Službeni glasnik BiH, broj 69/14
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Na osnovu člana 28. stav (2) Zakona o lijekovima i medicinskim sredstva ("Službeni glasnik BiH", broj 58/08), na prijedlog direktora Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine, Stručno vijeće Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine, na 21. sjednici održanoj dana 14.04.2014. godine, donijelo je
PRAVILNIK
O NAČINU I POSTUPKU RAZVRSTAVANJA LIJEKOVA
DIO PRVI - UVODNE ODREDBE
Član 1.
(Predmet Pravilnika)
Ovim Pravilnikom propisuje se postupak i način razvrstavanja lijekova koji se vrši u postupku davanja dozvole za stavljanje liijeka u promet, kao i postupak kategorizacije proizvoda koja se vrši u cilju utvrđivanja stvarne nadležnosti Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija).
DIO DRUGI - RAZVRSTAVANJE LIJEKOVA
Član 2.
(Razvrstavanje lijekova)
(1) Lijekovima se, u postupku davanja dozvole za stavljanje u promet, određuje:
a) mjesto izdavanja;
b) način izdavanja;
c) posebne oznake.
(2) Mjesto i način izdavanja lijeka i posebne oznake određuju se u zavisnosti od:
a) sastava aktivne supstance;
b) doze aktivne supstance;
c) načina doziranja lijeka;
d) veličine pakovanja lijeka;
e) odobrenog indikacionog područja lijeka;
f) sigurnosnog profila lijeka.
Član 3.
(Mjesto izdavanja lijeka)
Mjesto izdavanja lijeka može biti apoteka i ostale zdravstvene ustanove u skladu sa entitetskim propisima i propisima Brčko Distrikta.
Član 4.
(Način izdavanja lijeka)
(1) Način izdavanja lijeka može biti sljedeći:
a) lijek se izdaje uz recept doktora medicine i stomatologije, u daljnjem tekstu: lijek se izdaje uz recept;
b) lijek se izdaje bez ljekarskog recepta, u daljnjem tekstu: lijek se izdaje bez recepta.
(2) Lijekovi koji se izdaju uz ljekarski recept mogu biti označeni na jedan od sljedećih načina:
a) Rp (lijek se izdaje uz recept);
b) ZU (lijek se primjenjuje u zdravstvenoj ustanovi sekundarnog ili tercijarnog nivoa): zbog karakteristika lijeka, načina davanja istog i u interesu javnog zdravlja stanovništva, potreban je nadzor od strane zdravstvenog radnika pa se liječenje može provoditi samo u zdravstvenim ustanovama;
c) ZU/Rp (lijek se upotrebljava u zdravstvenoj ustanovi sekundarnog ili tercijarnog nivoa; izuzetno se izdaje uz recept za potrebe nastavka bolničkog liječenja): lijek se koristi za liječenje bolesti koja mora da se dijagnostikuje u bolnici ili instituciji koja ima adekvatne dijagnostičke objekte; primjena lijeka u nastavku liječenja, kao i samo praćenje liječenja može se provesti van zdravstvene ustanove sekundarnog ili tercijarnog nivoa.
Član 5.
(Uslovi za izdavanje lijeka na recept)
Lijekovi koji se izdaju uz recept moraju ispunjavati najmanje jedan od sljedećih kriterija:
a) da postoji vjerovatnoća da, čak i ako se koriste ispravno, direktno ili indirektno predstavljaju rizik za pacijenta kada se koriste bez medicinskog nadzora;
b) da se često koriste nepravilno i da postoji velika vjerovatnoća da direktno ili indirektno predstavljaju prijetnju po ljudsko zdravlje;
c) da sadrže supstance, čije djelovanje i neželjene reakcije zahtijevaju daljnja istraživanja i/ili nadzor;
d) da su farmaceutski oblici namijenjeni za parenteralnu primjenu.
Član 6.
(Lijekovi koji se izdaju bez recepta)
Lijekovi koji se izdaju bez recepta su oni lijekovi koji ne zadovoljavaju kriterije iz prethodnog člana. Detaljni kriteriji za klasifikaciju lijekova koji se izdaju bez recepta su sljedeći:
a) moraju imati nisku ukupnu toksičnost, ne smiju imati genotoksična ili kancerogena svojstva i ne smiju imati značajan uticaj na reproduktivnost;
b) moraju imati nizak rizik od ozbiljnih neželjenih reakcija;
c) moraju imati nizak rizik od neočekivanih ozbiljnih neželjenih reakcija, koji je prihvatljiv u slučaju isključivanja visokorizičnih grupa ljudi, preventivno i bez ljekarskog nadzora;
d) ne smiju imati interakcije sa najčešće korištenim lijekovima, što bi dovelo do ozbiljnih neželjenih reakcija;
e) kontraindikacije, interakcije, upozorenja i mjere opreza trebaju biti razumljive pacijentu;
f) da je namijenjen samomedikaciji koja je ograničena na sprečavanje, ublažavanje i uklanjanje simptoma i zdravstvenih problema, koji su obično oni koji ne zahtijevaju konsultacije sa doktorom i koje pacijent može sam pravilno procijeniti. Vjerovatnoća pogrešnog identifikovanja bolesti i nepravovremenog liječenja mora biti svedena na najmanju moguću mjeru;
g) ne smije biti namijenjen suzbijanju simptoma, koji se mogu povezati sa različitim bolestima;
h) opasnost po zdravlje mora biti mala, i to:
1) ako se lijek koristi iako nije indikovan;
2) ako se lijek koristi duže vrijeme nego što je preporučeno;
3) ako se prekorači preporučena doza;
4) ako način upotrebe lijeka nije u skladu s upozorenjima i kontraindikacijama;
i) upotreba lijeka ne smije dovesti do pojave zavisnosti;
j) upotreba lijeka ne smije, zbog široke upotrebe, predstavljati rizik za razvoj rezistencije na lijek;
k) mora postojati dovoljno informacija o sigurnoj upotrebi lijeka u opštoj populaciji, pri čemu određene grupe pacijenata ne smiju biti isključene, osim ako su data posebna upozorenja;
l) mora imati uputstvo za pacijenta i mora biti označeno tako da osigurava sigurnu samomedikaciju. Uputstvo za pacijenta mora sadržavati dovoljno informacija i mora biti dovoljno jasno pacijentu da bi moglo da bude zamjena za konsultaciju sa doktorom.
Član 7.
(Postupanje u slučaju izmjene kod lijeka koji se izdaje bez recepta)
Ako se za lijek koji se izdaje bez recepta predloži nova jačina, novi način upotrebe, nova indikacija, upotreba kod druge starosne grupe ili nova kombinacija aktivnih supstanci, potrebna je nova procjena sigurnosti i rizika da bi se utvrdilo da je predložena izmjena prikladna za lijek čiji je način izdavanja bez ljekarskog recepta.
Član 8.
(Klasifikacija lijeka koji se izdaje bez recepta)
(1) Lijek koji se izdaje uz recept može biti klasifikovan kao lijek koji se izdaje bez recepta pod uslovom da maksimalna pojedinačna doza, maksimalna dnevna doza, jačina, farmaceutski oblik, pakovanje ili druge okolnosti ispunjavaju kriterije za klasifikaciju lijekova koji se izdaju bez ljekarskog recepta.
(2) Lijek koji ispunjava uslove iz stava (1) ovog člana mora biti u odgovarajućoj veličini pakovanja, a smanjenjem doze mora biti dokazano da je adekvatna efikasnost lijeka očuvana.
Član 9.
(Posebne oznake za lijekove)
Posebne oznake za lijekove koji imaju uticaj na psihofizičke sposobnosti regulisane su Pravilnikom o sadržaju i načinu označavanja vanjskog i unutrašnjeg pakovanja lijeka.
Član 10.
(Preispitivanje odluke o prethodnom razvrstavanju lijeka)
(1) Agencija može, na osnovu novih saznanja o lijeku, preispitati svoju raniju odluku o razvrstavanju lijeka ukoliko smatra da je zbog zaštite javnog zdravlja stanovništva potrebno izmijeniti način i/ili mjesto izdavanja lijeka, te će o tome blagovremeno obavijestiti nosioca odobrenja za stavljanje lijeka u promet.
(2) U ovom slučaju, nosilac odobrenja za stavljanje lijeka u promet, u skladu sa obavještenjem Agencije, obavezan je u roku od 30 dana od dana dostave obavijesti pokrenuti odgovarajući postupak implementacije donesene odluke.
DIO TREĆI - KATEGORIZACIJA PROIZVODA
Član 11.
(Pokretanje postupka kategorizacije)
Agencija na osnovu dostavljenih podataka o aktivnoj supstanci, jačini, pakovanju i sastavu proizvoda vrši postupak kategorizacije proizvoda i utvrđuje da li je isti ili nije u nadležnosti Agencije.
Član 12.
(Potrebni podaci i dokumentacija za kategorizaciju)
(1) Agencija će sama izraditi obrazac zahtjeva za kategorizaciju proizvoda koji će objaviti na svojoj internet stranici.
(2) Prilikom postupka kategorizacije proizvoda potrebno je na propisanom obrascu zahtjeva za kategorizaciju dostaviti sljedeće podatke:
a) naziv, adresu i sjedište proizvođača proizvoda;
b) zastupnika za BiH;
c) naziv, oblik, jačinu i veličinu pakovanja proizvoda;
d) deklarisani sastav proizvoda (kvantitativno prikazan);
e) registracioni status u zemlji proizvodnje;
f) ostale podatke bitne za proizvod.
(3) Pored podataka navedenih u stavu (2) ovog člana, potrebno je dostaviti i sljedeće:
a) dokaz o uplati administrativne takse;
b) dokaz o uplati troškova za obradu zahtjeva i izdavanje zaključka o kategorizaciji;
c) podatke o proizvodu;
d) uputstvo za upotrebu proizvoda;
e) prijedlog primarnog i sekundarnog pakovanja;
f) certifikat analize gotovog proizvoda;
g) podatke o registracionom statusu proizvoda u susjednim zemljama;
h) ostale podatke bitne za proizvod;
i) podatke o proizvođaču.
Član 13.
(Rokovi za postupanje)
(1) Zaključak o kategorizaciji se donosi po formalno potpunom zahtjevu u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.
(2) Ukoliko zahtjev za kategorizaciju nije potpun, od podnosioca zahtjeva će se zatražiti dopuna dokumentacije u roku ne dužem od 7 dana. Ukoliko podnosilac zahtjeva isti ne dopuni u ostavljenom roku, zahtjev za kategorizaciju će se zaključkom odbaciti kao nepotpun.
Član 14.
(Zaključak o kategorizaciji)
(1) Nakon obrade i evaluacije formalno kompletnog zahtjeva, Agencija izdaje zaključak o kategorizaciji proizvoda.
(2) Proizvod, u zavisnosti od dostavljenih podataka, može biti kategorisan na sljedeći način:
a) proizvod je u nadležnosti Agencije;
b) proizvod nije u nadležnosti Agencije.
(3) Za proizvode koji su u nadležnosti Agencije proizvođač (zastupnik) je dužan, ukoliko želi da se isti plasira na tržište Bosne i Hercegovine, podnijeti Agenciji dokumentaciju u skladu s odredbama važećeg propisa o registraciji lijekova, odnosno upisa u registar medicinskih sredstava.
DIO ČETVRTI - ZAVRŠNE ODREDBE
Član 15.
(Stupanje na snagu i objava)
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Službenom glasniku BiH".