Službeni glasnik BiH, broj 38/11

Na osnovu člana 10. Zakona o reviziji institucija BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 12/06), člana 10. Zakona o reviziji institucija u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/06), člana 15. Zakona o reviziji javnog sektora RS ("Službeni glasnik RS", broj 98/05) i člana 20. Poslovnika o radu Koordinacionog odbora vrhovnih institucija za reviziju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 108/10), Koordinacioni odbor, na 59. sjednici održanoj 25. januara 2011. godine, u Sarajevu, donosi


ODLUKU


O PREUZIMANJU OKVIRA MEĐUNARODNIH STANDARDA VRHOVNIH REVIZIONIH INSTITUCIJA - ISSAI OKVIRA U BOSNI I HERCEGOVINI


Član 1.


Ovom Odlukom Koordinacioni odbor vrhovnih institucija za reviziju u Bosni i Hercegovini preuzima Okvir međunarodnih standarda vrhovnih revizionih institucija - ISSAI okvir u BiH.

Član 2.


(1) Okvir se sastoji od dokumenata koje je usvojio Kongres Međunarodne organizacije vrhovnih revizionih institucija (INCOSAI) i koji imaju za svrhu regulisanje profesionalnih standarda koje koriste vrhovne revizione institucije (VRI).

(2) Naziv Međunarodni standardi vrhovnih revizionih institucija (ISSAI) se koristi kao zajednički naziv za skup dokumenata u vezi sa odgovornostima VRI. Svakom dokumentu dodijeljen je ISSAI broj.

(3) Naziv INTOSAI smjernice za dobro upravljanje (INTOSAI GOV) se koristi za dokumente koje je usvojila Međunarodna organizacija vrhovnih revizionih institucija (INTOSAI), a tiču se smjernica namijenjenih javnom sektoru. Svakom dokumentu dodijeljen je četverocifreni INTOSAI GOV-broj.

Član 3.


(1) Objavljuju se dijelovi ISSAI okvira u BiH iz člana 1. ove Odluke i to:

a) ISSAI 1 Limska deklaracija o smjernicama za pravila revizije

b) ISSAI 10 Meksička deklaracija o nezavisnosti vrhovnih revizionih institucija

c) ISSAI 100-400 Osnovni principi revizije javnog sektora (ISSAI 100); Opći standardi revizije javnog sektora (ISSAI 200); Standardi obavljanja revizije javnog sektora (ISSAI 300); Standardi izvještavanja u reviziji javnog sektora (ISSAI 400).

(2) ISSAI 30 INTOSAI etički kodeks za revizore u javnom sektoru objavljen je u "Službenom glasniku BiH", br. 12/01.

Član 4.


Danom stupanja na snagu ove Odluke prestaju da važe INTOSAI revizijski standardi ("Službeni glasnik BiH", broj 5/01) koji su zamijenjeni INTOSAI standardima revizije - ISSAI 100-400.

Član 5.


(1) Sastavni dio ove Odluke čine uvod, obrazloženje i principi klasifikacije Okvira međunarodnih standarda vrhovnih revizionih institucija - ISSAI.

(2) Ostale dijelove ISSAI okvira u BiH iz čl. 1. i 2. ove Odluke Koordinacioni odbor objavljivat će naknadno.

Član 6.


Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i objavljuje se u "Službenom glasniku BiH" i službenim glasilima entiteta.

Beč, septembar 1998. godine
Dr. Franz Fiedler
Generalni sekretar INTOSAI


Član Koordinacionog odbora
vrhovnih institucija za reviziju
i glavni revizor
Glavne službe za reviziju
javnog sektora RS
Mr. Boško Čeko, s. r

Uvod, obrazloženje i principi klasifikacije


Međunarodnih standarda vrhovnih revizionih institucija (ISSAI)


Međunarodni standardi vrhovnih revizionih institucija (International Standards of Supreme Audit Institutions - ISSAI) sastoje se od dokumenata usvojenih od strane INCOSAI-a (Kongresa Međunarodne organizacije vrhovnih revizionih institucija - INTOSAI) koji za cilj imaju upravljanje profesionalnim standardima vrhovnih revizionih institucija (VRI). Standardi obuhvataju preporuke u vezi sa zakonskim, organizacionim i profesionalnim preduslovima kao i način obavljanja kako revizionih tako i svih drugih zadataka koji se mogu povjeriti VRI. ISSAI dokumenti mogu, tamo gdje je to potrebno, sadržavati i primjere ili opise dobrih praksi.

ISSAI dokumenti su hijerarhijski razvrstani u četiri nivoa:

- Nivo 1: Osnovni principi

- Nivo 2: Preduslovi za rad VRI

- Nivo 3: INTOSAI standardi revizije koji sadrže osnovne pretpostavke i principe obavljanja procesa revizije

- Nivo 4: Smjernice za reviziju koje sadrže dodatne materijale za primjenu za različite tematske oblasti.

Ova četiri nivoa su u novom ISSAI okviru razrađena kako slijedi:

Nivo 1: Osnovni principi. Ovaj nivo sadrži principe na kojima počiva INTOSAI. Ovi principi su sadržani u Limskoj deklaraciji.

Nivo 2: Preduslovi za rad vrhovnih revizionih institucija. Slijedom osnovnih principa, dokumenti nivoa 2 dalje razrađuju osnovne preduslove za pravilno funkcionisanje i profesionalno ponašanje VRI. Ovi dokumenti sadrže opće tvrdnje i principe u širem smislu i ne bi trebali biti predmetom čestih promjena. Dokumenti ovog nivoa su i Meksička deklaracija o nezavisnosti usvojena na XIX INCOSAI-u 2007. godine te Principi transparentnosti i odgovornosti koji su usvojeni na XX INCOSAI-u. Postojeći etički kodeks i dokument o kvalitetu revizije koji su usvojeni su također dokumenti koje pripadaju ovom nivou.

Nivo 3: INTOSAI standardi revizije. Dokumenti ovog nivoa se nadovezuju na dokumente nivoa 1 i 2 i sadrže osnovne principe za obavljanje revizije javnog sektora. Dok se pitanja institucionalne prirode regulišu dokumentima nivoa 2, dokumenti nivoa 3 sadrže informacije vezane za proces obavljanja revizije. Osnovni principi revizije se trenutno sastoje od INTOSAI standarda revizije koji sadrže sljedeća poglavlja:

1. Osnovni principi revizije javnog sektora sadrže revizione pretpostavke/opće principe;

2. Opći standardi revizije javnog sektora sadrže uslove za kvalifikaciju, nezavisnost, sukob interesa, stručnost, dužnu profesionalnu pažnju, itd;

3. Standardi obavljanja revizije javnog sektora sadrže detaljnije smjernice o npr. planiranju, revizionim dokazima, analizi finansijskih izvještaja, internoj kontroli;

4. Standardi izvještavanja u reviziji javnog sektora sadrže smjernice za izvještavanje o finansijskoj reviziji (mišljenje revizora), kao i napomene i smjernice za izvještavanje vezano za reviziju pravilnosti i reviziju učinka.

U cilju naglašavanja važnosti ovih standarda i fleksibilnosti u njihovom daljem razvoju, svakom od 4 poglavlja je dodijeljen poseban ISSAI broj, a shodno tome su i tačkama unutar određenog poglavlja također dodijeljeni odgovarajući brojevi.

Nivo 4: Smjernice za reviziju: Dokumenti na ovom nivou razrađuju osnovne principe revizije na način da daju konkretnije, detaljnije i operativnije smjernice korisne u svakodnevnom obavljanju revizionih zadataka.

Nivo 4 će obuhvatiti smjernice za primjenu standarda za finansijsku reviziju, reviziju učinka i reviziju usklađenosti.

Pododbor za izradu smjernica za finansijsku reviziju Komisije za profesionalne standarde izradio je smjernice za primjenu standarda za finansijsku reviziju. Ove smjernice se bave revizijom finansijskih izvještaja i zasnivaju se na Međunarodnim standardima revizije (ISA) koje je objavio Odbor za međunarodne standarde revizije (IAASB) koji djeluje u okviru Međunarodne federacije računovođa (IFAC). Jedna INTOSAI smjernica za finansijsku reviziju se sastoji od jednog međunarodnog standarda revizije objavljenog od strane IAASB-a i jedne INTOSAI bilješke za primjenu čija će svrha biti naglašavanje modifikacija i dodatnih elaboracija koje su bitne za reviziju javnog sektora. ISSAI broj sadrži referencu na određeni ISA broj. Na primjer, dokument pod nazivom ISSAI 1240 će označavati dokument koji sadrži ISA 240 zajedno sa INTOSAI bilješkom za njegovu primjenu.

Nivo 4 također sadrži smjernice i dodatni materijal u vezi sa specifičnim tematskim oblastima kao što su na primjer revizija privatizacije, javnog duga, zaštite okoliša i međunarodnih institucija. Mnoge od ovih smjernica su već izrađene i usvojene od strane INCOSAI-a. Dokumenti koji se izrade i usvoje u budućnosti, a vezani su za ostvarivanje cilja 3 Strateškog plana i prema sadržaju treba da su dio ovog okvira, će također biti svrstane u nivo 4.

Brojevi od 1000-9999 su rezervisani za dokumente iz nivoa 4 (smjernice za primjenu) i podijeljeni su u grupe koje su rezervisane za različite tematske oblasti. Pododbori Komisije i radne grupe zadužene za cilj 3 su odgovorne za pridržavanje ovog načina klasifikacije, svaki u okviru svog područja djelovanja.

INTOSAI smjernice za dobro upravljanje (INTOSAI GOV)


INTOSAI smjernice za dobro upravljanje se sastoje od dokumenta usvojenih od strane INCOSAI-a i sadrže smjernice za sisteme internih kontrola, računovodstvene standarde i ostala pitanja koja spadaju u upravno područje odgovornosti. Ovo obuhvata dokumente koji služe kao vodiči za VRI u njihovom profesionalnom procjenjivanju mjera koje preduzimaju upravni organi ili dokumente koji služe kao vodiči za upravne organe i koji pridonose dobrom upravljanju.

Brojevi od 9000-9999 su rezervisani za ovu kategoriju dokumenata, a umjesto ISSAI se koristi skraćenica INTOSAI GOV. Osim ove izmjene, principi klasifikacije se na isti način primjenjuju i na ove dokumente.

Postojeći dokumenti "INTOSAI standardi revizije" i "INTOSAI etički kodeks":


Postojeći dokumenti pod nazivom "INTOSAI standardi revizije" i "INTOSAI etički kodeks" usvojeni su i objavljeni 2001. godine. Sada su ovi dokumenti te Limska deklaracija podijeljeni u 6 dokumenata i svakom od njih je dodijeljen ISSAI broj. Limska deklaracija je uključena u nivo 1, Etički kodeks je uključen u nivo 2, dok je svako od 4 poglavlja INTOSAI standarda revizije postalo poseban dokument unutar nivoa 3. Brojčane oznake tačaka su izmijenjene tako što je cifra koja označava broj poglavlja izbačena.

Klasifikacija Međunarodnih standarda vrhovnih revizionih institucija (ISSAI)Stanje sa XX kongresom INTOSAI održanom 2010. godine u Johanesburgu.


Nivo 1 - Osnovni principi


ISSAI 1 Limska deklaracija

Nivo 2 - Preduslovi za rad VRI


ISSAI 10 Meksička deklaracija o nezavisnosti VRI

ISSAI 11 Smjernice i dobre prakse u vezi sa nezavisnošću VRI

ISSAI 20 Principi transparentnosti i odgovornosti

ISSAI 21 Principi i primjeri dobre prakse u vezi sa transparentnošću i nezavisnošću

ISSAI 30 Etički kodeks

ISSAI 40 Kontrola kvaliteta za VRI

Nivo 3 - INTOSAI standardi revizije


ISSAI 100 Osnovni principi

ISSAI 200 Opći standardi

ISSAI 300 Standardi obavljanja revizije

ISSAI 400 Standardi izvještavanja

Nivo 4 - Smjernice za reviziju


ISSAI 1000 Opći uvod u INTOSAI smjernice za finansijsku reviziju

ISSAI 1003 Pojmovnik termina uz INTOSAI smjernice za finansijsku reviziju

ISSAI 1200 Sveobuhvatni ciljevi nezavisnog revizora i provođenje revizije u skladu sa Međunarodnim revizionim standardima

ISSAI 1210 Dogovoranje uslova za obavljanje revizionog angažmana

ISSAI 1220 Kontrola kvaliteta za revizije historijskih finansijskih informacija

ISSAI 1230 Reviziona dokumentacija

ISSAI 1240 Odgovornosti revizora u reviziji finansijskih izvještaja u pogledu prijevara

ISSAI 1250 Sagledavanje zakona i propisa u reviziji finansijskih izvještaja

ISSAI 1260 Komunikacija sa nadležnim za upravljanje

ISSAI 1265 Saopćavanje otkrivenih nedostataka internih kontrola nadležnim za upravljanje

ISSAI 1300 Planiranje revizije finansijskih izvještaja

ISSAI 1315 Utvrđivanje i procjena rizika materijalnih pogrešnih prikaza putem razumijevanja subjekta revizije i okoline u kojoj ono posluje

ISSAI 1320 Materijalnost u planiranju i obavljanju revizije

ISSAI 1330 Odgovor revizora na procijenjene rizike

ISSAI 1402 Razmatranja revizije u vezi sa subjektom koji angažuje usluge druge organizacije

ISSAI 1450 Ocjena pogrešnih prikaza otkrivenih tokom revizije

ISSAI 1500 Razmatranje relevantnosti i pouzdanosti revizionih dokaza

ISSAI 1501 Revizioni dokazi - posebna razmatranja za odabrane pozicije

ISSAI 1505 Eksterne konfirmacije

ISSAI 1510 Početni revizioni angažmani - početna stanja

ISSAI 1520 Analitičke procedure

ISSAI 1530 Korištenje uzoraka u reviziji

ISSAI 1540 Revidiranje računovodstvenih procjena, uključujući i računovodstvene procjene po fer vrijednosti i druge podatke koji se objave u vezi sa istim

ISSAI 1550 Povezane strane

ISSAI 1560 Naknadni događaji

ISSAI 1570 Trajnost poslovanja

ISSAI 1580 Izjave u pisanoj formi

ISSAI 1600 Posebna razmatranja - revizije finansijskih izvještaja grupe (uključujući i rad revizora koji revidiraju pojedinačne komponente grupe)

ISSAI 1610 Korištenje rada internih revizora

ISSAI 1620 Korištenje rada stručnjaka kojeg angažuje revizor

ISSAI 1700 Sastavljanje mišljenje i izvještavanje o finansijskim izvještajima

ISSAI 1705 Izmjene mišljenja u izvještaju nezavisnog revizora

ISSAI 1706 Isticanje određenog predmeta u izvještaju nezavisnog revizora

ISSAI 1710 Komparativne informacije - odgovarajući iznosi i komparativni finansijski izvještaji

ISSAI 1720 Odgovornosti revizora u pogledu drugih informacija u dokumentima koji sadrže revidirane finansijske izvještaje

ISSAI 1800 Posebna razmatranja - Revizija finansijskih izvještaja sastavljenih za posebne svrhe

ISSAI 1805 Posebna razmatranja - Revizija pojedinačnih finansijskih izvještaja i specifičnih elemenata, računa ili pozicija finansijskih izvještaja

ISSAI 1810 Angažmani za izvještavanje o skraćenim finansijskim izvještajima

Smjernice za provođenje revizije učinka


ISSAI 3000 Smjernice za provođenje revizije učinka

ISSAI 3100 Smjernice za reviziju učinka: Glavni principi

Smjernice za provođenje revizije usklađenosti


ISSAI 4000 Opći uvod za smjernice za reviziju usklađenosti

ISSAI 4100 Smjernice za reviziju usklađenosti za revizije koje se obavljaju odvojeno od revizije finansijskih izvještaja

ISSAI 4200 Smjernice za reviziju usklađenosti u vezi sa revizijom finansijskih izvještaja

Posebne smjernice za međunarodne institucije


ISSAI 5000 Principi za najbolje revizione postupke za međunarodne institucije

ISSAI 5010 Revizija međunarodnih institucija - smjernice za VRI

Posebne smjernice za reviziju okoliša


ISSAI 5110 Smjernice za provođenje revizija aktivnosti sa stanovišta okoliša

ISSAI 5120 Revizija okoliša i revidiranje pravilnosti

ISSAI 5130 Održivi razvoj: uloga VRI

ISSAI 5140 Na koji način VRI mogu da sarađuju na revizijama međunarodnih sporazuma u vezi sa zaštitom okoliša

Posebne smjernice za privatizacije


ISSAI 5210 Smjernice za primjenu najboljih praksi u reviziji privatizacija

ISSAI 5220 Smjernice za primjenu najboljih praksi u reviziji javnih/privatnih finansija i koncesija

ISSAI 5230 Smjernice za primjenu najboljih praksi u reviziji ekonomske regulacije

ISSAI 5240 Smjernice za primjenu najboljih praksi u reviziji rizika u javno/privatnim partnerstvima

Posebne smjernice za IT reviziju


ISSAI 5310 Metodologija pregleda sigurnosti informacionog sistema

Posebne smjernice za reviziju javnog duga


ISSAI 5410 Smjernice za planiranje i provođenje revizije internih kontrola javnog duga

ISSAI 5411 Indikatori duga

ISSAI 5420 Javni dug: Upravljanje i fiskalna ugroženost

ISSAI 5421 Smjernice za definisanje i objavljivanje javnog duga

ISSAI 5422 Primjena definisanih uslova i zahtjeva za provođenje revizije učinka javnog duga

ISSAI 5430 Fiskalna izloženost: implikacije na upravljanje dugom i uloga VRI

ISSAI 5440 Smjernice za provođenje revizije javnog duga - primjena materijalnog testiranja u finansijskim revizijama

Posebne smjernice za reviziju novčanih pomoći za stradale od prirodnih katastrofa


ISSAI 5500 Smjernice za reviziju novčanih pomoći za stradale od prirodnih katastrofa (usvajanje planirano u 2013.)

Posebne smjernice za kolegijalne preglede


ISSAI 5600 Smjernice za vršenje kolegijalnih pregleda

INTOSAI Smjernice za dobro upravljanje


(INTOSAI GOV)


Interne kontrole


INTOSAI GOV 9100 Smjernice za standarde internih kontrola za javni sektor

INTOSAI GOV 9110 Smjernice za izvještavanje o efektivnosti internih kontrola; iskustva VRI u primjeni i ocjeni internih kontrola

INTOSAI GOV 9120 Pružanje osnove za odgovornost u državnoj upravi

INTOSAI GOV 9130 Dodatne informacije o upravljanju rizikom u subjektu javnog sektora

INTOSAI GOV 9140 Nezavisnost interne revizije u javnom sektoru

INTOSAI GOV 9150 Koordinacija i saradnja između VRI i internih revizora u javnom sektoru

Računovodstveni standardi


INTOSAI GOV 9220 Raspravljanje i analiza u tijelima uprave (menadžment) o finansijskim informacijama, informacijama koje se tiču učinka i drugim informacijama

INTOSAI GOV 9230 Smjernice za definisanje i objavljivanje javnog duga

Održavanje web stranice www.issai.org


Okvir predstavljen na web stranici www.issai.org će biti primarno sredstvo za distribuciju Međunarodnih standarda vrhovnih revizionih institucija. Putem web stranice www.issai.org transparentnijim će se učiniti i INTOSAI-ev proces donošenja standarda i smjernica. Pored službenih INTOSAI dokumenata, kako se isti budu usvajali i postajali dijelom okvira, na web stranici će biti dostupni i konačni neusvojeni prijedlozi kao i nacrti i informacije o planiranim novim standardima. ISSAI standardi će na www.issai.org biti dostupni na svim službenim jezicima INTOSAI-a u formi koju dostave odgovorni pododbori ili radne grupe, dok će ostale informacije dostupne na web stranici biti dostupne jedino na engleskom jeziku.

ISSAI 1 - LIMSKA DEKLARACIJA O SMJERNICAMA ZA PRAVILA REVIZIJE


PREDGOVOR


Kada je Limska deklaracija o smjernicama za pravila revizije aklamacijom delegata usvojena prije više od dvije decenije, u oktobru 1977. godine, na IX INCOSAI-u u Limi (Peru), postojale su velike nade, ali nimalo sigurnosti, da će ona postići uspjeh širom svijeta.

Iskustva do kojih se došlo s Limskom deklaracijom od tada su prevazišla čak i najveća očekivanja i dokazala svoj odlučujući uticaj na razvijanje revizije javnih institucija u kontekstu svake zemlje pojedinačno.

Limska deklaracija je jednako značajna za sve revizione institucije okupljene u INTOSAI, bez obzira kojoj regiji pripadaju, kakav razvoj su prošle, kako su integrisane u sistem vlasti ili kako su organizovane.

Uspjeh deklaracije se iznad svega pripisuje činjenici da ona sadrži sveobuhvatan popis svih ciljeva i pitanja u vezi s revizijom javnih institucija, dok u isto vrijeme ostaje vrlo značajna i koncizna, čineći time njenu upotrebu lakšom, dok jasan jezik kojim je pisana osigurava da se fokus ne rasplinjuje i ne udaljava od glavnih elemenata.

Glavni cilj Limske deklaracije je pozvati na nezavisnu reviziju institucija vlasti. Vrhovne revizione institucije ne mogu preživjeti ako ovaj zahtjev ne preraste u standard. Stoga ne iznenađuje da pitanje nezavisnosti vrhovnih revizionih institucija nastavlja biti tema o kojoj se iznova raspravlja u okviru zajednice INTOSAI-ja.

Ipak, zahtjevi Limske deklaracije se ne zadovoljavaju samo postizanjem nezavisnosti; ova nezavisnost zahtijeva postojanje uporišta u zakonodavstvu. Stoga moraju postajati kvalitetni i djelujući instituti pravne sigurnosti, a to se može pronaći samo u demokratijama zasnovanim na vladavini zakona.

Vladavina zakona i demokratija su stubovi na kojima je zasnovana Limska deklaracija. Pravila sadržana u Limskoj deklaraciji su bezvremenske i esencijalne vrijednosti koje su zadržale svoj značaj od vremena kada su po prvi put usvojene. Činjenica da se više od dvadeset godina kasnije odlučilo da se ova Deklaracija ponovno objavi uistinu svjedoči o njenom kvalitetu i dalekovidnosti njenih autora.

Zahvalnost dugujemo i Međunarodnom žurnalu revizije javnog sektora za napore u objavljivanju novog izdanja Limske deklaracije.

Shvatajući značenje ovog fundamentalnog dokumenta koji se s pravom drži Magna Cartom revizije javnog sektora, znamo da će se i u budućnosti Limska deklaracija nastaviti distribuisati, a pridržavanje njenih ideala ostat će trajni zadatak svih nas.

PREAMBULA


IX kongres Međunarodne organizacije vrhovnih revizionih institucija (INTOSAI), održan u Limi:

- s obzirom da uredno i efikasno korištenje javnih sredstava predstavlja esencijalni preduslov za ispravno upravljanje javnim finansijama i efikasnost odluka nadležnih vlasti;

- s obzirom da je za postizanje ovoga cilja neophodno da svaka zemlja posjeduje vrhovnu revizionu instituciju čija je nezavisnost zagarantovana zakonom;

- s obzirom da su takve institucije postale još potrebnije zbog činjenice da je država svoje aktivnosti proširila na socijalne i ekonomske sektore, te na taj način funkcioniše i izvan granica tradicionalnog finansijskog okvira;

- s obzirom da su ciljevi revizije specifični, naime: odgovarajuće i efikasno korištenje javnih fondova; izgradnja zdravog upravljanja finansijama; uredno izvršavanje aktivnosti uprave u socijalnom i ekonomskom sektoru; prenošenje informacije javnom sektoru i javnosti općenito objavljivanjem objektivnih izvještaja neophodnih za stabilnost i razvijanje država u njihovom pridržavanju ciljeva Ujedinjenih naroda;

- s obzirom da su prethodni kongresi INTOSAI-a i njegove plenarne skupštine usvojile rezolucije čije su distribuisanje odobrile sve zemlje članice;

ODLUČUJE: OBJAVITI I DISTRIBUISATI DOKUMENT pod nazivom "LIMSKA DEKLARACIJA O SMJERNICAMA O PRAVILIMA REVIZIJE".

I - OPĆE ODREDBE


PRVO POGLAVLJE: SVRHA REVIZIJE


Koncept i uspostavljanje revizije neodvojivi su u upravljanju javnim finansijama jer upravljanje javnim sredstvima predstavlja povjerenu obavezu. Revizija nije svrha samoj sebi, nego neophodan dio regulatornog sistema čiji je cilj pravovremeno otkriti devijacije od usvojenih standarda i kršenja principa zakonitosti, efikasnosti, efektivnosti i ekonomičnosti upravljanja finansijama, kako bi se omogućilo preduzimanje korektivnih mjera u pojedinačnim slučajevima, a odgovorne natjeralo da prihvate odgovornost, kako bi se nadokandila šteta, ili kako bi se preduzeli koraci na sprječavanju ili barem otežavanju takvih prekršaja.

DRUGO POGLAVLJE: PRETHODNA I ZAVRŠNA REVIZIJA


1. Prethodna revizija predstavlja pregled administrativnih ili finansijskih aktivnosti prije predstavljanja stanja istih; završna revizija je revizija nakon takvog predstavljanja.

2. Efikasna prethodna revizija je neophodna za razumno upravljanje javnim sredstvima povjerenim javnim tijelima. Nju može provoditi vrhovna reviziona institucija ili neka druga institucija.

3. Prethodna revizija koju provodi vrhovna reviziona institucija ima tu prednost da može spriječiti štetu prije nego ona nastane, ali joj je nedostatak što pred reviziju stavlja pretjeranu količinu revizionog posla i čini nejasnim odgovornosti propisane zakonima. Završna revizija koju vrši vrhovna reviziona institucija podvlači odgovornost zaduženih; ona može dovesti do nadoknade nastale štete i može spriječiti ponavljanje prekršaja.

4. Zakonski položaj i uslovi i zahtjevi svake zemlje određuju da li prethodnu reviziju vrši vrhovna reviziona institucija. Završna revizija je neophodni zadatak svake vrhovne revizione institucije, bez obzira na to da li ona vrši prethodne revizije ili ne.

TREĆE POGLAVLJE: INTERNA I EKSTERNA REVIZIJA


1. Službe interne revizije se uspostavljaju u okviru javnih tijela, dok eksterna revizija nije dio organizacione strukture subjekata revizije. Vrhovne revizione institucije su eksterne službe revizije.

2. Interne službe revizije su potčinjene rukovodiocu tijela u okviru kojega su ustanovljene. One su, ipak, unutar nadležnog konstitucionalnog okvira, u najvećoj mogućoj mjeri funkcionalno i organizaciono nezavisne.

3. Vrhovna reviziona institucija, kao eksterna revizija, ima za zadatak da ispita efektivnost interne revizije. Ako se interna revizija procijeni efektivnom, uložit će se napori kako bi se, bez predrasude u smislu prava vrhovne revizione institucije da vrši cjelokupnu reviziju, postigla odgovarajuća podjela ili dodjela zadataka i saradnja između vrhovne revizione institucije i interne revizije.

ČETVRTO POGLAVLJE: REVIZIJA ZAKONITOSTI, PRAVILNOSTI I UČINKA


1. Tradicionalni zadatak vrhovne revizione institucije je revizija zakonitosti i pravilnosti upravljanja finansijama i računovodstva.

2. Pored ove vrste revizije, koja zadržava svoj značaj, postoji još jedna važna vrsta - revizija učinka - koja je orijentisana ka ispitivanju učinka, ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti javne uprave. Revizija učinka pokriva ne samo specifične finansijske operacije, nego i ukupni obim aktivnosti uprave, uključujući i organizacione i administrativne sisteme.

3. Ciljevi revizije koju vrši vrhovna reviziona institucija - zakonitost, pravilnost, ekonomičnost, efikasnost i efektivnost upravljanja finansijama - u osnovi su od jednake važnosti. Ipak, na svakoj je od vrhovnih revizionih institucija da odredi prioritete zavisno od svakog pojedinačnog slučaja.

II - NEZAVISNOST


PETO POGLAVLJE: NEZAVISNOST VRHOVNIH REVIZIONIH INSTITUCIJA


1. Vrhovne revizione institucije mogu postići svoje ciljeve objektivno i efikasno samo ako su nezavisne od subjekta revizije i zaštićene od vanjskog uticaja.

2. Iako državne institucije ne mogu biti apsolutno nezavisne jer su dio države kao cjeline, vrhovne revizione institucije će imati funkcionalnu i organizacionu nezavisnost potrebnu za ostvarivanje njihovih zadataka.

3. Uspostavljanje vrhovnih revizionih institucija i potrebni stepen njihove nezavisnosti ustanovit će se ustavom; detalji se definišu zakonom. Posebno će se garantovati odgovarajuća pravna zaštita od strane vrhovnog suda protiv bilo kakvog uplitanja u nezavisnost i mandat za vršenje revizije vrhovne revizione institucije.

ŠESTO POGLAVLJE: NEZAVISNOST OSOBLJA I FUNKCIONERA VRHOVNIH REVIZIONIH INSTITUCIJA


1. Nezavisnost vrhovnih revizionih institucija je neodvojivo povezana sa nezavisnošću njenih članova. Članovi se definišu kao one osobe koje imaju pravo, u ime vrhovne revizione institucije, donositi odluke i koje su odgovorne za ove odluke trećim stranama, tj. članovi kolegija koji donosi odluke ili rukovodilac monokratski organizovane vrhovne revizione institucije.

2. Nezavisnost članova će garantovati ustav. U ustav će naročito biti uključene procedure razrješenja sa položaja, kojima se neće moći ugrožavati nezavisnost članova. Metod imenovanja i razrješenja članova zavist će od ustavnog uređenja svake zemlje.

3. U svojim profesionalnim karijerama, revizorsko osoblje vrhovnih revizionihh institucija ne smije biti pod uticajem subjekata revizije i od istih ne smije zavisiti.

SEDMO POGLAVLJE: FINANSIJSKA NEZAVISNOST VRHOVNIH REVIZIONIH INSTITUCIJA


1. Vrhovnim će revizionim institucijama biti osigurano dovoljno finansijskih sredstava da im omogući izvršavanje njihovih zadataka.

2. Ako je potrebno, vrhovne revizione institucije će imati pravo da se direktno obrate za potrebna finansijska sredstva javnoj instituciji koja odlučuje o javnom budžetu.

3. Vrhovne revizione institucije će imati pravo koristiti sredstva koja su im dodijeljena pod odvojenom stavkom budžeta onako kako one smatraju za shodno.

III - ODNOSI SA PARLAMENTOM, VLADOM I UPRAVOM


OSMO POGLAVLJE: ODNOSI SA PARLAMENTOM


Nezavisnost vrhovnih revizionih institucija koja je osigurana ustavom i zakonom također garantuje i veoma visok stepen inicijative i autonomnosti, čak i kada one djeluju kao predstavnici parlamenta i revizije vrše na osnovu njegovih instrukcija. Odnos između vrhovne revizione institucije i parlamenta propisat će se ustavom prema uslovima i zahtjevima svake zemlje.

DEVETO POGLAVLJE: ODNOSI SA VLADOM I UPRAVOM


Vrhovne revizione institucije vrše reviziju aktivnosti vlade, njenih upravnih tijela i drugih potčinjenih institucija. Ovo ne znači, ipak, da je vlada potčinjena vrhovnoj revizionoj instituciji. Konkretno, vlada je u potpunosti i isključivo odgovorna za svoje djelovanje i propuste i ne može se osloboditi odgovornosti pozivanjem na nalaze revizije - osim ako takvi nalazi nisu dostavljeni kao pravno validne i provodive odluke - niti na ekspertno mišljenje vrhovne revizione institucije.

IV - OVLAŠTENJA VRHOVNIH REVIZIONIH INSTITUCIJA


DESETO POGLAVLJE: OVLAŠTENJA ZA ISTRAŽIVANJE


1. Vrhovne revizione institucije će imati pristup svim dosjeima i dokumentima u vezi s upravljanjem finansijama i bit će ovlaštene tražiti, usmeno ili pismeno, sve informacije koje zahtijeva VRI.

2. Za svaku reviziju, vrhovna reviziona institucija će odlučiti da li je svrsishodnije da se ista vrši u subjektu revizije ili u samoj vrhovnoj revizionoj instituciji.

3. Rokove za dostavljanje informacija ili podnošenje dokumenata i drugih dosjea, uključujući finansijske izvještaje vrhovnoj revizijskoj instituciji, će (za svaki slučaj pojedinačno) propisivati bilo zakon ili vrhovna reviziona institucija.

JEDANAESTO POGLAVLJE: IMPLEMENTACIJA NALAZA VRHOVNE REVIZIONE INSTITUCIJE


1. Subjekti revizije će dati komentar na nalaze vrhovne revizione institucije u vremenskom periodu koje je općenito utvrđeno zakonom ili koje posebno utvrdi vrhovna reviziona institucija, i ukazati na mjere koje su preduzete kao rezultat nalaza revizije.

2. U razmjeri u kojoj nalazi vrhovne revizione institucije nisu zakonski validni i obavezujući, vrhovna reviziona institucija će imati ovlaštenja obratiti se tijelu koje je odgovorno za preduzimanje neophodnih mjera i zahtijevat će da nadležne strane preuzmu odgovornost.

DVANAESTO POGLAVLJE: EKSPERTNA MIŠLJENJA I PRAVO NA KONSULTACIJE


1. Kada je potrebno, vrhovne revizione institucije mogu parlamentu i upravi osigurati usluge svog profesionalnog znanja u obliku ekspertnih mišljenja, uključujući komentare na nacrte zakona i druge finansijske propise. Administrativne vlasti će snositi isključivu odgovornost za prihvatanje ili odbacivanje takvih ekspertnih mišljenja; štaviše, ovaj dodatni zadatak ne smije anticipirati buduće nalaze revizije vrhovne revizione institucije i ne smije se kositi s efektivnošću njene revizije.

2. Propisi za odgovarajuće i što je moguće jednoobraznije računovodstvene procedure će biti usvojene samo nakon usaglašavanja sa vrhovnom revizionom institucijom.

V - METODE REVIZIJE, REVIZORSKO OSOBLJE, MEĐUNARODNA RAZMJENA ISKUSTAVA


TRINAESTO POGLAVLJE: METODE I PROCEDURE REVIZIJE


1. Vrhovne revizione institucije će reviziju vršiti u skladu s programom kojeg same odrede. Ovo ne utiče na pravo pojedinih javnih institucija da zahtijevaju specifične revizije.

2. S obzirom da revizije rijetko kada mogu biti sveobuhvatne, vrhovne revizione institucije će po pravilu naći za potrebno koristiti pristup koji se zasniva na uzorkovanju. Uzorci će međutim, morati biti birani na osnovu datog modela i u dovoljnom broju kako bi omogućili procjenu kvaliteta i regularnosti upravljanja finansijama.

3. Metode revizije će uvijek biti prilagođene napretku nauke i tehnikama u vezi s upravljanjem finansijama.

4. Smatra se odgovarajućim da vrhovna reviziona institucija pripremi priručnike za reviziju kao pomoć svojim revizorima.

ČETRNAESTO POGLAVLJE: REVIZORSKO OSOBLJE


1. Revizorsko osoblje vrhovnih revizionih institucija imat će kvalifikacije i moralni integritet potreban za potpuno izvršavanje zadataka koji su im postavljeni.

2. Pri zapošljavanju osoblja za vrhovne revizione institucije, bit će na odgovarajući način uzeto u obzir natprosječno znanje i vještine i adekvatno profesionalno iskustvo.

3. Posebna pažnja bit će data teorijskom i profesionalnom razvoju svih članova revizorskog osoblja vrhovnih revizionih institucija, kroz interne, univerzitetske i međunarodne programe. Takav razvoj će biti podupiran svim mogućim finansijskim i organizacionom sredstvima. Profesionalni razvoj će ići izvan tradicionalne mreže znanja o pravu, ekonomiji i računovodstvu, i uključivat će druge tehnike poslovnog menadžmenta, poput elektronske obrade podataka.

4. Plaće će, radi osiguravanja izvrsnog kvaliteta reviziorskog osoblja, biti adekvatne posebnim zahtjevima koji se postavljaju pri takvom zapošljavanju.

5. Ako među revizorskim osobljem nema dostupnih takvih specijalizovanih vještina, vrhovna reviziona institucija može, ako je neophodno, angažovati vanjske stručnjake.

PETNAESTO POGLAVLJE: MEĐUNARODNA RAZMJENA ISKUSTAVA


1. Međunarodna razmjena ideja i iskustava u okviru INTOSAI-a je efikasan način pomoći vrhovnim revizionim institucijama u izvršavanju njihovih zadataka.

2. Ova je svrha do sada ispunjavana putem kongresa, obuka organizovanih zajednički sa UN i drugim institucijama, regionalnih radnih grupa i publikovanjem profesionalnog žurnala.

3. Poželjno je proširiti i intenzivirati ova nastojanja i aktivnosti. Razvoj jednoobrazne tehnologije revizije javnih institucija zasnovan na komparativnim zakonima je od vrhunske važnosti.

VI - IZVJEŠTAVANJE


ŠESNAESTO POGLAVLJE: IZVJEŠTAVANJE PARLAMENTU I JAVNOSTI


1. Vrhovna reviziona institucija će biti ovlaštena i od nje će se ustavom zahtijevati godišnje izvještavanje o njenim nalazima parlamentu ili drugoj nadležnoj javnoj instituciji; ovaj će izvještaj biti publikovan. Ovo će osigurati široku distribuciju i raspravu i unaprijediti mogućnosti za provođenje nalaza vrhovne revizione institucije.

2. Vrhovna reviziona institucija će također biti ovlaštena da izvještava o posebno važnim nalazima tokom godine.

3. Općenito, godišnji izvještaj će pokrivati sve aktivnosti vrhovne revizione institucije; samo onda kada su u to uključeni interesi vrijedni zaštite ili zaštićeni zakonom, vrhovna reviziona institucija će pažljivo "odvagati" takve interese nasuprot dobrobitima koja proističu iz publikovanja.

SEDAMNAESTO POGLAVLJE: METODE IZVJEŠTAVANJA


1. Izvještaj će predstavljati činjenice i njihovu procjenu na objektivan, jasan način, i bit će ograničeno na one esencijalne. Formulacija izvještaja će biti precizna i lako razumljiva.

2. Vrhovna reviziona institucija će obratiti dužnu pažnju gledištima organizacija u kojima se revizija vršila o njenim nalazima.

VII - OVLAŠTENJA VRHOVNIH REVIZIONIH INSTITUCIJA ZA OBAVLJANJE REVIZIJE


OSAMNAESTO POGLAVLJE: USTAVNE OSNOVE OVLAŠTENJA; REVIZIJA UPRAVLJANJA JAVNIM FINANSIJAMA - SREDSTVIMA


1. Osnovna ovlaštenja vrhovnih revizionih institucija će biti uvrštena u ustav; detalji se definišu zakonom.

2. Stvarne odredbe ovlaštenja vrhovnih revizionih institucija za obavljanje revizije će zavisiti od stanja i zahtjeva svake zemlje.

3. Sve javne finansijske operacije, bez obzira na to reflektuju li se one i na koji način u državnom budžetu, bit će predmetom revizije koju vrše vrhovne revizione institucije. Isključivanje dijelova finansijskog menadžmenta neće rezultirati isključivanjem tih dijelova iz revizije koju vrše vrhovne revizione institucije.

4. Vrhovne revizione institucije bi trebale promovisati, kroz svoje revizije, jasno definisanje klasifikacije budžeta i računovodstvenog sistema koji trebaju biti što jasniji i jednostavniji.

DEVETNAESTO POGLAVLJE: REVIZIJA JAVNE UPRAVE I DRUGIH INSTITUCIJA U INOSTRANSTVU


Kao opći princip, javna uprava i druge institucije uspostavljene u inostranstvu također će biti predmetom revizije vrhovne revizione institucije. Kada se vrši revizija ovih institucija, dužna pažnja će biti data ograničenjima koja postavlja međunarodno pravo; tamo gdje je to opravdano, ova će ograničenja biti prevaziđena razvijanjem međunarodnog prava.

DVADESETO POGLAVLJE: REVIZIJA POREZA


1. Vrhovne revizione institucije će imati ovlaštenja revidirati prikupljanje poreza što je to šire moguće, kako bi se ispitali pojedinačni porezni dosjei.

2. Revizije poreza su prije svega revizije zakonitosti i pravilnosti; ipak, kada vrši reviziju primjene poreznih zakona, vrhovna reviziona institucija će također ispitivati sistem i efikasnost prikupljanja poreza, postizanje ciljeva prihoda, i ako je to odgovarajuće, predlagat će moguća unaprjeđenja zakonodavnom tijelu.

DVADESET I PRVO POGLAVLJE: JAVNI UGOVORI I JAVNI RADOVI


1. Značajna finansijska sredstva koje javne institucije troše na ugovore i javne radove opravdavaju posebno iscrpnu reviziju sredstava koja se koriste.

2. Javno nadmetanje je najprikladnija procedura za dobijanje najpovoljnije ponude u smislu cijene i kvaliteta. U slučaju odsustva poziva na javni tender, vrhovna reviziona institucija će utvrđivati razloge za isto.

3. Kada se vrši revizija javnih radova, vrhovna reviziona institucija će promovisati razvijanje odgovarajućih standarda za regulisanje upravljanja takvim radovima.

4. Revizija javnih radova će pokrivati ne samo ispravnost plaćanja, nego i efikasnost upravljanja izgradnjom i kvalitet građevinskih radova.

DVADESET I DRUGO POGLAVLJE: REVIZIJA SREDSTAVA ZA ELEKTRONSKU OBRADU PODATAKA


Značajna sredstva se troše na sredstva za elektronsku obradu podataka, što također zahtijeva vršenje odgovarajuće revizije. Takve revizije će se zasnivati na sistemima i pokrivati takve aspekte poput planiranja prema zahtjevima; ekonomičnog korištenja opreme za obradu podataka; angažovanje osoblja sa odgovarajućom stručnošću, uglavnom iz uprave organizacije u kojoj se revizija vrši; prevencije zloupotreba; i korisnosti informacija koje se tim putem produkuju.

DVADESET I TREĆE POGLAVLJE: KOMERCIJALNA PREDUZEĆA S JAVNIM UDJELOM - DRŽAVNIM KAPITALOM


1. Ekspanzija ekonomskih aktivnosti vlade često rezultira uspostavljanjem preduzeća u skladu sa privatnim pravom. Ova preduzeća će - ako vlada ima značajan udio u njima - naročito tamo gdje imaju većinski udio - ili gdje ima dominirajući uticaj, također biti predmetom revizije od strane vrhovne revizione institucije.

2. Prikladno je da se takve revizije izvode kao završne revizije; one će obrađivati pitanja ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti.

3. Izvještaji parlamentu i javnosti o reviziji u takvim preduzećima će uzeti u obzir ograničenja koja zahtijeva zaštita industrijskih i trgovinskih tajni.

DVADESET I ČETVRTO POGLAVLJE: REVIZIJA INSTITUCIJA SA DRŽAVNOM POTPOROM - SUBVENCIJAMA


1. Vrhovne revizione institucije će imati ovlaštenja vršenja revizije korištenja pomoći/subvencija odobrenih iz javnih fondova.

2. Kada je subvencija/pomoć posebno visoka, sama po sebi ili u vezi s prihodima i kapitalom subvencionirane organizacije, revizija se može, ako se to zahtijeva, proširiti tako da uključuje cjelokupni finansijski menadžment subvencionirane institucije.

3. Zloupotreba pomoći/subvencija će rezultirati zahtjevima za naknadom.

DVADESET I PETO POGLAVLJE: REVIZIJA MEĐUNARODNIH I NADDRŽAVNIH ORGANIZACIJA


1. Međunarodne i naddržavne organizacije čiji se troškovi pokrivaju doprinosima iz zemalja članica bit će predmetom vanjske, nezavisne revizije kao zemlje pojedinačno.

2. Iako će takve revizije uzeti u obzir nivo izvora koji su korišteni i zadatke ovih organizacija, one će slijediti principe slične onima kojima se rukovodi revizija koju sprovode vrhovne revizione institucije u zemljama članicama.

3. Vanjske institucije za reviziju za provođenje takvih revizija će uglavnom biti imenovane iz reda vrhovnih revizionih institucija.

ISSAI 10 - Meksička deklaracija o nezavisnosti vrhovnih revizionih institucija


Preambula


XIX kongres Međunarodne organizacije vrhovnih revizionih institucija (INTOSAI) održan u Meksiku:

Uzimajući u obzir činjenicu da organizovano i efikasno korištenje javnih sredstava predstavlja jedan od osnovnih preduslova za propisno upravljanje javnim finansijama te efikasnost odluka nadležnih vlasti;

Uzimajući u obzir da Limska deklaracija o smjernicama za pravila revizije (Limska deklaracija) navodi da vrhovne revizione institucije (VRI) svoje zadatke mogu izvršavati jedino ako su nezavisne od tijela koje revidiraju i zaštićene od vanjskih uticaja;

Uzimajući u obzir da je za postizanje ovog cilja za zdravu demokratiju od vitalnog značaja da svaka zemlja ima VRI čija je nezavisnost zagarantovana zakonom;

Uzimajući u obzir da je Limskom deklaracijim prepoznato da državne institucije ne mogu biti apsolutno nezavisne, u njoj se nadalje navodi da bi VRI trebale imati funkcionalnu i organizacionu nezavisnost potrebnu za provođenje svog mandata;

Uzimajući u obzir da kroz primjenu principa nezavisnosti VRI nezavisnost mogu postići različitim sredstvima korištenjem različitih mehanizama za osiguranje nezavisnosti;

S obzirom da odredbe koje se odnose na primjenu služe kako bi se principi ilustrovali, kao takve se smatraju idealom nezavisne VRI. S obzirom da niti jedna VRI trenutno ne ispunjava sve odnosno svaku od ovih odredbi, u smjernicama u dodatku prezentuju se i drugi dobri primjeri iz prakse za postizanje nezavisnosti;

Odlučuje

Usvojiti, objaviti i distribuisati dokument pod nazivom Meksička deklaracija o nezavisnosti vrhovnih revizionih institucija.

Opće odredbe


Vrhovne revizione institucije prihvataju osam ključnih principa koja proizlaze iz Limske deklaracije i odluka usvojenih na XVII kongresu INTOSAI (u Seulu, Koreja) kao osnovne preduslove za dobro funkcionisanje revizije javnog sektora.

1. princip

Postojanje odgovarajućeg i djelujućeg ustavnog/zakonskog okvira te stvarna - de facto primjena odredaba ovog okvira.

Potrebna je legislativa kojom se detaljno definiše nezavisnost VRI.

2. princip

Nezavisnost rukovodilaca VRI i njenih članova (za institucije kolegijalnog tipa) uključujući i sigurnost njihovih pozicija i imunitet koji se odnosi na normalno vršenje i ispunjavanje njihovih dužnosti.

Odgovarajućim se zakonima specificiraju uslovi za imenovanje, ponovno imenovanje, zapošljavanje, razrješavanje dužnosti i penzionisanje rukovodilaca VRI i članova institucija kolegijalnog tipa koji se:

- imenuju, ponovno imenuju i razrješuju dužnosti kroz proces kojim se osigurava njihova nezavisnost od izvršne vlasti (vidjeti ISSAI-11 Smjernice i dobre prakse u vezi sa nezavisnošću VRI);

- osiguravaju imenovanja na dovoljno duge i fiksirane periode čime im se omogućuje da svoj mandat ispunjavaju bez straha od odmazde;

- štite imunitetom od bilo kakve vrste krivičnog gonjenja za bilo koji čin, prošli ili sadašnji, koji nastaje kao rezultat normalnog izvršavanja njihovih dužnosti kako već određeni slučaj nalaže.

3. princip

Dovoljno širok mandat te punu slobodu u vršenju funkcije VRI

VRI trebaju biti ovlaštene da revidiraju:

- korištenje javnog novca, resursa ili sredstava od strane primaoca ili korisnika, bez obzira na njihovu zakonsku prirodu;

- prikupljanje prihoda koji pripadaju vladi ili javnim tijelima;

- zakonitost i pravilnost vladinih ili računa javnih tijela;

- kvalitet finansijskog upravljanja i izvještavanja; i

- ekonomičnost, efikasnost i efektivnost poslovanja vlade ili javnih tijela.

Osim kada to od njih konkretno zahtijeva zakon, VRI ne revidiraju politike vlade ili javnih tijela već se ograničavaju na reviziju njihovog provođenja.

VRI poštuju zakone koje je usvojila zakonodavna vlast, a koji se na njih odnose, ali ne podliježu usmjeravanju ili miješanju zakonodavne ili izvršne vlasti u:

- izboru predmeta revizije;

- planiranju, programiranju, provođenju, izvještavanju i praćenju rezultata svojih revizija;

- organizovanju i upravljanju svojim radom; i

- primjeni svojih odluka u slučaju kada primjena sankcija predstavlja dio njihovog mandata.

VRI ne trebaju ni na koji način biti uključene u, niti se smatrati uključenim u upravljanje subjektima revizije.

VRI trebaju osigurati da njihovo osoblje ne razvije prebliske veze sa subjektima revizije kako bi zadržali objektivnost te kako bi ih se smatralo objektivnima.

VRI u ispunjavanju svojih dužnosti trebaju imati punu slobodu, sarađivati s vladama i javnim tijelima koja nastoje unaprijediti korištenje i upravljanje javnim sredstvima.

VRI trebaju primjenjivati odgovarajuće standarde revizije i standarde rada te etički kodeks koji se zasnivaju na službenim dokumentima INTOSAI-a, Međunarodnog saveza računovođa i drugih priznatih tijela zaduženih za utvrđivanje standarda.

VRI zakonodavnoj vlasti i drugim državnim tijelima - kako to zahtijeva ustav ili zakon - trebaju podnositi godišnji izvještaj o svojim aktivnostima, koji treba biti dostupan javnosti.

4. princip

Neograničen pristup informacijama

VRI trebaju imati adekvatna ovlaštenja za ostvarivanje pravovremenog, nesmetanog, direktnog i slobodnog pristupa svim neophodnim dokumentima i informacijama potrebnim za propisno ispunjavanje njihovih zakonskih obaveza.

5. princip

Prava i obaveza u pogledu izvještavanja o radu.

VRI se ne mogu ograničavati u izvještavanju o rezultatima njihovog rada na reviziji. Trebaju biti zakonom obavezane da o rezultatima njihovog revizionog rada izvještavaju barem jednom godišnje.

6. princip

Sloboda u odlučivanju o sadržaju i vremenu revizionih izvještaja te vremenu njihovog objavljivanja i distribuisanja

VRI su slobodne u odlučivanju o sadržaju njihovih revizionih izvještaja.

VRI su slobodne u davanju nalaza i preporuka u njihovim izvještajima o reviziji, uzimajući u obzir, ako je to primjereno, gledišta revidirane institucije.

Zakonski je određen minimum zahtjeva za izvještavanjem o reviziji od VRI te, gdje je to primjereno, definisana su i konkretna pitanja koja bi trebala biti predmetom zvaničnog mišljenja ili potvrde o reviziji.

VRI su slobodne odlučivati o vremenu sačinjavanja svojih izvještaja o reviziji, osim u slučajevima kada su konkretni zahtjevi za izvještavanjem propisani zakonom.

VRI mogu udovoljiti posebnim zahtjevima za istragama ili revizijama koje uputi zakonodavna vlast kao cjelina, neki od njenih odbora/komisija ili vlada.

VRI su slobodne objavljivati i distribuisati svoje izvještaje nakon što su oni formalno predstavljeni ili dostavljeni nadležnim vlastima - kako je to propisano zakonom.

7. princip

Postojanje efektivnih mehanizama za praćenje ispunjavanja preporuka koje daju VRI

VRI svoje izvještaje podnose zakonodavnoj vlasti, nekom od njenih odbora/komisija ili pak upravnom odboru subjekta, kako je već slučaj, na razmatranje i praćenje realizacije konkretnih preporuka za provođenje korektivnih mjera.

VRI imaju i sopstveni interni sistem praćenja kojim se osigurava da revidirani subjekti na odgovarajući način i propisno odgovore na nalaze i preporuke VRI kao i one koje utvrdi zakonodavna vlast, neki od njenih odbora/komisija ili upravni odbor revidiranog subjekta, već prema slučaju.

VRI svoje izvještaje o praćenju realizacije dostavljaju zakonodavnoj vlasti, nekom od njenih odbora/komisija ili pak upravnom odboru subjekta, kako je već slučaj, na razmatranje i preduzimanje mjera, čak i u slučajevima kada VRI imaju sopstvena zakonska ovlaštenja za praćenje realizacije i sankcionisanje.

8. princip

Finansijska i upravljačka/upravna autonomija i raspoloživost odgovarajućih ljudskih, materijalnih i finansijskih resursa.

VRI trebaju imati na raspolaganju neophodne i razumne ljudske, materijalne i finansijske resurse - izvršna vlast ne treba imati kontrolu nad ili usmjeravati pristup ovim resursima. VRI upravljaju sopstvenim budžetom i na odgovarajući ga način raspoređuju.

Zakonodavna vlast ili neki od njenih odbora/komisija odgovorna je za osiguravanje odgovarajućih resursa potrebnih za ispunjavanje mandata VRI.

VRI imaju pravo da se direktno obrate zakonodavnoj vlasti ako su resursi koji su im osigurani nedovoljni za ispunjavanje njihovog mandata.

INTOSAI STANDARDI REVIZIJE


ISSAI 100

OSNOVNI PRINCIPI REVIZIJE JAVNOG SEKTORA

1. Opći okvir standarda revizije Međunarodne organizacije vrhovnih revizionih institucija (izvorna skraćenica: INTOSAI) proizašao je iz deklaracija iz Lime i Tokija, izjava i izvještaja koje je usvojio INTOSAI na raznim kongresima te izvještaja Ekspertne grupe Ujedinjenih naroda sa sjednica o računovodstvu javnog sektora i reviziji zemalja u razvoju.

2. INTOSAI standardi revizije sastoje se od četiri dijela (vidjeti shemu) i to:

(a) Osnovni principi

(b) Opći standardi

(c) Standardi obavljanja revizije

(d) Standardi izvještavanja.

INTOSAI je razvio ove standarde da bi pružio okvir za uspostavljanje postupaka i praksi koje treba primjenjivati u vođenju revizije uključujući revizije kompjuterski podržanih sistema. Oni se trebaju posmatrati sa stajališta pojedinih ustava, zakona i drugih uslova u kojima djeluje vrhovna reviziona institucija (VRI).

3. Osnovni principi standarda revizije jesu osnovne pretpostavke, dosljedne premise, logični principi i zahtjevi koji pomažu u razvijanju standarda revizije te služe revizorima u oblikovanju njihovih mišljenja i izvještaja, a posebno u slučajevima gdje se ne primjenjuju posebni standardi.

4. Standardi revizije trebaju biti u skladu s principima revizije. Oni također pružaju minimalne smjernice revizoru, što pomaže u određivanju obima revizionih mjera i postupaka koje treba u reviziji primijeniti. Standardi revizije predstavljaju kriterije ili temelj na osnovu kojih se procjenjuje kvalitet revizionih rezultata.

5. Objašnjenja i obrazloženja ovih standarda jesu u isključivoj nadležnosti Upravnog vijeća INTOSAI-a, dok su izmjene i dopune u nadležnosti Kongresa INTOSAI-a.

6. Osnovni principi su sljedeći:

a) VRI treba razmatrati saglasnost s INTOSAI standardima revizije za sva pitanja koja se smatraju značajnim. Određeni standardi možda neće biti primjenjivi na neki dio posla koji obavljaju VRI, uključujući one VRI koje su organizovane kao računski sudovi, niti na nerevizioni rad koji obavlja VRI. VRI treba odrediti primjenjive standarde za takav rad kako bi se osigurao rad dosljedno visokog kvaliteta (vidjeti tačku 8).

b) VRI treba primjenjivati vlastito nepristrasno prosuđivanje u različitim situacijama koje nastaju tokom obavljanja revizije javnog sektora (vidjeti tačku 15).

c) S povećanjem javne svijesti, potreba za javnom odgovornošću osoba ili subjekata koje upravljaju javnim dobrima postaje sve evidentnija, tako da postoji potreba za procesom osiguravanja odgovornosti koji treba postaviti i provesti efikasno (vidjeti tačku 20).

d) Razvoj odgovarajućih sistema informisanja, kontrole, procjene i izvještavanja u okviru javne uprave olakšat će postupak osiguravanja odgovornosti. Uprava je odgovorna za ispravnost i dovoljnost oblika i sadržaja finansijskih izvještaja i drugih informacija (vidjeti tačku 23).

e) Odgovarajući organi trebaju osigurati donošenje prihvatljivih računovodstvenih standarda za finansijsko izvještavanje i objavljivanje primjereno potrebama javne uprave, a subjekti koji se revidiraju trebaju razviti specifične i mjerljive ciljeve i norme uspješnosti (vidjeti tačku 25).

f) Dosljedna primjena prihvatljivih računovodstvenih standarda treba rezultirati fer prezentovanjem finansijskog položaja i rezultata poslovanja (vidjeti tačku 28).

g) Postojanje odgovarajućeg sistema interne kontrole smanjuje rizik grešaka i nepravilnosti (vidjeti tačku 30).

h) Donošenje zakonskih propisa bi trebalo doprinijeti boljoj saradnji kod subjekata kod kojih se obavlja revizija u održavanju i omogućavanju pristupa svim relevantnim podacima neophodnim za potpunu ocjenu aktivnosti koje podliježu reviziji (vidjeti tačku 32).

i) Sve revizione aktivnosti trebaju biti u okviru revizionog ovlaštenja VRI (vidjeti tačku 34).

j) VRI treba djelovati na unaprjeđenju tehnika za revidiranje validnosti mjera uspješnosti (vidjeti tačku 34).

7. Tačke u nastavku teksta objašnjavaju značaj osnovnih principa revizije.

8. Osnovni principi revizije ističu sljedeće:

VRI treba djelovati u skladu sa INTOSAI standardima revizije u svim pitanjima koja se smatraju materijalnim. Određeni standardi možda neće biti primjenjivi na neki dio posla kojeg obavljaju VRI, uključujući one VRI koje su organizovane kao računski sudovi, niti na nerevizioni rad kojeg obavljaju VRI. VRI treba odrediti primjenjive standarde za takav rad kako bi se osigurao rad dosljedno visokog kvaliteta (vidjeti tačku 6a).

9. Općenito uzevši, predmetno pitanje se može procijeniti kao materijalno značajno ako se smatra da bi znanje o tome moglo uticati na korisnika finansijskih izvještaja ili na izvještaj revizije učinka.

10. Materijalnost se često posmatra u smislu vrijednosti, ali inherentna priroda ili karakteristike jedne pozicije ili grupe pozicija također mogu dati predmetnom pitanju materijalni značaj - na primjer, ako zakon ili propis zahtijeva da se takva informacija treba objaviti odvojeno nezavisno od iznosa koji je u pitanju.

11. Pored materijalnosti koja se određuje prema vrijednosti i prema prirodi predmetne pozicije, materijalna značajnost se može odrediti i prema kontekstu u kojem se ona pojavljuje. Na primjer, razmatranje date pozicije u odnosu na:

a) opće gledište o finansijskoj informaciji,

b) ukupnost čiji je ona dio,

c) povezane pojmove,

d) iznos iste pozicije u ranijim godinama.

12. VRI često obavlja aktivnosti koje se po strogoj definiciji ne mogu svrstati pod reviziju, ali koje znatno doprinose boljem funkcionisanju javne uprave. Primjeri nerevizionog rada mogu biti: (a) skupljanje podataka bez provođenja suštinskih analiza, (b) pravni poslovi, (c) prikupljanje informacija za potrebe izabrane skupštine u pogledu ispitivanja nacrta budžeta, (d) pružanje podrške članovima izabrane skupštine u pogledu istraživanja i proučavanja dosjea VRI, (e) administrativne aktivnosti i (f) funkcije kompjuterske obrade. Navedene nerevizione aktivnosti pružaju korisne informacije donosiocima odluka i trebaju biti dosljedno visokog kvaliteta.

13. Zbog pristupa i strukture nekih VRI, ne primjenjuju se svi standardi revizije na sve aspekte njihovog rada. Na primjer, kolegijalna i istražna priroda revizionog pregleda koju obavljaju računski sudovi temeljno je različita od finansijske revizije i revizije učinka što ih obavljaju VRI organizovane prema hijerarhijskom sistemu na čijem je čelu generalni revizor ili generalni kontrolor.

14. Da bi se osigurao visokokvalitetan rad moraju se poštivati odgovarajući standardi. Ciljevi pojedine vrste rada ili pojedinog zadatka trebaju diktirati posebne standarde koji se primjenjuju. Svaka VRI treba uspostaviti politiku primjene INTOSAI standarda ili drugih specifičnih standarda kojih se treba pridržavati u obavljanju različitih vrsta poslova koje organizacija provodi, u cilju osiguravanja pružanja visokokvalitetnih usluga.

15. Osnovni principi revizije ističu sljedeće:

VRI treba primjenjivati svoje vlastito prosuđivanje u različitim situacijama koje nastaju tokom revidiranja javnog sektora (vidjeti tačku 6b).

16. Revizioni dokaz ima značajnu ulogu kod donošenja odluke revizora u pogledu izbora pitanja i područja revizije te vrste, vremenskog okvira i obima revizionih testova i postupaka.

17. Uslovi revizionog ovlaštenja koje je dodijeljeno VRI prevazilaze bilo koje računovodstvene ili revizione konvencije s kojima su oni u suprotnosti te zbog toga imaju ključni značaj na standarde revizije koje primjenjuje VRI. Prema tome, INTOSAI standardi revizije - te svi ostali eksterno usvojeni standardi revizije - ne mogu biti propisana zakonska norma niti mogu biti obavezni za primjenu od strane VRI ili članova njenog osoblja.

18. VRI mora procijeniti obim u kojem se eksterni standardi revizije ne kose sa izvršavanjem ovlaštenja koje ima VRI. Međutim, VRI treba i da je svjesna činjenice da INTOSAI standardi revizije predstavljaju zajednički konsenzus mišljenja revizora javnog sektora i da ih pokuša primijeniti tamo gdje oni nisu u konfliktu sa ovlaštenjima koje ima. VRI treba da nastoji da otkloni neusaglašenosti ako je to neophodno da bi se omogućilo usvajanje poželjnih standarda.

19. Ciljevi revizije VRI, za neke od elemenata njihovog ovlaštenja, a posebno u pogledu revizije finansijskih izvještaja, mogu biti srodni ciljevima revizije u privatnom sektoru. U skladu s tim, standardi revizije koji regulišu reviziju finansijskih izvještaja u privatnom sektoru, a koje su usvojila službena regulatorna tijela, mogu se primjenjivati i u reviziji javnog sektora.

20. Osnovni principi revizije ističu sljedeće:

S povećanjem javne svijesti, potreba za javnom odgovornošću osoba ili subjekata koje upravljaju javnim dobrima postaje sve evidentnija, tako da postoji potreba za procesom osiguravanja odgovornosti koji treba postaviti i provesti efikasno (vidjeti tačku 6c).

21. Neke zemlje su uređene tako da se od odgovornih subjekata zahtijeva da podnose izvještaje predsjedniku, monarhu ili državnom vijeću, ali se u većini slučajeva izvještaji podnose izabranom zakonodavnom tijelu, direktno ili putem izvršnog organa države. Neke VRI imaju sudsku nadležnost. U zavisnosti od zemlje, ovakve VRI imaju sudsko ovlaštenje nad računima, nad računovođama ili čak nad nosiocima upravnih funkcija. Prosuđivanja i odluke koje te institucije donose po svojoj prirodi predstavljaju nadopunu upravne funkcije revizije koja im je stavljena u nadležnost. Njihove sudske aktivnosti trebaju biti dio logike općih ciljeva koje slijedi eksterna revizija te posebno onih ciljeva koji se odnose na područje računovodstva.

22. Od javnih se preduzeća također zahtijeva da ispune obaveze javne odgovornosti. Javna preduzeća mogu se baviti i komercijalnim poslovanjem, npr. subjekti koji su osnovani zakonom, odlukom izvršne vlasti ili u kojima država ima udio kojim kontroliše te subjekte. Nezavisno od načina na koji su ovi subjekti konstituisani, njihove funkcije, stepena samostalnosti ili načina njihovog finansiranja, takve su jedinice konačno odgovorne vrhovnom zakonodavnom tijelu.

23. Osnovni principi revizije ističu sljedeće:

Razvoj odgovarajućih sistema informisanja, kontrole, procjene i izvještavanja u okviru javne uprave, olakšat će postupak odgovornosti. Uprava je odgovorna za ispravnost i dovoljnost oblika i sadržaja finansijskih izvještaja i drugih informacija (vidjeti tačku 6d).

24. Ispravnost i dovoljnost finansijskih izvještaja i iskaza izražavaju finansijski položaj i rezultate poslovanja subjekta. Subjekat je također obavezan da kreira praktični sistem koji će pružiti relevantne i pouzdane informacije.

25. Osnovni principi revizije ističu sljedeće:

Odgovarajući organi vlasti trebaju osigurati donošenje prihvatljivih računovodstvenih standarda za finansijsko izvještavanje i objavljivanje primjereno potrebama države, a subjekti kod kojih se obavlja revizija trebaju razviti specifične i mjerljive ciljeve i norme uspješnosti (vidjeti tačku 6e).

26. VRI treba djelovati zajedno s organizacijama koje donose računovodstvene standarde kako bi se pomoglo u stvaranju odgovarajućih računovodstvenih standarda koji se izdaju za javni sektor unutar kojeg VRI djeluje.

27. VRI također treba dati preporuku subjektima kod kojih se obavlja revizija da postave mjerljive i jasno iskazane ciljeve te da utvrde norme uspješnosti za te ciljeve.

28. Osnovni principi revizije ističu sljedeće:

Dosljedna primjena prihvatljivih računovodstvenih standarda treba rezultirati fer prezentovanjem finansijskog položaja i rezultata poslovanja (vidjeti tačku 6f).

29. Pretpostavka da dosljedna primjena računovodstvenih standarda predstavlja preduslov fer prezentovanja znači da subjekt kod kojeg se obavlja revizija mora primjenjivati odgovarajuće računovodstvene standarde kao i da se od subjekta zahtijeva da takve računovodstvene standarde primjenjuje na dosljedan način. Revizor ne treba da smatra da je dosljedno poštivanje računovodstvenih standarda konačan dokaz ispravnosti prikazivanja finansijskih izvještaja. Fer prezentovanje je izraz mišljenja revizora koje se ne odnosi samo na dosljednu primjenu računovodstvenih standarda. Takva pretpostavka ističe da standardi revizije nisu ništa više nego minimum zahtjeva za obavezu revizije. Da li će revizor izići iz okvira tog minimuma zavisi od njegovog prosuđivanja.

30. Osnovni principi revizije ističu sljedeće:

Postojanje odgovarajućeg sistema interne kontrole smanjuje rizik od grešaka i nepravilnosti (vidjeti tačku 6g).

31. Odgovornost je subjekta kod kojeg se obavlja revizija da razvija sisteme interne kontrole radi zaštite svojih sredstava. To nije odgovornost revizora. Također je obaveza subjekta kod kojeg se obavlja revizija da osigura postojanje i funkcionisanje sistema kontrola kako bi se osigurali poštivanje primjenljivih zakona i propisa i poštenost i ispravnost u procesu donošenja odluka. Međutim, to ne oslobađa revizora od podnošenja prijedloga i preporuka subjektu gdje se obavlja revizija, ako utvrdi da sistem kontrole ne postoji ili je neodgovarajući.

32. Osnovni principi revizije ističu sljedeće:

Zakoni i drugi propisi treba da olakšaju saradnju subjekata revizije u čuvanju i omogućavanju pristupa relevantnim podacima neophodnim za cjelokupnu ocjenu aktivnosti koje su predmet revizije.

33. VRI mora imati pristup izvorima informacija i podacima kao i pristup zvaničnicima i zaposlenima subjekta gdje se obavlja revizija da bi ispravno izvršila svoju revizorsku odgovornost. Zakonski je potrebno utvrditi uslove pristupa revizora takvim informacijama i osoblju, što će umanjiti mogućnost nastanka problema u ovom području.

34. Osnovni principi revizije ističu sljedeće:

Sve revizione aktivnosti trebaju biti u okviru revizionog ovlaštenja VRI (vidjeti tačku 6i).

35. VRI obično osniva vrhovno zakonodavno tijelo ili se osniva ustavom. U nekim slučajevima, elementi uloge VRI mogu proizilaziti iz ustaljene prakse, a ne iz specifičnih zakonskih odredaba. Uobičajeno je da se zakonom ili propisom kojim se osniva VRI postavlja i njen oblik (kao što je sud, odbor, komisija, ured osnovan zakonom ili ministarstvo), rokovi i uslovi nadležnosti, službovanje, ovlaštenja, obaveze, funkcije i opće odgovornosti te druga pitanja koja se odnose na obavljanje funkcije i izvršavanje dužnosti.

36. Nezavisno od uređenja postavljenih zakonom ili propisom, ključna funkcija VRI je zagovarati i promovisati javnu odgovornost. U nekim zemljama, VRI je sud sastavljen od sudija koji imaju ovlaštenje nad računovođama u javnom sektoru, koji im moraju polagati račune. Ova sudska nadležnost zahtijeva od VRI da osigura da je svako onaj ko je ovlašten raspolagati javnim sredstvima odgovoran prema VRI i da je u tom smislu predmet njene nadležnosti.

37. Postoji važna komplementarnost između ovakve sudske nadležnosti i drugih karakteristika revizije. Ove se karakteristike trebaju posmatrati kao dio logike općih ciljeva eksterne revizije, a posebno onih ciljeva koje se odnose na upravljanje računovodstvom.

38. Cjelokupni djelokrug revizije javnog sektora uključuje reviziju pravilnosti (finansijsku reviziju) i reviziju učinka.

39. Revizija pravilnosti obuhvata:

a) potvrđivanje finansijske odgovornosti odgovornih subjekata, uključujući ispitivanje i evaluaciju finansijskih evidencija i izražavanje mišljenja o financijskim izvještajima;

b) potvrđivanje finansijske odgovornosti javne uprave u cjelini;

c) reviziju finansijskih sistema i transakcija, uključujući procjenu usklađenosti s primijenjenim zakonima i propisima;

d) reviziju funkcija interne kontrole i interne revizije;

e) reviziju ispravnosti i istinitosti upravnih odluka koje su donesene unutar subjekta koji je predmet revizije; i

f) izvještavanje o svim drugim pitanjima koja se pojavljuju ili se odnose na reviziju, a a VRI smatra da ih treba objaviti.

40. Revizija učinka odnosi se na reviziju ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti, i obuhvata:

a) reviziju ekonomičnosti upravnih aktivnosti u skladu sa zdravim upravnim principima i praksom te politikom uprave;

b) reviziju efikasnosti korištenja ljudskih, finansijskih i drugih resursa, uključujući ispitivanje informacionih sistema, mjera učinka i kontrolnih postupaka, kao i procedura za otklanjanje uočenih nedostataka koje provodi subjekt koji je predmet revizije; i

c) reviziju efektivnosti učinka u odnosu na postignute ciljeve subjekta kod kojeg se obavlja revizija te reviziju stvarnog uticaja aktivnosti u odnosu na očekivani.

41. Revizija pravilnosti i revizija učinka se, u praksi, mogu preklapati te će klasifikacija revizije u takvim slučajevima zavisiti od primarne svrhe te revizije.

42. U mnogim zemljama zakonsko ovlaštenje revizije učinka ne obuhvata pregled osnova na kojima počivaju politike programa kojih provodi javna uprava. U svakom slučaju, zakonskim mandatom se trebaju jasno razgraničiti ovlaštenja i odgovornosti VRI u odnosu na reviziju učinka u svim područjima aktivnosti koje provodi javna uprava, čime će se, između ostalog, VRI olakšati primjena odgovarajućih standarda revizije.

43. Ustav ili zakonodavstvo nekih zemalja ne povjerava uvijek mandat VRI da revidira "efektivnost" ili "efikasnost" finansijskog upravljanja izvršnog organa. U ovakvim slučajevima, procjenu primjerenosti ili korisnosti donesenih upravnih odluka i efektivnosti uprave vrše ministri koji su zaduženi za organizaciju usluga upravnih organa, a oni za svoje upravljanje odgovaraju zakonodavnom tijelu. Pojam kojim bi se adekvatno opisala revizija VRI koja prevazilazi tradicionalni okvir pravilnosti i zakonitosti je "revizija dobrog upravljanja". Takva revizija ima za cilj provoditi analizu javnih rashoda u svjetlu općih principa zdravog upravljanja. Ove dvije vrste revizije - revizija pravilnosti i revizija upravljanja - u praksi se mogu izvršiti kao jedna operacija, tim prije što se one međusobno nadopunjuju: revizija pravilnosti može da bude priprema za reviziju upravljanja, a revizijom upravljanja se mogu otkloniti situacije koje dovode do nepravilnosti.

44. VRI vrši efektivnije promovisanje javne odgovornosti ukoliko joj mandat koji je joj je povjeren omogućava provođenje ili upravljanje revizijama pravilnosti i učinka svih javnih preduzeća.

45. Opći principi revizije ističu sljedeće:

VRI treba da djeluje na unaprjeđivanju tehnika za revidiranje validnosti mjera učinka.

46. Proširenje revizione uloge zahtijevat će od revizora da unaprjeđuju i razvijaju nove tehnike i metodologije za procjenjivanje da li subjekt kod kojeg se obavlja revizija koristi razumne i validne mjere učinka. Revizori treba da se koriste tehnikama i metodologijama drugih disciplina.

47. Djelokrug revizionog ovlaštenja određuje i djelokrug standarda koje VRI primjenjuje.

ISSAI 200

1. OPĆI STANDARDI REVIZIJE JAVNOG SEKTORA

1.1 Ovo poglavlje obrađuje opće standarde revizije javnog sektora. Opći standardi revizije utvrđuju kvalifikacije revizora i/ili institucije za reviziju za obavljanje zadataka koji se odnose na standarde područja rada i standarde izvještavanja na stručan i djelotvoran način.

1.2 Opći standardi revizije nalažu da VRI treba da usvoji politike i procedure za:

a. zapošljavanje osoblja sa odgovarajućim kvalifikacijama (vidjeti tačku 1.3),

b. razvijanje i osposobljavanje zaposlenih u VRI kako bi im se omogućilo da uspješno obavljaju svoje poslove i definišu osnove za unaprjeđivanje revizora i drugog osoblja (vidjeti tačku 1.5),

c. za izradu priručnika i drugih pisanih smjernica i instrukcija u vezi sa procesom obavljanja revizije (vidjeti tačku 1.13),

d. razvijanje vještina i iskustava raspoloživih unutar VRI i prepoznavanje vještina koje nedostaju; osiguravanje optimalne raspodjele vještina na revizione zadatke i angažovanje dovoljnog broja osoblja za obavljanje revizije; pravilno planiranje i nadzor u cilju postizanja ciljeva VRI na odgovarajućem nivou dužne pažnje i brige (vidjeti tačku 1.15),

e. pregled uspješnosti i efektivnosti internih standarda i postupaka VRI (vidjeti tačku 1.25).

1.3 Opći standardi za VRI sadrže sljedeće:

VRI treba da usvoji politike i procedure za zapošljavanje osoblja odgovarajućih kvalifikacija (vidjeti tačku 1.2a).

Sljedeća tačka pojašnjava zapošljavanje kao jedan od standarda revizije.

1.4 Osoblje VRI treba da ima odgovarajuće akademske kvalifikacije i odgovarajuće radno iskustvo i obuku. VRI treba da ustanovi i redovno revidira minimum zahtjeva za imenovanje revizora u pogledu obrazovanja.

1.5 Opći standardi za VRI sadrže sljedeće:

VRI treba da usvoji politike i procedure za razvoj i obuku zaposlenih kako bi ih osposobila da svoje poslove obavljaju uspješno, kao i da definiše osnovu za napredovanje revizora i drugog osoblja (vidjeti tačku 1.2b).

Sljedeća tačka pojašnjava obuku i razvoj zaposlenih kao jedan od standarda revizije.

1.6 VRI treba da preduzme odgovarajuće mjere kako bi osigurala kontinuirani profesionalni razvoj svog osoblja, uključujući, kad je to potrebno, i pružanje usluga obuke unutar VRI (npr. starije kolege obučavaju mlađe) kao i podsticanje učestvovanja na kursevima koje pružaju eksterni davaoci usluga obuke.

1.7 VRI treba da vodi evidencije o sposobnostima svog osoblja kako bi joj to pomoglo u procesu planiranja revizija kao i u procesu utvrđivanja potreba za profesionalnim razvojem.

1.8 VRI treba da ustanovi i redovno revidira kriterije, uključujući i obrazovne zahtjeve za napredovanje revizora i drugog osoblja.

1.9 VRI također treba da ustanovi i održava politike i procedure za profesionalni razvoj osoblja revizije u pogledu primjene revizionih tehnika i metodologija u različitim revizijama koje VRI obavlja.

1.10 Osoblje VRI treba da razumije okruženje unutar kojeg funkcioniše javni sektor, uključujući i takve aspekte kao što je uloga zakonodavnih tijela, zakonske i institucionalne postupke koji regulišu rad izvršnih tijela i javnih preduzeća.

1.11 Revizija finansijskih sistema, računovodstvenih evidencija i finansijskih izvještaja zahtijeva obučenost osoblja u računovodstvu i povezanim disciplinama kao i poznavanje primjenljivih propisa i odluka izvršne vlasti koje utiču na odgovornost revidiranog subjekta. Nadalje, obavljanje revizija učinka može, pored gore navedenog, zahtijevati i obučenost osoblja u područjima kao što su administracija, upravljanje, ekonomija i društvene nauke.

1.12 VRI treba da podstiče svoje osoblje da se učlanjuje u profesionalne organizacije koje su važne za njihov rad i da učestvuje u aktivnostima tih organizacija.

1.13 Opći standardi za VRI sadrže sljedeće:

VRI treba da usvoji politike i procedure za izradu priručnika i drugih pisanih smjernica i instrukcija u vezi sa procesom obavljanja revizije (vidjeti tačku 1.2c).

Sljedeća tačka pojašnjava pisane smjernice kao jedan od standarda revizije.

1.14 U cilju održavanja kvalitetnog nivoa obavljenih revizija, potrebno je osoblju VRI dostavljati cirkularna pisma koja sadrže smjernice i stalno ažurirati priručnike za reviziju koji sadrže politike, standarde i prakse VRI.

1.15 Opći standardi za VRI sadrže sljedeće:

VRI treba da usvoji politike i procedure za dalje razvijanje vještina i iskustava raspoloživih unutar VRI i prepoznavanje vještina koje nedostaju; osiguravanje optimalne raspodjele vještina na revizione zadatke i angažovanje dovoljnog broja osoblja za obavljanje revizije; pravilno planiranje i nadzor u cilju postizanja ciljeva VRI na odgovarajućem nivou dužne pažnje i brige (vidjeti tačku 1.2d).

Sljedeća tačka pojašnjava korištenje revizorskih sposobnosti kao jedan od standarda revizije.

1.16 Potrebno je izvršiti procjenu resursa koji su potrebni za obavljanje svake revizije u cilju raspoređivanja osoblja sa odgovarajućim kvalifikacijama na odgovarajuće zadatke kao i vršiti kontrolu ljudskih resursa koji će biti angažovani na obavljanju revizije.

1.17 Stepen u kojem nivo akademskog obrazovanja treba da odgovara posebnom revizionom zadatku varira u zavisnosti od vrste revizije koja se obavlja. Stručnost u svim aspektima revizionog ovlaštenja nije neophodna kod svih revizora. Međutim, politike i procedure koje regulišu raspored osoblja na revizione zadatke trebaju da imaju za cilj da se osoblje koje posjeduje revizione vještine potrebne za obavljanje jedne vrste revizije angažuje na toj reviziji tako da tim koji radi na određenom revizionim zadatku kolektivno posjeduje neophodne vještine i stručnost.

1.18 VRI treba da ima mogućnost angažovanja eksternih stručnjaka ukoliko je to potrebno za uspješno provođenje revizije, a kako bi revizioni nalazi, zaključci i preporuke bili doneseni na osnovu zapažanja i čvrsto utemeljeni odražavajući adekvatno razumijevanje oblasti unutar koje se obavlja revizija. Stvar je procjene same VRI da odluči do koje mjere se, u pojedinim okolnostima, njene potrebe mogu zadovoljiti stručnošću sopstvenog osoblja, a do koje mjere je neophodno angažovanje eksternih stručnjaka.

1.19 Politike i procedure koje regulišu nadzor procesa revizije su važni faktori u izvršavanju uloge VRI na odgovarajućem nivou stručnosti. VRI treba da se pobrine da planiranje i nadzor revizija vrše revizori koji su stručni, koji poznaju standarde i metodologije VRI i koji razumiju specifičnosti okruženja u kojem se revizija odvija.

1.20 Ukoliko ovlaštenja VRI podrazumijevaju reviziju finansijskih izvještaja koja pokriva izvršne organe javne uprave kao cjeline, angažovani timovi revizora trebaju da su sposobni da preduzmu koordiniranu evaluaciju računovodstvenih sistema pojedinih sektora kao i procesa koordiniranja i kontrolne mehanizme centralnog tijela. Od timova se zahtijeva poznavanje relevantnih računovodstvenih i kontrolnih sistema javne uprave kao i adekvatno stručno poznavanje revizionih tehnika koje VRI primjenjuje u pojedinim vrstama revizija.

1.21 Ukoliko, u razumnom vremenskom roku, VRI nije u mogućnosti da obavi sve relevantne revizije, uključujući i revizije učinka koje se odnose na cjelinu poslovanja svakog subjekta revizije, neophodno je utvrditi kriterije za određivanje obima aktivnosti revizije koji, u okviru perioda ili ciklusa revizije, u najvećoj mogućoj mjeri daje uvjerenja o izvršavanju obaveza koje proizilaze iz javne odgovornosti svakog subjekta revizije.

1.22 Pri određivanju rasporeda resursa između različitih revizionih aktivnosti, VRI mora dati prioritet onim revizijama koje, po sili zakona, moraju biti završene u određenom vremenskom roku. Strateškom planiranju se mora pristupiti pažljivo kako bi se odredio odgovarajući redoslijed prioriteta za revizije koje će se obavljati prema sopstvenom diskrecionom pravu.

1.23 Davanje prioriteta određenim revizijama, uz održavanje kvaliteta obavljanja revizija u okviru dodijeljenih ovlaštenja, uključuje ocjenu koju VRI donosi na osnovu raspoloživih informacija. Održavanje portfelja podataka koji se odnose na strukturu, funkcije i poslovanje subjekata revizije pomoći će VRI u identifikaciji materijalno značajnih i osjetljivih područja i područja u kojima ima potencijala za unaprjeđenje sistema uprave.

1.24 Prije započinjanja svake revizije, imenovanom osoblju unutar VRI treba dati odgovarajuća ovlaštenja za početak rada na reviziji. Ovo ovlaštenje treba da obuhvati jasnu izjavu o ciljevima, djelokrugu i fokusu revizije, resursima koji će biti korišteni u obavljanju revizije u pogledu vještina i broja osoblja, postupcima za praćenje toka sprovođenja revizije u pojedinim njenim fazama, kao i rokovima u okviru kojih treba okončati terenski rad i podnijeti izvještaj o reviziji.

1.25 Opći standardi za VRI sadrže sljedeće:

VRI treba da usvoji politike i procedure za pregled uspješnosti i efektivnosti internih standarda i postupaka VRI (vidjeti tačku 1.2e).

Sljedeće tačke pojašnjavaju proces pregleda u pogledu osiguranja kvaliteta rada kao jedan od standarda revizije.

1.26 Zbog važnosti osiguranja visokog standarda njenog rada, VRI treba da obrati posebnu pažnju na programe osiguranja kvaliteta u cilju unaprjeđenja procesa obavljanja revizije i rezultata revizije. Da bi se ostvarile prednosti iz tih programa neophodno je osigurati odgovarajuće resurse za ovu svrhu. Važno je da upotreba tih resursa odgovara prednostima koje se očekuju.

1.27 VRI treba da uspostavi sisteme i procedure radi:

1.1 potvrđivanja da su integralni procesi osiguranja kvaliteta funkcionisali na zadovoljavajući način,

2.1 osiguranja kvaliteta izvještaja o reviziji, i

3.1 osiguranja napretka u radu i izbjegavanja ponavljanja slabosti.

1.28 Pored vršenja nadzora nad revizionim aktivnostima putem dodjele osoblju linijske odgovornosti za date revizije, poželjno je da VRI formira sopstvene sisteme za osiguranje kvaliteta. To podrazumijeva detaljan pregled planiranja, sprovođenja i izvještavanja u odnosu na neki uzorak u reviziji, od strane osoblja VRI koje nije dio tima revizije koja je predmet ovog pregleda i koje posjeduje odgovarajuće kvalifikacije, uz konsultacije sa rukovodiocima tih revizija, a u vezi sa rezultatima internog sistema osiguranja kvaliteta i periodičnog izvještavanja prema najvišem rukovodstvu VRI.

1.29 Preporučljivo je da VRI formira sopstvenu funkciju interne revizije sa širokim spektrom nadležnosti, koja bi pomagala VRI da postigne efikasno upravljanje sopstvenim aktivnostima i održi kvalitet sopstvenog rada.

1.30 Kvalitet rada VRI se može unaprijediti putem jačanja internih kontrola i, vjerovatno, putem nezavisne ocjene svog rada.

1.31 U nekim zemljama, revizije pravilnosti i zakonitosti predstavljaju oblik preventivne kontrole javnih rashoda, tako što VRI i odobrava te rashode.

1.32 U općem smislu, preventivnu reviziju treba razumjeti kao reviziju koja se obavlja u vrijeme u kojem je još uvijek dozvoljeno da institucija za reviziju preduzme preventivne mjere u pogledu radnji koje se smatraju neispravnim.

1.33 Dok "a posteriori" revizija pronalazi nepravilnosti u vrijeme kada su one već napravljene i kada ih je teže ispraviti, "a priori" revizija, s druge strane, donosi sankcije odmah: odbijanje da se odobri izmirenje u slučaju kada VRI ustanovi nepravilnosti zakonske ili računovodstvene prirode.

1.34 Neke VRI pomažu razvoju i/ili kontroli i odobravanju računovodstvenih sistema, a kasnije revidiraju primjenu istih ovih sistema u poslovanju.

1.35 VRI treba da osigura pridržavanje primjenljivih standarda i tokom prethodne i tokom naknadne revizije kao i dokumentovanje odstupanja od utvrđenih standarda.

2. Standardi od etičkog značaja

2.1 Opći standardi revizije sadrže sljedeće:

a. Revizori i VRI moraju biti nezavisni (vidjeti tačku 2.2).

b. VRI treba izbjegavati sukob interesa između revizora i subjekta revizije (vidjeti tačku 2.31).

c. Revizori i VRI moraju imati odgovarajuće stručne kvalifikacije (vidjeti tačku 2.33).

d. Revizori i VRI moraju sa dužnom pažnjom i brigom poštivati INTOSAI standarde revizije. Ovo podrazumijeva dužnu pažnju pri planiranju, određivanju, skupljanju i procjeni dokaza kao i pri izvještavanju nalaza, zaključaka i preporuka (vidjeti tačku 2.39).

NEZAVISNOST


2.2 Opći standardi za revizore i VRI sadrže sljedeće:

Revizori i VRI moraju biti nezavisni (vidjeti tačku 2.1a).

Tačke u nastavku teksta pojašnjavaju nezavisnost kao jedan od standarda revizije. Konkretno, tačke 2.5 - 2.12 pojašnjavaju nezavisnost od zakonodavstva, tačke 2.13 - 2.24 nezavisnost od izvršne vlasti i tačke 2.25 - 2.29 nezavisnost od revidiranog subjekta.

2.3 Potreba za nezavisnošću i objektivnošću je ključna bez obzira na način na koji je javna uprava organizovana. Adekvatan stepen nezavisnosti kako od zakonodavne tako i od izvršne vlasti je ključan za obavljanje procesa revizije i za vjerodostojnost njenih rezultata.

2.4 Kriteriji za uspostavljanje i održavanje adekvatnog nivoa nezavisnosti VRI je najlakše utvrditi za zemlje u kojim je izabrano zakonodavno tijelo odvojeno od izvršnog organa vlasti (bez obzira da li su članovi vlade ujedno i članovi zakonodavnog tijela). Budući da je ovakva organizacija vlasti prisutna u većini zemalja članica INTOSAI-a, ovim standardima se utvrđuju kriteriji za VRI takvih zemalja, uz napomenu da će u drugim zemljama biti neophodna modifikacija i prilagođavanje ovih kriterija.

2.5 Zakonodavna vlast je jedan od glavnih korisnika usluga koje pruža VRI. Ovlaštenja VRI se uređuju ili ustavom ili zakonodavstvom i jedna od čestih odlika funkcije VRI je izvještavanje prema zakonodavnom tijelu. Od VRI se može očekivati da usko sarađuje sa zakonodavnim tijelom, uključujući odbore/komisije koje je zakonodavno tijelo ovlastilo da razmatraju izvještaje koje dostavi VRI. Takva povezanost doprinosi efikasnom praćenju rada VRI.

2.6 Slično navedenom, zakonodavno tijelo treba da se upozna, putem izvještaja ili posebnih obavještenja, sa značajnim rezultatima revizije izvršavanja državnog budžeta i državne uprave kao i o sporovima i neslaganjima sa subjektima kod kojih se obavlja revizija.

2.7 Unutar zakonodavnog tijela mogu se osnovati posebni odbori/komisije kojima bi dužnost bila da ispitaju, u prisustvu ministra, delegate i druge predstavnike subjekata u kojima se vrši revizija, kao i komentare date u izvještajima VRI i posebnim obavještenjima. Uska saradnja između zakonodavnog tijela i VRI se može implementirati i putem procesa ispitivanja budžeta kao i putem pružanja tehničke podrške parlamentarnim odborima/komisijama koji su zaduženi za ispitivanje nacrta budžeta.

2.8 VRI može članovima zakonodavnog tijela dati sažet činjenični pregled izvještaja o reviziji, ali je bitno da VRI zadrži svoju nezavisnost od političkog uticaja kako bi zaštitila nepristrasan pristup svojim revizionim odgovornostima. Ovo znači da VRI ne smije reagovati niti davati utisak da bi mogla reagovati na želje pojedinih političkih interesa.

2.9 Iako se VRI mora pridržavati zakona koje je zakonodavno tijelo usvojilo, adekvatan nivo nezavisnosti zahtijeva da VRI ni na koji drugi način ne smije biti pod uticajem zakonodavnog tijela u procesima programiranja, planiranja i provođenja revizije. VRI treba da ima slobodu u postavljanju prioriteta i organizovanju svog rada u skladu sa svojim ovlaštenjima kao i u usvajanju odgovarajućih metodologija za obavljanje revizije.

2.10 Revizija finansijskog upravljanja izvršne vlasti je, u nekim zemljama, nadležnost parlamenta ili izabrane skupštine. To, također, može biti slučaj i sa revizijom izdataka i primitaka na regionalnom nivou, gdje je eksterna revizija odgovornost zakonodavne skupštine. U ovakvim slučajevima revizija se obavlja u ime tog tijela pa je normalno da VRI uvaži zahtjeve tog tijela za posebna istraživanja u organizovanju revizionih zadataka. Ipak, važno je da VRI zadrži slobodu u određivanju načina na koji će obavljati svoj rad, uključujući i zadatke koje traži parlament.

2.11 Potrebno je da zakonodavno tijelo odredi minimum zahtjeva za izvještavanje, uključujući i pitanja koja treba da budu predmet mišljenja revizora, kao i razuman rok za izradu izvještaja. Pored toga, fleksibilnost u izvještavanju VRI prema zakonodavnom tijelu, bez ograničenja u pogledu sadržaja izvještaja ili vremenskog okvira, će pridonijeti održavanju nivoa nezavisnosti.

2.12 Za uspješno izvršenje ovlaštenja VRI, neophodno je da zakonodavno tijelo VRI opskrbi sa dovoljno resursa za koje je ona odgovorna.

2.13 Izvršni organi države i VRI mogu imati neke zajedničke interese u promovisanju javne odgovornosti. Međutim, suštinski odnos izvršne vlasti je veza te vlasti sa eksternom revizijom. Na taj način izvještaji VRI pomažu izvršnom organu ukazujući na nedostatke u upravljanju i dajući preporuke za unaprjeđenje poslovanja. Posebnu pažnju je potrebno obratiti kako ne bi došlo do miješanja u funkcije izvršne vlasti koje bi mogle ugroziti nezavisnost i objektivnost VRI u izvršavanju svojih ovlaštenja.

2.14 Za nezavisnost VRI važno je da izvršna vlast nema pravo da usmjerava VRI u vršenju njenih zadataka. VRI ne treba da bude obavezna da izvršava, mijenja ili se uzdržava od vršenja revizije, niti da umanjuje ili modificira nalaze, zaključke ili preporuke revizije.

2.15 Određeni stepen saradnje između VRI i izvršne vlasti je, u određenim slučajevima, poželjan. VRI treba da je spremna da pruža usluge savjetovanja izvršnim organima po pitanjima kao što su računovodstveni standardi, politike i oblik finansijskog izvještavanja. VRI je dužna da se pobrine da takve usluge savjetovanja ne dovedu do stvaranja eksplicitnih ili implicitnih obaveza koje bi ugrozile nezavisnost u izvršavanju njenih ovlaštenja.

2.16 Održavanje nezavisnosti VRI ne znači da izvršna vlast gubi svako pravo da predlaže neka pitanja za reviziju. Međutim, ako se želi postići odgovarajuća nezavisnost, VRI mora biti u stanju da odbaci svaki takav zahtjev. Ono što je suštinsko u konceptu nezavisnosti VRI jeste da odluke u vezi sa obavljanjem zadataka i programiranjem revizije treba, na kraju, da donese sama VRI.

2.17 Osiguravanje potrebnih resursa za rad VRI je pitanje koje je osjetljive prirode u odnosu između izvršne vlasti i VRI. Na različitim nivoima, koji su odraz ustavnih i institucionalnih razlika, osiguranje sredstava za rad VRI mogu zavisiti od finansijske situacije u kojoj se nalazi izvršna vlast kao i od opće politike rashoda. Nasuprot tome, efektivno promovisanje javne odgovornosti zahtijeva da VRI ima dovoljno sredstava za rad kako bi bila u stanju da na razuman način izvršava svoje odgovornosti.

2.18 Svako ograničavanje resursa ili drugo ograničenje koje nametne izvršna vlast, a što bi dovelo do sprječavanja VRI u izvršavanju svojih odgovornosti, treba da bude sadržano u izvještaju VRI prema zakonodavnom tijelu.

2.19 Zakonsko ovlaštenje VRI treba da joj omogući nesmetan i potpun pristup prostorijama i dokumentaciji u vezi sa subjektom koji je predmet revizije i njegovim poslovanjem kao i da joj osigura adekvatan nivo ovlaštenja da dođe do relevantnih informacija od osoba ili subjekata koje ih posjeduju.

2.20 Isto tako, izvršna vlast, zakonskim odredbama ili dogovorom, treba da omogući pristup VRI osjetljivim informacijama koje su neophodne i relevantne za izvršavanje odgovornosti povjerenih VRI.

2.21 Uslovi mandata rukovodstva VRI mogu doprinijeti nezavisnosti VRI od izvršne vlasti, npr. putem njegovog imenovanja na duži mandat ili do utvrđene dobi za odlazak u penziju. U suprotnom, uslovi mandata kojima se VRI stavlja pod pritisak izvršne vlasti mogli bi imati razoran uticaj po nezavisnost VRI. Iz ovih razloga je poželjno da se odredbe koje regulišu prestanak ili razrješenje sa funkcije rukovodstva VRI sprovode u posebnom postupku sličnom onom u kojem se rješava status funkcionera sudskih ili sličnih institucija.

2.22 Nezavisnost članova onih VRI koje imaju sudsku nadležnost i koje su najčešće organizovane kao kolegijalni organ, treba da je osigurana raznim garancijama, a posebno principom koji ne dozvoljava razrješenje sa funkcije sudije, privilegijom sudske nadležnosti, određivanjem statusa zakonom i nezavisnošću istražnog sudije.

2.23 Kako ne bi samo izgledalo da VRI svoje funkcije izvršava nezavisno od izvršne vlasti, već da to stvarno i čini, potrebno je da ovlaštenja i nezavisni status VRI budu potpuno razumljivi u društvu. VRI treba, kada to prilike dozvoljavaju, da preuzme edukacionu ulogu u tom pogledu.

2.24 Funkcionalna nezavisnost VRI ne mora da isključi saradnju sa izvršnom vlašću u pogledu administracije VRI za pitanja kao što su poslovni odnosi, kadrovska pitanja, upravljanje imovinom ili zajednička nabavka opreme i roba, iako izvršni organi ne bi smjeli donositi odluke koje bi ugrozile nezavisnost VRI u izvršavanju svojih ovlaštenja.

2.25 VRI mora ostati nezavisna od subjekata koji su predmet njene revizije. Ipak, potrebno je nastojati stvoriti razumijevanje uloge i funkcije VRI među revidiranim subjektima u vidu održavanja dobrih odnosa sa njima. Dobri odnosi mogu biti od koristi VRI u pogledu slobodnog i otvorenog prikupljanja informacija i vođenja razgovora u atmosferi uzajamnog uvažavanja i razumijevanja. U tom duhu, a zadržavajući svoju nezavisnost, VRI može pristati da učestvuje u reformama koje su planirane u organima uprave u oblastima kao što su javni računi ili finansijsko zakonodavstvo ili da pruža savjete oko pripremanja nacrta zakona ili propisa, a koji imaju veze sa stručnošću ili ovlaštenjima VRI. Ovo ne znači da se VRI miješa u poslove uprave, nego da sarađuje sa određenim upravnim službama u vidu pružanja tehničke podrške ili stavljanja na raspolaganje iskustva VRI iz oblasti finansijskog upravljanja.

2.26 Za razliku od revizije privatnog sektora gdje se dogovorene dužnosti i zadaci revizora navode u pismu o preuzimanju revizionog angažmana, subjekt revizije u javnom sektoru nema svojstvo i odnos klijenta sa VRI. VRI mora izvršavati svoja ovlaštenja slobodno i nepristrasno, uzimajući u obzir mišljenja menadžmenta pri sačinjavanju mišljenja o reviziji, zaključaka i preporuka, ali nema nikakve odgovornosti prema menadžmentu subjekta revizije za obim ili vrstu preduzetih revizija.

2.27 VRI ne treba da učestvuje u upravljanju ili operacijama subjekta revizije. Osoblje revizije ne smije postati članom upravnih odbora i, ukoliko se daje savjet u vezi sa revizijom, on se treba prenijeti kao takav ili kao preporuka i treba, kao takav, biti jasno potvrđen.

2.28 Osoblje VRI koje je u uskoj vezi sa menadžmentom subjekta revizije, npr. društveni odnosi, srodstvo ili drugi slični odnosi, a koja može umanjiti objektivnost revizije, ne treba biti raspoređeno na reviziji takvog subjekta.

2.29 Osoblje VRI ne smije davati nikakve upute osoblju subjekta revizije u vezi sa obavljanjem njihovih dužnosti. U slučaju kada VRI odluči da uspostavi stalni ured kod subjekta kojeg revidira u svrhu lakšeg vršenja pregleda operacija, programa i aktivnosti, osoblje VRI ne smije biti uključeno u procese donošenja odluka ili odobravanja, koji su odgovornost uprave subjekta revizije.

2.30 VRI mogu sarađivati sa akademskim institucijama i izgrađivati formalne odnose sa stručnim tijelima kako bi se koristile savjetima iskusnih članova struke u širem smislu, pod uslovom da takvi odnosi ne narušavaju nezavisnost i objektivnost VRI.

SUKOB INTERESA


2.31 VRI treba da izbjegava sukob interesa između revizora i subjekta koji se revidira (vidjeti tačku 2.1b)

2.32 VRI izvršava svoju ulogu obavljanjem revizija odgovornih subjekata i izvještavanjem o rezultatima tih revizija. Kako bi ispunila svoju ulogu, VRI mora da zadrži svoju nezavisnost i objektivnost. Da bi udovoljila tim zahtjevima, VRI primjenjuje odgovarajuće opće standarde revizije.

STRUČNOST


2.33 Opći standardi za revizore i VRI sadrže sljedeće:

Revizori i VRI moraju imati potrebne stručne kvalifikacije (vidjeti tačku 2.1c).

Tačke u nastavku teksta pojašnjavaju stručnost kao jedan od standarda revizije.

2.34 Ovlaštenje koje ima VRI najčešće propisuje dužnosti sačinjavanja i izvještavanja mišljenja o reviziji, zaključaka i preporuka. U nekim VRI ova dužnost se može nametnuti rukovodiocu organizacije. U VRI koje su organizovane na kolegijalnoj osnovi, ova dužnost se povjerava samoj instituciji.

2.35 Rasprave koje se vode unutar VRI unaprjeđuju objektivnost i punovažnost mišljenja i odluka. Kod VRI koje primjenjuju kolegijalno donošenje odluka, konačna mišljenja i odluke predstavljaju gledište organizacije kao cjeline, iako se radnje preduzimaju ili izvršavaju u tijelima koja se razlikuju po svom sastavu, ali ne i po ovlaštenju, npr. komora, zajednička komora ili odjel neke komore. U VRI koje imaju jednog rukovodioca, sva mišljenja i odluke donosi taj rukovodilac ili se ista donose u njegovo ime.

2.36 S obzirom da su ove obaveze i odgovornosti VRI ključne za koncept javne odgovornosti, VRI mora da primjenjuje metodologije i prakse najvišeg kvaliteta u obavljanju revizija. Njena je obaveza da formuliše procedure kojima će se osigurati efektivno preuzimanje odgovornosti za izvještaje o reviziji koja ne smije biti ugrožena time što se osoblje ili eksterni stručnjaci u potpunosti ne pridržavaju standarda, procedura planiranja, metodologija i nadzora.

2.37 VRI treba da propiše nivoe sposobnosti i iskustva potrebne za efektivno izvršavanje ovlaštenja revizije. Bez obzira na vrstu revizija koje se obavljaju u okviru ovog ovlaštenja, revizioni rad treba da obavljaju osobe čije su obrazovanje i iskustvo primjereni vrsti, obimu i kompleksnosti revizionog zadatka. VRI treba da se opskrbi cijelim nizom najnovijih revizionih metodologija, uključujući sistemski bazirane tehnike, metode analitičkog pregleda, statističko uzorkovanje i reviziju automatizovanih informacionih sistema.

2.38 Što je ovlaštenje VRI šire i više diskreciono kompleksniji postaje zadatak osiguranja kvaliteta učinka kroz sva ovlaštenja VRI. Stoga, ovlaštenje koje daje VRI diskrecionu mogućnost (mogućnost slobodne ocjene) u vezi sa učestalošću izvršavanja revizija i vrstom izvještaja koju sačinjava, zahtijeva visoki standard upravljanja unutar VRI.

DUŽNA PAŽNJA


2.39 Opći standardi za revizore i VRI sadrže sljedeće:

Revizori i VRI će s dužnom pažnjom i brigom pridržavati se INTOSAI standarda revizije. Pod ovim se podrazumijeva dužna pažnja u određivanju, prikupljanju i ocjeni dokaza, i u izvještavanju nalaza, zaključaka i preporuka (vidjeti tačku 2.1d).

Tačke u nastavku teksta pojašnjavaju dužnu pažnju kao jedan od standarda revizije.

2.40 VRI mora biti, i dokazati da jeste, objektivna u vršenju revizije subjekata i javnih preduzeća. VRI treba da bude fer i pravedna u ocjenjivanju i izvještavanju rezultata revizije.

2.41 Provođenje i izvršavanje tehničkih vještina treba da budu onakvog kvaliteta koji odgovara kompleksnostima određene revizije. Revizor treba da obrati posebnu pažnju na situacije kao što su slabosti kontrola, neadekvatnost čuvanja dokumentacije, greške i neuobičajene transakcije ili rezultati koji mogu ukazivati na prijevaru, nepravilni ili nezakoniti izdaci, neovlaštene radnje, rasipanje, neefikasnost ili nepoštenje.

2.42 U slučaju da ovlašteno ili priznato tijelo propisuje standarde ili smjernice za računovodstveno poslovanje ili izvještavanje javnih preduzeća, VRI može da koristi takve smjernice tokom ispitivanja.

2.43 Ukoliko VRI angažuje eksterne stručnjake kao konsultante ona mora s dužnom pažnjom razmotriti i uvjeriti se u stručnost i sposobnost ovih konsultanata za obavljanje revizionih zadataka koji su im povjereni. Ovaj standard se primjenjuje i u slučajevima zaključivanja ugovora sa eksternim revizorima. Pored toga, potrebno je da ugovori o reviziji sadržavaju odgovarajuću odredbu kojom će se osigurati da VRI bude ta koja će odrediti planiranje, obim, izvršavanje i izvještavanje o reviziji.

2.44 U slučaju da se kod VRI, u izvršavanju njenih funkcija, javi potreba za savjetima od stručnjaka koji nisu zaposleni u VRI, standardi kojima se zahtijeva dužna pažnja u takvim situacijama također zahtijevaju da se sačuva kvalitet obavljanja revizije. Savjeti koje daju eksterni stručnjaci ne oslobađaju VRI odgovornosti za mišljenja koja daje ili zaključke koje donese u vezi sa revizionim zadatkom koji je u pitanju.

2.45 Informacije o subjektu koji je predmet revizije, a do kojih revizor dođe tokom obavljanja revizije, ne smiju se koristiti za svrhe koje izlaze iz okvira djelokruga revizije i za formiranje mišljenja ili ih koristiti u izvještavanju, u skladu sa odgovornostima revizora. Veoma je bitno da VRI poštuje povjerljivost informacija u vezi sa revizijom i informacija do kojih se dođe obavljanjem revizionog zadatka. Međutim, VRI se mora dati pravo da izvijesti odgovarajuće pravosudne organe o učinjenim zakonskim povredama.

ISSAI 300

STANDARDI OBAVLJANJA REVIZIJE JAVNOG SEKTORA

0.1 Svrha standarda obavljanja revizije je uspostaviti kriterije ili sveobuhvatni okvir za svrsishodne, sistematične i uravnotežene korake ili postupke koje revizor treba da slijedi. Ovi koraci i postupci predstavljaju pravila istraživanja koja revizor, u potrazi za revizionim dokazima, implementira u cilju postizanja određenih rezultata.

0.2 Standardima obavljanja revizije uspostavlja se okvir za provođenje i upravljanje revizijom. Povezani su sa općim standardima revizije kojima se propisuju osnovni uslovi za izvršavanje zadataka koje pokrivaju standardi obavljanja revizije. Također su povezani i sa standardima izvještavanja kojima se obuhvata komunikacioni aspekt revizije, s obzirom da rezultati provođenja standarda obavljanja revizije predstavljaju glavni izvor za sadržaj mišljenja ili izvještaja.

0.3 Standardi obavljanja revizije koji se primjenjuju na sve vrste revizija su sljedeći:

(a) Revizor planira reviziju na način kojim se osigurava ekonomično, efikasno, efektivno i pravovremeno izvršavanje visokokvalitetne revizije (vidjeti tačku 1.1).

(b) Potrebno je, tokom obavljanja revizije, vršiti odgovarajući nadzor nad radom revizorskog osoblja svih nivoa i u svim fazama revizije; dokumentovani rad pregleda iskusniji član revizorskog osoblja (vidjeti tačku 2.1).

(c) Revizor će, pri određivanju područja i obima revizije, ispitati i ocijeniti pouzdanost internih kontrola (vidjeti tačku 3.1).

(d) U obavljanju revizije pravilnosti (finansijske revizije), treba se napraviti test usaglašenosti s primjenjivim zakonima i propisima. Revizor treba da odredi korake i postupke revizije kako bi se osiguralo razumno uvjerenje u pogledu otkrivanja grešaka, nepravilnosti i nezakonitih radnji koje bi mogle direktno i materijalno uticati na iznose u finansijskim izvještajima ili rezultate revizija pravilnosti.

Kod obavljanja revizije učinka potrebno je izvršiti ocjenu usaglašenosti sa primjenjivim zakonima i propisima kada je to neophodno da se zadovolje revizioni ciljevi. Revizor treba da odredi tok obavljanja revizije u cilju osiguranja razumnog uvjerenja u pogledu otkrivanja nezakonitih radnji koje bi imale značajnog uticaja na revizione ciljeve. Revizor treba da posebnu pažnju obrati na situacije i transakcije koje mogu da ukazuju na nezakonite radnje koje mogu imati indirektni efekat na rezultate revizije.

Revizor treba da proširi revizione procedure u cilju potvrde ili otklanjanja sumnje ukoliko se javi indikacija da se nepravilnost, nezakonita radnja, prijevara ili greška mogla desiti, a ista može imati materijalni efekat na reviziju.

Revizija pravilnosti je bitan aspekat revizije javnog sektora. Važan cilj koji se ovom vrstom revizije povjerava VRI je da se uvjeri, pomoću svih načina koji joj stoje na raspolaganju, da su javni budžet i računi potpuni i validni. To će pružiti parlamentu i drugim korisnicima izvještaja o reviziji uvjerenje o veličini i razvijanju finansijskih obaveza države. Da bi se postigao ovaj cilj, VRI će ispitati račune i finansijske izvještaje državne uprave kako bi se uvjerila da su sve djelatnosti pravilno preduzete, dovršene, odobrene, plaćene i registrovane. Ukoliko nisu otkrivene nepravilnosti, revizioni postupak obično rezultira dopuštanjem "izvršenja" (vidjeti tačku 4.1).

(e) Potrebno je pribaviti mjerodavne, relevantne i razumne dokaze koji će potkrijepiti procjenu revizora i zaključke u pogledu organizacije, programa, aktivnosti ili funkcije koja se revidira (vidjeti tačku 5.1).

(f) U obavljanju revizije pravilnosti (finansijske revizije), kao i u drugim vrstama revizija, revizori treba da analiziraju finansijske izvještaje kako bi ustanovili da li su oni u skladu sa prihvatljivim računovodstvenim standardima za finansijsko izvještavanje i objavljivanje. Analiza finansijskih izvještaja treba da bude obavljena u onoj mjeri kojom će se dobiti razumna osnova za izražavanje mišljenja o finansijskim izvještajima (vidjeti tačku 6.1).

1. PLANIRANJE


1.1 Standardi obavljanja revizije uključuju sljedeće:

Revizor treba planirati reviziju na način koji osigurava da se revizija visokog kvaliteta obavi ekonomično, efikasno i efektivno i u vremenski datom okviru (vidjeti tačku 0.3a). Tačke u nastavku teksta pojašnjavaju planiranje kao jedan od standarda revizije.

1.2 VRI treba dati prioritet revizionim zadacima koji se moraju preduzeti po zakonu i ocijeniti prioritete za obavljanje zadataka koji se preduzimaju diskreciono u skladu sa ovlaštenjem VRI.

1.3 Pri planiranju revizije, revizor treba da:

(a) identifikuje značajne aspekte okruženja u kojem posluje subjekt koji je predmet revizije;

(b) izgradi razumijevanje odnosa odgovornosti;

(c) razmotri oblik, sadržaj i korisnike mišljenja o reviziji, zaključaka ili izvještaja;

(d) odredi ciljeve revizije i testove koji se neophodni za njihovo postizanje;

(e) identifikuje ključne sisteme i kontrole upravljanja i izvrši preliminarnu procjenu kako bi se utvrdile njihove prednosti i slabosti;

(f) utvrdi značajnost pitanja koja će se razmatrati;

(g) izvrši pregled procesa interne revizije revidiranog subjekta i njegovog programa rada;

(h) procijeni stepen pouzdanosti drugih revizora, npr., internih revizora;

(i) odredi najefikasniji i najefektivniji revizioni pristup;

(j) izvrši pregled preduzimanja odgovarajućih radnji u skladu sa prethodnim revizionim nalazima i preporukama; i

(k) osigura odgovarajuću dokumentaciju u vezi sa planom revizije i predloženim terenskim radom.

1.4 Revizijom su obično obuhvaćaju sljedeći koraci planiranja:

(a) prikupljanje informacija o revidiranom subjektu i njegovoj organizaciji u cilju ocjene rizika i određivanja materijalnosti;

(b) određivanje cilja i obima revizije;

(c) vršenje preliminarne analize kako bi se odredio pristup koji se treba usvojiti, kao i priroda i obim upita koji će uslijediti;

(d) naglašavanje posebnih problema koji se predviđaju u procesu planiranja;

(e) pripremanje budžeta i rasporeda revizije;

(f) određivanje kadrovskih potreba i tima za obavljanje revizije; i

(g) upoznavanje subjekta revizije sa obimom, ciljevima i kriterijima procjene revizije i, po potrebi, raspravljanje navedene oblasti sa subjektom revizije.

2. NADZOR I PREGLED


2.1 Standardi obavljanja revizije podrazumijevaju:

Rad svih nivoa osoblja revizije i tokom svake faze revizije treba da bude na odgovarajući način nadgledan tokom obavljanja revizije, a dokumentovane podatke treba da pregleda iskusni član revizorskog osoblja (vidjeti tačku 0.3b).

Tačke u nastavku teksta pojašnjavaju nadzor i pregled kao jedan od standarda revizije.

2.2 Vršenje nadzora je bitno kako bi osiguralo ispunjavanje ciljeva revizije i održavanje kvaliteta revizionog rada. Stoga je odgovarajući nadzor i kontrola neophodna u svim slučajevima bez obzira na stručnost pojedinačnih revizora.

2.3 Vršenja nadzora treba usmjeriti kako na materiju tako i na metod revidiranja. Pod ovime se podrazumijeva sljedeće:

(a) članovi tima imaju jasno i dosljedno razumijevanje plana revizije;

(b) revizija se obavlja u skladu sa standardima revizije i praksama VRI;

(c) pridržavanje plana i koraka revizije utvrđenih planom, osim u slučajevima kada je odstupanje od plana posebno odobreno;

(d) radni papiri sadrže dokaze kojima se na odgovarajući način potkrjepljuju svi zaključci, preporuke i mišljenja;

(e) revizor ispunjava utvrđene ciljeve revizije; i

(f) izvještaj o reviziji sadrži zaključke, preporuke i mišljenja, u skladu sa datim okolnostima.

2.4 Iskusniji član revizorskog osoblja treba da pregleda cjelokupni rad revizije prije finaliziranja mišljenja i izvještaja o reviziji. Preglede treba vršiti u svakoj fazi revizije. Pregledom se dobija više nivoa iskustava i procjena za potrebe datog revizionog zadatka i njime se treba osigurati da:

(a) su sve ocjene i zaključci čvrsto utemeljeni i potkrijepljeni mjerodavnim, relevantnim i razumnim dokazima kao osnovom za konačno mišljene ili izvještaj o reviziji;

(b) su identifikovane i dokumentovane sve greške, nedostaci i neuobičajeni postupci, koje treba, ili na zadovoljavajući način otkloniti, ili o njima obavijestiti iskusnije članove revizorskog osoblja VRI; i

(c) su promjene i unaprjeđenja neophodne za obavljanje budućih revizija identifikovane, zabilježene i uzete u obzir pri pripremanju kasnijih planova revizije i planiranju razvojnih aktivnosti revizorskog osoblja.

2.5 Ovaj standard ima drugačije djelovanje kod VRI koje su organizovane na kolegijalnoj osnovi. U tako strukturisanoj VRI, odluke se donose kolegijalno u onom nivou koji odgovara značajnosti pitanja o kojem se odlučuje, izuzev onih odluka koje se donose na rutinski način. Takva organizacija, kao cjelina, odlučuje o obimu ispitivanja, o testovima koji se trebaju preduzeti i metodama koje će se koristiti.

3. ANALIZA I OCJENJIVANJE INTERNIH KONTROLA


3.1 Standardi obavljanja revizije uključuju sljedeće:

Revizor, pri određivanju obima i djelokruga revizije, treba da izvrši analizu i ocjenu pouzdanosti internih kontrola (vidjeti tačku 0.3c).

Tačke u nastavku teksta pojašnjavaju interne kontrole kao jedan od standarda revizije.

3.2 Analizu i ocjenu internih kontrola treba izvršiti u skladu sa vrstom revizije koja se obavlja. Kod revizije pravilnosti (finansijske revizije), analiza i ocjena se uglavnom vrši nad kontrolama kojima se doprinosi zaštiti imovine i resursa i osigurava tačnost i potpunost računovodstvenih evidencija. Kod revizije usklađenosti, analiziraju se kontrole kojima se upravi omogućava rad u skladu sa zakonima i propisima. Kod revizije učinka, predmet analize su kontrole kojima se doprinosi poslovanju na ekonomičan, efikasan i efektivan način, kojima se osigurava pridržavanje politika uprave, i kojima se dolazi do pravovremenih i pouzdanih finansijskih informacija i informacija u vezi sa upravom subjekta.

3.3 Obim analize i ocjenjivanja internih kontrola zavisi od ciljeva revizije i od planiranog stepena pouzdanosti.

3.4 U subjektima u kojima su računovodstveni ili drugi informacioni sistemi kompjuterizovani, revizor treba da odredi da li interne kontrole pravilno funkcionišu u pogledu osiguranja integriteta, pouzdanosti i potpunosti podataka.

4. USKLAĐENOST SA VAŽEĆIM ZAKONIMA I PROPISIMA


4.1 Standardi obavljanja revizije uključuju sljedeće:

Kod obavljanja revizije pravilnosti (finansijske revizije), potrebno je izvršiti testiranja usaglašenosti s važećim zakonima i propisima. Revizor treba da odredi korake i postupke revizije kako bi se osiguralo razumno uvjerenje u pogledu otkrivanja grešaka, nepravilnosti i nezakonitih radnji koje bi mogle direktno i materijalno uticati na iznose u finansijskim izvještajima ili rezultate revizija pravilnosti. Revizor također treba biti svjestan mogućnosti pojave nezakonitih radnji koje bi mogle imati indirektan i materijalan uticaj na finansijske izvještaje ili rezultate revizija pravilnosti.

U obavljanju revizije učinka potrebno je procjeniti usaglašenost s važećim zakonima i propisima, kada je to neophodno da se zadovolje ciljevi revizije. Revizor treba odrediti tok revizije tako da se pruži razumno uvjerenje u pogledu otkrivanja nezakonitih radnji koje bi mogle značajno uticati na ciljeve revizije. Revizor treba da posebnu pažnju obrati na situacije i transakcije koje mogu da ukazuju na nezakonite radnje koje mogu imati indirektni efekat na rezultate revizije.

Važan cilj koji se ovom vrstom revizije povjerava VRI je da se uvjeri, pomoću svih načina koji joj stoje na raspolaganju, da su javni budžet i računi potpuni i validni. To će pružiti parlamentu i drugim korisnicima izvještaja o reviziji uvjerenje o veličini i razvijanju finansijskih obaveza države. Da bi se postigao ovaj cilj, VRI će ispitati račune i finansijske izvještaje državne uprave kako bi se uvjerila da su sve djelatnosti pravilno preduzete, dovršene, odobrene, plaćene i registrovane. Ukoliko nisu otkrivene nepravilnosti, revizioni postupak obično rezultira dopuštanjem "izvršenja" (vidjeti tačku 0.3d).

Tačke u nastavku teksta pojašnjavaju usaglašenost kao jedan od standarda revizije.

4.2 Ispitivanje usaglašenosti sa važećim zakonima i propisima je naročito bitno u revidiranju javnih programa, jer donosioci odluka treba da znaju da li se zakoni i propisi dosljedno primjenjuju, da li se njima dobijaju željeni rezultati i, ukoliko to nije slučaj, u kom pogledu ih je potrebno ispitati. Pored toga, javne organizacije, programi, usluge, aktivnosti i funkcije se zakonski uspostavljaju i regulišu se posebnim propisima.

4.3 Osobe koje su uključene u planiranje revizije treba da poznaju zahtjeve usaglašenosti kojih se subjekt koji je predmet revizije treba pridržavati. S obzirom da često govorimo o velikom broju zakona i propisa koji se mogu odnositi na određenu reviziju, revizor će, na osnovu profesionalne procjene, odrediti one zakone i propise koji bi mogli imati značajan uticaj na ciljeve revizije.

4.4 Revizor treba da posebnu pažnju obrati na situacije i transakcije koje mogu da ukazuju na nezakonite radnje koje mogu imati indirektni efekat na rezultate revizije. Kada revizioni postupci i procedure ukazuju na to da je došlo ili da može doći do činjenja nezakonite radnje, revizor će odrediti obim u kojem ove radnje imaju uticaja na rezultate revizije.

4.5 Obavljanjem revizije u skladu sa ovim standardom, revizor će izabrati i provesti one postupke i procedure koje su, prema njegovoj profesionalnoj procjeni, odgovarajuće za date okolnosti. Ove revizione postupke i procedure treba provesti tako da se njima pribave dovoljni, mjerodavni i relevantni dokazi na kojima će se procjene i zaključci razumno zasnivati.

4.6 Općenito uzevši, uprava je odgovorna za uspostavljanje efektivnog sistema internih kontrola kako bi se osigurala usaglašenost sa zakonima i propisima. Pri određivanju postupaka i procedura kojima će se testirati ili procijeniti usaglašenost, revizori treba da ocjene interne kontrole subjekta i procjene rizik u smislu da kontrolna struktura subjekta nije dovoljna da spriječi ili otkrije neusaglašenost poslovanja.

4.7 Revizori će, ne ugrožavajući nezavisnost VRI, sa dužnom profesionalnom pažnjom i oprezom odlučivati o proširenju obima revizionih postupaka i procedura koje se odnose na nezakonite radnje, ali tako da one ne ometaju obavljanje istražnih radnji ili sudskih postupaka u budućnosti. Dužna pažnja podrazumijeva traženje odgovarajućeg pravnog mišljenja ili konsultovanje nadležnih institucija koje provode zakone u cilju određivanja revizionih postupaka i procedura kojih se treba pridržavati.

5. REVIZIONI DOKAZI


5.1 Standardi obavljanja revizije uključuju sljedeće:

Potrebno je pribaviti mjerodavne, relevantne i razumne dokaze kojima će se potkrijepiti prosuđivanje i zaključci revizora u vezi sa organizacijom, programom, aktivnošću ili funkcijom koja se revidira (vidjeti tačku 0.3e).

Tačke u nastavku teksta pojašnjavaju revizione dokaze kao jedan od standarda revizije.

5.2 Revizioni nalazi, zaključci i preporuke moraju biti izvedeni na osnovu dokaza. Pošto su revizori rijetko u prilici da razmotre sve informacije o subjektu revizije, veoma je bitno pažljivo odabrati tehnike prikupljanja podataka i uzorkovanja. Kada su podaci iz kompjuterski baziranog sistema važan dio revizije i kada je pouzdanost podataka ključna u postizanju cilja revizije, revizori će se morati zadovoljiti time da su ti podaci pouzdani i relevantni.

5.3 Revizori treba da imaju jasno razumijevanje tehnika i procedura kao što su inspekcija, opažanje, upiti i potvrđivanje, pri sakupljanju revizionih dokaza. VRI treba da se pobrine da tehnike koje su u primjeni budu dovoljne za razumno otkrivanje svih kvantitativno materijalnih grešaka i nepravilnosti.

5.4 Pri odabiru pristupa i procedura, potrebno je uzeti u obzir kvalitet prikupljenih dokaza, tj. dokazi treba da budu mjerodavni, relevantni i razumni.

5.5 Revizori treba da na odgovarajući način dokumentuju revizione dokaze u radnim papirima, uključujući i osnovu i obim planiranja, obavljeni rad i nalaze revizije.

5.6 Adekvatna dokumentacija je bitna iz nekoliko razloga. Ona treba da:

(a) potvrdi i potkrijepi mišljenje i izvještaj revizora;

(b) poveća efikasnost i efektivnost revizije;

(c) služi kao izvor informacija za pripremanje izvještaja ili odgovaranje na bilo kakve upite od strane revidiranog subjekta ili trećeg lica;

(d) služi kao dokaz revizorovog pridržavanja standarda revizije;

(e) olakšava planiranje i nadzor;

(f) pomaže revizoru u profesionalnom razvoju;

(g) dokaže da se delegirani posao na zadovoljavajući način obavio; i

(h) pruži dokaz o izvršenom poslu za buduće potrebe.

5.7 Revizor treba da ima na umu da sadržaj i organizacija radne dokumentacije odražava stepen revizorove stručnosti, iskustva i znanja. Radni papiri treba da su kompletni i detaljni u onoj mjeri u kojoj će se osigurati iskusnom revizoru koji nije bio uključen u obavljanje revizije da, na osnovu pregleda radne dokumentacije, utvrdi koji posao je obavljen da se potkrijepe doneseni zaključci.

6. ANALIZA FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA


6.1 Standardi obavljanja revizije uključuju sljedeće:

U obavljanju (finansijske) revizije pravilnosti, kao i u drugim vrstama revizija, revizori treba da analiziraju finansijske izvještaje kako bi ustanovili da li su oni u skladu sa prihvatljivim računovodstvenim standardima za finansijsko izvještavanje i objavljivanje. Analiza finansijskih izvještaja treba da bude obavljena u onoj mjeri kojom će se dobiti razumna osnova za izražavanje mišljenja o finansijskim izvještajima (vidjeti tačku 0.3f).

Tačke u nastavku teksta pojašnjavaju analizu finansijskih izvještaja kao jedan od standarda revizije.

6.2 Cilj analize finansijskih izvještaja je utvrđivanje postojanja očekivanog odnosa unutar i između različitih elemenata finansijskih izvještaja, identifikovanje neočekivanih odnosa i neuobičajenih trendova. Revizor stoga treba da izvrši temeljitu analizu finansijskih izvještaja i utvrdi da li su:

(a) finansijski izvještaji pripremljeni u skladu sa prihvatljivim računovodstvenim standardima;

(b) finansijska izvještaji prikazani uzevši u obzir okolnosti u kojima se nalazi subjekt koji je predmet revizije;

(c) objavljeni podaci o različitim elementima finansijskih izvještaja dovoljni;

(d) različiti elementi finansijskih izvještaja pravilno ocijenjeni, izmjereni i prezentovani.

6.3 Metode i tehnike finansijske analize u velikoj mjeri zavise od vrste, obima i cilja revizije, kao i od znanja i procjene revizora.

6.4 Ukoliko se od VRI zahtijeva da napravi izvještaj o izvršenju zakona o budžetu, revizijom treba obuhvatiti:

(a) za konta prihoda, provjeru da li projekcije odgovaraju onima iz inicijalnog budžeta i da li se revizije evidentiranih poreza i obaveza i pripisanih primitaka mogu izvršiti upoređivanjem sa godišnjim finansijskim izvještajima aktivnosti koja se revidira;

(b) za konta rashoda, potvrđivanje kredita kojima se potpomažu budžeti, potvrđivanje rebalansa budžeta, a za prenose iz prethodnih godina, potvrđivanje finansijskih izvještaja prethodne godine.

ISSAI 400

STANDARDI IZVJEŠTAVANJA U REVIZIJI JAVNOG

SEKTORA

1. Nije praktično uspostaviti pravilo za izvještavanje za svaku posebnu situaciju. Svrha ovih standarda jeste pružanje pomoći, a nikako zamjenjivanje razumnog prosuđivanja revizora pri sačinjavanju mišljenja ili izvještaja.

2. Termin izvještavanje obuhvata kako mišljenje revizora i druge napomene u vezi sa finansijskim izvještajima kao rezultat (finansijske) revizije pravilnosti tako i izvještaj revizora o izvršenoj reviziji učinka.

3. Mišljenje revizora o finansijskim izvještajima je obično koncizno i sačinjava se u standardizovanom formatu kojim su prezentovani rezultati širokog spektra testiranja i drugog rada na reviziji. Često se postavljaju zahtjevi za izvještavanjem o usklađenosti transakcija sa zakonima i propisima i izvještavanjem o pitanjima kao što su neadekvatni sistemi kontrole, nezakonite radnje i prijevara. U nekim zemljama, VRI mogu da imaju ustavnu ili zakonsku obavezu da sačinjavaju poseban izvještaj o izvršenju zakona o budžetu sravnjivanjem budžetskih projekcija i odobrenja sa rezultatima prezentovanim u finansijskim izvještajima.

4. U reviziji učinka, revizor sačinjava izvještaj o ekonomičnosti i efikasnosti sticanja i upotrebe resursa, kao i o efektivnosti ispunjavanja ciljeva. Ovi se izvještaji mogu umnogome razlikovati u pogledu njihovog obima i prirode, npr. u njima se može izvještavati o tome da li su resursi primijenjeni na ispravan način, o uticaju politika i programa i njima se mogu preporučivati promjene koje za cilj imaju unaprjeđivanje poslovanja.

5. Da bi se prepoznale opravdane potrebe korisnika može biti neophodno da izvještaj revizora, i kod revizije pravilnosti i kod revizije učinka, obuhvati širi osvrt u pogledu perioda izvještavanja ili ciklusa, kao i zahtjeva u vezi sa objavljivanjem relevantnih i odgovarajućih podataka.

6. Radi lakšeg razumijevanja, riječ mišljenje u ovom poglavlju podrazumijeva zaključke revizora kao rezultat obavljene (finansijske) revizije pravilnosti, a može podrazumijevati i pitanja iz tačke 3.; riječ izvještaj podrazumijeva zaključke revizora nakon obavljene revizije učinka, kao što je to opisano u tački 4.

7. Standardi izvještavanja su:

(a) Na kraju svake revizije revizor treba da pripremi mišljenje u pisanoj formi ili izvještaj, u skladu sa okolnostima, u kojem će se navesti nalazi u odgovarajućoj formi; njihov sadržaj treba da bude lako razumljiv i bez nejasnih ili dvosmislenih informacija, a treba da sadrži samo one informacije koje su potkrijepljene mjerodavnim i relevantnim revizionim dokazima; sadržaj treba da bude nezavisan, objektivan, pravičan i konstruktivan.

(b) VRI je ta koja treba da donese konačnu odluku o tome koje radnje je potrebno preduzeti u vezi sa prijevarama ili ozbiljnim nepravilnostima koje su revizori otkrili.

U revizijama pravilnosti, revizor treba da pripremi izvještaj u pisanoj formi o izvršenim testiranjima o usaglašenosti sa zakonima i propisima, koji može sačiniti ili kao dio izvještaja o finansijskim izvještajima ili kao poseban izvještaj. Izvještaj treba da sadrži izjavu pozitivnog uvjerenja revizora o onim pozicijama koje su testirane i negativnog uvjerenja revizora za pozicije koje nisu testirane.

U revizijama učinka, izvještaj treba da sadrži sve značajne uočene pojave neusklađenosti koje su bitne za ciljeve revizije.

Tačke u nastavku teksta pojašnjavaju izvještavanje kao jedan od standarda revizije. Tačka 8. se odnosi i na mišljenja i na izvještaje, dok se tačke 9.-20. odnose samo na mišljenja, a tačke 21.-26. samo na izvještaje.

8. Oblik i sadržaj svih mišljenja i izvještaja revizora se zasnivaju na sljedećim općim principima:

(a) Naslov: adekvatan naslov ili zaglavlje treba da prethodi mišljenju ili izvještaju, kako bi ih čitalac mogao razlikovati od izjava i informacija koje su izdali drugi;

(b) Potpis i datum: mišljenje ili izvještaj treba biti na odgovarajući način potpisan. Navođenjem datuma čitataocu se daje na znanje da su u razmatranje uzeti efekti događaja ili transakcija koje je revizor saznao do tog datuma (što, u slučaju revizije pravilnosti (finansijske revizije), može biti poslije perioda finansijskih izvještaja).

(c) Ciljevi i obim: u mišljenju ili izvještaju potrebno je navesti ciljeve i obim revizije. Ovom informacijom se utvrđuju svrha i granice revizije.

(d) Potpunost: mišljenjima je potrebno priložiti i uz njega objaviti i finasijske izvještaje na koja se ono odnosi, dok se izvještaji o reviziji učinka mogu sami objaviti. Mišljenja i izvještaji revizora se prezentuju onako kako ih je revizor sastavio. Koristeći se svojim statusom nezavisnosti, VRI treba da ima slobodu da uključi sve ono što smatra za potrebno, ali s vremena na vrijeme VRI može doći do informacije koja, zbog nacionalnog interesa, ne može biti slobodno objavljena. To može uticati na potpunost izvještaja o reviziji. U ovakvim slučajevima revizor zadržava odgovornost da razmotri potrebu za sastavljanjem izvještaja, dok bi povjerljiva ili osjetljiva informacija, po mogućnosti, bila dio odvojenog izvještaja koji se ne objavljuje.

(e) Korisnik: u mišljenju ili izvještaju potrebno je navesti one kojima se on dostavlja, a u skladu sa okolnostima ugovorenog revizionog angažmana i domaćim propisima ili praksama. Ovo ne mora biti potrebno ukoliko postoje formalne procedure za dostavljanje.

(f) Oznaka predmeta revizije: U mišljenju ili izvještaju treba da budu navedeni finansijski izvještaji (ukoliko se radi o reviziji pravilnosti (finasijskoj reviziji)) ili oblast (revizija učinka) na koju se on donosi. Pod ovim se podrazumijeva podatak kao što je naziv revidiranog subjekta, datum i period na koje se finansijski izvještaji odnose, kao i ono što je bilo predmetom revizije.

(g) Zakonska osnova: U mišljenjima ili izvještajima o reviziji potrebno je navesti zakon ili druga ovlaštenja na osnovu kojih se radi revizija.

(h) Primjena standarda: U mišljenjima ili izvještajima o reviziji potrebno je ukazati na standarde revizije ili prakse kojih se pridržavalo u obavljanju revizije i na taj način uvjeriti čitaoca da se revizija provela u skladu sa općeprihvaćenim procedurama.

(i) Pravovremenost: mišljenje ili izvještaj revizora treba završiti i dostaviti bez odlaganja kako bi bili od najveće koristi čitataocima i korisnicima, posebno onima koji moraju preduzimati neophodne mjere.

9. Mišljenje revizora se, u pravilu, daje u standardizovanom formatu i odnosi se na finansijske izvještaje kao jednu cjelinu, čime se izbjegava potreba pojedinačnog navođenja predmeta na koji se odnosi, ali se daje čitaocu opća informacija u pogledu njegovog značenja. Na formulaciju mišljenja će imati uticaja i zakonski okvir za reviziju, ali sadržajem mišljenja se mora nedvosmisleno ukazati na to da li se radi o mišljenju sa ili bez kvalifikacije te, ukoliko se radi o mišljenju sa kvalifikacijom, ukazati na to da li se kvalifikacija odnosi na određena pitanja ili se radi o negativnom mišljenju (tačka 14.) ili o suzdržavanju od davanja mišljenja (tačka 15.).

10. Mišljenje bez kvalifikacije (pozitivno mišljenje) se daje kada je revizor uvjeren u svakom materijalnom pogledu da su:

(a) finansijski izvještaji pripremljeni koristeći prihvatljive računovodstvene osnove i politike koje su dosljedno primjenjivane;

(b) izvještaji usklađeni sa zakonskim obavezama i relevantnim propisima;

(c) gledišta prezentovana finansijskim izvještajima u skladu sa saznanjima koja revizor ima u pogledu subjekta koji je predmet revizije; i

(d) objavljeni i prezentovani podaci o svim materijalnim pitanjima bitnim za finansijske izvještaje adekvatni.

11. Isticanje predmeta: U određenim okolnostima revizor može smatrati da čitalac neće dobro razumjeti finansijske izvještaje ukoliko se ne naglase pitanja koja su neuobičajene ili značajne prirode. Opći je princip da se revizor, ako izražava mišljenje bez kvalifikacija, ne poziva na posebne aspekte finansijskih izvještaja u mišljenju, jer bi to moglo biti pogrešno shvaćeno kao kvalifikacija. Da bi se to izbjeglo, revizor svoje "isticanje predmeta" stavlja u poseban paragraf, odvojeno od mišljenja. Međutim, revizor ne treba da koristi ovakvo isticanje predmeta u slučaju da se u finansijskim izvještajima ne daje dovoljno podataka, niti se ono može koristiti kao alternativa ili nadomještanje za davanje mišljenja sa kvalifikacijom.

12. Revizor možda neće moći da izrazi mišljenje bez kvalifikacije ukoliko postoje neke od dole nabrojanih okolnosti, a revizor smatra da njihov efekat može biti od materijalnog značaja za finansijske izvještaje:

(a) postojanje ograničenja u pogledu obima revizije;

(b) revizor smatra da izvještaji nisu potpuni ili da navode na pogrešan zaključak ili da postoji neopravdano odstupanje od prihvatljivih računovodstvenih standarda; ili

(c) postoji sumnja u pogledu iskaza u finansijskim izvještajima.

13. Mišljenje za kvalifikacijom (mišljenje s rezervom): ukoliko se revizor ne slaže ili kod njega postoji sumnja u pogledu prikaza jedne ili više pozicija u finansijskim izvještajima koje su materijalne prirode, ali nisu od fundamentalnog značaja za razumijevanje izvještaja, on će dati mišljenje sa kvalifikacijom. Formulacija mišljenja obično ukazuje na zadovoljavajući ishod revizije uz davanje jasne i koncizne izjave o pitanjima u kojima postoji neslaganje ili sumnja, a koja predstavljaju osnovu za davanje mišljenja sa kvalifikacijom. Korisnicima izvještaja će biti od pomoći ukoliko revizor kvantifikuje finansijski efekat ovih pitanja, iako ovo nije uvijek izvodljivo ili relevantno.

14. Negativno mišljenje: Ako revizor nije u mogućnosti da formira mišljenje o finansijskim izvještajima u cjelini zbog neslaganja koje je toliko bitno da potkopava prikazanu poziciju u mjeri da davanje mišljenje sa kvalifikacijom o pojedinim aspektima ne bi bilo adekvatno, daje se negativno mišljenje. Ovakvim mišljenjem se jasno ukazuje na to da finansijski izvještaji nisu istinito prikazani, jasno i koncizno ukazujući na sva pitanja po kojima postoji neslaganje. I u ovom slučaju od pomoći bi bilo kvantifikovanje finansijskog efekta na finansijske izvještaje ukoliko je to izvodljivo i relevantno.

15. Suzdržavanje od davanja mišljenja: ukoliko revizor nije u mogućnosti da izrazi mišljenje o finansijskim izvještajima kao cjelini zbog postojanja sumnje ili ograničenja u obimu koje je toliko bitno da mišljenje sa kvalifikacijom o određenim aspektima ne bi bilo adekvatno, revizor se suzdržava od davanja mišljenja. Ovakvim mišljenjem se jasno ukazuje na to da revizor nije bio u stanju dati svoje mišljenje, jasno i koncizno ukazujući na sva pitanja kod kojih postoji dilema ili neodređenost.

16. VRI obično sačinjava detaljan izvještaj kojim obrazlaže dato mišljenje u okolnostima u kojim VRI nije bila u mogućnosti dati mišljenje bez kvalifikacija.

17. Pored navedenog, revizije pravilnosti (finansijske revizije) često zahtijevaju izradu izvještaja ukoliko postoje nedostaci u sistemima finansijske kontrole ili računovodstva (za razliku od revizije učinka). Ovo može biti slučaj ne samo onda kada ovi nedostaci imaju uticaja na sopstvene procedure revidiranog subjekta, nego i tamo gdje se nedostaci odnose na njegovu kontrolu nad aktivnostima drugih. Revizor, također, u izvještaju treba da navede značajne nepravilnosti, bilo da su primijećene ili postoji mogućnost njihovog nastanka, u pogledu nedosljedne primjene propisa ili prijevare i korupcije.

18. VRI koja je organizovana kao sud može preduzimati mjere povodom određenih nepravilnosti koje su otkrivene u finansijskim izvještajima. One mogu biti ovlaštene da sravne konta koja su računovođe pripremili i da računovođama izreknu novčane kazne, mjere suspenzije ili daju nalog za razrješenje dužnosti.

19. Pri izvještavanju o nepravilnostima ili slučajevima nepridržavanja zakona i propisa, revizor treba da pazi da svoje nalaze stavi u pravu perspektivu. Obim neusklađenosti može se dovesti u odnos sa brojem ispitanih slučajeva ili se novčano kvantifikovati.

20. Izvještaji o nepravilnostima se mogu pripremiti bez obzira na kvalifikaciju datu mišljenjem revizora. Ovi izvještaji često sadrže veliku mjeru kritičnosti, ali, da bi bili konstruktivni, u njima je, također, potrebno obraditi buduće postupke koji za cilj imaju otklanjanje nepravilnosti, uključivanjem u njih izjava datih od strane subjekta revizije ili samog revizora, uključujući i zaključke i preporuke.

21. Za razliku od revizije pravilnosti (finansijske revizije) koja podliježe dosta preciznim zahtjevima i očekivanjima, revizija učinka je široka po obimu i prirodi i podložnija je prosuđivanjima i tumačenjima; ona je, također, selektivnija i može se obavljati u ciklusu od nekoliko godina, a ne samo u jednom finansijskom periodu; predmet ovakve revizije obično nisu finansijski ili drugi izvještaji. Kao posljedica toga, izvještaji revizije učinka su raznovrsniji i sadrže više obrazloženja i argumentacija.

22. Izvještajem o reviziji učinka jasno se definišu ciljevi i obim revizije. Ovim izvještajima se može dati i kritika na rad (npr. ukoliko se, u javnom interesu ili na osnovu javne odgovornosti, skreće pažnja na ozbiljno rasipništvo, pretjerano trošenje javnih sredstava ili nefikasnost), ili nezavisna informacija, savjet ili uvjerenje da li je i u kom obimu postignuta ekonomičnost, efikasnost i efektivnost.

23. Od revizora se obično ne očekuje da izrazi sveobuhvatno mišljenje o postignutoj ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti subjekta revizije kao što je to slučaj sa izražavanjem mišljenje o finansijskim izvještajima. Ukoliko vrsta revizije ovo dopušta u vezi sa određenim oblastima aktivnosti subjekta revizije, revizor će, umjesto standardizovane izjave, sačiniti izvještaj u kojem će opisati okolnosti i izvesti određene zaključke. Ukoliko je revizija ograničena na ispitivanje postojanja dovoljnih kontrola za osiguravanje ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti, revizor može sačiniti općenitije mišljenje.

24. Revizori polaze od toga da njihove procjene treba da se primijene na aktivnosti koje su proizašle iz ranijih odluka menadžmenta. Stoga se ove procjene pažljivo donose, a izvještajem se ukazuje na prirodu i obim informacija razumno raspoloživih (ili onih informacija koje su trebale biti na raspolaganju) subjektu revizije u vrijeme kada su odluke bile donesene. Jasno navodeći obim, ciljeve i nalaze revizije, u izvještaju se čitaocu demonstrira da je revizor pravičan. Pravičnost također podrazumijeva prezentovanje nedostataka ili nalaza koji su kritičke prirode na način kojim se podstiče njihovo otklanjanje i unaprjeđivanje sistema i upravljanje u okviru subjekta kod kojeg se vrši revizija. Shodno tome, činjenice se obično provjeravaju sa subjektom revizije kako bi se osiguralo da one budu potpune, tačne i fer prikazane u izvještaju o reviziji. Može se javiti potreba da se u izvještaj uključi i odgovor subjekta revizije u pogledu pokrenutih pitanja u izvještaju, bilo doslovno ili u skraćenom obliku, a posebno ukoliko VRI izražava svoje spostvene stavove ili preporuke.

25. Izvještaji o reviziji učinka ne trebaju biti usmjereni samo na sagledavanje prošlosti, nego trebaju biti i konstruktivni. Zaključci i preporuke revizora su bitan aspekat revizije i, ukoliko je to moguće, trebaju biti napisani u obliku smjernica za rad. Ovim preporukama se obično predlaže koja unaprjeđenja su potrebna, ali ne i kako ih sprovesti. Međutim, ponekad su okolnosti takve da se može dati posebna preporuka, npr. da se ispravi neki nedostatak u zakonu čime bi se doprinijelo poboljšanju upravljanja.

26. U formulisanju i praćenju primjene preporuka, revizor treba da ostane objektivan i nezavisan i da pažnju usmjeri na to da li su utvrđeni nedostaci otklonjeni, a ne da li su određene preporuke usvojene.

27. U formulisanju mišljenja ili izvještaja o reviziji, revizor treba da uzme u obzir materijalnost pitanja kojima se bavi u kontekstu finansijskih izvještaja kod (finansijske) revizije pravilnosti ili vrstu revidiranog subjekta ili aktivnosti kod revizije učinka.

28. Kod revizije pravilnosti (finansijske revizije), ukoliko revizor zaključi da, prosudivši na osnovu kriterija koji najviše odgovaraju datim okolnostima, pitanje nema materijalnog uticaja na prikaz finansijskih izvještaja, mišljenje treba da bude bez kvalifikacije. Ako revizor odluči da pitanje ima materijalnog značaja, on će, u tom slučaju, dati mišljenje sa kvalifikacijom i utvrditi vrstu kvalifikacije (tačke 12.-15.)

29. Prosuđivanje revizora učinka će biti subjektivnije s obzirom da se izvještaj ne bavi neposredno finansijskim ili drugim izvještajima. Prema tome, revizor može odlučiti da je materijalnost po prirodi pitanja ili po kontekstu važnija od materijalnosti po vrijednosti.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!