnog i Općinskog suda tvrdeći da su im tim presudama povrijeđeni pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje


27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

29. Postupak se u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje prava apelanata kao učesnika u postupku javnog nadmetanja prodaje nekretnina i opreme tuženog, dakle na predmet građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

30. Imajući u vidu apelacione navode Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

31. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se problematizuju, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud nalazi da su apelanti pokrenuli parnični postupak radi utvrđivanja da je ništava registracija učesnika javnog nadmetanja BHM NORD u postupku prodaje nekretnina i opreme vlasništvo tuženog objavljena na osnovu javnog oglasa stečajnog upravitelja od 23. marta 2006. godine, jer tvrde da uplatu osiguranja nije izvršio 18. aprila 2006. godine kako je to propisano članom 3. tač. 4. i 5. i članom 6. tač. 1. i 2. Pravila za prodaju, već 19. aprila 2006. godine, dakle s jednim danom zakašnjenja zbog čega su pretrpjeli štetu, odnosno jer je njegovim učešćem cijena ponuđenih nekretnina tuženog bila veća za 1.100.000,00 KM, za koji iznos su se smatrali oštećenim. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi rješavajući po tužbi apelanata odbili kao neosnovan njihov tužbeni zahtjev, zaključivši da je BHM NORD uplatu osiguranja izvršio 18. aprila 2006. godine putem Raiffeisen banke, iako je prema izvodu Nove banjalučke banke broj IZV 000 060-419 00-67-501 izdatom 19. aprila 2006. godine, uplaćeno osiguranje BHM NORDA-a na račun tuženog leglo na taj dan, dakle 19. aprila 2006. godine.

33. Prema tome, Ustavni sud zapaža da je u konkretnoj pravnoj stvari sporno pitanje bila uplata osiguranja u postupku javne prodaje, sudionika tog postupka BHM NORD-a prema Pravilima za prodaju kojima je propisano da se zainteresirane osobe mogu registrovati kao sudionici javnog nadmetanja, između ostalog, ako uplate kao osiguranje iznos od 100.000,00 KM za Lot 1, zaključno s 18. aprilom 2006. godine, i da dokaz o izvršenoj uplati osiguranja dostave Komisiji za provođenje postupka prodaje imovine, lično u prostorije stečajnog dužnika, zaključno s 20. aprilom 2006. godine do 15 sati, i poštom zaključno s 18. aprilom 2006. godine. Dakle, iz obrazloženja osporenih presuda Ustavni sud nalazi da je za pravilnu registraciju sudionika javnog nadmetanja bilo neophodno da su kumulativno ispunjeni svi uslovi propisani Pravilima za prodaju, stoga je rok za uplatu osiguranja bio bitan elemenat uslova javnog nadmetanja, na koju činjenicu su apelanti ukazivali tokom trajanja dokaznog postupka, uvidom u nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke i uvidom u izvod Nove banjalučke banke broj IZV 000-060419-00-67-501 od 19. aprila 2006. godine, iz kojeg jasno proizlazi da je novčana doznaka BHM NORD-a za osiguranje na račun banke tuženog stigla tek 19. aprila 2006. godine, znači protekom roka od jednog dana, utvrđenog Pravilima za prodaju. Ustavni sud zapaža da redovni sudovi navedene dokaze apelanata nisu cijenili kao relevantne, navodeći "da nalaz vještaka ničim ne dovodi u pitanje kada je uplata osiguranja BHM NORDA-a izvršena, odnosno da apelanti ničim nisu dokazali da je tuženi po tom osnovu nepravilno registrovao tog sudionika javnog nadmetanja", dok su ukazivanje apelanata na odredbu člana 318. stav 1. ZOO, koja kako su navodili nije u koliziji s Pravilima za prodaju i kojom je samo regulisano vrijeme ispunjenja novčane obaveze, u smislu da je novčana obaveza ispunjena kada banci kod koje se vodi račun vjerovnika, u konkretnom slučaju tuženog, stigne novčana doznaka u njegovu korist, nije relevantan propis za rješavanje konkretnog pitanja, navodeći da je ono regulisano Pravilima za prodaju, čije tumačenje daje isključivo stečajni upravnik, donesena na temelju Zakona o stečajnom postupku, kao lex specialis zakona.

34. Dovodeći navedenu odredbu člana 318. stav 1. ZOO u kontekst konkretnog predmeta, kao i dokaze na koje su apelanti tokom trajanja postupka ukazivali (tužbi, žalbi i reviziji), nalaz i mišljenje vještaka i izvod Nove banjalučke banke iz kojeg nesporno proizlazi da je novčana doznaka BHM NORD-a na račun tuženog legla 19. aprila 2006. godine, Ustavni sud smatra da se taj dan (19. april 2006. godine) smatra dan plaćanja osiguranja BHM NORD-a. Prema tome, Ustavni sud nalazi da sudovi prilikom rješavanja tužbenog zahtjeva apelanata nisu imali u vidu njihove tvrdnje da su zbog nezakonitog rada tuženog pretrpjeli štetu koju potražuju, i u tom smislu dovedu u vezu relevantne odredbe Pravila za prodaju s navedenom odredbom ZOO i odredbom člana 2. Zakona o platnim transakcijama, koje po mišljenju Ustavnog suda nisu u koliziji s Pravilima za prodaju. Ovo iz razloga što je odredbom člana 318. stav 1. ZOO jasno regulisano pitanje kada se smatra da je novčana obaveza ispunjena, dok su odredbom Zakona o platnim transakcijama samo pojašnjeni pojmovi "povjerioca" (strana koja prima uplatu u platnoj transakciji (plaćanju), "dužnik" (strana koja ima obavezu da plati u platnoj transakciji) a "platna transakcija" ili plaćanje (označava prijenos sredstava s računa dužnika povjeriocu ili na njegov račun). Navedeno, po mišljenju Ustavnog suda, ukazuje na proizvoljnost u primjeni materijalnog prava budući da su redovni sudovi prilikom rješavanja apelantovog tužbenog zahtjeva imali u vidu samo relevantne odredbe Pravila za prodaju čije tumačenje daje isključivo stečajni upravnik, pri tome ne dovodeći u vezu odredbe pravila s relevantnim odredbama ZOO, članom 318. stav 1. citiranog zakona i članom 2. Zakona o platnim transakcijama i dokazima koje su apelanti predlagali tokom trajanja predmetnog postupka.

35. Prema tome, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih presuda ukazuju na proizvoljnost u primjeni materijalnog prava zbog čega je u predmetnom postupku došlo do povrede ustavnog prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu


36. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se navodi apelanata o kršenju ovog prava, također, zasnivaju na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII Zaključak


37. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom da je u obrazloženjima osporenih odluka Ustavni sud našao proizvoljnost u pogledu primjene materijalnog prava.

38. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!