Službeni glasnik BiH, broj 11/14
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj
U 25/13, rješavajući zahtjev
Željka Komšića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Mirsad Ćeman, sudija
Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja
Zlatko M. Knežević, sudija
na sjednici održanoj 23. januara 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovan zahtjev
Željka Komšića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti člana 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 26/13).
Utvrđuje se da je član 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 26/13) u skladu sa čl. II/1, II/4, III/3.b) i III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 13. septembra 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 26/13, u daljnjem tekstu: Zakon o ostvarivanju prava na starosnu penziju).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) zatraženo je 1. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na zahtjev.
3. Narodna skupština je odgovor dostavila 14. oktobra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na zahtjev dostavljen je podnosiocu zahtjeva 28. novembra 2013. godine.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
5. Podnosilac zahtjeva smatra da član 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju, a koji glasi: Radi određivanja visine starosne penzije profesionalnog vojnog lica, osobni koeficijent se određuje od godišnjih osobnih koeficijenata za posljednjih pet godina profesionalne vojne službe, ne računajući godinu ostvarivanja prava na penziju, nije u skladu sa čl. II/1, II/4, III/3.b) i III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav BiH).
6. Podnosilac zahtjeva navodi da je Narodna skupština 30. augusta 2005. godine usvojila odluku kojom su nadležnosti Republike Srpske iz oblasti odbrane prenose na zajedničke organe i institucije BiH, kako bi se omogućilo provođenje procedura u vezi sa Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o odbrani) i Zakonom o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o službi u Oružanim snagama). Dalje, podnosilac zahtjeva ukazuje da je na osnovu čl. III/5.a) i IV/4.a) Ustava BiH Parlamentarna skupština BiH usvojila Zakon o odbrani i Zakon o službi u Oružanim snagama, kao
lex specialis, kojim je uređena oblast odbrane u BiH i stvorena obaveza usklađivanja entitetskih zakona sa navedenim propisima. S tim u vezi, podnosilac zahtjeva ukazuje na član 82. stav 3. Zakona o odbrani ("Službeni glasnik BiH" broj 88/05) kojim je regulirano da će entitetski zakoni i podzakonski akti biti usklađeni sa odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
7. Podnosilac zahtjeva smatra da Narodna skupština usvajanjem Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju, koji u članu 8. propisuje način određivanja visine starosne penzije, nije ispoštovala odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama koje se odnose na Glavu V Penzijsko i invalidsko osiguranje vojnih lica.
8. U prilog ovoj tvrdnji podnosilac zahtjeva ističe da Zakon o ostvarivanju prava na starosnu penziju nije usklađen sa članom 47. (Prijevremena starosna penzija), članom 48. (Izuzeci za stjecanje prijevremene starosne penzije), te članom 49. (Penzijski osnov i visina penzije) Zakona o službi u Oružanim snagama. Podnosilac zahtjeva ukazuje da su u osporenom članu 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju izostavljeni st. 2. i 3. člana 49. Zakona o službi u Oružanim snagama, kojim je regulirano da se visina penzije ostvaruje u procentu od penzijskog osnova prema dužini penzijskog staža i iznosi za 20 godina 55% od penzijskog osnova, a za svaku narednu godinu uvećava se za 2% s tim da ne može biti više od 75% od penzijskog osnova (stav 2), te da penzija vojnog osiguranika (generala) iz člana 48. stav 3. Zakona iznosi 75% prosječne plaće tog vojnog osiguranika koju je ostvario u posljednjih pet godina prije godine u kojoj ostvaruje pravo na penziju (stav 3). Na temelju navedenog, podnosilac zahtjeva zaključuje da je Republika Srpska "izvršila čisto derogiranje
lex specialis Zakona o službi u Oružanim snagama, čime je dovela u diskriminirajući položaj određen broj profesionalnih vojnih lica koji ispunjavaju uvjete za starosnu penziju u 2013. godini. Zbog činjenice da član 49. Zakona o službi u Oružanim snagama nije ispoštovan u cjelini, podnosilac zahtjeva tvrdi da je došlo do umanjenja penzija profesionalnih vojnih lica iz reda srpskog naroda u RS, a što se u praksi kreće od oko 250,00 do 600,00 KM.
9. Podnosilac zahtjeva ističe da "svjesno" nije došlo do usklađivanja entitetskih zakona RS sa državnim zakonom, dok je, istovremeno, Federacija BiH svoj zakon koji regulira ovu oblast u cijelosti uskladila sa državnim zakonom. Shodno navedenom, podnosilac zahtjeva smatra da su pripadnici Oružanih snaga BiH iz reda srpskog naroda iz RS dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na svoje kolege, pripadnike Oružanih snaga BiH iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda iz Federacije BiH. Na taj način, po mišljenju podnosioca zahtjeva, stvoreno je stanje neravnopravnosti i diskriminacije u sastavu Oružanih snaga BiH, tako da su pripadnici ovih snaga iz reda srpskog naroda zbog svog nacionalnog porijekla stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na pripadnike ovih snaga iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda. Na temelju navedenog podnosilac zahtjeva zaključuje da je Narodna skupština prekršila član II/4. Ustava BiH, kao i član II/1. Ustava BiH kojim je propisano da će BiH i oba entiteta osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
10. Podnosilac zahtjeva tvrdi i da je Narodna skupština donošenjem Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju prekršila član III/3.b) i III/5.a) Ustava BiH s obzirom da je svojom odlukom entitetsku nadležnost iz oblasti odbrane prenijela na organe i institucije BiH. Najzad, podnosilac zahtjeva ukazuje da donošenjem Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju nije ispoštovana obaveza iz člana 82. stav 3. Zakona o odbrani kojim je regulirano da će entitetski zakoni i podzakonski akti biti usklađeni sa odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od njegovog stupanja na snagu.
b) Odgovor na zahtjev
11. Narodna skupština je istakla da se, po njenom mišljenju, predmetnim zahtjevom u suštini pokreće pitanje usklađenosti osporenog člana 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju sa Zakonom o službi u Oružanim snagama, a ne sa Ustavom BiH.
12. Narodna skupština smatra da je neosnovana tvrdnja podnosioca zahtjeva da je RS donošenjem Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju derogirala Zakon o službi u Oružanim snagama i Zakon o odbrani kao
lex specialis. S tim u vezi je ukazano da navedeni zakoni, ustvari, predstavljaju
legis generalis, a da bi Zakon o ostvarivanju prava na starosnu penziju, u ovoj podjeli, mogao predstavljati
lex specialis ali samo kada bi bila regulirana ista materija, a što nije slučaj. Po mišljenju Narodne skupštine, podnosilac zahtjeva spaja dvije nespojive kategorije i Ustavom BiH odvojene nadležnosti. U vezi s tim je ukazano da je članom III/5.a) Ustava BiH, na koji ukazuje podnosilac zahtjeva, regulirano da će BiH preuzeti i druge nadležnosti o kojim se dogovore entiteti i to za poslove predviđene aneksima 5. do 8. Općeg okvirnog sporazuma, ili koji su potrebni za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta BiH u skladu sa podjelom nadležnosti između institucija BiH, te da se po potrebi mogu formirati i dodatne institucije za obavljanje preuzetih nadležnosti. Dalje, ukazano je da je nesporno da je RS nadležnosti iz oblasti odbrane, u skladu sa navedenom ustavnom odredbom, prenijela na BiH, ali da je podjednako tačno da nadležnosti iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja nikad nisu prenijete na institucije BiH. S obzirom da je materija penzijskog i invalidskog osiguranja u isključivoj nadležnosti entiteta, pozivanje podnosioca zahtjeva na čl. II/1, II/4, III/3.b) i III/5.a) Ustava BiH, po mišljenju Narodne skupštine, pogrešno je.
13. Narodna skupština ukazuje da je Zakonom o ostvarivanju prava na starosnu penziju regulirana isključivo materija koja spada u oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, te da je usvajanjem zakona materija penzioniranja vojnih lica regulirana na način primjeren Ustavu BiH, Ustavu RS, te propisima koji reguliraju penzijsko-invalidsko osiguranje u RS. Zamjena teza koju je podnosilac zahtjeva izvršio u zahtjevu, po mišljenju Narodne skupštine, ukazuje na propust učinjen usvajanjem Zakona o službi u Oružanim snagama, odnosno Glavom V ovog zakona, kojom se, protivno postojećem ustavnom ustrojstvu, zadire u oblast penzijskog i invalidskog osiguranja koja je u isključivoj nadležnosti entiteta, a čime je populacija vojnih osiguranika stavljena u nadređen položaj u pogledu prava na ostvarivanje starosne penzije u odnosu na ostatak populacije. Stoga, po mišljenju Narodne skupštine, ukoliko postoji pitanje neustavnosti u ovom predmetu, ono se svodi na neustavnost odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama koji je izašao izvan okvira materije koju regulira (služba u oružanim snagama), te neustavno i neosnovano ušao u oblast koja je u isključivoj nadležnosti entiteta. Po mišljenju Narodne skupštine, pri eventualnoj ocjeni inkompatibilnosti Zakona o službi u Oružanim snagama i Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju bilo bi potrebno najprije odgovoriti koji od ovih zakona nije u skladu sa Ustavom BiH.
14. Na osnovu navedenog, Narodna skupština je predložila da se zahtjev odbaci kao neosnovan.
15. Dalje, Narodna skupština smatra da upuštanje u meritum zahtjeva podrazumijeva ocjenu usklađenosti člana 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju sa Ustavom BiH, odnosno sistemom podjele nadležnosti između institucija BiH i entiteta, te da rezultat ove ocjene, s obzirom na već iznijete razloge, može biti samo zaključak da inkompatibilnost proizlazi iz činjenice da su odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama kojim se reguliraju pitanja iz penzijskog i invalidskog osiguranja vojnih osiguranika u neskladu sa ustavnom podjelom nadležnosti.
16. S tim u vezi, Narodna skupština je ukazala na član III/5.a) Ustava BiH kojim je određeno koje nadležnosti mogu biti preuzete uz saglasnost entiteta, te da se po potrebi mogu formirati i nove institucije za obavljanje ovih nadležnosti. Po mišljenju Narodne skupštine, Zakon o službi u Oružanim snagama, regulirajući oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, ne samo da ignorira ustavne odredbe o podjeli nadležnosti već potpuno ignorira i obavezu iz navedene ustavne odredbe o formiranju institucija za obavljanje preuzetih nadležnosti, kao i činjenicu da se sva finansijska davanja, uključujući i penzije, isplaćuju iz sredstava entitetskih fondova penzijskog i invalidskog osiguranja. Po mišljenju Narodne skupštine, kreiran je pravni paradoks prema kom se samo prava koja se tiču pojedinca prenose na institucije BiH, dok za pitanje konstituiranja obaveza entitetskih vlasti i dalje ostaju mjerodavni propisi entiteta u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja.
17. Narodna skupština je ocijenila neosnovanim i navode podnosioca zahtjeva da osporeni član 8. Zakona o priznavanju prava na starosnu penziju za rezultat ima diskriminaciju pripadnika Oružanih snaga BiH iz reda srpskog naroda u odnosu na pripadnike istih snaga iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda, suprotno članu II/1. i II/4. Ustava BiH. S tim u vezi je najprije ukazano da se Zakon o priznavanju prava na starosnu penziju ne primjenjuje po nacionalnoj pripadnosti, već po mjestu prebivališta, i to na sva penzionirana profesionalna vojna lica koja su trajno nastanjena u RS, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Dalje, ukazano je i na stanovište Evropskog suda u predmetu
Carson i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, a prema kom različiti iznosi penzija lica koja imaju različito prebivalište (uporedne grupe su bili penzioneri Velike Britanije ali sa mjestom prebivališta u Velikoj Britaniji i oni koji žive van njene teritorije) ne rezultira diskriminacijom s obzirom na to da se navedene grupe ne mogu ni porediti, zbog različite ekonomske moći država u kojim žive. Također, ukazano je da je u navedenoj presudi Evropski sud zauzeo stav da su sistemi penzionih i socijalnih beneficija neodvojivo vezani za ekonomsku moć i životni standard poretka koji finansijski osigurava ova davanja, te da su pitanja penzijskog osiguranja primarno regulirana tako da "udovolje životnim potrebama pojedinaca u odnosu na njihovo mjesto življenja" i "u skladu sa životnim standardom okruženja". Po mišljenju Narodne skupštine, kada se ovi stavovi dovedu u vezu sa predmetnim zahtjevom, proizlazi da je opravdano da visina penzijskih davanja penzionerima koji žive na teritoriji RS budu određena u skladu sa finansijskim mogućnostima entitetskog penzionog fonda, te da nema diskriminacije pripadnika Oružanih snaga koji žive na teritoriji RS u odnosu na pripadnike istih snaga koji žive na teritoriji Federacije BiH, jer i jedni i drugi uživaju primanja u skladu sa ekonomskim mogućnostima i standardima življenja, odnosno sredstvima koja im može osigurati entitetski fond penzijskog i invalidskog osiguranja. Najzad, shodno navedenim stavovima Evropskog suda, različita primanja po istom (penzionom) osnovu pojedinaca koji žive u okviru poredaka sa različitim životnim standardom i visinom životnih troškova predstavljaju objektivnu i racionalnu opravdanost različitog tretmana, te su kao takvi faktori koji imaju pravno utemeljenje i ne mogu biti smatrani osnovom diskriminacije.
IV. Relevantni propisi
18. Zakon o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 88/05, 53/07, 59/09, 74/10 i 42/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Predmet zakona
Ovim Zakonom uređuju se: služba u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Oružane snage), sastav Oružanih snaga, prijem u službu, prava i obaveze lica na službi u Oružanim snagama, status lica tokom službe, sistem klasificiranja ljudstva, ocjene, unapređenja, upravljanje evidencijom personala i karijerom vojnih lica, činovi i oznake u Oružanim snagama, standardi ponašanja i druga statusna pitanja lica na službi u Oružanim snagama.
Član 47.
(Prijevremena starosna penzija)
U slučaju racionalizacije i smanjenja brojnog stanja Oružanih snaga, vojni osiguranik iz člana 44. ovog zakona stiče pravo na prijevremenu starosnu penziju kada navrši 45 godina života i najmanje 20 godina penzijskog staža, na prijedlog Ministarstva odbrane BiH.
Član 48.
(Izuzeci za sticanje prijevremene i starosne penzije)
(1) Izuzetno, na prijedlog Ministarstva odbrane BiH, lice stiče uslove za prijevremenu starosnu penziju, prema odluci Predsjedništva, ako ima najmanje 20 godina penzijskog staža i čin brigadira, bez obzira na godine starosti.
(2) Izuzetno, na prijedlog Ministarstva odbrane BiH, lice stiče uslove za starosnu penziju, prema odluci Predsjedništva, ako ima čin generala, bez obzira na godine starosti i godine penzijskog staža.
(3) Izuzetno, na prijedlog Ministarstva odbrane BiH, lice stiče uslove za starosnu penziju, prema odluci Predsjedništva, ako je u vrijeme rata vršio funkciju komandanta brigade-puka ili funkciju komandanta višeg ranga najmanje 12 mjeseci.
(4) Izuzetno, na prijedlog Ministarstva odbrane BiH, pravo na prijevremenu starosnu penziju stiče, bez obzira na godine života i penzijskog staža, vojnik koji je najmanje dvije godine do 23.12.1995. godine bio pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskog vijeća odbrane ili Vojske Republike Srpske, a koji se na dan 1.1.2010. godine nalazio u vojnoj službi, te mu, zbog nemogućnosti produženja, služba prestaje u skladu s ovim zakonom.
Član 48a.
(Posebna prava na status i primanja)
(1) Izuzetno, na prijedlog Ministarstva odbrane, vojnik koji je najmanje dvije godine do 23.12.1995. bio pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine ili Hrvatskog vijeća odbrane ili Vojske Republike Srpske, a koji je na dan 1.1.2010. bio u vojnoj službi, i kojem, shodno članu 101. stav (1) tačka c) ovog zakona, služba prestaje, u skladu s ovim zakonom ima pravo na status i primanja po tom osnovu, na način kako su ta prava entitetskim propisima regulirana za srodne kategorije.
(2) Visinu i način isplate naknada iz stava (1) ovog člana utvrđuju entitetski nadležni organi u skladu s propisima kojima se reguliraju ova prava za srodne kategorije.
(3) Sredstva za naknade iz stava (1) ovog člana osiguravaju entiteti u skladu s propisima kojima se regulira ova oblast u Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine.
(4) Sva prava koja su ostvarivala lica u skladu s dosadašnjom odredbom člana 48. stav (4) prestaju da važe danom primjene ovog zakona.
Član 49.
(Penzijski osnov i visina penzije)
(1) Penzijski osnov za sticanje prava na penziju utvrđuje se od mjesečnog prosjeka nevalorizovanih plata ostvarenih u poslednjih pet godina prije godine u kojoj se ostvaruje pravo na penziju.
(2) Visina penzije ostvaruje se u procentu od penzijskog osnova prema dužini penzijskog staža i iznosi za 20 godina 55% od penzijskog osnova, a za svaku narednu navršenu godinu uvećava se za 2%, s tim da ne može iznositi više od 75% od penzijskog osnova.
(3) Penzija vojnog osiguranika (generala) iz člana 48. stav (3) ovog zakona iznosi 75% prosječne plate tog vojnog osiguranika koju je ostvario u poslednjih pet godina prije godine u kojoj ostvaruje pravo na penziju.
Član 53.
(Obezbjeđenje finansijskih sredstava)
(1) Sredstva potrebna za ostvarivanje prava utvrđenih u ovoj glavi ovog zakona obezbjeđuju se iz doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje vojnih osiguranika, u skladu sa važećim zakonskim propisima, i iz budžeta.
Član 54.
(Rješavanje ostalih pitanja)
Na sva pitanja iz penzijskog osiguranja koja nisu uređena ovim zakonom primjenjivaće se odredbe entitetskih zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
19. Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 88/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(Predmet zakona)
(1) Ovim zakonom reguliše se jedinstveni odbrambeni sistem Bosne i Hercegovine, uspostavlja se i definiše lanac komandovanja i uloga svih elementa kako bi Bosna i Hercegovina imala pun kapacitet u civilnom nadzoru i zaštiti suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Zakon utvrđuje prava, dužnosti i postupke institucija Bosne i Hercegovine, Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Oružane snage) i entitetskih organa za odbranu suvereniteta i teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine kao i pružanja pomoći civilnim vlastima.
Član 82.
(Stavljanje zakonskih propisa van snage)
(1) Entititeski parlamenti donijet će zakone kojima će se 1. januara 2006. staviti van snage Zakon o odbrani Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 21/96, 46/01 i 33/04), Zakon o vojsci Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske",br. 31/96, 46/01 i 33/04), Zakon o odbrani Federacije BiH ("Službene novine FBiH", br. 34/04) i Zakon o službi u Vojsci FBiH ("Službene novine FBiH", br. 34/04).
(2) Drugi državni i entitetski zakoni i podzakonski akti koji zadiru u pitanja iz oblasti odbrane uskladit će se s odredbama ovog zakona. U slučaju da je bilo koji entitetski zakon ili podzakonski akt u suprotnosti s odredbama ovog zakona, odredbe ovog zakona imaju prednost, a nedosljedne odredbe entitetskog zakona ili podzakonskog akta neće biti pravosnažne ni važeće.
(3) Entitetski zakoni i podzakonski akti bit će usklađeni s odredbama ovog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
20. Zakon o ostvarivanju prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica ("Službeni glasnik RS" broj 26/13) u relevntnom dijelu glasi:
Član 8.
Radi određivanja visine starosne penzije profesionalnog vojnog lica, osobni koeficijent se određuje od godišnjih osobnih koeficijenata za poslednjih pet godina profesionalne vojne službe, ne računajući godinu ostvarivanja prava na penziju.
V. Dopustivost
21. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud polazi od odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to pitanje:
- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
22. Ustavni sud zapaža da je zahtjev podnio predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, što znači da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.
VI. Meritum
a) Ocjena ustavnosti člana 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju u odnosu na član II/1. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine
24. Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Član II
1. Ljudska prava
Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. (…)
4. Nediskriminacija
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
25. Ustavni sud primjećuje da podnosilac zahtjeva odredbe člana 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju u kontekstu njihovog osporavanja u odnosu na odredbe člana II/1. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine poredi isključivo sa zakonskim rješenjima iz Zakona o službi u Oružanim snagama. Podnosilac zahtjeva tvrdi da je osporenim članom 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju prekršen član II/1. i II/4. Ustava BiH. U prilog ovoj tvrdnji podnosilac zahtjeva je istakao da Narodna skupština donošenjem Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju nije ispoštovala odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama koje se odnose na Glavu V - Penzijsko i invalidsko osiguranje, konkretno čl. 47, 48. i posebno član 49. ovog zakona, a zbog čega pripadnici Oružanih snaga iz RS imaju manje penzije. Po mišljenju podnosioca zahtjeva, ovo je imalo kao rezultat dovođenje u neravnopravan položaj pripadnika Oružanih snaga iz reda srpskog naroda iz Republike Srpske u odnosu na njihove kolege pripadnike Oružanih snaga BiH iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda iz Federacije BiH, koja je u potpunosti uskladila svoje propise sa navedenim zakonom. Na taj način, prema tvrdnjama podnosioca zahtjeva, stvorena je neravnopravnost i diskriminacija unutar Oružanih snaga, jer su pripadnici Oružanih snaga iz reda srpskog naroda zbog svog nacionalnog porijekla stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na svoje kolege iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda iz Federacije BiH.
26. Narodna skupština je u odgovoru na zahtjev, pored ostalog, istakla da se Zakon o ostvarivanju prava na starosnu penziju, uključujući i osporeni član 8, ne primjenjuje prema nacionalnoj pripadnosti nego s obzirom na mjesto prebivališta profesionalnih vojnih lica koja su trajno nastanjenа u RS i koja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju kod Fonda PIORS, te da ova lica uživaju primanja u skladu sa ekonomskim mogućnostima i standardima življenja, odnosno sredstvima koja im može osigurati Fond PIORS, kao što je slučaj i sa pripadnicima Oružanih snaga koji imaju mjesto prebivališta u Federaciji BiH i ova prava ostvaruju kod Fonda PIOFBiH.
27. Ustavni sud primjećuje da se podnosilac zahtjeva poziva na član II/1. Ustava BiH kojim je regulirano da će Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, ali pri tome ne navodi koja prava ili slobode garantirane Ustavom BiH ili međunarodnim dokumentima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini su dovedena u pitanje osporenim članom 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju. S obzirom da podnosilac zahtjeva ne navodi u odnosu na koje pravo ili slobodu je osporenim članom 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju prekršena obaveza iz člana II/1. Ustava BiH, te imajući u vidu da visina penzije, sama po sebi, nije garantirana niti jednim od prava i sloboda iz Ustava BiH ili međunarodnih dokumenata koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud neće detaljnije razmatrati ove navode jer smatra da su isti neosnovani.
28. Dalje, podnosilac zahtjeva se pozvao na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava BiH. U vezi s tim je istakao da je uspostavljena diskriminacija po etničkoj pripadnosti pripadnika Oružanih snaga iz reda srpskog naroda iz Republike Srpske u odnosu na njihove kolege pripadnike Oružanih snaga iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda iz Federacije BiH. Pri tome podnosilac zahtjeva, kao ni u pogledu člana II/1. Ustava BiH, nije naveo u odnosu na koje pravo iz Ustava BiH, odnosno pravo iz dokumenta iz Aneksa I uz Ustav BiH smatra da postoji diskriminacija po etničkoj pripadnosti pripadnika Oružanih snaga iz reda srpskog naroda iz RS u odnosu na njihove kolege, pripadnike Oružanih snaga iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda iz Federacije BiH.
29. Ustavni sud podsjeća da diskriminacija po etničkoj osnovi predstavlja poseban vid rasne diskriminacije koja se odnosi na svako razlikovanje, isključenje, ograničenje ili davanje prednosti koje ima za svrhu ili za rezultat da naruši ili da kompromitira priznavanje, uživanje ili vršenje, pod jednakim uvjetima
, prava čovjeka i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili u svakoj drugoj oblasti javnog života. Kao što je već ukazano u ovoj odluci, visina penzije, sama po sebi, ne predstavlja pravo ili slobodu koje je zaštićeno Ustavom BiH ili nekim od međunarodnih dokumenata koji se primjenjuju u BiH. Shodno navedenom, i za ovaj dio navoda podnosioca zahtjeva mogao bi vrijediti isti zaključak kao i u odnosu na član II/1. Ustava BiH.
30. Međutim, s obzirom na to da je podnosilac zahtjeva, ipak, ukazao na diskriminaciju po etničkoj pripadnosti, Ustavni sud smatra potrebnim ukazati da je oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, u skladu sa članom III Ustava BiH u nadležnosti entiteta. Shodno navedenom, prava u ovoj oblasti se ostvaruju kod entitetskih fondova PIO kod kojih je lice obavezno osigurano, a po principu mjesta prebivališta. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da se osporeni član 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju, a shodno članu 1. istog zakona, primjenjuje na vojne osiguranike koji su obavezno osigurani kod Fonda PIORS s obzirom na mjesto prebivališta, a ne zbog činjenice da su "pripadnici Oružanih snaga iz reda srpskog naroda iz RS", kako to tvrdi podnosilac zahtjeva. Dalje, Ustavni sud primjećuje da ovaj princip prepoznaje i sam Zakon o Oružanim snagama. Tako je članom 48.a Zakona o službi u Oružanim snagama određeno da vojnik koji je najmanje dvije godine do 23.12.1995. bio pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine ili Hrvatskog vijeća obrane ili Vojske Republike Srpske, a koji je na 1.1.2010. bio u vojnoj službi, i kojem, shodno članu 101. stav (1) tačka c) ovog zakona, služba prestaje, u skladu sa ovim zakonom, ima pravo na status i primanja po tom osnovu na način kako su ta prava entitetskim propisima regulirana za srodne kategorije, da visinu primanja utvrđuju nadležni entitetski organi u skladu sa svojim propisima, te najzad da sredstva za ostvarivanje ovih prava u potpunosti osiguravaju entiteti u svojim budžetima. Ustavni sud ukazuje da ovom odredbom (član 48.a Zakona o službi u Oružanim snagama) nije propisana i obaveza entiteta da moraju nužno osigurati isti iznos penzije za navedenu kategoriju. Imajući u vidu navedeno, te da ni Zakon o službi u Oružanim snagama u Glavi V, odnosno čl. 47, 48. i 49. Zakona, a na što izričito ukazuje podnosilac zahtjeva, ne propisuje obavezu entiteta kod čijih fondova penzijskog i invalidskog osiguranja pripadnici Oružanih snaga, s obzirom na mjesto prebivališta, ostvaruju prava u ovoj oblasti, da moraju osigurati isti iznos penzije za vojne osiguranike. Ustavni sud smatra da podnosilac zahtjeva nije učinio niti vjerovatnim da postoji diskriminacija na način kako to iznosi u zahtjevu.
31. Ustavni sud smatra neosnovanim navode podnosioca zahtjeva o diskriminaciji iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
Ocjena ustavnosti člana 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju u odnosu na član III/3.b) i III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine
32. Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Član III
Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta
3. Pravni poredak i nadležnosti institucija
b) Entiteti i sve njihove administativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.
5. Dodatne nadležnosti
a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5 - 8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavi-snosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.
33. U prilog tvrdnji da je osporeni član 8. u suprotnosti sa članom III/3.b) i III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine podnosilac zahtjeva je istakao da je donošenjem Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju Narodna skupština prekršila citirane odredbe Ustava BiH s obzirom na to da je svoju nadležnost iz odbrane prenijela na organe i institucije BiH, te da je članom 82. Zakona o odbrani regulirano da će svi zakoni i podzakonski akti entiteta biti usklađeni sa odredbama ovog zakona, a što donošenjem Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju nije učinjeno.
34. U odgovoru na zahtjev Narodna skupština ne osporava da su poslovi odbrane u skladu sa članom III/5.a) Ustava BiH prenijeti na državu BiH, ali smatra da poslovi penzijskog i invalidskog osiguranja, koji u skladu sa članom III Ustava BiH potpadaju pod nadležnosti entiteta, nisu prenijeti na državu BiH. U vezi s tim, Narodna skupština, pored ostalog, ukazuje da podnosilac zahtjeva zanemaruje da je članom III/5.a) Ustava BiH regulirano da će u slučaju prenosa nadležnosti po potrebi biti osnovane nove institucije za obavljanje prenijetih nadležnosti, a da to nije slučaj sa penzijskim i invalidskim osiguranjem.
35. Ustavni sud podsjeća da je u Bosni i Hercegovini provedena reforma u oblasti odbrane na temelju saglasne odluke oba entiteta, u smislu člana III/5.a) Ustava BiH da svoje nadležnosti u oblasti odbrane prenesu na državu Bosnu i Hercegovinu. U svrhu realizacije ovog procesa, Parlamentarna skupština je, na osnovu člana IV/4.a) Ustava BiH, donijela i Zakon o odbrani.
36. Ustavni sud primjećuje da podnosilac zahtjeva smatra da materija regulirana članom 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju predstavlja pitanje iz oblasti odbrane koje je prenijeto na institucije BiH i koje u skladu sa članom 82. Zakona o odbrani mora biti uređeno u skladu sa ovim zakonom.
37. Ustavni sud primjećuje da član 1. Zakona o odbrani kao predmet reguliranja ovim zakonom određuje: jedinstveni odbrambeni sistem Bosne i Hercegovine, uspostavlja i definira lanac komandovanja i ulogu svih elemenata kako bi Bosna i Hercegovina imala pun kapacitet u civilnom nadzoru i zaštiti suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, utvrđuje prava, dužnosti i postupke institucija Bosne i Hercegovine, Oružanih snaga i entitetskih organa za odbranu suvereniteta i teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, kao i pružanja pomoći civilnim vlastima. Iz navedene zakonske odredbe, kao ni iz bilo koje druge odredbe ovog zakona, ne može se zaključiti da je pitanje visine starosne penzije vojnih osiguranika određeno kao pitanje koje zadire u oblast odbrane, da je kao takvo regulirano ovim zakonom, pa da, shodno članu 82. Zakona o odbrani, postoji obaveza entiteta da ga usklade sa ovim zakonom. U tom smislu, ne može se prihvatiti tvrdnja podnosioca zahtjeva da je osporenim članom 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju regulirano bilo koje pitanje iz oblasti odbrane koje je, u skladu sa članom III/5.a) Ustava BiH, prenijeto u nadležnost institucija BiH.
39. Dalje, iz navoda podnosioca zahtjeva proizlazi da smatra da je prekršen član III/3.b) Ustava BiH jer je, po njegovom mišljenju, osporeni član 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju u suprotnosti sa obavezom iz člana 82. Zakona o odbrani.
40. Ustavni sud podsjeća da je članom III/3.b) Ustava BiH propisana obaveza za entitete da u potpunosti poštuju Ustav BiH, kao i odluke institucija BiH. U ovoj odluci je već ukazano da je Zakon o odbrani donijela Parlamentarna skupština BiH na temelju člana IV/4.a) Ustava BiH, a nakon što su entiteti, na temelju člana III/5.a) Ustava BiH, nadležnost u oblasti odbrane prenijeli na državu BiH. Shodno navedenom, Zakon o odbrani predstavlja odluku institucija BiH u smislu člana III/3.b) Ustava BiH koju su entiteti obavezni u potpunosti poštivati.
41. Dalje, Ustavni sud podsjeća na svoj stav da "donošenje entitetskih zakona suprotno proceduri koja je propisana državnim zakonima pokreće pitanje ustavnosti takvih zakona u smislu odredaba člana III/3.b) Ustava BiH, te da se obaveze koje nameću državni zakoni moraju poštivati" (vidi,
mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U 14/04 od 29. oktobra 2010. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 23/05). Dalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav da se "zakoni Bosne i Hercegovine koje je usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine smatraju [...] 'odlukama institucija Bosne i Hercegovine' iz člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te donošenje zakona od entitetā ili drugih administrativnih jedinica u Bosni i Hercegovini suprotno proceduri koju propisuju državni zakoni može dovesti u pitanje poštivanje odredaba člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojima su entiteti i druge administrativne jedinice u Bosni i Hercegovini dužni da se pridržavaju, između ostalog, (i) odluka institucija Bosne i Hercegovine. Kada bi se smatralo suprotno, osim što bi se u potpunosti doveo u pitanje autoritet institucija Bosne i Hercegovine, doveo bi se u pitanje i princip iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem će 'Bosna i Hercegovina biti demokratska država koja će funkcionirati prema slovu zakona...' Dakle, entiteti (ili druge administrativne jedinice Bosne i Hercegovine) moraju poštivati obaveze koje im se nalažu zakonima koje su donijele institucije Bosne i Hercegovine. Činjenica da te obaveze nisu ispoštovane može dovesti do kršenja odredaba Ustava Bosne i Hercegovine" (vidi,
mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U 2/11 od 27. maja 2011. godine, tačka 52, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/11).
42. Rukovodeći se navedenim stavovima, Ustavni sud će ispitati da li osporene odredbe člana 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju ne poštuju obavezu koja se nameće članom 82. Zakona o odbrani (na koji član ukazuje podnosilac zahtjeva), te da li se time krši (i) član III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine na način da odredbe entitetskog zakona ne poštuju odredbe državnog zakona, koji je odluka institucija u smislu citiranog člana iz Ustava Bosne i Hercegovine..
43. Ustavni sud ukazuje da je članom 82. Zakona o odbrani određeno da svi drugi državni i entitetski zakoni i podzakonski akti koji zadiru u oblast odbrane moraju biti usklađeni sa ovim zakonom, odnosno da će, u slučaju neusklađenosti, prioritet imati odredbe Zakona o odbrani. Ustavni sud napominje da je u ovoj odluci već ukazano da pitanje visine penzije koje regulira osporeni član 8. Zakona o ostvarivanju prava na satrosnu penziju ne predstavlja pitanje iz oblasti odbrane u smislu Zakona o odbrani na koje se odnosi obaveza iz člana 82. Zakona o odbrani. Stoga, osporeni član 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju ne dovodi u pitanje obavezu entiteta (konkretno Republike Srpske) da svoje zakone usklade sa Zakonom o odbrani, jer materija koja je regulirana osporenom zakonskom odredbom nije materija koja je regulirana Zakonom o odbrani. Prema tome, neosnovane su tvrdnje podnosioca zahtjeva da su osporene zakonske odredbe u suprotnosti sa članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, jer iz svega navedenog proizlazi da se ne dovodi u pitanje poštivanje Zakona o odbrani, koji je u smislu citirane ustavne odredbe odluka institucija Bosne i Hercegovine.
VIII. Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da član 8. Zakona o ostvarivanju prava na starosnu penziju profesionalnih vojnih lica ("Službeni glasnik RS" broj 26/13) nije u suprotnosti sa čl. II/1, II/4, III/3.b) i III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
45. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.