Službeni glasnik BiH, broj 48/11

na sjednici odr�anoj 9. marta 2011. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2763/08, rješavajući apelaciju Damira Periše, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Bosne i Hercegovine� broj 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Djelomično se usvaja apelacija Damira Periše.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-G�-08-000-373 od 8. jula 2008. godine.

Odbija se kao neosnovana apelacija Damira Periše, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-G�-08-000-373 od 8. jula 2008. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovina i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odluku objaviti u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine�, �Slu�benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine�, �Slu�benom glasniku Republike Srpske� i �Slu�benom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine�.

I. Uvod


1. Damir Periša (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna kojeg zastupa Stipo Babić, advokat iz Livna, podnio je 12. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-G�-08-000-373 od 8. jula 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Federalnog pravobranilaštva Sarajevo i Općinskog suda je 22. decembra 2008. godine i 23. septembra 2010. godine zatra�eno da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su odgovor dostavili 24. decembra 2008. godine i 23. septembra 2010. godine. Federalno pravobranilaštvo nije dostavilo odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Kantonalnog suda je apelantu dostavljen 18. marta 2008. godine. Odgovor Općinskog suda je proslijeđen apelantu 22. novembra 2010. godine.

5. Ustavni sud je 6. septembra 2010. godine zatra�io od Općinskog suda kopiju spisa, koju je Općinski sud dostavio 15. septembra 2010. godine.

III. Činjenično stanje


6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 19. septembra 2003. godine protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine pokrenuo parnični postupak radi isplate iznosa od 8.024,00 KM na ime neisplaćenih dijelova plaća i regresa za godišnji odmor, sa zakonskom zateznom kamatom.

8. Općinski sud u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je 22. januara 2008. godine odr�ao pripremno ročište, ta zakazao glavnu raspravu za 3. marta 2008. godine, koju je i odr�ao.

9. Općinski sud je donio Presudu broj P-644/03 od 2. aprila 2008. godine kojom je obavezao tu�enu Federaciju Bosne i Hercegovine, Vladu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tu�ena) da apelantu isplati tra�eni iznos sa zakonskom zateznom kamatom i troškove postupka u iznosu od 1.080,00 KM. U obrazlo�enju presude Općinski sud je naveo da je izvršio uvid u pregled isplaćenih plaća u spornom periodu, na osnovu kojega je, a u smislu Pravilnika o plaćama i drugim novčanim primanjima djelatnih vojnih osoba, slu�benika i namještenika u slu�bi HVO od 19. novembra 1998. godine (u daljnjem tekstu: Pravilnik za djelatnike HVO), utvrdio da su apelantu isplaćivane umanjene plaće za period od 1. decembra 1999. godine do 31. novembra 2000. godine, odnosno za period od 1. januara 2001. godine do 28. februara 2001. godine. Nadalje da apelantu, na osnovu Uredbe o naknadama i drugim materijalnim pravima rukovoditelja izvršnih organa vlasti u FBiH i slu�benika federalnih ministarstva i drugih tijela federalne uprave Vlade FBiH (�Slu�bene novine FBiH� br. 44/98 i 49/00- u daljnjem tekstu: Uredba), pripada pravo na regres za 1999, 2000. i 2001. godinu.

10. Odlučujući o �albu tu�ene Kantonalni sud je donio Presudu broj 010-0-G�-08-000-373 od 8. jula 2008. godine kojom je �alba djelomično uva�io, preinačio prvostupanjsku presudu tako što je odbio apelantov tu�beni zahtjev za isplatu razlike plaća za period od decembra 1999. godine do decembra 2000. godine u ukupnom iznosu od 3.779,66 KM. Kantonalni sud je preinačio presudu u vezi s regresom za 2000. godinu, tako da je apelantu dosudio iznos od 408,44 KM umjesto dosuđenog iznosa od 968,10 KM i u vezi s troškovima postupka, tako da je umjesto iznosa od 1.080,00 KM dosudio troškove u iznosu od 940,00 KM. U ostalom dijelu Kantonalni sud je odbio �albu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

11. U obrazlo�enju presude Kantonalni sud je naveo kako iz stanja spisa proizlazi, a što nije sporno među strankama, da je apelant bio pripadnik Zajedničkog zapovjedništva VF BiH, Logistička baza Livno, da je svoja potra�ivanja razlike plaća temeljio na Pravilniku za djelatnike HVO koji je primjenjivan zaključno s obračunom plaća za april 2001. godine u Hrvatskoj komponenti FMO VF BiH. Dakle sporno je bilo je li tu�ena obavezna isplatiti apelantu utu�eni iznos na ime razlike plaće, s obzirom da po tvrdnjama tu�ene sredstva pristigla iz R Hrvatske nisu nikada bila dio sredstava proračuna FBiH.

12. Utvrđujući navedeno, Kantonalni sud je istaknuo da je članom 2. Sporazuma između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o financijskoj pomoći od 6. maja 2000. godine određeno da je pomoć namijenjena FMO i to isključivo za plaće hrvatskih djelatnika, časnika, dočasnika i vojnika u FMO i VFBiH. Navedeni Sporazum je bio na snazi do 31. decembra 2000. godine i mogao se produ�iti u ovisnosti o sredstvima namijenjenim za provedbu Sporazuma u dr�avnom proračunu Republike Hrvatske. Nadalje, da je istodobno s Pravilnikom za djelatnike HVO primjenjivan i Privremeni pravilnik o plaćama i drugim novčanim primanjima profesionalnih vojnih osoba, slu�benika i namještenika FMO, kojim su razrađene odredbe Zakona o radnim odnosima i plaćama slu�benika organa uprave u FBiH i koji je, u skladu s članom 168. stav 4. navedenoga zakona, primjenjivan na pripadnike oru�anih snaga Federacije BiH. Kantonalni sud je zaključio da, kako su novčana sredstva za ovu namjenu pristizala u smanjenom iznosu, to su radnici HVO-a primali umanjenje plaće, a budući da iz provedenih dokaza slijedi da se tu�ena nije obavezala da će vršiti razliku plaće, odbio je dio apelantovog tu�benog zahtjeva na ime razlike plaće za period, preciziran u izreci presude. Obrazla�ući zašto je preinačio odluku prvostupanjskog suda u vezi s isplatom regresa, Kantonalni sud je istaknuo da apelantu za 2000. godinu pripada regres u visini prosječne mjesečne neto plaće u smislu odredbe člana 11. Uredbe koji iznosi 408,44 KM za 2000. godinu, te da je s tim u vezi umjesto iznos od 968,10 KM apelantu dosudio iznos od 408,44 KM.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


13. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se �ali na du�inu postupka budući da je tu�ba podnesena još 2003. godine, a da su Općinski i Kantonalni sud odluke donijeli tek 2008. godine, što je dovelo do ovakve odluke, jer da je predmet riješen tokom 2004. ili 2005. godine odluka bi za njega bila povoljnija. Nadalje, apelant ističe da je �čudan� stav Kantonalnog suda da on nema pravo na isplatu razlike plaća za period od decembra 1999. godine do decembra 2000. godine, jer je sporni dio plaća obavezna isplatiti Republika Hrvatska. Naime, ovaj stav Kantonalnog suda je potpuno nezakonit, ako se ima u vidu da je on kao i ostali radnici tadašnje Vojske Federacije imao profesionalne ugovore s tu�enom. Apelant je ukazao na Odluku Kantonalnog suda broj G�-111/05 od 13. jula 2005. godine, kojom je Kantonalni sud potvrdio prvostupanjsku presudu za isplatu razlike plaća.

b) Odgovor na apelaciju


14. Kantonalni sud je istaknuo da je nejasno u čemu apelant nalazi povredu navedenih prava, odnosno da je apelacija neosnovana.

15. Općinski sud je naveo hronologiju postupanja u predmetu, te istaknuo da prilikom rješavanja u ovom predmetu nije došlo do kršenja prava koja apelant navodi u apelaciji.

V. Relevantni propisi


16. U Zakonu o parničnom postupku (�Slu�bene novine Federacije Bosne i Hercegovine� br. 53/03 i 73/05) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je du�an provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 70.

(1) Nakon prijema tu�be sa prilozima, tu�eni je du�an najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tu�bu.

Član 75.

(1) Nakon prijema odgovora na tu�bu, odnosno odgovora na protivtu�bu, sud će zakazati pripremno ročište.

(4) Pripremno ročište odr�at će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tu�bu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tu�bu, ili, ako je tu�eni podnio protivtu�bu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtu�bu.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pa�nju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

17. U Zakonu o radnim odnosima i plaćama slu�benika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (�Slu�bene novine Federacije Bosne i Hercegovine� broj 13/98) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se osnovna prava, obaveze, odgovornost, plaće i druge naknade iz radnog odnosa slu�benika u organima uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i organima uprave kantona - �upanija, odnosno u slu�bama za upravu grada i općina (u daljem tekstu: organi uprave i slu�be za upravu) i drugim organima i slu�bama određenim ovim zakonom.

Član 163 stav 2.

Rukovoditelj federalnog organa uprave i federalne ustanove obavezan je donijeti pravilnik o plaćama slu�benika i namještenika, u skladu sa odredbama ovog zakona i pravilnikom

iz stava 1. ovog člana, kao i odgovarajućim propisima Vlade Federacije, odnosno propisima i ugovorom iz stava 2. člana 164. ovog zakona.

Član 168. stav 4.

Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na pripadnike oru�anih snaga Federacije, ako federalnim zakonom i drugim federalnim propisima nije drukčije određeno.

18. U Privremenom Pravilniku o plaćama i drugim novčanim primanjima profesionalnih vojnih osoba, slu�benika i namještenika Federalnog ministarstva obrane broj 06-153-3/98 od 21. maja 1998. godine
relevantne odredbe glase:

Član 7.

Obračun plaće vojnih osoba vrši se mno�enjem osnovice iz člana 4. ovog pravilnika sa koeficijentom iz člana 13. ovog pravilnika, što čini osnovnu plaću.

Član 10.

Prema pravilniku o organizaciji i sistematizaciji poslova i radnih zadataka u Ministarstvu obrane, a na osnovu vrste i slo�enosti poslova i stupnju školske spreme primjenjuju se koeficijenti za obračun plaće slu�benika i namještenika MO.

Član 12.

Vojne osobe na slu�bi u Ministarstvu obrane će imati pravo da primaju plaće kao osobe na slu�bi u VF po formacijskom činu ako je to za njega povoljnije i to do isteka postojećeg ugovora.

Član 28.

Stupanjem na snagu ovog pravilnika prestaju da va�e dosadašnji propisi koji reguliraju ovu materiju.

Član 29.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom donošenja, a primjenjuje se od 1. januara 1998. godine i objavit će se u �Slu�benim glasilu Vojske FBiH�.

19. U Privremenoj odluci o raspodjeli i raspolaganju novčanim sredstvima u Federalnom ministarstvu obrane i Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine
broj 14-03-29-127/99 od 24. maja 1999. godine (primjenjuje se od 1. maja 1999. godine) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Novčana sredstva dobivena iz proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za financiranje Federalnog ministarstva obrane i Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, dijelit će se između komponenti VF BiH, Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane u omjeru 2,3:1.

VI. Dopustivost


20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadle�nost u pitanjima koja su sadr�ana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U konkretnom slučaju apelant pobija Presudu Kantonalnog suda broj 010-0-G�-08-000-373 od 8. jula 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, pobijanu je presudu apelant primio 25. augusta 2008. godine, a apelacija je podnesena 12. septembra 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


24. Apelant pobija presudu Kantonalnog suda tvrdeći da mu je tom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje


25. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u�ivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optu�be protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Suđenje u razumnom roku


a) Relevantna načela


27. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost du�ine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a osobito o slo�enosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadle�nog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koje se uzima u obzir


28. Apelant je pokrenuo postupak 19. septembra 2003. godine, koji je pravomoćno okončan presudom Kantonalnog suda od 8. jula 2008. godine, dakle postupak je trajao gotovo pet godina (četiri godine i 10 mjeseci).

c) Analiza razumnosti trajanja postupka


29. Ustavni sud uočava da je apelant pokrenuo postupak protiv tu�ene radi isplate razlike plaća, te da je Općinski sud samo vršio uvid u relevantnu dokumentaciju, tj. da je nakon što je zakazao pripremno ročište postupak okončao za nešto više od dva mjeseca. S tim u vezi Ustavni sud nalazi da se radilo o vrlo jednostavnom postupku, tj. da slo�enost predmeta nema utjecaja na njegovu du�inu.

30. Nadalje, Ustavni sud uočava da apelant ničim nije doprinio du�ini trajanja postupka, jer iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu nije vidljivo da je apelant koristio bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka.

31. U vezi s doprinosim Općinskog, odnosno Kantonalnog suda, Ustavni sud uočava da je Općinski sud pripremno ročište zakazao nakon više od četiri godine od kada je tu�bu zaprimio, te da je Kantonalni sud o �albi odlučio u roku od nešto više od tri mjeseca. Ustavni sud zaključuje da za ovo nepostupanje, odnosno nezakazivanje pripremnog ročišta nakon više od četiri godine od prijema tu�be u nimalo slo�enom predmetu, tj. u vrlo jednostavnom predmetu, a koji je po zakonu propisan kao hitan, za Općinski sud nema nikakvog opravdanja, pogotovu što nema doprinosa i samim tim niti odgovornosti apelanta, te kada taj sud nije naveo razloge za ovakvo postupanje a radi se o postupku, tj. radnom sporu, gdje zakon propisuje obavezu hitnog postupanja.

32. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene čimbenike, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi o kršenju prava na pravično suđenje


33. U vezi s apelantovim navodima koji se odnose na ostale aspekte prava na pravično suđenje, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije mjerodavan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadle�nosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u �Slu�benom glasniku BiH� broj 58/05).

34. Ustavni sud ukazuje da je u svojoj Odluci broj AP 1995/08 od 14. septembra 2010. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto pravno pitanje i zaključio �da je Kantonalni sud dao jasno obrazlo�enje koje je osnovano na odredbama Zakona o radnim odnosima i plaćama slu�benika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je jedini relevantan propis u skladu s kojim je tu�ena bila du�na isplaćivati plaće vojnim osobama kao i odredbama Privremenog pravilnika o plaćama i drugim novčanim primanjima profesionalnih vojnih osoba, slu�benika i namještenika FMO koji je u spornome periodu na koje se apelant poziva bio na snazi, i koji je primjenjivan na sve pripadnike oru�anih snaga FBiH, kako na pripadnike Armije Bosne i Hercegovine tako i na pripadnike Hrvatskog vijeća obrane.�

35. S obzirom da je i u apelantovom slučaju Kantonalni sud dao detaljno obrazlo�enje zašto je odbio apelantovo potra�ivanje temeljem razlike plaća za određeno period pozivajući se na odredbe Pravilnika o plaćama i drugim novčanim primanjima profesionalnih vojnih osoba, slu�benika i namještenika FMO od 21. maja 1998. godine, kojim su razrađene odredbe Zakona o radnim odnosima i plaćama slu�benika organa uprave u FBiH, koji je primjenjivan na pripadnike oru�anih snaga Federacije BiH, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazlo�enja ove odluke u pogledu apelacionih navoda poziva na obrazlo�enje i razloge navedene u Odluci broj AP 1995/08. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da su ovi apelantovi navodi neosnovani.

36. Stoga, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje u odnosu na ostale aspekte člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu


37. Apelant ističe da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu. Budući da se apelantove tvrdnje o kršenju ovog prava temelje na navodima koji su već razmotreni u okviru prava na pravično suđenje, te kako uz apelaciju nije dostavljen bilo kakav dokaz koji bi mogao ukazati na kršenje ovoga prava, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII. Zaključak


38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, povreda se ogleda u tome što Općinski sud nije zakazao pripremno ročište u periodu du�em od 4 godine u postupku koji je po zakonu hitan i za koji je Ustavni sud konstatirao da nije nimalo slo�en, pogotovu što taj sud nije naveo razloge za ovakvo postupanje, odnosno dugo trajanje postupka.

39. Međutim, nema kršenja prava na pravično suđenje u dijelu u kojemu se apelant �ali na proizvoljno utvrđeno činjenično stanje, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava i kršenja prava na imovinu kada su redovni sudovi naveli argumentirane razloge za donošenje presuda.

40. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer apelant svoje navode o povredi ovoga prava nije potkrijepio uvjerljivim dokazima.

41. Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!