Službeni glasnik BiH, broj 43/12

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 847/09, rješavajući apelaciju B.V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU








Djelomično se usvaja apelacija B.V.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u dijelu u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 015719 08 Gž od 15. januara 2009. godine u dijelu u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru, koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija B.V. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 015719 08 Gž od 15. januara 2009. godine u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u dijelu u kojem je odlučeno da predmetno potraživanje spada u unutrašnji dug, kao i u dijelu u kojem je odlučeno o datumu prestanka prava na obračun zatezne kamate.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE


I. Uvod


1. B.V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnio je 19. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 015719 08 Gž od 15. januara 2009. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Federalnog pravobranilaštva Sarajevo 16. i 12. juna 2009. godine zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud 22. juna 2009. godine dostavio je odgovor na apelaciju. Federalno pravobranilaštvo Sarajevo nije dostavilo odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantu 28. septembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 015719 02 P od 26. februara 2008. godine obavezana je tužena Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu isplati plaće za januar i februar 2001. godine sa zakonskom zateznom kamatom, za januar u visini od 18 % počev od 1. februara do 7. decembra 2001. godine, a od 8. decembra 2001. godine pa do isplate u visini od 12%, za februar u visini od 18 % počev od 1. marta do 7. decembra 2001. godine, a od 8. decembra 2001. godine pa do isplate u visini od 12 %. Istom presudom obavezana je tužena da apelantu isplati naknadu na ime otpremnine sa zakonskim zateznim kamatama u visini od 18% počev od 1. marta pa do 7. decembra 2001. godine, a od 8. decembra 2001. godine pa do isplate u visini od 12 %. Također, istom presudom obavezana je tužena da apelantu izmiri troškove parničnog postupka. U obrazloženju presude Općinski sud je istakao da je na osnovu provedenih dokaza, posebno nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke, udovoljio tužbenom zahtjevu, odnosno obavezao tuženu da apelantu izmiri naknade na ime plaće, naknadu na ime otpremnine, te zatezne kamate.

7. Odlučujući o žalbi tužene, Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 P 015719 08 Gž od 15. januara 2009. godine kojom je žalbu tužene djelomično uvažio, pobijanu presudu preinačio u dijelu koji se odnosi na dosuđene kamate na način što apelantu na iznose plaća i otpremnine zakonske zatezne kamate teku od podnošenja tužbe, od 11. septembra 2002. godine, pa do 28. novembra 2004. godine. U obrazloženju presude Kantonalni sud je istakao da, u skladu sa odredbom člana 277. Zakona o obaveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Odredbama člana 279. stav 3. ZOO propisano je da na povremena dospjela novčana davanja zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Pošto je tužba podnesena 11. septembra 2002. godine, to apelantu pripadaju kamate od dana podnošenja tužbe, a prestaju teći 28. novembra 2004. godine, zato što je odredbama člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH (stupio na snagu 6. jula 2006. godine) propisano da se kamata na opće obaveze iz člana 4. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH otpisuje od dana stupanja na snagu osnovnog zakona. Pošto je osnovni zakon stupio na snagu 28. novembra 2004. godine, to je osnovan žalbeni navod u odnosu na dosuđene kamate zbog čega je prvostepenu presudu preinačio.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


8. Apelant navodi da mu je presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, budući da je nejasno na osnovu čega je Kantonalni sud utvrdio da njegovo potraživanje predstavlja unutrašnji dug, zbog čega je neosnovano odbijen i njegov zahtjev za isplatu kamata na osnovni dug. Iako bi se prihvatilo da se na ovaj sporni odnos treba da primijene odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH, te odredbe Kantonalni sud nije mogao primijeniti ako je uočio da su protivne Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji. Dakle, Kantonalni sud je trebalo da obaveže tuženu da apelantu isplati zatezne kamate u skladu sa članom 1. Zakona o visini stope zatezne kamate u visini od 12 %, i to od dana kada je tužena pala u docnju, pa do isplate, kako je on to i zahtijevao. Zbog opreza, apelant je istakao da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH propisano da se kamata za opće obaveze isplaćuje po stopi od 2,5 %, a ne da se ne isplaćuje nikako. Povredu ostalih prava apelant je, također, obrazložio proizvoljnom primjenom materijalnog prava, ističući da redovni sudovi u FBiH imaju različitu praksu u pogledu rješavanja potpuno istih zahtjeva (apelant je dostavio presude Kantonalnog suda iz 2005. godine, od 13. aprila 2006. godine, od 20. marta 2007. godine i 24. maja 2007. godine).

b) Odgovor na apelaciju


9. Kantonalni sud je istakao da apelacija nije osnovana, te predložio da se odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi


10. Zakon o obaveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine FBiH" broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

III. Zatezna kamata

Kad se duguje

Član 277.

Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje uz glavnicu i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

Kamata na kamatu

Član 279.

(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu, kao i na druga povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.

(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu.

(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Kad dužnik dolazi u docnju

Član 324.

(1) Dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje.

(2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjene obaveze.

11. U Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 66/04, 49/05, 35/06, 31/08, 32/09, 65/09 i 42/11) relevantne odredbe glase 1 @@*:

Član 4. stav 1. tačka 4.

Opće obaveze iz člana 3. ovog Zakona su dugovi Federacije nastali u periodu od 1. aprila 1996. do 31. decembra 2002. godine i sastoje se od sljedećih obaveza:

[...]

4. obaveze na osnovi neisplaćenih plaća i dodatka Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije u iznosu od 37,5 miliona KM.

[...].

Član 5. st. 1. i 2. tačka 4.

Federacija će izmiriti opće obaveze iz člana 4. ovog Zakona u gotovini i otpisivanjem.

Isplata u gotovini u maksimalnom iznosu od 219,5 miliona KM bit će izvršena, i to:

[...]

4) neisplaćene neto plaće i naknade zaposlenika Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije u iznosu od 37,5 miliona KM.

[...].

Član 6.

Konačnu pojedinačnu verifikaciju obaveza iz člana 5. stav 2. tačka 3. ovog Zakona izvršit će komisija koju imenuje Vlada Federacije.

Kamata za opće obaveze iz člana 4. zakona, za period od dana stupanja na snagu osnovnog zakona do konačne isplate, otpisuje se.

Izuzetno od odredbi prethodnog stava ovog člana, kamata za opće obaveze dodijeljena u izvršnoj odluci donesenoj u sudskom i upravnom postupku od dana izvršnosti te odluke do dana konačne isplate, isplaćuje se po stopi od 2,5 %.

Vlada Federacije će, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti podzakonski akt kojim će detaljnije propisati proceduru, kao i nadležni organ koji će provesti postupak izračunavanja kamate koja se otpisuje, odnosno koja se obračunava po stopi od 2,5%.

12. U Odluci o procedurama i postupku izračunavanja kamate za dio općih obaveza ("Službene novine FBiH" br. 77/06 i 43/07) relevantne tačke glase 2 @@*:

I.


Ovom Odlukom propisuju se procedure, način i rokovi obračunavanja kamate na dio općih obaveza utvrđenih Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon) i mjerodavna finansijska organizacija koja će vršiti obračun kamata.

II.


Kamate po osnovi neplaćenih obaveza prema dobavljačima za robe, materijale i usluge i po osnovi neisplaćenih neto plaća i naknada iz člana 5. stav 2. tač. 3. i 4. Zakona, dodijeljene u izvršnoj odluci donesenoj u sudskom i upravnom postupku od dana izvršnosti te odluke do dana konačne isplate isplaćuje se po stopi od 2,5%.

III.


Glavnica za obračun kamate je iznos utvrđen u izvršnoj sudskoj odluci, odnosno rješenju mjerodavnog organa.

IV.


Kamatu obračunava depozitna banka preko koje se vrši izmirenje opće obaveze iz tačke II ove Odluke. Obračun se vrši metodom prostog kamatnog računa.

V.


Izmirenje duga (glavnica uvećana za obračunate kamate) banka će vršiti po nalogu Federalnog ministarstva finansija uz dostavljeni spisak korisnika.

[...].

VI. Dopustivost


13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 58 0 P 015719 08 Gž od 15. januara 2009. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 4. februara 2009. godine, a apelacija je podnesena 19. marta 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


17. Apelant osporava presudu Kantonalnog sud tvrdeći da mu je tom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje


18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupcima.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:


1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

19. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na potraživanja iz radnog odnosa, dakle, na predmet građanskopravne prirode, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

20. Ustavni sud smatra da je prvostepeni sud dosudio apelantu zateznu kamatu na plaće za januar i februar 2001. godine, počev od 1. februara, odnosno 1. marta 2001. godine, pa do isplate, te na otpremninu počev od 1. marta 2001. godine do isplate. Međutim, Kantonalni sud je u ovom dijelu presudu preinačio tako što je dosudio apelantu zatezne kamate na plaću i otpremninu počev od 11. septembra 2002. godine, kada je apelant podnio tužbu, pa do 28. novembra 2004. godine, kada je stupio na snagu Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH. Ovakav stav Kantonalni sud je obrazložio tako što je naveo da, u skladu sa odredbom člana 277. ZOO, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Odredbama člana 279. stav 3. ZOO propisano je da na povremena dospjela novčana davanja zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Pošto je tužba podnesena 11. septembra 2002. godine, to apelantu pripadaju kamate od dana podnošenja tužbe, a prestaju teći 28. novembra 2004. godine zato što je odredbama člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH propisano da se kamata na opće obaveze iz člana 4. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH otpisuje od dana stupanja na snagu osnovnog zakona. Pošto je osnovni zakon stupio na snagu 28. novembra 2004. godine, to je osnovan žalbeni navod u odnosu na dosuđene kamate.

21. Prema mišljenju Ustavnog suda, navodi iz apelacije ukazuju da apelant proizvoljnu primjenu prava vidi u tome što je presudom Kantonalnog suda odlučeno da se zatezne kamate imaju obračunati od dana podnošenja tužbe sudu, zatim, što je utvrđeno da njegovo potraživanje predstavlja unutrašnji dug, kao i da u vezi s tim (s obzirom na to da se radi o unutrašnjem dugu) zatezne kamate prestaju teći od određenog datuma koji je propisan Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH.

22. Ustavni sud će prvo ispitati dio presude Kantonalnog suda u vezi sa početkom toka zatezne kamate na dosuđene naknade na ime plaće i otpremnine. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da je u Odluci broj AP 658/07 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 10. juna 2009. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda: http://www.ustavnisud.ba) već odlučivao o istim činjeničnim i pravnim pitanjima koja se postavljaju i u ovoj apelaciji. Ustavni sud naglašava da su u navedenoj odluci apelanti pokrenuli pitanje kršenja prava na imovinu zbog odluke sudova o početku toka zatezne kamate na potraživanja iz radnog odnosa. Ustavni sud je, razmatrajući navedenu apelaciju, između ostalog, zaključio da je, zbog odluke Kantonalnog suda da apelantima na dosuđene iznose iz radnog odnosa dosudi kamatu primjenom odredbe člana 279. stav 3. ZOO, u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate povrijeđeno ustavno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud je zaključio da je u navedenom predmetu Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo zbog čega je miješanje u pravo na imovinu bilo nezakonito u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, Ustavni sud je obrazložio da se plaća i ostala potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena davanja iz člana 372. stav 1. ZOO u vezi sa članom 279. stav 3. ZOO. Plaća i neka potraživanja iz radnog odnosa, npr., naknada za troškove prijevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesivnom obračunu i kontinuirano, a neka primanja, npr., regres, isplaćuju se godišnje. Ustavni sud je istakao da se ova potraživanja iz radnog odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru zakonskih odredaba kojima se regulira pitanje "kamate na kamatu" u članu 279. stav 3. ZOO. Plaća i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac pada u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obaveze, što je regulirano članom 277. ZOO.

23. Iako u konkretnom slučaju apelant prvenstveno ukazuje na povredu prava na pravično suđenje, Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje i na povredu prava na imovinu, dajući identične navode kao i u odnosu na pravo na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da, između ostalog, obrazlože svoje presude tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36, i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine). U konkretnom predmetu, imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u navedenoj Odluci broj AP 658/07 u odnosu na proizvoljnu primjenu prava i, prema tome, kršenje prava na imovinu, Ustavni sud smatra da je primjena zakona u konkretnom slučaju u odnosu na početak toka zatezne kamate proizvoljna, kao i zaključak o tome da su plaće povremena potraživanja. S obzirom na to da se i u predmetnom slučaju apelacija odnosi na pravo na zatezne kamate u istim činjeničnim i pravnim okolnostima kao što je bio slučaj u Odluci broj AP 658/07, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno obrazlagati proizvoljnost u kontekstu prava na pravično suđenje, nego se poziva na obrazloženje i razloge dane u Odluci broj AP 658/07, budući da se ti razlozi, mutatis mutandis, mogu primijeniti i na ovu odluku.

24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da odluka Kantonalnog suda u odnosu na primjenu odredbe člana 279. stav 3. ZOO, na osnovu koje je odlučeno o početku toka zatezne kamate, ne zadovoljava standarde člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. Ustavni sud će, dalje, ispitati apelantove navode u odnosu na dio presude Kantonalnog suda da njegovo potraživanje predstavlja unutrašnji dug, kao i da u vezi s tim (s obzirom na to da se radi o unutrašnjem dugu) zatezne kamate prestaju teći od određenog datuma koji je propisan Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH.

26. Ustavni sud smatra da odredbe člana 4. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH propisuju: Opće obaveze iz člana 3. ovog Zakona su dugovi Federacije nastali u periodu od 1. aprila 1996. do 31. decembra 2002. godine i sastoje se od sljedećih obaveza, 4. neisplaćene neto plaće i naknade zaposlenika Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije u iznosu od 37,5 miliona KM. Iz pobijanih presuda slijedi da su apelantova potraživanja nastala tokom 2001. godine, tako da je nesporno da apelantovo potraživanje predstavlja unutrašnji dug u smislu odredaba člana 4. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH. Stoga, Ustavni sud smatra da relevantno pravo nije proizvoljno primijenjeno u dijelu presude Kantonalnog suda prema kojem apelantova potraživanja spadaju u unutrašnji dug, te da su takvi apelantovi navodi apsolutno neosnovani.

27. U odnosu na dio presude Kantonalnog suda da apelantu zatezne kamate prestaju teći 28. novembra 2004. godine, u smislu člana 6. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH, računajući od dana kada je stupio na snagu Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH, Ustavni sud smatra da odredbe člana 6. st. 2. i 3. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH propisuju: Kamata za opće obaveze iz člana 4. zakona, za period od dana stupanja na snagu osnovnog zakona do konačne isplate, otpisuje se. Izuzetno od odredbi prethodnog stava ovog člana, kamata za opće obaveze dodijeljena u izvršnoj odluci donesenoj u sudskom i upravnom postupku od dana izvršnosti te odluke do dana konačne isplate, isplaćuje se po stopi od 2,5 %. Ustavni sud, dalje, smatra da je Vlada Federacije, u smislu člana 6. stav 4. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH, donijela Odluku o procedurama i postupku izračunavanja kamate za dio općih obaveza koja, između ostalog, propisuje: Ovom Odlukom propisuju se procedure, način i rokovi obračunavanja kamate na dio općih obaveza utvrđenih Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon) i mjerodavna finansijska organizacija koja će vršiti obračun kamata. Glavnica za obračun kamate je iznos utvrđen u izvršnoj sudskoj odluci, odnosno rješenju mjerodavnog organa. Kamatu obračunava depozitna banka preko koje se vrši izmirenje opće obaveze iz tačke II ove Odluke.

28. Ustavni sud primjećuje da citirane odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH propisuju otpis zateznih kamata na opće obaveze za period od dana stupanja na snagu osnovnog zakona do konačne isplate. Istovremeno, propisuju i izuzetak, odnosno pravo na zateznu kamatu, ali samo na dosuđenu kamatu u izvršnoj odluci od dana izvršnosti te odluke do isplate. Ustavni sud, dalje, primjećuje da Odluka o procedurama i postupku izračunavanja kamate za dio općih obaveza precizno propisuje procedure, način i rokove obračunavanja kamata, ali onih kamata koje su dodijeljene u izvršnoj odluci donesenoj u sudskom i upravnom postupku od dana izvršnosti te odluke do dana konačne isplate. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je, a kako je prethodno obrazloženo, nesporno da potraživanja koja su predmet ovog postupka predstavljaju opće obaveze, odnosno da apelant potražuje naknadu na ime plaće za mjesece koji nesporno ulaze u period propisan odredbom člana 4. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH, a kako u smislu člana 6. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH kamate na opće obaveze za period od dana stupanja na snagu osnovnog zakona do konačne isplate se otpisuju, potpuno je logično i argumentirano obrazloženje Kantonalnog suda da zatezne kamate prestaju teći 28. novembra 2004. godine, kada je stupio na snagu Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH.

29. U odnosu na apelantove tvrdnje da su sudovi donosili drugačije odluke o istom pravnom i činjeničnom pitanju, Ustavni sud smatra da je apelant predočio odluke iz ranijeg perioda, dakle, od prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH, te presude Kantonalnog suda iz 2007. godine. Međutim, nije vidljivo da li je tužena u tim predmetima žalbom ukazivala na primjenu Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH, a da Kantonalni sud te navode nije uvažio za razliku od predmetnog slučaja u kojem jeste. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ocjenjuje i ove apelantove navode kao neosnovane.

30. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da osporenom presudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na utvrđenje da apelantovo potraživanje predstavlja unutrašnji dug, kao i u odnosu na datum kada zatezne kamate na naknade plaća i otpremnine prestaju teći.

Ostali navodi


31. U vezi sa ostalim navodima, tj. o navodima o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi u vezi sa eventualnim kršenjima ovih prava zasnivaju na istim navodima koji su izneseni u vezi sa pravom na pravično suđenje. Imajući u vidu zaključke u vezi sa povredom ovog prava, Ustavni sud neće posebno razmatrati ove apelantove navode.

VIII. Zaključak


32. Ustavni sud zaključuje da je Kantonalni sud, zbog proizvoljne primjene člana 279. stav 3. ZOO, povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

33. Međutim, ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na utvrđenje da apelantovo potraživanje predstavlja unutrašnji dug, kao i u odnosu na datum kada zatezna kamata na naknade plaća i otpremnine prestaje teći u smislu Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH.

34. Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

1 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.

2 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa relevantnim izmjenama i dopunama Odluke o procedurama i postupku izračunavanja kamate za dio općih obaveza. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!