Službeni glasnik BiH, broj 79/11
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj
AP 2590/08, rješavajući apelaciju
Mehmeda Mahmutovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 1. i 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05,64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija
Mehmeda Mahmutovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu pod brojem 20 0 P 003686 04 P.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 20 0 P 003686 04 P, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da
Mehmedu Mahmutoviću, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona i Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija
Mehmeda Mahmutovića, podnesena zbog povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mehmed Mahmutović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokatica iz Cazina, podnio je 25. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 P 003686 04 P (raniji broj P-79/04) koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva i uknjižbu.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 3. septembra 2008. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 3. oktobra 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na traženje Ustavnog suda Općinski sud je 14. oktobra 2010. godine dostavio na uvid sudski spis broj 20 0 P 003686 04 P.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 19. oktobra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je 31. marta 2004. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Sulejmana Salkića, Ibrahima Salkića, Muhameda Salkića i Šerifa Salkića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja i uknjižbe nekretnine pobliže označene u tužbi. Predmetna tužba je zavedena pod brojem P-79/04.
8. Apelant je podnescima od 21. juna 2004. godine i 2. oktobra 2006. godine urgirao postupanje suda po navedenoj tužbi tražeći zakazivanje ročišta.
9. Apelant je 30. aprila 2008. godine u smislu čl. 53. i 334. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 53/03-u daljnjem tekstu: ZPP), imajući u vidu činjenicu da je tuženi Sulejman Salkić u međuvremenu, dakle od dana podnošenja tužbe, umro, izvršio ispravku i dopunu tužbe označavanjem pravnih slijednika (zakonskih nasljednika) kao tuženih. Također, dopuna tužbe je izvršena i u odnosu na tuženog Mehmeda Salkića, budući da je njemu postavljen staratelj za poseban slučaj, jer se nalazio na nepoznatoj adresi. Apelant je ostao kod činjeničnog opisa iz ranije tužbe.
10. Apelant je podneskom od 16. juna 2008. godine dalje urgirao postupanje po tužbi i zakazivanje ročišta.
11. Općinski sud je podneskom broj P-79/04 od 30. juna 2008. godine obavijestio apelanta o stanju neriješenih spisa iz ranijih godina, tj. velikom broja predmeta koji se nalaze na rješavanju.
12. Općinski sud je Rješenjem broj P-79/04 od 8. maja 2009. godine, van ročišta za raspravu, u smislu čl. 66, 334. i 336. ZPP-a zatražio od apelanta da podnijetu tužbu od 31. marta 2004. godine ispravi i uredi. Istim rješenjem apelantu je određen rok za dostavu ispravljene i dopunjene tužbe. Također je određeno da će sud tužbu odbaciti ukoliko apelant ne dostavi tužbu ili priloge u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
13. Općinski sud je 10. juna 2009. godine zaprimio ispravljenu i dopunjenu apelantovu tužbu. Međutim, nakon toga, prema stanju dokaza sudskog spisa, Općinski sud nije dalje postupao prema odredbama ZPP-a.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da je faktički i isključivi posjednik nekretnine u površini od 3.682 m�, koja je označena u tužbi podnijetoj Općinskom sudu, na osnovu kupoprodajnog ugovora sačinjenog i ovjerenog kod Općinskog suda u Cazinu pod brojem Ov: 916/03 od 4. aprila 2003. godine. Apelant je istakao da su se prodavateljice vodile kao posjednice, te kako je imao interes da bude evidentiran i kao vlasnik predmetne nekretnine podnio je tužbu Općinskom sudu. Apelant je naglasio da je tužbu podnio 31. marta 2004. godine, a da od tada sud nije poduzeo niti jednu radnju s ciljem da okonča predmet i pored brojnih urgencija za hitno zakazivanje ročišta.
15. Apelant je naveo da je na predmetnom zemljištu otpočeo gradnju sportsko-rekreacionog objekta, zbog čega je "podnio zahtjev za izdavanje urbanističke dozvole, koja mu je produžavana zbog predmetnog spora na sudu". Također je ukazao da je rješenje nadležnog organa za produženje urbanističke dozvole isteklo 10. augusta 2008. godine, a "da će zbog nerješavanja predmetne tužbe izgubiti pravo odnosno neće imati uslove za građevinsku dozvolu i da će trpiti nesagledive posljedice, pogotovo ako se ima u vidu da se radi o ogromnim ulaganjima." Nadalje, apelant je naveo da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, "vođenje postupka koje rezultira neizvjesnošću kada će o biti završen predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku". Apelant je zatražio isplatu naknade na ime nematerijalne štete te određivanje obaveze Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča konkretan predmet.
b) Odgovor na apelaciju
16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da sud ima veliki broj predmeta u radu, zbog čega je predsjednik Općinskog suda donio Odluku broj SU-551/05 od 11. oktobra 2005. godine o redoslijedu postupanja u predmetima. Također, Općinski sud je donio i Plan rješavanja starih i zaostalih predmeta suda, broj 020-0-SU-07-000140 u skladu s Uputstvom i kriterijima VSTV Bosne i Hercegovine o rješavanju navedenih predmeta. Općinski sud je istakao da konkretan predmet nema karakter prioritetnog predmeta, a da je uvođenjem u CMS (elektronsko vođenje) dobio oznaku 20 0 P 003686 04 P.
V. Relevantni propisi
17.
Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 11.
Prvostepeni postupak će se, po pravilu, sastojati od dva ročišta � jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.
Član 53. stav 1.
Parnični postupak se pokreće tužbom.
Član 60. stav 1.
Parnica počinje teći dostavom tužbe tuženom.
Član 62.
Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 94. stav 2.
(2) Glavna rasprava će se, po pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
VI. Dopustivost
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
19. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
20. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije se nalazi tek u fazi odlučivanja pred Općinskim sudom koji još nije donio odluku o apelantovom tužbenom zahtjevu, pa slijedi da je apelacija, u smislu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju preuranjena.
21. S druge strane, Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu navodeći da je tužbu u konkretnoj pravnoj stvari podnio 31. marta 2004. godine, a da od tada Općinski sud nije poduzeo niti jednu radnju s ciljem da okonča predmet i pored brojnih urgencija za hitno zakazivanje ročišta. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
23. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija u ovom dijelu nije dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
25. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Relevantni principi
28. Ustavni sud prije svega ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud,
Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
29. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud,
Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
30. Parnični postupak pokrenut je 31. marta 2004. godine, kada je apelant Općinskom sudu podnio tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva i uknjižbe. Ustavni sud zapaža da u konkretnom predmetu nije zakazano ni jedno pripremno ročište niti ročište za glavnu raspravu, te da nije donesena nikakva odluka o tužbenom zahtjevu. Prvostepeni postupak je i sada u toku, a traje od 31. marta 2004. godine, dakle, duže od šest godina, i taj period će Ustavni sud ispitati u konkretnom slučaju.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
31. U predmetnom postupku je trebalo riješiti pitanje prava apelantovog vlasništva na konkretnoj nekretnini koju je stekao na temelju pravnog posla (kupoprodajnog ugovora), te odrediti uknjižbu. Dakle, predmetni spor se ne može okarakterisati kao naročito složen.
32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je Općinskom sudu trebalo duže od pet godina da po podnesenoj tužbi poduzme zakonom propisane radnje iz prve faze postupka, tj. da donese rješenje od 8. maja 2009. godine kojim se podnijeta tužba vraća na ispravku i dopunu u odnosu na određene tužene, koji su umrli u međuvremenu, tj. od podnošenja tužbe do donošenja navedenog rješenja. Iako je apelant postupio prema uputama Općinskog suda i u dozvoljenom roku uredio tužbu 10. juna 2009. godine, Općinski sud sve do danas nije dalje poduzimao procesne radnje propisane ZPP-om. Ukupan period trajanja ovog prvostepenog postupka, u kojem ni do danas nije zakazano ni jedno pripremno ročište, iznosi skoro punih sedam godina. Ustavni sud smatra da za ovako dugo trajanje postupka u predmetu, koji se ne može okarkterisati kao naročito složen, nije ponuđeno valjano i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje, a naročito ako se ima u vidu značaj koji je ovaj postupak ima za apelanta. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju pravdao velikim brojem neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud,
Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj
AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
33. Ustavni sud preopterećenost sudstva, na koju se pozvao Općinski sud, generalno, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države ugovornice Evropske konvencije, kako je već rečeno, dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava,
Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32; vidi odluke Ustavnog suda broj
AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25; broj
AP 505/04 od 15. juna 2005. godine, tačka 31). U konkretnom predmetu Općinski sud nije obrazložio da li je poduzeo konkretne mjere s ciljem da poboljša rješavanje ne samo velikog broja predmeta hitne prirode, već i drugih predmeta, posebno onih u kojima su se zakonom propisani rokovi postupanja, čak iz prve faze postupka, odavno istekli. Stoga, Ustavni sud ne može prihvatiti općenit navod o velikom broju predmeta, a da pri tom ne uoči namjeru i konkretan rad nadležnog organa u rješavanju protiv navedenih problema.
34. Osim toga, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogao utvrditi eventualan apelantov doprinos ukupnoj dužini postupka. Naprotiv, evidentno je da je apelant 2004, 2006. i 2008. godine urgirao da Općinski sud postupa u prvostepenom postupku.
35. S obzirom na činjenicu da Općinski sud kao nadležan prvostepeni sud u periodu od skoro punih sedam godina nije zakazao ni jedno pripremno ročište s ciljem da donese odluku o tužbi za utvrđenje i uknjižbu, a imajući u vidu provedenu analizu postupka, za takvo dugo trajanje postupka odgovornost se u potpunosti može pripisati Općinskom sudu. Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Kompenzacija
36. Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
37. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM. Imajući u vidu da je navedeni postupak trajao duže od šest godina, apelantu se određuje naknada u visini od 900,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
38. Ustavni sud je zaključio da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada, nezavisno od činjenice da je apelant tužbu podnio prije skoro punih sedam godina, Općinski sud još uvijek nije tužbu dostavio tuženim na odgovor niti je u konkretnoj pravnoj stvari zakazao pripremno ročište, a za takvo postupanje nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
39. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.