Službeni glasnik BiH, broj 43/10
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj
AP 912/07, rješavajući apelaciju
Milorada Šipetića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija
Milorada Šipetića podnesena zbog neizvršenja Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-I-06-003354 od 7. jula 2006. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Milorad Šipetić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čačka podnio je 27. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-I-06-003354 od 7. jula 2006. godine. Apelant je dopunio apelaciju 13. aprila 2007. godine, 21. novembra 2007. godine, 18. marta 2008. godine, 21. marta 2008. godine, 7. marta 2008. godine i 19. februara 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda i učesnika u postupku M.Š zatraženo je 4. septembra da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 17. septembra 2009. godine, učesnik u postupku 24. septembra 2009. godine, dok Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 28. septembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Općinskog suda broj P-1997/03 od 24. februara 2005. godine je utvrđeno da su apelant i tužiteljica-protivtužena M.Š. u toku bračne zajednice stekli određenu imovinu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: bračna imovina), pobliže opisanu u izreci prvostepene presude. Istom presudom je utvrđeno da bračna imovina pripada svakom supružniku u omjeru po , što su oni dužni priznati i trpjeti, a sve u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom izvršenja. Sud je u toku postupka izveo veliki broj dokaza utvrdivši da su parnične stranke bračnu imovinu nesporno stekle zajednički, za vrijeme trajanja braka, i da su podjednako doprinosile sticanju te imovine.
7. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-1287/05 od 26. septembra 2005. godine žalba tužiteljice-protivtužene protiv prvostepene presude je u cijelosti odbijena, dok je apelantova žalba djelimično uvažena, prvostepena presuda u dijelu kojim je odlučeno o ofset-mašini tipa roto-print R-40 formata A-4, kao dijelu zajedničke bračne imovine, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, ukinuta, i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
8. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000066 od 26. decembra 2006. godine revizija tužiteljice protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž-1287/05 od 26. septembra 2005. godine je odbijena. Vrhovni sud je utvrdio da je neosnovan tužiteljicin revizioni prigovor da je u brak unijela posebnu imovinu - dio stana u ulici Branilaca Sarajeva broj 10, kao i da površina od 20 m tog stana, koji ima ukupnu površinu 55 m, čini posebnu imovinu (u daljnjem tekstu: predmetni stan). Kako je Vrhovni sud zaključio, Općinski i Kantonalni sud su cijenili udio svakog bračnog druga u cijeloj imovini i dali valjane razloge za odlučenje da svakom bračnom drugu pripada dio od navedene imovine (pa i predmetnog stana), što je i Vrhovni sud prihvatio. Vrhovni sud je zaključio da se revizioni navodi da je tužiteljica imala cijelo vrijeme braka plaću, vodila brigu o odgoju djeteta i cijelog domaćinstva su u nižestepenim postupcima adekvatno cijenjeni, a osim toga to su navodi činjenično-pravne prirode zbog kojih se revizija ne može izjaviti, a u skladu sa članom 240. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 53/03; u daljnjem tekstu: ZPP FBiH).
9. Apelant je kao tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje uknjižbe predmetnog stana u zemljišne knjige. Općinski sud je Rješenjem broj 065-0-I-06-003354 od 7. jula 2006. godine prijedlog usvojio i odredio predloženo izvršenje.
10. Dalje, Općinski sud je Rješenjem broj 065-0-I-06-003354 od 5. oktobra 2006. godine odbio prigovor izvršenika kao neosnovan i Rješenje Općinskog suda broj 065-0-I-06-003354 od 7. jula 2006. godine održao na snazi. Sud je utvrdio da prigovor izvršenika ne sadrži ni jedan od razloga iz člana 47. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 32/03: u daljnjem tekstu: ZIP FBiH).
11. Aktom Općinskog suda od 5. oktobra 2006. godine rješenje o izvršenju, kao i rješenje o odbijanju izvršenikovog prigovora, je dostavljeno Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda (u daljnjem tekstu: z.k. ured), odsjek KPU, koji je rješenja na provođenje zaprimio 9. oktobra 2006. godine. Z.k. ured Općinskog suda je 23. novembra 2006. godine pod brojem 065-0-Dn-I-06-006780 vratio rješenje o izvršenju kao neprovedivo, uz obrazloženje da nije jasno šta treba provesti, navodeći da su vlasnici predmetnog stana u podulošku broj 768 Općine Centar Z.S. i V.Š. sa vlasništva koje je stečeno na osnovu ugovora o poklonu između njih, kao poklonoprimaca, i učesnika u postupku M.Š.
12. Nakon toga, Rješenjem Općinskog suda broj DN I br. 866/07 od 12. marta 2007. godine odbijen je prijedlog Općinskog suda za provođenje Rješenja o izvršenju broj 065-0-I-06-003354 od 7. jula 2006. godine. Istim rješenjem je utvrđeno da se u podulošku 768 Općine Centar Sarajevo upisuje zabilježba odbijenog prijedloga. Uvidom u zemljišnu knjigu poduloška 768 Općine Centar -Sarajevo, Općinski sud je ustanovio da nije moguće izvršiti provođenje navedenog rješenja zbog toga što je izvršenik M.Š. u međuvremenu otuđila navedeni stan po osnovu darovnog ugovora zaključenog 17. marta 2005. godine i predatog na uknjižbu z.k. uredu Općinskog suda 24. aprila 2005. godine pod brojem DN I:2895/05. Navedeni upis je proveden u zemljišnoj knjizi 15. septembra 2006. godine, dakle prije nego što je Rješenje o izvršenju stiglo u z.k. ured na provođenje. Sud je zaključio da su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti za primjenu člana 43. stav 4. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 58/02 i 19/03), u kojem su predviđeni uvjeti pod kojim zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis. Naime, članom 43. stav 4. navedenog zakona je utvrđeno da zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako "postoji neka druga smetnja koja sprečava upis".
13. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-I-07-002858 od 30. januara 2008. godine usvojen je prijedlog za obustavu izvršnog postupka, pa su prema tome rješenja Općinskog suda broj 065-0-I-06-003354 od 7. jula 2006. godine, 5. oktobra 2006. godine i 31. oktobra 2006. godine stavljeni van snage. Općinski sud je utvrdio da su se stekli uvjeti iz člana 63. stav 3. ZIP-a FBiH, jer je izvršenje postalo nemoguće ili se ne može provesti. Kako je Općinski sud naveo, iz sadržaja izvršne isprave Presude Općinskog suda broj P-1997/03 od 24. februara 2005. godine se vidi da je utvrđeno da su stranke u bračnoj zajednici stekle nekretnine za koje se traži upis vlasništva sa dijelom . Dakle, radi se deklaratornoj presudi kojom se konstatuje određeno stanje i koje, kao takvo, po prirodi ne može biti predmet prinudnog izvršenja u izvršnom postupku.
14. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje broj 065-0-DN II -08-4069 od 11. marta 2008. godine kojim je odbijen zahtjev predlagača-apelanta za uknjižbu prava vlasništva na nekretnina opisanih u A listu u podulošku broj 768/1, Općina Centar, koji se odnosi na predmetni stan. U obrazloženju navedenog rješenja se navodi da učesnik u postupku, apelantova bivša supruga M.Š., nije uknjižena kao vlasnik jer je u zemljišnoj knjizi izvršen prenos prava vlasništva, zatim da postoji zabilježba spora koji se vodi kod Općinskog suda pod brojem P-1749/97 i da je upisana podnesena žalba na Rješenje broj Dn I: 866/07. Općinski sud je zaključio da se ovakvo odlučenje temelji na čl. 3. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH.
15. U međuvremenu, Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu je podiglo Optužnicu broj 056-0-Kps-08-000615 od 8. augusta 2008. godine protiv bivše apelantove supruge M.Š. zato što je, prikrivanjem činjenice da je presuda o podjeli imovine postala pravosnažna 2005. godine, navela zemljišnoknjižnog referenta da izvrši upis po darovnom ugovoru.
16. I konačno, odlučujući o žalbi tražioca izvršenja protiv Rješenja Općinskog suda broj 065-0-I-07-002858 od 30. januara 2008. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 009-0-Gž-08-001980 od 17. aprila 2008. godine kojim je žalbu tražioca izvršenja (apelanta) odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Kantonalni sud je utvrdio da je, prema stanju spisa, priloženih isprava i navoda stranaka u postupku, izvršiteljica raspolagala predmetnim stanom prije pravosnažnosti presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-1997/03 od 24. februara 2005. godine, koja je podnesena kao izvršni naslov u ovoj pravnoj stvari. Ona je, također, dostavila darovni ugovor na uknjižbu z.k. uredu Općinskog suda još 24. aprila 2005. godine, dok je apelant tražio upis predmetnog stana 22. juna 2006. godine, pa je u skladu sa odredbama člana 36. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine izvršen upis ranije podnesenog zahtjeva. U pogledu navoda tražioca izvršenja da je time izvršiteljica, apelantova bivša supruga, počinila krivično djelo, Kantonalni sud je zaključio da nije na pravilnost prvostepenog rješenja uticala činjenica da li je izvršiteljica svojim postupanjem, odnosno otuđenjem spornog stana ugovorom o poklonu, počinila krivično djelo ili ne.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant se žali da je mu je neprovođenjem Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 065-0-I-06-003354 od 7. jula 2006. godine povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i, konačno, pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine. Posebno navodi da je izvršni postupak trajao predugo, u čemu vidi posebnu povredu "razumnog roka" pravičnog suđenja. Apelant navodi da se u konkretnom slučaju radi o neizvršenju pravosnažne sudske odluke, čime se krše ustavna prava koja je naveo u apelaciji. Apelant smatra da su tim postupkom suda povrijeđeni i čl. 59, 60. i 64. Zakona o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Federacije Bosne i Hercegovine"" broj 38/05)
. Apelant dalje navodi da je 15. decembra 2006. godine od suda tražio provođenje izvršne sudske odluke, ali sud nije dozvolio da se ona provede. Kako apelant ističe, "od jednog rješenja o izvršenju sud je kasnije napravio pet odluka". On navodi da je učesnik u postupku, njegova bivša supruga, počinila krivično djelo sklapajući darovni ugovor kojim je otuđila predmet izvršenja, odnosno predmetni stan. Apelant zaključuje da promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprečava, u skladu sa članom 72. ZIP-a FBiH, da se taj postupak nastavi. Dopunama apelacije apelant je tražio hitno rješavanje njegove apelacije, smatrajući da odugovlačenje njenog rješavanja, pored navedenih ustavnih prava, dovodi i do povrede prava na odlučivanje u razumnom roku u sudskom izvršnom postupku.
b) Odgovor na apelaciju
18. Općinski sud je iznio hronologiju postupaka suda u vezi sa apelacijom, navodeći da je apelant 22. juna 2006. godine podnio prijedlog za izvršenje po osnovu izvršne isprave pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-1997/03 od 24. februara 2005. godine koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-1287/05 od 26. septembra 2005. godine u dijelu kojim je utvrđeno da su stranke u postupku u toku bračne zajednice stekl? zajedničku imovinu. Na osnovu podnesenog prijedloga, ovaj sud je Rješenjem o izvršenju broj 065-0-I-06-003354 od 7. jula 2006. godine dozvolio izvršenje. Protiv rješenja o izvršenju izvršenik je podnio prigovor, koji je sud Rješenjem broj 065-0-I-06-003354 od 5. oktobra 2006. godine odbio i rješenje o izvršenju održao u cijelosti. Dopisom od 5. oktobra 2006. godine rješenje o izvršenju, kao i rješenje o odbijanju prigovora izvršenika, je dostavljeno z.k. uredu ovog suda, odsjek KPU, koji su ih na provođenje zaprimili 9. oktobra 2006. godine. Nakon toga, z.k. ured Općinskog suda je 23. novembra 2006. godine, pod brojem 065-0-Dn-I-06-006780, vratio rješenje o izvršenju kao neprovedivo, jer nije jasno šta treba provesti uz napomenu da su vlasnici stana u podulošku broj 768 Općine Centar, Z.S. i V.Š., sa vlasništva stečenog na osnovu ugovora o poklonu između njih kao poklonoprimaca i M.Š. kao poklonodavca. Nakon toga, Općinski sud je odbacio prijedlog izvršenika da obustavi postupak Rješenjem broj 065-0-I-06-003354 od 31. oktobra 2006. godine, a po žalbi izvršenika Kantonalni sud je prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku, odlučujući o prijedlogu za obustavu izvršnog postupka, Općinski sud je 31. januara 2008. godine donio Rješenje broj 065-0-I-07-002858 kojim je prijedlog za obustavu izvršnog postupka usvojio, rješenje o izvršenju, rješenje o odbijanju prigovora izvršenika i rješenje o odbacivanju prijedloga za obustavu postupka od 31. oktobra 2006. godine stavio van snage, ukinuo sve provedene radnje i obustavio izvršni postupak. Protiv navedenog rješenja o obustavi postupka, odlučujući o žalbi tražioca izvršenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 009-0-Gž-08-001980 od 17. aprila 2008. godine kojim je žalbu tražioca izvršenja odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
19. Općinski sud zaključuje da donošenjem odluka o obustavi izvršnog postupka i ukidanjem provedenih radnji nije došlo do povrede ustavnih prava na koja se apelant žali, jer je sud primijenio odredbe ZIP-a FBiH kao i Zakona o zemljišnim knjigama FBiH. Također, Općinski sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na razuman rok odlučivanja u ovoj pravnoj stvari, što se jasno vidi iz hronologije postupanja prvostepenog i drugostepenog suda u donošenju osporenih odluka.
20. U odgovoru na apelaciju učesnika u postupku se navodi da su u konkretnom predmetu kršena prava učesnika u postupku, a ne apelantova, što je dokumentovano u aktima redovnih sudova koje je i učesnik u postupku dostavio uz odgovor na apelaciju. Iznoseći detaljnu hronologiju ovog predmeta, učesnik u postupku smatra da nisu povrijeđena apelantova prava na koja se poziva.
V. Relevantni propisi
21. U
Zakonu o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 58/02,19/03 i 54/04) relevantne odredbe glase:
"Član 2.
Zemljišna knjiga, u smislu ovog zakona, je javna knjiga i javni registar stvarnih prava na nekretninama i drugih prava, koja su zakonom predviđena za upis, kao i ostalih zakonom predviđenih činjenica od značaja za pravni promet Š.....Ć
Član 3.
Pretpostavke za upis
Postupak upisa u zemljišne knjige pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis. Zahtjev se odnosi na propisani tekst upisa. Š.....Ć
Član 36.
Ako je podneseno više zahtjeva koji se odnose na isto pravo tada se ne smije izvršiti upis na osnovu kasnije podnesenog zahtjeva prije nego se izvrši upis na osnovu ranije podnesenog zahtjeva.
Član 43.
Odlučivanje o upisu
1. Nakon provjere zahtjeva za upis, zemljišnoknjižni referent donosi rješenje da li će zahtjev potpuno ili djelimično prihvatiti.
2. Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako:
1) se zemljišnoknjižno tijelo ne nalazi u zemljišnoknjižnom području dotičnog zemljišnoknjižnog ureda;
2) osoba nije ovlaštena da zahtijeva upis;
3) pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata;
4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis."
U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 58/02,19/03 i 54/04) relevantne odredbe glase:
"Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 9.
(1) U izvršnom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i drugih pismena
Član 63.
Obustava izvršenja
(1)Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta. Š.....Ć
(3)Izvršenje se obustavlja ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti."
VI. Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-001980 od 17. aprila 2008. godine. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda apelacija je dopustiva jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
26. Apelant se žali da je mu je neprovođenjem Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 065-0-I-06-003354 od 7. jula 2006. godine povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na pravičan postupak
27. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom."
29. Apelant se žali da mu je u dugom vremenskom periodu onemogućeno da izvrši pravosnažnu sudsku presudu.
30. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40) prema kojoj član 6. stav 1. osigurava svakome pravo da iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze pred sud ili tribunal; to obuhvata "pravo na sud" u čijem okviru je pravo na pristup sudu, tj. pravo da pokrene postupak pred sudovima u građanskim stvarima (vidi Evropski sud za ljudska prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno da domaći pravni sistem država ugovornica dopušta da konačne izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije treba detaljno da propisuje proceduralne garancije date strankama bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačenje člana 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Evropsku konvenciju (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora da bude posmatrano kao integralni dio "suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije. Osim toga, Evropski sud za ljudska prava već je prihvatio taj princip u predmetima koji se tiču dužine postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava, Di Pede protiv Italije i Zappia protiv Italije, presude od 26. septembra 1996. godine u predmetu Izvještaji o presudama i odlukama 1996-IV, str. 1383-1384, st. 20-24. i str. 1410. i 1411, st. 16-20). Iz navedenog je vidljivo da postoji izgrađena praksa u pogledu toga da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje.
31. Ustavni sud smatra da se navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava može primijeniti i u konkretnom slučaju s obzirom na to da se on, također, odnosi na neizvršavanje pravosnažne sudske odluke.
32. U konkretnom slučaju nije sporno da apelant posjeduje pravosnažnu sudsku odluku, te da je ona postala i izvršna. Ustavni sud primjećuje da je apelant pokušao da postigne da se izvrši pravosnažna i izvršna odluka pred nadležnim sudom. Međutim, Općinski i Kantonalni sud su obustavili izvršenje i ukinuli provedene radnje uz obrazloženje da je apelantova bivša supruga raspolagala spornim predmetnim stanom koji je predmet izvršenja prije pravosnažnosti odluke koja je u konkretnom slučaju izvršni naslov. U vezi sa izvršenjem konkretne pravosnažne presude, Ustavni sud zapaža da su sudovi utvrdili da se predmetni izvršni postupak mora obustaviti i provedene radnje ukinuti, primjenom člana 63. stav 3. ZIP-a FBiH kojim je utvrđeno da se "izvršenje Š....Ć obustavlja ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti". Ustavni sud zapaža da je suštinski razlog obustave postupka činjenica da je apelantova bivša supruga raspolagala spornim stanom koji je predmet izvršenja prije pravosnažnosti odluke koja je u konkretnom slučaju izvršni naslov, te da je čak i u zemljišnim knjigama izvršen prenos prava vlasništva na spornom stanu sa apelantove bivše supruge na djecu, zbog čega se protiv apelantove bivše supruge vodi i krivični postupak. U takvim okolnostima, Ustavni sud smatra da se ne može zaključiti da izvršni postupak neopravdano dugo traje, budući da se zaista izvršenje na spornom stanu ne može provesti u skladu sa odredbama ZIP-a prije nego što se u drugom odgovarajućem postupku ne utvrdi ništavost upisa i darovnog ugovora na osnovu kojeg je prenos vlasništva i upis i izvršen. U tom smislu Ustavni sud zapaža da je apelantu formalno-pravno onemogućeno izvršenje, ali da za to postoje objektivni i opravdani razlozi.
33. Naime, redovni sudovi su se pozvali na navedene odredbe ZIP FBiH nalazeći da su se stekli uvjeti za obustavu izvršnog postupka iz člana 63. stav 3. ZIP FBiH jer je izvršenje postalo nemoguće, odnosno ono se, kako se i navodi u osporenim rješenjima, "iz drugih razloga ne može provesti". Stoga, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi da je sud zanemario osnovne i bitne činjenice dokazane tokom izvršnog postupka, te da onemogućava izvršenje pravosnažne odluke pogrešnom i proizvoljnom primjenom prava, budući da su sudovi upravo pošli od činjeničnog stanja koje je utvrđeno u toku izvršnog postupka, kao i da su primijenili relevantne zakonske odredbe.
34. Dalje, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zasnivaju na navodima o nemogućnosti izvršenja pravosnažne sudske presude. Ustavni sud je, razmatrajući ove navode u okviru prava na pravično suđenje, već zaključio da su oni neosnovani, zbog čega smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz istih razloga također neosnovani.
35. I konačno, apelant u pogledu prava na nediskriminaciju u vezi sa pravom na pravično suđenje nije dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao pokazati da se u konkretnom slučaju zaista radi o diskriminaciji po bilo kojem osnovu, kako je navedeno u članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, niti to proizlazi iz informacija i dokumenata predočenih Ustavnom sudu. Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o diskriminaciji paušalni, a eventualna proizvoljnost i diskriminirajuća primjena zakona nije očigledna, pa su stoga njegovi navodi o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na pravično suđenje također neosnovani.
36. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu nema povrede pravila u izvršnom postupku i da, stoga, uprkos činjenici da apelant iz formalno-pravnih razloga nije ishodovao izvršenje pravosnažne sudske odluke, nema kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
37. S obzirom na odluku Ustavnog suda koja se odnosi na pravo na pravično suđenje, imovinu i zabranu diskriminacije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na slobodu i sigurnost ličnosti člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, kao i prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine, tim prije što nema bilo čega što bi ukazalo da je povreda ovih prava u konkretnom slučaju moguća.
VIII. Zaključak
38. Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su sudovi, primjenom člana 63. stav 3. ZIP-a FBiH, utvrdili da se predmetni izvršni postupak mora obustaviti i provedene radnje ukinuti
jer se
postupak
ne može provesti.
39. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.