Službeni glasnik BiH, broj 95/10

na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1494/08, rješavajući apelaciju Nenada Varnice i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Nenada Varnice, Aleksandra Varnice i Danijele Varnica.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci broj 71 0 P 035343 00 P koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 035343 09 Gž od 25. januara 2010. godine.

U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da Nenadu Varnici, Aleksandru Varnici i Danijeli Varnica, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od po 1.350 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod


1. Nenad Varnica, Aleksandar Varnica i Danijela Varnica (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 22. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 035343 00 P. Apelanti su 6. juna 2008. godine dopunili apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 28. maja 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Također, od Osnovnog suda je zatraženo 6. maja 2010. godine da dostavi Ustavnom sudu na uvid spis broj 71 0 P 035343 00 P.

3. Osnovni sud je 20. juna 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 25. maja 2010. godine predmetni spis.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantima 23. juna 2008. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelanti su 28. marta 2000. godine podnijeli tužbu Osnovnom sudu protiv tuženih Predraga Varnice i dr. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju, utvrđenja ništavosti testamenta i utvrđenja suvlasničkih dijelova.

7. Osnovni sud je održao 12 ročišta (30. augusta, 11. oktobra i 30. novembra 2000. godine, 30. januara, 27. marta, 6. jula i 23. oktobra 2001. godine, te 16. jula, 24. septembra, 6. novembra, 10. decembra 2002. godine i 11. februara 2003. godine). Na ročištu od 11. februara 2003. godine Osnovni sud je zaključio glavnu raspravu, ali je u toku vijećanja odlučio da ponovo otvori glavnu raspravu radi dopune postupka.

8. Apelanti su podnescima od 10. juna i 4. septembra 2003. godine, te 10. marta i 21. juna 2004. godine zatražili od Osnovnog suda da donese presudu s obzirom na to da je glavna rasprava zaključena 11. februara 2003. godine.

9. Osnovni sud je dopisom od 22. juna 2004. godine obavijestio stranke da je u toku vijećanja odlučio da se glavna rasprava ponovo otvori radi dopune postupka.

10. Apelanti su podnescima od 12. jula i 21. decembra 2004. godine, 9. marta i 13. aprila 2005. godine, 1. augusta 2006. godine, 5. januara, 7. februara, 2. aprila i 23. jula 2007. godine zatražili od Osnovnog suda da zakaže ročište u predmetnoj pravnoj stvari.

11. Osnovni sud je zakazao ročište za 16. oktobar 2008. godine, koje je odgodio jer opunomoćenik tuženih nije pristupio, a prethodno je opravdao svoj nedolazak.

12. Nakon toga, Osnovni sud je održao tri ročišta (15. decembra 2008. godine, 3. marta i 13. aprila 2009. godine).

13. Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 035343 00 P od 20. maja 2009. godine kojom je djelimično usvojen tužbeni zahtjev apelanata, protiv koje su tuženi 18. juna 2009. godine izjavili žalbu.

14. Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio Presudu broj 71 0 P 035343 09 Gž od 25. januara 2010. godine kojom je žalba djelimično uvažena, pa je prvostepena presuda djelimično preinačena, a u preostalom dijelu odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

15. Prema stanju spisa, stranke nisu izjavile reviziju protiv drugostepene presude.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije

16. Apelanti se žale da im je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti navode da je Osnovni sud 11. februara 2003. godine zaključio glavnu raspravu, a da je tek godinu i četiri mjeseca kasnije obavijestio stranke da je u toku vijećanja odlučio da ponovo otvori raspravu radi dopune postupka. Također, apelanti navode da su nakon prijema te obavijesti više puta bezuspješno podnosili urgencije Osnovnom sudu radi zakazivanja ročišta u predmetnoj pravnoj stvari. Apelanti traže naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

17. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je općepoznata činjenica da su sudije tog suda zadužene velikim brojem predmeta, tako da nije bilo moguće ažurno postupati u svim predmetima.

V. Relevantni propisi


18. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost


19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, bez obzira što je predmetni postupak okončan nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum


23. Apelanti se žale da im je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

a) Relevantni principi

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

28. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da su apelanti 28. marta 2000. godine pokrenuli predmetni postupak koji je okončan donošenjem Presude Okružnog suda broj 71 0 P 035343 09 Gž od 25. januara 2010. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je devet godina i 10 mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

30. Imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtjev, kao i činjenicu da je u predmetnom postupku učestvovalo više lica u svojstvu tužilaca i u svojstvu tuženih, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, radi o relativno složenom sudskom postupku.

31. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je predmetni postupak na dvije sudske instance trajao ukupno devet godina i 10 mjeseci, od toga pred Osnovnim sudom devet godina i dva mjeseca. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon što je održao 12 ročišta i zaključio glavnu raspravu, u toku vijećanja odlučio da se glavna rasprava ponovo otvori radi dopune postupka. Ustavni sud posebno zapaža da Osnovni sud u narednom periodu od pet godina i osam mjeseci nije preduzeo nijednu procesnu radnju radi daljnjeg vođenja postupka iako su apelanti u tom periodu više puta urgirali da se zakažu ročišta. Također, Ustavni sud ima u vidu da je Osnovni sud kao razloge za nepostupanje u predmetnom postupku naveo samo veliki broj zaduženih predmeta. Međutim, Ustavni sud je u tački 27. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije naveo bilo kakve razloge za svoju potpunu pasivnost u situaciji kada je glavna rasprava, nakon što je zaključena, ponovo otvorena, a navodi o nedovoljnom broju sudija ne mogu se, imajući u vidu citiranu praksu, prihvatiti kao odgovarajući i opravdani u konkretnom slučaju. Osim toga, Osnovni sud nije naveo ni da li je preduzeo neke mjere kako bi osigurao poštivanje prava na suđenje u razumnom roku općenito imajući u vidu problem na koji se poziva. Stoga, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je ponudio Osnovni sud ne mogu smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za potpunu neaktivnost suda u periodu od pet godina i osam mjeseci, odnosno za ukupno trajanje postupka pred tim sudom u periodu od devet godina i dva mjeseca. Što se tiče postupanja Okružnog suda, Ustavni sud ne može utvrditi bilo kakav doprinos tog suda ukupnoj dužini postupka, kao što nema ni bilo čega što bi ukazalo na bilo kakav doprinos apelanata dužini postupka.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao ukupno devet godina i 10 mjeseci, a da se ne radi o postupku koji je po samom zakonu hitne prirode, Ustavni sud smatra da apelantima na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od po 1.350 KM. Navedene iznose apelantima je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

35. Apelanti se žale da im je povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, budući da su se apelanti samo paušalno pozvali na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud neće razmatrati navode apelanata o povredi tog prava.

VIII. Zaključak


36. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je parnični postupak trajao ukupno devet godina i 10 mjeseci. Pri tome odgovornost za dužinu postupka snosi Osnovni sud u Banjoj Luci, koji u periodu od pet godina i osam mjeseci nakon što je ponovo otvorio već zaključenu glavnu raspravu nije preduzeo nijednu procesnu radnju radi vođenja i okončanja postupka, niti je ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za takvo nepostupanje.

37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!