Službeni glasnik BiH, broj 74/23
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj
U-3/21, rješavajući zahtjev
sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 61. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica
Mirsad Ćeman, potpredsjednik
Helen Keller, potpredsjednica
Seada Palavrić, sutkinja
Angelika Nußberger, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
na sjednici održanoj 28. septembra 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odlučujući o zahtjevu
sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 67/20 i 16/23),
utvrđuje se da član 7, član 8. tač. 1), 2), 3), 4), 5), 6), 7), 8) i 9), član 9. stav (3), član 19, član 22, član 30. stav (1) tač. 6), 7), 8), 9), 10), 13) i 14), član 33. stav (1) tač. 5), 6), 7) i 8) i stav (2) istog člana, član 37, član 48. stav (1) tačka 3) i stav (2) istog člana, te član 50. Zakona o osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 67/20 i 16/23) nisu u skladu sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
U skladu sa članom 61. stav (2) Ustava Bosne i Hercegovine ukidaju se član 7, član 8. tač. 1), 2), 3), 4), 5), 6), 7), 8) i 9), član 9. stav (3), član 19, član 22, član 30. stav (1) tač. 6), 7), 8), 9), 10), 13) i 14), član 33. stav (1) tač. 5), 6), 7) i 8) i stav (2) istog člana, član 37, član 48. stav (1) tačka 3) i stav (2) istog člana, te član 50. Zakona o osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 67/20 i 16/23).
Ukinuti član 7, član 8. tač. 1), 2), 3), 4), 5), 6), 7), 8) i 9), član 9. stav (3), član 19, član 22, član 30. stav (1) tač. 6), 7), 8), 9), 10), 13) i 14), član 33. stav (1) tač. 5), 6), 7) i 8) i stav (2) istog člana, član 37, član 48. stav (1) tačka 3) i stav (2) istog člana, te član 50. Zakona o osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 67/20 i 16/23), u skladu sa članom 61. stav (3) Pravila Ustavnog suda, prestaju važiti narednog dana od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine".
Utvrđuje se da su odredbe člana 8. tač. 10), 11) i 12) i stav (2) istog člana Zakona o osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 67/20 i 16/23) u skladu sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijelo je 25. februara 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 7, člana 8, člana 9. stav (3), člana 19, člana 22, člana 30. stav (1) tač. 6), 7), 8), 9), 10), 13) i 14), člana 33. stav (1) tač. 5), 6), 7) i 8) i stav (2), člana 37, člana 48. stav (1) tačka 3) i stav (2) istog člana, te člana 50. Zakona o osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju RS ("Službeni glasnik RS" br. 67/20 i 16/23; u daljnjem tekstu: Zakon). Podnosioci zahtjeva smatraju da navedene odredbe nisu u saglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, i to čl. I/2, III/2.b) i III/3.b).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) zatraženo je 26. februara 2021. godine da dostavi odgovor na zahtjev.
3. Narodna skupština je odgovor na zahtjev dostavila 22. juna 2021. godine.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
4. Podnosioci zahtjeva tvrde da prema izričitoj odredbi člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine entiteti u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH) imaju pozitivnu ustavnopravnu obavezu da usaglašavaju entitetske ustave i zakone s Ustavom Bosne i Hercegovine. Analizirajući praksu entitetskih zakonodavstava, podnosioci zahtjeva su došli do zaključka da tu obavezu entiteti ne doživljavaju kao pozitivnu obavezu, niti zauzimaju proaktivan stav u pogledu zaštite ustavnosti, poštovanja normativno-pravne hijerarhije i pravne sigurnosti. U tom pravcu podnosioci zahtjeva naglašavaju da je pitanje načina osiguranja kvaliteta u oblasti visokog obrazovanja regulirano Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju (u daljnjem tekstu: Okvirni zakon). Također, u Odluci broj U-22/18 Ustavni sud je jasno istakao "da federalne jedinice imaju pravo ovu oblast definirati preciznije, ali obavezno u skladu s državnim zakonom". Uprkos tome, kako navode podnosioci zahtjeva, Narodna skupština je donijela Zakon koji u potpunosti ignorira tu obavezu.
5. Podnosioci zahtjeva navode da osporene odredbe Zakona definiraju različite segmente ukupnog sistema osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u entitetu Republika Srpska (u daljnjem tekstu: RS), a posebno nadležnosti Agencije za visoko obrazovanje RS (u daljnjem tekstu: entitetska agencija), njenog direktora i upravnog odbora. Prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, osporene odredbe Zakona potpuno ignoriraju postojanje državne Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta (u daljnjem tekstu: državna agencija), koja je formirana Okvirnim zakonom kojim su njena ovlaštenja i nadležnosti jasno propisani. Osporenim odredbama Zakona entitetskoj agenciji je dato ovlaštenje da predstavlja RS na međunarodnim konferencijama, skupovima, u međunarodnim organizacijama i udruženjima, te da ostvaruje saradnju s međunarodnim organima i tijelima i institucijama nadležnim za visoko obrazovanje i osiguranje kvaliteta. Među osporenim odredbama je i odredba koja entitetskoj agenciji daje ovlaštenje da daje preporuke nadležnom entitetskom ministarstvu za izdavanje dozvola za rad visokoškolskih ustanova, usvajanje liste stručnjaka za ocjenjivanje i davanje preporuka za akreditiranje visokoškolskih ustanova, imenovanje akreditacijskog vijeća, te pitanja u vezi s uspostavljanjem i vođenjem entitetskog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova. Posebnu pažnju podnosioci zahtjeva usmjeravaju na osporene odredbe Zakona kojima se entitetskoj agenciji daje u nadležnost donošenje standarda za početnu akreditaciju i akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa. Podnosioci zahtjeva osporavaju i odredbe čl. 22. i 50. Zakona kojima se normira uspostavljanje i nadležnost centra za informiranje i priznavanje stranih visokoškolskih kvalifikacija (u daljnjem tekstu: entitetski centar) kao organizacionog dijela entitetske agencije. Prema osporenim odredbama, entitetski centar predstavlja ENIC/NARIC centar RS, te se preciziraju njegove nadležnosti u smislu profesionalnog priznavanja u oblasti visokog obrazovanja entiteta RS i informiranja o inozemnim sistemima visokog obrazovanja.
6. Prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, osporene odredbe Zakona su neustavne jer krše član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Načelo vladavine prava zahtijeva da svi ustavi, zakoni i drugi propisi moraju biti usklađeni s ustavnim načelima. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlamentarna skupština) je zakonodavni organ BiH koji, na osnovu ovlaštenja iz člana IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine, određuje pravni okvir djelovanja državnih organa. Podnosioci zahtjeva naglašavaju da je Parlamentarna skupština donijela Okvirni zakon kojim je regulirala osiguranje kvaliteta, informiranje i priznavanje dokumenata u visokom obrazovanju u BiH. Prema stavu Ustavnog suda, koji je zauzet u Odluci broj U-22/18, entiteti imaju pravo da preciziraju ovu oblast, ali u skladu s Okvirnim zakonom. Narodna skupština je, kako navode, donošenjem Zakona ignorirala ovu svoju obavezu, što osporene odredbe Zakona čini neustavnim.
7. Kršenje člana III/2.b) Ustava Bosne i Hercegovine podnosioci zahtjeva dovode u vezu s prihvaćanjem Bolonjske deklaracije evropskih ministara obrazovanja. Na osnovu tog dokumenta BiH je pristupila bolonjskom procesu i obavezala se na uspostavljanje evropskog prostora visokog obrazovanja. To zahtijeva uvođenje jedinstvenih standardiziranih načela i kriterija u ovoj oblasti za cijelu BiH. BiH je 2004. godine ratificirala Konvenciju o priznavanju kvalifikacija koje se odnose na visoko obrazovanje u evropskoj regiji (u daljnjem tekstu: Lisabonska konvencija), a zatim i niz drugih deklaracija i konvencija u vezi s ovom problematikom. Na taj način BiH je visoko obrazovanje i njegovu integraciju u evropski prostor visokog obrazovanja postavila kao vanjskopolitički cilj i međunarodnu obavezu, za čije izvršenje su nadležne državne institucije koje su uspostavljene Okvirnim zakonom. U vezi s tim, podnosioci zahtjeva naglašavaju da je BiH, izvršavajući ovu svoju obavezu, donijela Okvirni zakon kojim je ovu oblast definirala kao "djelatnost od posebnog značaja za Bosnu i Hercegovinu". Na taj način BiH je stvorila zakonodavni okvir za brži i kvalitetniji razvoj ove oblasti. Iako prema članu III/2.b) Ustava Bosne i Hercegovine entiteti imaju obavezu pomoći institucijama BiH da ispune svoje međunarodne obaveze, zakonodavac u entitetu RS je donio Zakon koji sadrži osporene odredbe, kojima se BiH i njene institucije onemogućavaju u izvršavanju svojih zakonom dodijeljenih obaveza.
8. U vezi s kršenjem člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine podnosioci zahtjeva navode da Ustav Bosne i Hercegovine (u ovom slučaju posebno član III/1), ali i neke druge odredbe daju nadležnost državi i njenim institucijama da reguliraju pitanje osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju i poslove priznavanja dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja. Međutim, osporenim odredbama Zakona ova materija se regulira suprotno obavezama entiteta da "poštuju institucije BiH", zbog čega su te odredbe suprotne odredbama člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. Podnosioci zahtjeva ukazuju (iscrpno na str. od 11. do 18. zahtjeva) na bitne činjenice u vezi s osiguranjem kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH, što predstavlja dio napora kojim BiH participira u stvaranju i održavanju jedinstvenog evropskog prostora visokog obrazovanja (u daljnjem tekstu: EHEA). Stvaranje i održavanje EHEA odvija se kroz bolonjski proces, za čije provođenje je odgovorna BiH. Podnosioci zahtjeva podsjećaju da članice bolonjskog procesa mogu biti samo potpisnice Evropske konvencije o kulturi Vijeća Evrope, kako je to sadržano u Berlinskom komunikeu (2003): "Države strane u Evropskoj konvenciji o kulturi će se kvalificirati za članstvo u evropskom prostoru visokog obrazovanja pod uvjetom da istovremeno izjave svoju spremnost da slijede i primijene ciljeve bolonjskog procesa u vlastitim sistemima visokoškolskog obrazovanja."
10. Podnosioci zahtjeva naglašavaju da se BiH pristupanjem bolonjskom procesu obavezala da će raditi na ispunjavanju niza uvjeta, između ostalog, na promoviranju evropske saradnje u osiguranju kvaliteta s ciljem unapređivanja kvaliteta kvalifikacija i razvijanja uporedivih kriterija i metodologija. Donošenjem Okvirnog zakona, a nakon njega i sedam ključnih strategija za implementaciju bolonjskog procesa, BiH je implementirala sve neophodne zakonske i institucionalne preduvjete za integraciju naše zemlje u EHEA. Okvirni zakon je usklađen s relevantnim međunarodnim instrumentima (Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda [u daljnjem tekstu: Evropska konvencija] i njeni protokoli, Preporuka Komiteta ministara Vijeća Evrope o priznavanju i ocjeni kvaliteta privatnih visokoškolskih ustanova (R(97)1), Preporuka o pristupu visokom obrazovanju (R(98)3) i Preporuka o istraživačkom zadatku univerziteta (R(2000)8) te Lisabonska konvencija). Okvirnim zakonom je određeno da je visoko obrazovanje djelatnost od posebnog interesa za BiH. Kako bi se to postiglo u praksi i kako bi realizaciji ovog cilja svi u BiH dali svoj doprinos, Okvirnim zakonom je propisana obaveza nižim nivoima vlasti da svoje zakone o visokom obrazovanju usklade s tim zakonom (član 63. Okvirnog zakona). Što se tiče osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju, Okvirnim zakonom je uspostavljena državna agencija kao samostalna upravna organizacija (član 47. Okvirnog zakona) s jasno propisanim ovlaštenjima (čl. 48. i 49. Okvirnog zakona). Nakon provedene zakonske procedure državna agencija je donijela podzakonske akte potrebne za nesmetani rad i obavljanje funkcija iz svoje nadležnosti. Također, državna agencija je formirala Komisiju za utvrđivanje liste stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova. U 2010. godini državna agencija je objavila listu stručnjaka za akreditiranje i od tada je redovno ažurira. Nakon provedene procedure akreditiranja visokoškolskih ustanova, državna agencija je uspostavila Državni registar akreditiranih visokoškolskih ustanova u BiH i postala članica u ključnim evropskim asocijacijama za kvalitet u visokom obrazovanju. S ciljem izvršavanja Okvirnog zakona i daljnje implementacije bolonjskog procesa u BiH i međunarodnih obaveza, Vijeće ministara BiH je 2007. godine usvojilo Odluku o usvajanju dokumenata, kojom je usvojeno sedam dokumenata, koje su podnosioci zahtjeva taksativno pobrojali. Pobrojani dokumenti (između ostalog, Standardi i smjernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH) nastali su kao rezultat zajedničkog projekta Evropske komisije i Vijeća Evrope pod nazivom "Jačanje visokog obrazovanja u BiH". Na njih su saglasnost dala resorna entitetska i kantonalna ministarstva, odgovarajući odjel Brčko distrikta BiH i Rektorska konferencija BiH. U Odluci o usvajanju dokumenata je navedeno da ti dokumenti "[…] predstavljaju okvir djelovanja za sve institucije i pojedince koji su, u skladu sa svojim nadležnostima, uključeni u implementaciju bolonjskog procesa u BiH" (član 3. – Primjena). Shodno Okvirnom zakonu, državna agencija je odgovorno tijelo za provođenje procesa osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH.
11. Podnosioci zahtjeva su podsjetili na proceduru uspostavljanja državnog registra za akreditiranje visokoškolskih ustanova u BiH, koji predstavlja službenu evidenciju o akreditiranim visokoškolskim ustanovama u BiH. Na osnovu podataka iz registra državna agencija sačinjava listu akreditiranih visokoškolskih ustanova u BiH i osigurava dostupnost informacija o svim akreditiranim visokoškolskim ustanovama u BiH na način propisan članom 49. alineja 9. Okvirnog zakona.
12. U vezi s bitnim činjenicama u kontekstu informiranja i priznavanja u visokom obrazovanju u BiH podnosioci zahtjeva su, između ostalog, podsjetili da je BiH, Odlukom o ratifikaciji Lisabonske konvencije, preuzela obavezu da ovu oblast regulira u skladu s međunarodnim standardima. S ciljem izvršavanja svojih obaveza iz Lisabonske konvencije, Okvirnim zakonom je predviđeno formiranje centra za informiranje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja (u daljnjem tekstu: CIP). CIP predstavlja samostalnu upravnu organizaciju nadležnu za informiranje i poslove priznavanja u oblasti visokog obrazovanja u okviru Lisabonske konvencije (član 45. Okvirnog zakona). Vijeće ministara BiH je 10. januara 2008. godine donijelo odluku o početku rada CIP-a sa sjedištem u Mostaru. CIP je u okviru svojih ovlaštenja donio niz podzakonskih akata neophodnih za nesmetan rad i obavljanje funkcija zbog kojih je formiran (podnosioci zahtjeva su na strani 21. zahtjeva taksativno pobrojali sve akte CIP-a koji su dostupni na www.cip.gov.ba/bs/legislativa).
13. Podnosioci zahtjeva tvrde da RS, van ustavnog okvira, intenzivira zakonodavnu aktivnost, čime nastoji uspostaviti "državu" s vlastitim zakonodavstvom i institucijama koje mogu funkcionirati bez institucija BiH. U tom pravcu ističu da je doneseno niz zakona (neki su u proceduri) kojima RS pokušava da pitanja koja je Ustavni sud već razmatrao i za koja je utvrdio da su u nadležnosti države BiH definira drugačije i nezavisno od državnog zakona. Na taj način RS nastoji osigurati ovlaštenja entitetima koja im Ustav Bosne i Hercegovine nije dao. Pri tome, kako navode, BiH je zbog blokade procesa odlučivanja onemogućena da donosi propise, a od entiteta se prave "države" sa zaokruženim ustavnim i zakonskim okvirom, što predstavlja realnu opasnost za opstanak i budućnost BiH. Podnosioci zahtjeva tvrde da očit primjer preuzimanja nadležnosti BiH predstavlja Zakon koji u značajnoj mjeri nije usklađen s Okvirnim zakonom, nizom odluka Vijeća ministara, te stavom Ustavnog suda koji je izražen u Odluci broj U-22/18. Stoga, podnosioci zahtjeva predlažu da se zahtjev u cijelosti usvoji te da se utvrdi da osporene odredbe Zakona nisu u skladu sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
b) Odgovor na zahtjev
14. Narodna skupština je u iscrpnom odgovoru na zahtjev osporila sve prigovore podnosilaca zahtjeva i ocijenila ih proizvoljnim i neargumentiranim. Istovremeno, Narodna skupština je osporila i legitimaciju podnosilaca zahtjeva za podnošenje zahtjeva. U vezi s hijerarhijom pravnih akata Narodna skupština navodi da se sistematskim, logičkim i ciljnim tumačenjem odredbi sadržanih u Ustavu Bosne i Hercegovine dolazi do zaključka da je djelovanje Narodne skupštine, u kontekstu donošenja Zakona, u potpunosti u saglasnosti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Oblast visokog obrazovanja je prema članu III Ustava Bosne i Hercegovine u isključivoj nadležnosti entiteta, a ne institucija BiH. Imajući u vidu logičko tumačenje prava, kako navode, nameće se zaključak da je osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u nadležnosti entiteta, odnosno entitetske agencije. Kako je, ipak, "ne ulazeći u razloge i okolnosti", donesen Okvirni zakon, Narodna skupština je navela da je pravna priroda Okvirnog zakona od presudnog značaja za razumijevanje konkretnog predmeta. U vezi s tim, Narodna skupština je ukazala da sam naziv "Okvirni zakon" sugerira da namjera zakonodavca nije bila da BiH uredi oblast visokog obrazovanja. Da je to bila namjera, zakonodavac bi donio sistemski zakon kojim bi oblast visokog obrazovanja uredio u cijelosti i takav zakon bi i u formalnopravnom i u materijalnopravnom smislu predstavljao "akt zakonskog karaktera". Prema stavu Narodne skupštine, Okvirni zakon ne predstavlja zakonski akt u punom obimu i kvalitetu, već samo pravni okvir kojim se utvrđuju osnovna načela unutar određene oblasti. Okvirni zakon stoga predstavlja tek "okvir djelovanja nadležnih organa entiteta i kantona" i služi da uredi načela koja važe za sve sisteme visokog obrazovanja u BiH, kojih ima 13. Dakle, Okvirni zakon predstavlja samo "smjernice za zakonodavce" u entitetu RS, kantonima i Brčko distriktu BiH, dok najveći dio pitanja treba da bude uređen entitetskim zakonima. Stoga, osporene odredbe Zakona nisu u koliziji s Okvirnim zakonom. Narodna skupština je dalje naglasila da entiteti ne samo da imaju pravo da samostalno uređuju pitanja koja nisu izričito uređena Okvirnim zakonom već imaju pravo i da uređuju pitanja koja su uređena Okvirnim zakonom. Ovo zato što entiteti mogu da "prilagođavaju i razrađuju zakonska načela svojim društvenim prilikama i pravnim sistemima". Isto tako, činjenica da se određene institucije spominju u Okvirnom zakonu ne znači da entiteti ne mogu ista pitanja uređivati svojim zakonima.
15. Narodna skupština dalje navodi da norme sadržane u osporenom zakonu treba analizirati i u kontekstu podjele nadležnosti između BiH i entiteta uopće, budući da određena rješenja iz osporenog zakona proistječu iz nadležnosti entiteta koje su mu date članom III Ustava Bosne i Hercegovine. Narodna skupština smatra da zahtjev ne sadrži niti jedan argument o navodnoj neusaglašenosti osporenih odredbi Zakona s Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim "neupućenosti u materiju" Zakona, podnosioci zahtjeva su ignorirali i činjenicu da je oblast osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanja, kao integralni dio visokog obrazovanja, u isključivoj nadležnosti entiteta, u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine. Narodna skupština je, s ciljem boljeg razumijevanja razloga za donošenje Zakona, iznijela navode iz obrazloženja Zakona, koje je razmatrala prilikom njegovog usvajanja i koji upućuju na "tendenciju usaglašenosti s Okvirnim zakonom". U obrazloženju Zakona je, između ostalog, istaknuto: "Budući da ulaganje u kvalitet visokog obrazovanja predstavlja temelj razvoja društva svih zemalja u razvoju, ova oblast predstavlja jedan od najvažnijih strateških ciljeva Republike Srpske. Obrazovanje na svim nivoima, u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, izvorna je nadležnost Republike Srpske. Osnovni ciljevi Zakona usmjereni su ka uspostavljanju kulture kvaliteta u visokom obrazovanju, a to dugoročno osigurava jedini siguran put razvoja visokog obrazovanja Republike Srpske. Poslove akreditacije u oblasti visokog obrazovanja od 2011. godine obavlja Agencija za akreditaciju visokoškolskih ustanova Republike Srpske […]. Zakonom se uvodi opća definicija vanjskog vrednovanja, koja prati jedinstvenu metodologiju za sve postupke kojima se provjerava i osigurava kvalitet rada visokoškolskih ustanova, usklađena s evropskim standardima u ovoj oblasti. Svaki od četiri postupka se vodi u svrhu određenog cilja, te su stoga i opisani kao novi mehanizmi osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanja u smislu vanjskog vrednovanja. […] Ovaj zakon u cijelosti je usklađen s Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju BiH i Standardima i smjernicama za osiguranje kvaliteta u evropskom prostoru visokog obrazovanja koji su podijeljeni u tri poglavlja, od kojih se prvo odnosi na unutrašnje osiguranje kvaliteta visokoškolskih ustanova, drugo na vanjsko osiguranje kvaliteta, dok treće predstavlja standarde i smjernice za agencije koje provode postupke vanjskog osiguranja kvaliteta" (detaljno na str. od 6. do 8. obrazloženja Zakona).
16. Narodna skupština se dalje u odgovoru detaljno osvrnula na sve osporene odredbe Zakona, uz argumentaciju o potpunoj usklađenosti osporenih odredbi kako s Okvirnim zakonom tako i s Ustavom Bosne i Hercegovine (detaljno na str. od 8. do 21. odgovora). U vezi s uspostavljanjem entitetske agencije Narodna skupština je, između ostalog, navela da zemlje koje imaju kompleksno administrativno uređenje (Belgija, Holandija, Španija, Kazahstan, Velika Britanija, Ruska Federacija, Francuska) imaju više agencija koje se bave osiguranjem kvaliteta u visokom obrazovanju. Mnoge od njih su regionalne agencije, a kao primjer je navedena Agencija za kvalitet u visokom obrazovanju Katalonije. U Belgiji djeluju tri agencije, dok Španija ima sedam regionalnih agencija koje su članice ENQA. Navedeno upućuje na zaključak da evropske države njeguju kulturološke različitosti svojih regija i podstiču međusobnu saradnju, uzajamno povjerenje, te razmjenu iskustava i pozitivnih praksi s ciljem unapređenja kvaliteta visokog obrazovanja i razvijanja kulture kvaliteta u ENEA. Stoga, Narodna skupština smatra da dovođenje u pitanje saradnje entitetske agencije s međunarodnim tijelima i institucijama nadležnim za osiguranje kvaliteta pokazuje da podnosioci zahtjeva ne poznaju ovu oblast. Narodna skupština se detaljno osvrnula i na nadležnosti entitetske agencije, naglašavajući da se u Okvirnom zakonu (čl. 45, 48. i 49) ne spominju sljedeći pojmovi: postupak vanjskog vrednovanja u svrhu početne akreditacije, davanje nadležnom ministarstvu preporuka za izdavanje dozvole za rad visokoškolskoj ustanovi, odnosno odbijanje zahtjeva visokoškolske ustanove za izdavanje dozvole za rad, provođenje postupka tematskog vrednovanja, provođenje postupka vanjske nezavisne periodične procjene unutrašnjih sistema osiguranja kvaliteta, utvrđivanje standarda za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa, prikupljanje i obrada podataka o sistemu visokog obrazovanja, podsticanje naučnoistraživačkog rada svih zainteresiranih strana u oblasti osiguranja kvaliteta. Stoga je, kako ističe Narodna skupština, potpuno nejasno na osnovu čega podnosioci zahtjeva osporavaju nadležnosti entitetske agencije koje su propisane članom 8. Zakona. Posebno je istaknuto da se u Okvirnom zakonu ne spominje termin "vanjski sistem osiguranja kvaliteta", tako da je RS u skladu sa članom 63. Okvirnog zakona regulirala ovaj segment osiguranja kvaliteta. Vođenje registra akreditiranih visokoškolskih ustanova i studijskih programa nije u suprotnosti sa članom 49. alineja 8. Okvirnog zakona. Registar koji vodi entitetska agencija sadrži evidenciju pravomoćnih rješenja o akreditaciji koja izdaje entitetska agencija i na koja se više ne može uložiti redovan pravni lijek, što je u skladu sa Zakonom o upravnom postupku RS. Narodna skupština je istakla da registar entitetske agencije ima potpuno drugo značenje od registra koji vodi državna agencija, te da vođenje podataka o akreditiranim visokoškolskim ustanovama i studijskim programima iz RS nije protivno Okvirnom zakonu ili Ustavu. Naprotiv, kako ističe, istovremeno uvažavanje državnog registra samo može doprinijeti većoj transparentnosti postupaka vanjskog vrednovanja naših visokoškolskih ustanova u ENEA.
17. Zatim, Narodna skupština tvrdi da je član 22. Zakona u potpunosti usklađen s Okvirnim zakonom jer je postupak profesionalnog priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u isključivoj nadležnosti RS. Naime, kako navodi, prema Okvirnom zakonu CIP nije nadležan za ove poslove budući da je njegova nadležnost svedena na davanje preporuka i savjeta. Osim toga, CIP nikada nije ni vršio priznavanje stranih visokoškolskih diploma jer nema ovlaštenje da donosi pravno obavezujuće odluke o priznavanju zato što to nije u nadležnosti CIP-a prema bilo kojem važećem propisu. Istaknuto je da je RS, po ugledu na države sa složenom strukturom u oblasti visokog obrazovanja, odlučila da uspostavi entitetski centar koji vrši ulogu ENIC/NARIC centra RS. Takvu praksu imaju i druge evropske države (Belgija, Holandija, Njemačka). Narodna skupština je istakla da je nejasno i zašto se osporavaju čl. 30, 33. i 37. Zakona kada iz Okvirnog zakona ne proizlaze pojmovi: standardi za početnu akreditaciju, lista recenzenata, akreditacijsko vijeće, odlučivanje o žalbama i prigovorima visokoškolskih ustanova na rješenje o akreditaciji visokoškolskih ustanova na osnovu mišljenja komiteta za žalbe i prigovore, komitet za žalbe itd. Dakle, prema tvrdnjama Narodne skupštine, pobrojane nadležnosti nisu regulirane niti jednom odredbom Okvirnog zakona. Shodno tome, imajući u vidu član 63. Okvirnog zakona, RS je regulirala nadležnosti upravnog odbora entitetske agencije, direktora entitetske agencije i akreditacijskog vijeća u navedenim segmentima osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju. Za sve osporene odredbe Narodna skupština je navela da su ili u saglasnosti s Okvirnim zakonom ili je RS, u smislu člana 63. Okvirnog zakona, regulirala ona pitanja koja Okvirnim zakonom nisu regulirana.
18. Narodna skupština je dalje neosnovanim ocijenila pozivanje na kršenje člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer je "analizom osporenih odredbi utvrđeno da su one u cijelosti usklađene s Okvirnim zakonom". Prema mišljenju Narodne skupštine, osporene odredbe ne krše ni član III/2.b) Ustava Bosne i Hercegovine koji se odnosi na saradnju države i entiteta i obavezu entiteta da pomaže državi u izvršavanju njenih međunarodnih obaveza jer se Zakonom ni na koji način ne onemogućava BiH i njenim institucijama da izvršavaju svoje obaveze. Naprotiv, kako dalje navodi Narodna skupština, dobar ugled entitetske agencije u oblasti međunarodne saradnje može samo pozitivno doprinijeti i ukupnom ugledu "svih sistema visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine" u međunarodnoj javnosti. Osporene odredbe Zakona, prema mišljenju Narodne skupštine, ne krše ni član III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koji propisuje obavezu entiteta i njihovih administrativnih jedinica da se u potpunosti pridržavaju Ustava Bosne i Hercegovine i kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe BiH i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne. Narodna skupština također navodi da su podnosioci zahtjeva iznijeli pogrešnu tvrdnju da je Ustav Bosne i Hercegovine dao nadležnost institucijama BiH da reguliraju pitanje kvaliteta u visokom obrazovanju i poslove priznavanja dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja. Naime, kako se dalje navodi, iz ustavnih odredbi ne može se iščitati takva nadležnost BiH ni u oblasti obrazovanja niti u oblasti osiguranja kvaliteta i priznavanja dokumenata. Predloženo je da se zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan jer su osporene odredbe Zakona u cijelosti u saglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine i Okvirnim zakonom.
IV. Relevantni propisi
19. U Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:
Član I
Bosna i Hercegovina
[...]
2. Demokratska načela
Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
Član III
Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta
[...]
2. Nadležnosti entiteta
[...]
b) Svaki entitet će pružiti svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine, s tim da će finansijske obaveze u koje je ušao jedan entitet bez saglasnosti drugog, a prije izbora Parlamentarne skupštine i Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ostati obaveza tog entiteta osim ukoliko je ta obaveza neophodna za nastavak članstva Bosne i Hercegovine u nekoj međunarodnoj organizaciji.
[...]
3. Pravni poredak i nadležnosti institucija
[...]
b) Entiteti i sve njihove administrativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.
[...]
20.
Zakon o osiguranju kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 67/20 i 16/23). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
POGLAVLJE I
OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju, postupci početne akreditacije, akreditacije, tematskog vrednovanja i vanjske neovisne periodične procjene unutrašnjeg sistema osiguranja kvaliteta, te status, djelatnost, organizacija i finansiranje Agencije za visoko obrazovanje Republike Srpske.
Član 2.
Ciljevi osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju su:
1) izgradnja kulture kvaliteta u visokom obrazovanju Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika),
2) stalni razvoj društva i privrede kroz unapređenje kvaliteta visokog obrazovanja,
3) podsticaj stvaranju perspektivnog okruženja za razvoj karijera visokoobrazovanih stručnjaka u Republici,
4) uključenost svih zainteresiranih strana, posebno studenata, u procese osiguranja kvaliteta,
5) usklađivanje sa evropskim sistemom visokog obrazovanja i
6) stalno analiziranje i usvajanje trendova i naučnih istraživanja u oblasti visokog obrazovanja.
Član 3.
Osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju Republike zasniva se na sljedećim principima:
1) razvoj sistema osiguranja kvaliteta visokog obrazovanja u skladu sa Evropskim standardima (ESG),
2) partnerski odnos sa visokoškolskim ustanovama, studentima i drugim zainteresiranim stranama,
3) otvorenost, profesionalizam i etičnost u svim procesima osiguranja kvaliteta,
4) fokus osiguranja kvaliteta na potrebama studenta i društvene zajednice,
5) uporedivost sa međunarodnim standardima kvaliteta i
6) neovisnost u procesima osiguranja kvaliteta i objektivnost odluka o ishodima.
Član 4.
Pojedini izrazi i pojmovi u smislu ovog zakona imaju sljedeće značenje:
1) kvalitet je skup karakteristika visokoškolske ustanove, odnosno studijskog programa kojima se dokazuje nivo zadovoljavanja općeprihvaćenih standarda, kao i potreba i očekivanja studenata i društva u cjelini u procesu visokog obrazovanja, kroz stalnu težnju za unapređenjem svih procesa i njihovih ishoda,
2) ESG (engl. Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area), Standardi i smjernice za osiguranje kvaliteta u evropskom prostoru visokog obrazovanja predstavljaju standarde i smjernice unutrašnjeg osiguranja kvaliteta visokoškolskih ustanova, standarde i smjernice vanjskog osiguranja kvaliteta i standarde i smjernice za osiguranje kvaliteta agencija,
3) osiguranje kvaliteta je aspekt upravljanja procesima kojim se vrši planiranje, nadzor nad izvođenjem i unapređenje ključnih aktivnosti, s krajnjim ciljem postizanja povjerenja zainteresiranih strana da će očekivani nivo kvaliteta biti ostvaren,
4) unutrašnji sistem osiguranja kvaliteta je sistem mjera i aktivnosti kojima visokoškolske ustanove osiguravaju efikasnost procesa i ostvarivanje kvalitetnih ishoda obrazovnih i naučnih aktivnosti, te aktivnosti od značaja za društvenu zajednicu,
5) vanjski sistem osiguranja kvaliteta obuhvaća vrednovanje i ocjenu kvaliteta ustanove, članice univerziteta, studijskog programa ili unutrašnjeg sistema osiguranja kvaliteta koji se zasnivaju na objektivnim i jasnim kriterijima,
6) vrednovanje obuhvaća postupke i rezultat utvrđivanja kvaliteta, svrsishodnosti i efikasnosti visokoškolske ustanove, članice univerziteta, studijskog programa ili unutrašnjeg sistema osiguranja kvaliteta,
7) samovrednovanje (engl. internal evaluation) je proces kojim visokoškolska ustanova na sistematičan i dokumentiran način provjerava efektivnost i efikasnost sistema osiguranja kvaliteta i njegovih procesa sa ciljem pokretanja radnji, aktivnosti i projekata unapređenja,
8) vanjsko vrednovanje (engl. external evaluation) je objektivno i nepristrasno vrednovanje sistema osiguranja kvaliteta u odnosu na važeće standarde i kriterije, koje vrši komisija recenzenata ili komisija stručnjaka, a u svrhu početne akreditacije ili akreditacije visokoškolske ustanove i studijskih programa koje izvodi,
9) početna akreditacija je postupak vanjskog vrednovanja kvaliteta novih visokoškolskih ustanova i/ili novih studijskih programa kako bi se utvrdilo ispunjava li visokoškolska ustanova propisane uvjete i standarde za donošenje preporuke o akreditaciji u svrhu izdavanja dozvole za rad visokoškolskim ustanovama za obavljanje djelatnosti i/ili izvođenje studijskih programa,
10) akreditacija je postupak osiguranja kvaliteta visokoškolske ustanove ili studijskog programa zasnovan na samovrednovanju visokoškolske ustanove i ocjeni neovisnih stručnjaka, radi potvrde ispunjavanja uvjeta za nastavak obavljanja djelatnosti i/ili izvođenje studijskih programa, s ciljem prepoznavanja kvaliteta visokog obrazovanja u okviru evropskog prostora visokog obrazovanja,
11) audit je sistematičan i dokumentiran proces provjere nivoa razvijenosti i efikasnosti, odnosno cjelovitosti unutrašnjeg sistema osiguranja kvaliteta i objektivno vrednovanje svih njegovih dijelova kako bi se utvrdio obim u kom su ispunjeni zahtjevi standarda za osiguranje kvaliteta,
12) tematsko vrednovanje je postupak ocjene kvaliteta pojedinih segmenata organizacije i/ili aktivnosti visokoškolske ustanove, članice univerziteta, studijskog programa ili unutrašnjeg sistema osiguranja kvaliteta,
13) recenzija studijskog programa je stručno mišljenje s ciljem ocjenjivanja usaglašenosti strukture i sadržaja studijskog programa sa važećim standardima u određenim obrazovnim i naučnim oblastima, te zahtjevima u vezi sa ishodima učenja, kvalifikacijama i zanimanjima svršenih studenata,
14) lista stručnjaka je lista koja sadrži imena i podatke domaćih i međunarodnih stručnjaka koji učestvuju u procesu akreditacije,
15) lista recenzenata je lista koja sadrži imena i podatke domaćih i međunarodnih stručnjaka koji učestvuju u postupcima početne akreditacije i recenzije studijskih programa,
16) komisija stručnjaka je neovisno tijelo koje u procesu vanjskog vrednovanja, u svrhu akreditacije, utvrđuje ispunjenost standarda i kriterija kvaliteta u radu visokoškolskih ustanova,
17) komisija recenzenata je neovisno tijelo koje u procesu vanjskog vrednovanja, u svrhu početne akreditacije, utvrđuje ispunjenost standarda i kriterija kvaliteta za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova, odnosno studijskih programa,
18) preporuka o početnoj akreditaciji je neovisno stručno mišljenje, doneseno nakon provedenog postupka vrednovanja u svrhu početne akreditacije, a na osnovu kojeg ministarstvo nadležno za visoko obrazovanje izdaje dozvolu za rad visokoškolskoj ustanovi, odnosno odbija zahtjev visokoškolske ustanove za izdavanje dozvole za rad,
19) pismo očekivanja je akt sačinjen na osnovu izvještaja o vanjskom vrednovanju u svrhu akreditacije, kojim se ukazuje na nedostatke uočene pri utvrđivanju ispunjenosti standarda kvaliteta studijskog programa, odnosno visokoškolske ustanove i izražava očekivanje da će navedeni nedostaci biti otklonjeni u datom roku,
20) profesionalno priznavanje je postupak kojim se imaocu inozemne isprave utvrđuje pravo na zapošljavanje, a koji obuhvaća vrednovanje studijskog programa na kojem je stečena visokoškolska kvalifikacija,
21) ENQA - Evropska asocijacija za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju (engl. European Association for Quality Assurance in Higher Education),
22) Lisabonska konvencija - Konvencija o priznavanju diploma u visokom obrazovanju, potpisana u Lisabonu 11. aprila 1997. godine,
23) ENIC/NARIC - Evropska mreža centara za priznavanje i informiranje u visokom obrazovanju / nacionalni centri za akademsko priznavanje i informiranje (engl. European Network of Information Centres in the European Region / National Academic Recognition Information Centres in the European Union).
POGLAVLJE II
AGENCIJA ZA VISOKO OBRAZOVANJE REPUBLIKE SRPSKE
Član 6. st. (1) i (2)
(1) Agencija za visoko obrazovanje Republike Srpske (u daljem tekstu: Agencija) je osnovana u svrhu osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju i svoju djelatnost obavlja u skladu sa ovim i posebnim zakonima.
(2) Agencija je samostalno i neovisno pravno lice i u svom radu poštuje evropske standarde i smjernice, te međunarodnu praksu u oblasti osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju.
Član 7.
(1) Agencija predstavlja Republiku na međunarodnim konferencijama, skupovima, međunarodnim organizacijama i udruženjima u okviru svoje nadležnosti.
(2) Agencija sarađuje sa međunarodnim organima, tijelima i institucijama nadležnim za visoko obrazovanje i osiguranje kvaliteta.
Član 8.
(1) Agencija je nadležna da:
1) provodi postupak vanjskog vrednovanja u svrhu početne akreditacije,
2) daje Ministarstvu za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo (u daljem tekstu: Ministarstvo) preporuku za izdavanje dozvole za rad visokoškolskoj ustanovi, odnosno odbijanje zahtjeva visokoškolske ustanove za izdavanje dozvole za rad,
3) provodi postupak akreditacije
4) provodi postupak tematskog vrednovanja,
5) provodi postupak vanjske neovisne periodične procjene unutrašnjih sistema osiguranja kvaliteta,
6) vodi Registar akreditovanih visokoškolskih ustanova i studijskih programa (u daljem tekstu: Registar),
7) provodi postupak profesionalnog priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u skladu sa ovim zakonom i zakonom kojim se uređuje oblast visokog obrazovanja,
8) utvrđuje standarde za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Republici u skladu sa ovim zakonom, uz prethodno pribavljeno mišljenje Savjeta za visoko obrazovanje Republike Srpske (u daljem tekstu: Savjet),
9) utvrđuje standarde za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u skladu sa ovim zakonom, kriterijima za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: BiH), te evropskim i međunarodnim standardima, uz prethodno pribavljeno mišljenje Savjeta,
10) prikuplja i obrađuje podatke o sistemu visokog obrazovanja i drugim sistemima s kojima je visoko obrazovanje povezano,
11) podstiče naučnoistraživački rad svih zainteresiranih strana u oblasti osiguranja kvaliteta,
12) obavlja i druge poslove u skladu sa ovim zakonom, propisima iz oblasti visokog obrazovanja i Statutom.
(2) Djelatnost Agencije uređuje se Statutom i općim aktima Agencije, u skladu sa ovim zakonom i propisima iz oblasti visokog obrazovanja.
POGLAVLJE III
SISTEM OSIGURANJA KVALITETA
Član 9. stav (3)
(3) Vanjski sistem osiguranja kvaliteta zasniva se na republičkim, evropskim i međunarodnim standardima.
Član 16.
(1) Akreditacija je postupak vanjskog vrednovanja kvaliteta visokoškolske ustanove ili studijskog programa, zasnovan na samovrednovanju visokoškolske ustanove i ocjeni neovisnih stručnjaka.
(2) Predmet akreditacije su visokoškolske ustanove i studijski programi, a to uključuje i postupke upravljanja visokoškolskom ustanovom, procese kojima se realiziraju studijski programi, unutrašnji sistem kvaliteta u visokoškolskoj ustanovi, resurse i potencijale visokoškolske ustanove, te kapacitete za promjene.
(3) Akreditacija studijskih programa se provodi korištenjem različitih mehanizama obezbjeđenja kvaliteta i modela akreditacije studijskih programa: recenzije, klasterske akreditacije i pojedinačne akreditacije.
(4) Akreditacija studijskih programa se može provoditi u okviru akreditacije visokoškolske ustanove i/ili kao poseban postupak.
(5) Akreditacija se provodi u skladu sa standardima za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa Republike koji su usklađeni sa evropskim i međunarodnim standardima, te kriterijima za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u BiH.
(6) Visokoškolska ustanova koja ima dozvolu za rad podnosi zahtjev za akreditaciju visokoškolske ustanove i studijskih programa za koje ima dozvolu za rad u roku od dvije godine od dana upisa u Registar visokoškolskih ustanova, koji se vodi u Ministarstvu.
(7) Visokoškolska ustanova upisana u Registar podliježe periodičnoj akreditaciji svakih pet godina i periodičnom vanjskom auditu unutrašnjeg sistema osiguranja kvaliteta, a akreditovani studijski programi podliježu periodičnom vanjskom vrednovanju.
(8) Visokoškolska ustanova upisana u Registar dužna je da akredituje sve studijske programe prvog i drugog ciklusa studija za koje ima dozvolu za rad.
(9) Akreditacija i vanjsko vrednovanje studijskih programa odvija se prema godišnjem planu koji sačinjava Agencija.
Član 17.
(1) Akreditacija se provodi u tri faze:
1) samovrednovanje,
2) vanjsko vrednovanje i
3) donošenje odluke o akreditaciji.
(2) Vanjsko vrednovanje iz stava 1. tačka 2) ovog člana provodi Komisija stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa (u daljem tekstu: Komisija stručnjaka).
(3) Komisija stručnjaka se imenuje sa Liste stručnjaka, u skladu sa zakonom.
(4) U svrhu akreditacije studijskog programa imenuju se recenzenti iz naučnog/obrazovnog polja i/ili uže naučne/obrazovne oblasti kojoj pripada studijski program, koji dostavljaju izvještaj sa stručnim mišljenjem o studijskom programu, bez preporuka o ishodu akreditacije.
(5) Recenzenti se imenuju sa Liste recenzenata, u skladu sa ovim zakonom.
(6) Članovi Komisije stručnjaka i recenzenti iz st. 2. i 4. ovog člana za svoj rad imaju pravo na naknadu.
(7) Visokoškolske ustanove imaju pravo prigovora Komitetu za žalbe i prigovore na provođenje postupka vanjskog vrednovanja u svim fazama postupka.
Član 18.
(1) Komisija stručnjaka sačinjava izvještaj o vanjskom vrednovanju u svrhu akreditacije.
(2) Na osnovu izvještaja Komisije stručnjaka iz stava 1. ovog člana, direktor Agencije može:
1) donijeti rješenje o akreditaciji,
2) uputiti pismo očekivanja ili
3) donijeti rješenje kojim se odbija zahtjev za akreditaciju.
(3) Na rješenja iz stava 2. t. 1) i 3) ovog člana visokoškolska ustanova može uložiti žalbu Upravnom odboru Agencije u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
(4) Upravni odbor odlučuje o žalbi iz stava 3. ovog člana na osnovu pribavljenog mišljenja Komiteta za žalbe i prigovore.
(5) Odluka Upravnog odbora iz stava 4. ovog člana je konačna, a protiv nje se tužbom može pokrenuti upravni spor.
(6) Ukoliko se u toku trajanja postupka vanjskog vrednovanja u svrhu akreditacije utvrde činjenice koje mogu bitno uticati na ishod postupka, postupak se obustavlja i vrši preispitivanje pravno relevantnih činjenica koje su sporne a koje mogu da utiču na ishod postupka.
(7) Akreditacije provedene u Republici Srbiji priznaju se u Republici u skladu sa zaključenim Sporazumom o zajedničkim aktivnostima u oblasti osiguranja kvaliteta i priznavanju akreditacija u visokom obrazovanju uspostavljenim između Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije i Ministarstva za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo Republike Srpske (u daljem tekstu: Sporazum).
(8) Akreditacija studijskog programa, kao i bilo koji drugi oblik vanjskog vrednovanja, koju visokoškolska ustanova stekne kod druge agencije članice ENQA, priznat će se pod uvjetima i na način određen sporazumom Agencije i agencije koja je izvršila vanjsko vrednovanje, u smislu odredaba ESG.
(9) Direktor Agencije donosi Pravilnik o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa.
(10) Pravilnikom iz stava 9. ovog člana propisuje se način provjere legitimnosti visokoškolske ustanove za akreditaciju, postupak vanjske procjene kvaliteta rada visokoškolskih ustanova, način utvrđivanja liste stručnjaka, postupak formiranja i rada Komisije stručnjaka, postupak izbora i imenovanja recenzenata za recenziju studijskih programa, način za pribavljanje mišljenja Akreditacijskog vijeća i postupak izdavanja rješenja.
Član 19.
(1) Agencija vodi Registar.
(2) Na osnovu rješenja o akreditaciji, visokoškolske ustanove i studijski programi se upisuju u Registar.
(3) Registar se vodi u pisanom i elektronskom obliku i dio je centralnog informacionog sistema Agencije, koja o svim promjenama u Registru službeno obavještava Ministarstvo.
(4) Izvod iz Registra je dostupan javnosti putem internet stranice Agencije.
(5) Visokoškolske ustanove koje su akreditovane u Republici Srbiji mogu se upisati u Registar iz stava 1. ovog člana u skladu sa Sporazumom.
(6) Visokoškolska ustanova kojoj je istekla akreditacija i koja nije podnijela novi zahtjev za akreditaciju do isteka roka važenja akreditacije briše se iz Registra.
(7) Visokoškolska ustanova kojoj je odbijen zahtjev za akreditaciju briše se iz Registra po pravosnažnosti rješenja iz člana 18. stav 2. tačka 3) ovog zakona.
(8) Direktor Agencije donosi Pravilnik o vođenju Registra akreditovanih visokoškolskih ustanova i studijskih programa.
(9) Pravilnikom iz stava 8. ovog člana propisuje se način vođenja, izgled i sadržaj Registra, postupak upisa u Registar, način i ispravke upisa, brisanje iz Registra i osiguranje dostupnosti informacija o akreditovanim visokoškolskim ustanovama.
POGLAVLJE IV
CENTAR ZA INFORMIRANJE I PRIZNAVANJE
STRANIH VISOKOŠKOLSKIH KVALIFIKACIJA
Član 22.
(1) Agencija organizira Centar za informiranje i priznavanje stranih visokoškolskih kvalifikacija kao svoj organizacioni dio (u daljem tekstu: Centar).
(2) Centar predstavlja ENIC/NARIC centar Republike Srpske.
(3) Centar obavlja poslove:
1) profesionalnog priznavanja u oblasti visokog obrazovanja u okviru Lisabonske konvencije,
2) informiranja o sistemu visokog obrazovanja Republike i
3) informiranja o inozemnim sistemima visokog obrazovanja.
Član 30. stav (1) tač. 6), 7), 8), 9), 10), 13) i 14)
(1) Upravni odbor obavlja sljedeće poslove:
6) predlaže standarde za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Republici,
7) predlaže standarde za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Republici,
8) usvaja Listu stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova, odnosno studijskih programa u skladu sa zakonom,
9) usvaja Listu recenzenata za početnu akreditaciju i za recenziju studijskih programa,
10) imenuje članove Akreditacijskog vijeća,
13) odlučuje o žalbama i prigovorima visokoškolskih ustanova na rješenje o akreditaciji visokoškolskih ustanova na osnovu mišljenja Komiteta za žalbe i prigovore,
14) imenuje članove Komiteta za žalbe i prigovore i
[...]
Član 33. stav (1) tač. 5), 6), 7) i 8) i stav (2)
(1) Direktor Agencije obavlja sljedeće poslove:
5) imenuje komisije recenzenata za vanjsko vrednovanje i davanje preporuke o početnoj akreditaciji,
6) imenuje recenzente za recenzije studijskih programa,
7) utvrđuje prijedloge i formira komisije stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova, odnosno studijskih programa u skladu sa zakonom,
8) predlaže članove Akreditacijskog vijeća nakon provedenog postupka javne konkurencije,
[...]
(2) Direktor Agencije na prijedlog Upravnog odbora, a po pribavljenom mišljenju Savjeta, donosi Standarde za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa i Standarde za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Republici.
Član 37.
(1) Akreditacijsko vijeće je stručno i savjetodavno tijelo Agencije, koje vrši kontrolu procesa vrednovanja u smislu osiguranja integriteta unutrašnjeg sistema kvaliteta Agencije.
(2) Akreditacijsko vijeće razmatra izvještaje o vanjskom vrednovanju i o tome sačinjava zaključak.
(3) Ukoliko je Akreditacijsko vijeće zaključilo da je izvještaj neusaglašen sa standardima, kriterijima i zakonom, izvještaj se dostavlja Komisiji recenzenata ili Komisiji stručnjaka na dodatno izjašnjavanje i dopunu.
(4) Dopunjeni izvještaj iz stava 3. ovog člana dostavlja se Akreditacijskom vijeću.
(5) Akreditacijsko vijeće donosi zaključak o usklađenosti, odnosno neusklađenosti postupka vanjskog vrednovanja sa standardima, kriterijima i ovim zakonom, koji dostavlja direktoru Agencije.
(6) Struktura, broj članova, način izbora i mandat Akreditacijskog vijeća propisuju se Statutom Agencije.
(7) Članovi Akreditacijskog vijeća za svoj rad imaju pravo na naknadu.
Član 48. stav (1) tačka 3) i stav (2)
(1) Direktor Agencije će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti:
3) Pravilnik o vođenju Registra akreditovanih visokoškolskih ustanova i studijskih programa (član 19. stav 8),
(2) Direktor Agencije će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona na prijedlog Upravnog odbora, a po pribavljenom mišljenju Savjeta donijeti:
1) Standarde za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Republici (član 33. stav 2), i
2) Standarde za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Republici (član 33. stav 2).
Član 50.
(1) Agencija će organizirati Centar iz člana 22. ovog zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(2) Do organiziranja Centra iz člana 22. ovog zakona, postupak profesionalnog priznavanja stranih visokoškolskih kvalifikacija provodit će se prema odredbama ranije važećih propisa u oblasti visokog obrazovanja.
21.
Okvirni zakon o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" br. 59/07 i 59/09). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
DIO I. OPĆE ODREDBE
1. Cilj Zakona
Član 1.
Zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon) utvrđuje se: organizacija visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, odgovornost nadležnih vlasti u ovoj oblasti, ustanovljavaju tijela za provođenje zakona i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, te način osiguravanja kvaliteta u oblasti visokog obrazovanja.
Član 2.
S ciljem reforme visokog obrazovanja, ovaj Zakon ustanovljava osnovne principe i standarde za sticanje visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, u skladu s relevantnim odredbama Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (ETS No. 5, 1950.) i njenih protokola, Preporukom Komiteta ministara Vijeća Evrope o priznavanju i ocjeni kvaliteta privatnih visokoškolskih ustanova [R(97)1], Preporukom o pristupu visokom obrazovanju [R(98)3] i Preporukom o istraživačkom zadatku univerziteta [R(2000)8] i drugim relevantnim principima međunarodno priznatih pravnih instrumenata čija je država ugovornica i Bosna i Hercegovina, te u skladu s Konvencijom Vijeća Evrope/UNESCO-a o priznavanju kvalifikacija u visokom obrazovanju u evropskoj regiji (ETS No. 165, 1997.).
Bosna i Hercegovina prihvata evropske strateške ciljeve u oblasti visokog obrazovanja izražene u Deklaraciji evropskih ministara visokog obrazovanja iz Bolonje (1999.), kao i kasniji razvoj ovog koncepta.
Visoko obrazovanje je djelatnost od posebnog interesa za Bosnu i Hercegovinu.
2. Visoko obrazovanje: ciljevi i značaj
Član 3.
Ciljevi visokog obrazovanja su:
- ustanovljavati, razvijati, štititi i prenositi znanje i sposobnosti kroz nastavu i naučnoistraživački rad i time doprinositi razvoju sposobnosti pojedinaca i društva, i
- pružiti mogućnost građanima da, u skladu s propisima, uživaju korist visokog obrazovanja cijeli život.
DIO III. INSTITUCIJE U OBLASTI VISOKOG OBRAZOVANJA
1. Ministarstvo civilnih poslova BiH
Član 42.
Ministarstvo civilnih poslova BiH odgovorno je za provođenje ovog Zakona i za:
- koordinaciju i razvoj visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, uz konsultacije s drugim nadležnim ministarstvima;
- promociju integracije nastavnog i istraživačkog rada i stimulaciju istraživačkih programa na univerzitetima;
- promociju mobilnosti studenata i osoblja u oblasti visokog obrazovanja u Evropi i u svijetu;
- promociju veza između visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini i visokoškolskih ustanova u regiji i u svijetu;
- promociju jednakih mogućnosti pristupa visokom obrazovanju, stručnom razvoju i obuci, cjeloživotnom učenju i svim drugim aspektima visokog obrazovanja;
- podržavanje i podsticanje jačih veza između sektora visokog obrazovanja, industrije, privrede i društva.
3. Centar za informiranje i priznavanje dokumenata
Član 44.
Ovim Zakonom osniva se Centar za informiranje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja (u daljnjem tekstu: CIP).
CIP je samostalna upravna organizacija, a nadležan je za informiranje i poslove priznavanja u oblasti visokog obrazovanja u okviru Konvencije o priznavanju diploma u visokom obrazovanju (u daljnjem tekstu: Lisabonska konvencija).
Član 45.
CIP je nadležan za:
- informiranje i priznavanje u oblasti visokog obrazovanja;
- koordiniranje i međunarodnu razmjenu akademskog osoblja, studenata i programa u oblasti visokog obrazovanja;
- predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim projektima u oblasti visokog obrazovanja iz svoje nadležnosti;
- kroz međunarodne mreže centara za informacije (mreže ENIC/NARIC) pruža informacije visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini u vezi sa stranim visokoškolskim ustanovama i programima kao osnov za priznavanje stepena i diploma za dalje školovanje na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini i predstavlja Bosnu i Hercegovinu u tim mrežama;
- daje obavještenje i mišljenje o stranim stepenima i diplomama u Bosni i Hercegovini s ciljem nastavka školovanja na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini;
- daje savjete i informacije o pitanjima iz svog djelokruga stranama sa zakonitim interesom;
- u skladu s Lisabonskom konvencijom i njenim pratećim dokumentima, donosi preporuke ministarstvu Republike Srpske, kantonalnim ministarstvima i Brčko Distriktu BiH o priznavanju diploma stečenih van Bosne i Hercegovine s ciljem zaposlenja, nastavka obrazovanja i ostvarivanja drugih prava koja proističu iz stečene kvalifikacije.
Član 46.
Rad CIP-a uređuje se statutom.
Saglasnost na statut CIP-a daje Vijeće ministara BiH.
CIP-om rukovodi direktor kojeg, nakon provedenog javnog konkursa, imenuje Upravni odbor CIP-a. Direktor se imenuje na mandat od četiri godine.
CIP-om upravlja upravni odbor koji ima sedam članova. Vijeće ministara BiH bira Upravni odbor poslije provedenog javnog konkursa na bazi pariteta. U Upravni odbor biraju se po dva predstavnika iz svakog konstitutivnog naroda i jedan predstavnik nacionalnih manjina.
Članovi Upravnog odbora CIP-a biraju se na mandat od tri godine s mogućnošću reizbora, pod uvjetom da se inicijalno imenovanje provede u fazama, tako da svake godine jedna trećina članova bude reizborna ili ponovo imenovana.
Upravni odbor odlučuje većinom glasova od ukupnog broja članova pod uvjetom da takvu većinu čini po jedan glas predstavnika svakog konstitutivnog naroda.
CIP se finansira iz budžeta institucija BiH.
4. Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta
Član 47.
Ovim Zakonom osniva se Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta (u daljnjem tekstu: Agencija).
Agencija je samostalna upravna organizacija.
Član 48.
Agencija je nadležna za:
- utvrđivanje jasnih, transparentnih i pristupačnih kriterija za akreditaciju visokoškolskih ustanova i donošenje normi kojima se određuju minimalni standardi u oblasti visokog obrazovanja;
- utvrđivanje kriterija za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova;
- davanje preporuka o kriterijima i standardima ministarstvu Republike Srpske, kantonalnim ministarstvima i Brčko Distriktu BiH za osnivanje i zatvaranje visokoškolskih ustanova, te za prestrukturiranje studijskih programa;
- davanje preporuka o kriterijima za licenciranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa;
- davanje preporuke o najnižim školarinama za sve studente na akreditiranim visokoškolskim ustanovama, s ciljem usklađivanja najnižih školarina na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine;
- davanje savjeta o politici rada i razvoja ministarstvu Republike Srpske, kantonalnim ministarstvima i Brčko Distriktu BiH;
- davanje savjeta i informacija o pitanjima iz svoje nadležnosti zainteresiranim strankama;
- utvrđivanje standarda kvaliteta, analizu kvaliteta, davanje preporuka za otklanjanje nedostataka kvalitete studija i visokoškolskih ustanova;
- predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim organizacijama za kvalitet u visokom obrazovanju;
- predlaganje općih smjernica i kriterija na osnovu kojih se iz budžeta institucija BiH mogu dodjeljivati sredstva visokoškolskim ustanovama za naučnoistraživački rad;
- donošenje pravilnika i drugih akata iz svoje nadležnosti.
4.1. Akreditacija visokoškolskih ustanova
Član 49.
U oblasti akreditacije, Agencija je nadležna za:
- raspisivanje javnog konkursa za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova, odnosno njihovih studijskih programa (u daljnjem tekstu: stručnjaci);
- osnivanje komisije za utvrđivanje liste stručnjaka koji zadovoljavaju kriterije iz člana 48. alineja 2. ovog Zakona. Komisija ima pet članova, a čini je po jedan predstavnik Rektorske konferencije, jednog kantonalnog ministarstva, ministarstva Republike Srpske, Brčko Distrikta BiH, te predstavnik Agencije;
- dostavljanje utvrđene liste stručnjaka na usvajanje svim ministarstvima obrazovanja u BiH i nadležnom odjelu Brčko Distrikta BiH;
- imenovanje komisije stručnjaka, na osnovu prijedloga nadležnih obrazovnih vlasti u pogledu izbora stručnjaka s utvrđene liste stručnjaka;
- davanje preporuke nadležnim obrazovnim vlastima o akreditaciji visokoškolske ustanove, odnosno studijskog programa, na osnovu mišljenja komisije stručnjaka;
- postupak i rješenje o akreditaciji i licenciranju visokoškolskih ustanova koje donose ministarstvo Republike Srpske, kantonalna ministarstva i Brčko Distrikt BiH, u skladu s članom 48. alineja 1. ovog Zakona;
- ocjenjivanje usklađenosti rješenja o akreditaciji s normama i kriterijima iz člana 48. alineja 1. ovog Zakona i, u slučaju utvrđene neusklađenosti, davanje preporuke Upravnom odboru za preduzimanje daljnjih mjera, sve do mjere poništenja rješenja o akreditaciji. Žalbu na rješenje o poništenju rješenja o akreditaciji nadležne obrazovne vlasti podnose Upravnom odboru Agencije;
- vođenje državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova;
- stalnu dostupnost na svojoj internet stranici liste akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini i njeno objavljivanje najmanje jednom godišnje u "Službenom glasniku BiH", a najmanje dva puta godišnje u trima visokotiražnim dnevnim novinama.
4.2. Forma i sadržaj diplome i dodatka diplomi
Član 50.
Agencija donosi uputstvo o formi i sadržaju diplome i dodatka diplome koju izdaju akreditirane visokoškolske ustanove.
4.3. Statut i tijela Agencije
Član 51.
Rad Agencije uređuje se statutom.
Saglasnost na statut Agencije daje Vijeće ministara BiH.
Agencijom za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta rukovodi direktor.
Direktora i njegove zamjenike bira, nakon provedenog javnog konkursa, Vijeće ministara BiH.
Mandat direktora i njegovih zamjenika je četiri godine.
Direktor i zamjenici direktora ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda.
Agencijom upravlja Upravni odbor koji ima deset članova.
Upravni odbor čine po tri člana iz sva tri konstitutivna naroda i jedan član iz reda ostalih.
Članove upravnog odbora Agencije bira Parlamentarna skupština BiH na mandat od tri godine s mogućnošću reizbora, pod uvjetom da se inicijalno imenovanje provede u fazama, tako da svake godine jedna trećina članova bude reizborna, ili ponovo imenovana.
Upravni odbor odlučuje većinom glasova od ukupnog broja članova pod uvjetom da takvu većinu čine najmanje dvije trećine glasova predstavnika svakog konstitutivnog naroda.
Upravni odbor čini najmanje 50% redovnih profesora univerziteta.
Prijelazni period za akreditaciju i licenciranje
Član 61.
Stupanjem na snagu ovog Zakona, postojeće visokoškolske ustanove dobivaju privremenu akreditaciju od nadležne institucije. U privremenoj akreditaciji određuje se rok u kojem će se obaviti akreditacija svakog pojedinog programa koji se izučava na tim visokoškolskim ustanovama, a sve u skladu s kriterijima i procedurama za akreditaciju i standardima.
Akreditacija visokoškolskih ustanova bit će obavljena u periodu od najviše četiri godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
6. Imenovanje vršioca dužnosti i rok za donošenje propisa
Član 62.
Vijeće ministara BiH će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona imenovati upravne odbore i vršioce dužnosti direktora CIP-a i Agencije.
Agencija će u roku od godinu dana donijeti propise iz svoje nadležnosti.
7. Usklađivanje drugih zakona
Član 63.
Zakoni Republike Srpske i kantonalni zakoni iz oblasti visokog obrazovanja uskladit će se s odredbama ovog Zakona u periodu od šest mjeseci nakon njegovog stupanja na snagu.
Sva pitanja iz oblasti visokog obrazovanja koja nisu regulirana ovim Zakonom regulirat će se zakonima na nivou Republike Srpske i kantona.
22.
Odluka o usvajanju dokumenata potrebnih za daljnju implementaciju Bolonjskog procesa u BiH ("Službeni glasnik BiH" broj 13/08) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(Predmet Odluke)
(1) Ovom odlukom se usvaja sedam dokumenata koji su potrebni za izvršenje Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH ("Službeni glasnik BiH" broj 59/07), za daljnju implementaciju Bolonjskog procesa u BiH (Berlinski kominike 2003. godine), za izvršenje Konvencije o priznavanju kvalifikacija koje se odnose na visoko obrazovanje u evropskoj regiji (broj 165) ("Službeni glasnik BiH" - "Međunarodni ugovori", broj 16/03), kao i izvršenje Programa realizacije prioriteta iz Evropskog partnerstva sa BiH (usvojenog na 110. sjednici Vijeća ministara BiH, održanoj 23. 02. 2006. godine).
(2) Dokumenti iz prethodnog stava su:
a) Okvir za visokoškolske kvalifikacije u BiH
b) Provođenje Okvira za kvalifikacije za visoko obrazovanje u BiH
c) Standardi i smjernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH
d) Preporuke za implementaciju osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH
e) Državni akcioni plan za priznavanje kvalifikacija u BiH
f) Model Dodatka diplomi za BiH
g) Priručnik za korisnike modela Dodatka diplomi za BiH.
Član 2.
(Način izrade dokumenata i saglasnosti)
(1) Dokumenti su rezultat rada zajedničkog projekta Evropske komisije i Vijeća Evrope pod naslovom "Jačanje visokog obrazovanja u BiH".
(2) Dokumente su pripremili domaći eksperti iz svih dijelova BiH uz pomoć evropskih stručnjaka.
(3) Dokumenti su prihvaćeni od strane Upravnog odbora Projekta iz stava (1) ovog člana.
(4) Saglasnost na dokumente su dala resorna entitetska i kantonalna ministarstva, odgovarajući odjel Brčko Distrikta BiH i Rektorska konferencija BiH.
Član 3.
(Primjena)
Dokumenti usvojeni ovom Odlukom predstavljaju okvir djelovanja za sve institucije i pojedince koji su, u skladu sa svojim nadležnostima, uključeni u implementaciju Bolonjskog procesa u BiH.
23.
Odluka o normama kojima se određuju minimalni standardi u području visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" br. 100/11 i 26/19). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
I
Ovom Odlukom utvrđuju se minimalni standardi u području visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini.
II
Minimalni standardi koji se utvrđuju ovom Odlukom zasnivaju se na Standardima i smjernicama za osiguranje kvaliteta u Evropskom prostoru visokog obrazovanja (ESG 2015).
24.
Odluka o kriterijima za akreditaciju studijskih programa prvog i drugog ciklusa studija u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" broj 47/17) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(Predmet Odluke)
(1) Ovom Odlukom utvrđuju se kriteriji za akreditaciju studijskih programa za I i II ciklus studija u Bosni i Hercegovini.
(2) Kriteriji za akreditaciju studijskih programa za I i II ciklus studija u Bosni i Hercegovini su sastavni dio ove Odluke.
Član 2.
(Primjena)
Kriteriji za akreditaciju studijskih programa za I i II ciklus studija primjenjuju se u postupcima akreditacije svih studijskih programa I i II ciklusa studija u Bosni i Hercegovini.
25.
Odluka o kriterijima za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa ("Službeni glasnik BiH" broj 2/18) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(Predmet)
Ovom Odlukom utvrđuju se kriteriji za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Bosni i Hercegovini, način njihovog izbora putem javnog konkursa i način objavljivanja konkursa, odabir stručnjaka u posebnim slučajevima, sadržaj liste stručnjaka, obaveze stručnjaka, način ažuriranja liste stručnjaka i prestanak statusa stručnjaka.
Član 2.
(Kategorije stručnjaka)
Domaći i međunarodni stručnjaci koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa u smislu ove odluke su:
(a) Stručnjaci - predstavnici akademske zajednice u BiH;
(b) Stručnjaci - predstavnici privrede i prakse;
(v) Međunarodni stručnjaci;
(g) Studenti.
Član 7.
(Način izbora)
(1) Izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka vrši se putem javnog konkursa.
(2) Odluku o raspisivanju javnog konkursa donosi direktor Agencije.
(3) Javni konkurs za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka objavljuje se svake godine.
(4) Javni konkurs se raspisuje po naučnim oblastima definiranim Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini.
(5) Stručnjacima koji su izabrani i uvršteni na listu stručnjaka prestaje status stručnjaka na listi nakon isteka perioda od tri godine od dana utvrđivanja liste.
(6) Agencija je obavezna šest mjeseci prije isteka perioda iz prethodnog stava raspisati novi javni konkurs za izbor stručnjaka.
Član 8.
(Objavljivanje javnog konkursa i prijava na konkurs)
(1) Obavještenje o raspisivanju javnog konkursa se objavljuje u trima visokotiražnim dnevnim novinama čija se distribucija vrši na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, a cijeli tekst konkursa objavljuje se na internet stranici Agencije.
(2) Sve do okončanja konkursne procedure i usvajanja liste od strane ministarstava obrazovanja u BiH i nadležnog odjela Brčko Distrikta BiH, ranije utvrđena Lista stručnjaka ostaje važeća.
(3) Rok za prijavu kandidata na javni konkurs je 30 dana od dana objavljivanja obavještenja u dnevnim novinama.
(4) Prijava na konkurs vrši se popunjavanjem obrasca prijave i dostavljanjem odgovarajućih dokumenata, u originalu ili ovjerenoj kopiji, kojima se dokazuje ispunjavanje propisanih kriterija za svaku kategoriju stručnjaka, a što će biti naznačeno u tekstu javnog konkursa.
Član 9.
(Odabir stručnjaka u izuzetnim slučajevima)
(1) U izuzetnim slučajevima, kada u toku sprovođenja javnog konkursa nije bilo prijavljenih kandidata za određenu oblast sa potrebnom ekspertizom, odnosno na listi stručnjaka nema izabranog domaćeg ili međunarodnog stručnjaka iz određene naučne oblasti, Agencija može na osnovu poziva i u saradnji sa Agencijama iz inostranstva odrediti stručnjaka za postupak vanjskog osiguranja kvaliteta.
(2) Stručnjak imenovan na način iz stava (1) ima ravnopravan status sa stručnjacima imenovanim sa liste stručnjaka koju je utvrdila Agencija.
(3) U slučaju kada Agencija utvrdi da na listi stručnjaka iz određene kategorije, ili naučne oblasti postoji nedostatak u broju stručnjaka, provest će proceduru izbora samo za tu kategoriju, odnosno naučnu oblast.
Član 10.
(Sadržaj liste)
(1) Lista stručnjaka u zavisnosti od kategorije stručnjaka sadrži podatke za:
a) predstavnike akademske zajednice: ime i prezime, izbor u zvanje za predmet ili užu naučnu/umjetničku oblast, naziv institucije u kojoj je zaposlen, iskustvo u obukama i učešću u komisijama za akreditaciju;
b) predstavnike privrede i prakse: ime i prezime, stečena kvalifikacija, naziv institucije u kojoj je zaposlen, radno mjesto, radno iskustvo u relevantnoj oblasti, iskustvo u obukama i učešću u komisijama za akreditaciju;
c) predstavnike studenata: ime i prezime, ciklus studija, naziv visokoškolske ustanove, naziv studijskog programa, iskustvo u obukama i učešću u komisijama za akreditaciju;
d) međunarodne stručnjake: ime i prezime, država, stepen obrazovanja iz relevantne naučne oblasti, naziv visokoškolske ustanove ili druge organizacije u kojoj je radno angažovan, iskustvo u obukama i učešću u komisijama za akreditaciju.
(2) Listu stručnjaka iz stava (1) vodi Agencija u papirnoj i elektronskoj formi uz poštivanje odredbi Zakona o zaštiti ličnih podataka.
Član 12.
(Način ažuriranja Liste stručnjaka)
(1) Agencija vrši ažuriranje Liste stručnjaka svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće.
(2) Ažuriranje Liste vrši viši referent za administrativno-tehničke poslove u Agenciji, na način da putem e-maila i telefona vrši provjeru eventualnih promjena podataka iz člana 11. stav (1).
(3) U cilju ažuriranja Liste stručnjaka, ukoliko Agencija dođe do saznanja da je došlo do promjene određenih podataka koji čine sadržaj Liste stručnjaka, iste će provjeriti po službenoj dužnosti i u zavisnosti od tačnosti provjerenih podataka izvršiti izmjenu, ispravku, dopunu podataka ili brisanje stručnjaka sa Liste stručnjaka.
(4) O svakoj promjeni podataka iz sadržaja utvrđene Liste stručnjaka, Agencija odmah obavještava sve nadležne obrazovne vlasti u Bosni i Hercegovini.
Napomena: Agencija je 2023. godine donijela novu Odluku o kriterijima za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa, koja je objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/23. Novom odlukom se citirana ranija odluka u bitnom nije izmijenila, pa se iz tog razloga relevantne odredbe nove odluke neće posebno citirati.
26.
Odluka o načinu formiranja Komisije za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa, koja je preuzeta sa internetske stranice www.hea.gov.ba, i
Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o načinu formiranja Komisije za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa ("Službeni glasnik BiH" broj 2/18), kako je objavljena na internetskoj stranici Agencije, u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(Predmet)
Ovom Odlukom određuje se način osnivanja Komisije za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuku o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa (u daljnjem tekstu: Komisija), uslovi imenovanja za člana Komisije, način rada i mandat Komisije.
Član 2.
(Sastav Komisije)
(1) Komisija za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuku o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa ima pet (5) članova.
(2) Komisiju čine po jedan predstavnik: Rektorske konferencije, jednog kantonalnog ministarstva, Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, Brčko distrikta BiH i Agencije za razvoj visokog obrazovanja i obezbjeđivanje kvaliteta (u daljnjem tekstu: Agencija).
Član 5.
(Imenovanje i mandat)
(1) Nakon dobijanja nominacija direktor Agencije donosi rješenje o imenovanju članova Komisije uz saglasnost Upravnog odbora Agencije.
(2) Mandat članova Komisije je tri godine i mogu biti imenovani još jedan mandat.
(3) U slučaju da član Komisije iz bilo kojeg razloga ne obavlja ili nije u mogućnosti da obavlja poslove člana Komisije, o tome će biti obaviještena institucija koja ga je nominovala i biće zatražena nominacija drugog kandidata.
Član 8.
(Stupanje na snagu)
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se na web stranici Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta.
Napomena: Agencija je 2023. godine donijela novu Odluku o načinu formiranja komisije za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa, koja je objavljena u "Službenom glasniku" Bosne i Hercegovine" broj 22/23. Novom odlukom se citirana ranija odluka u bitnom nije izmijenila, pa se iz tog razloga relevantne odredbe nove odluke neće posebno citirati.
27.
Pravilnik o vođenju Državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" broj 91/11) u relevantnom dijelu glasi:
I. OPĆI DIO
Član 1.
(Predmet Pravilnika)
Ovim Pravilnikom se propisuje vođenje Državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Registar), izgled i sadržaj Registra, postupak upisa u Registar, način upisa, ispravke upisa, brisanje iz Registra, osiguranje dostupnosti informacija o akreditiranim visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini, izdavanje uvjerenja o upisu u Registar, te druga pitanja od značaja za uspostavljanje i vođenje Registra.
Član 2.
(Nadležno tijelo)
Registar iz člana 1. ovog Pravilnika vodi Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta (u daljnjem tekstu: Agencija).
Član 3.
(Značaj Registra)
(1) Registar predstavlja službenu evidenciju o akreditiranim visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini.
(2) Na temelju podataka iz Registra, Agencija sačinjava listu akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini i osigurava dostupnost informacija o akreditiranim visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini, na način propisan članom 49. alineja 9. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon).
II. FORMA I SADRŽAJ REGISTRA
Član 5.
(Sadržaj Registra)
(1) U prvi dio registra (knjiga numerirana brojem 1.), upisuju se podaci o akreditiranim visokoškolskim ustanovama i to:
(…)
(2) U drugi dio Registra (knjiga numerirana brojem 2.), upisuju se podaci o studijskim programima akreditirane visokoškolske ustanove i to:
(…)
III. POSTUPAK UPISA U REGISTAR
Član 7.
(Upis u Registar)
(1) Upis u Registar se vrši na temelju rješenja o akreditaciji visokoškolske ustanove, odnosno studijskog programa koje donose nadležna obrazovna tijela određena kantonalnim zakonima, zakonom Republike Srpske i zakonom Brčko Distrikta BiH. Prije upisa u Registar, na način koji se uređuje posebnom instrukcijom koju donosi direktor Agencije uz saglasnost Upravnog odbora, Agencija vrši ocjenjivanje usklađenosti rješenja o akreditaciji s minimalnim standardima iz područja visokog obrazovanja i kriterijima za akreditaciju visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini.
(2) Uz rješenje o akreditaciji visokoškolske ustanove, odnosno studijskog programa, nadležna obrazovna tijela iz stava 1. ovog člana, dostavljaju potrebne dokaze na temelju kojih se vrši upisivanje podataka u Registar iz člana 5. ovog Pravilnika.
(3) O upisu u Registar, Agencija obavještava nadležna obrazovna tijela iz stava (1) ovog člana, u roku od tri dana po izvršenom upisu.
Član 8.
(Obavještenje o promjeni podataka)
U cilju održavanja ažurnosti Registra i tačnosti podataka koji se upisuju u Registar, nadležna tijela iz člana 7. stav (1) ovog Pravilnika, u roku od tri dana, obavještavaju Agenciju o svakoj promjeni podataka iz člana 5. ovog Pravilnika, dostavljajući i odluku nadležnog tijela o nastaloj promjeni.
28.
Preporuke o kriterijima i standardima ministarstvu Republike Srpske, kantonalnim ministarstvima i Brčko distriktu BiH za osnivanje i zatvaranje visokoškolskih ustanova te za prestrukturiranje studijskih programa ("Službeni glasnik BiH" broj 13/12) u relevantnom dijelu glase:
I
SVRHA I CILJ PREPORUKA
Svrha ovih preporuka je da posluže nadležnom ministarstvu Republike Srpske, kantonalnim ministarstvima i Brčko Distriktu BiH prilikom definiranja osnovnih kriterija i standarda za osnivanje i zatvaranje visokoškolskih ustanova, te za prestrukturiranje studijskih programa, s ciljem da visokoškolske ustanove postignu unapređenje znanja, misli i školstva u Bosni i Hercegovini, promoviraju razvoj demokratskog građanskog društva i da osiguraju primjenu najviših standarda nastave i istraživačkog rada.
S ciljem izgradnje savremenog, efektivnog i kvalitetnog visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, ove preporuke sadrže pregled kriterija i standarda, koje bi nadležni obrazovni organi trebali razraditi u svojim aktima.
29.
Preporuke o kriterijima za licenciranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" broj 13/12) u relevantnom dijelu glase:
I
Svrha ovih preporuka je da posluže kao osnova nadležnim obrazovnim organima da svojim aktima odrede: kriterije za licenciranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa, te postupak ocjene ispunjenosti kriterija.
II
Kriteriji za licenciranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa predstavljaju uslove koje:
a) visokoškolska ustanova u osnivanju treba ispuniti kako bi dobila licencu - odgovarajući akt kojim se odobrava rad visokoškolskih ustanova,
b) postojeća visokoškolska ustanova treba ispuniti kako bi dobila licencu - odgovarajući akt kojim se odobrava izvođenje novog studijskog programa.
III
Kriteriji za licenciranje se odnose na: ljudske, prostorne i materijalno-tehničke resurse, te studijski program.
(…)
IV
Nadležni obrazovni organ bi trebao da propiše postupak ocjene ispunjenosti kriterija za licenciranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa, kako bi se utvrdilo sljedeće:
a) odgovornost i uloga svakog od učesnika postupka,
b) način podnošenja zahtjeva,
c) rok za podnošenje zahtjeva,
d) potrebna dokumentacija koja se podnosi uz zahtjev, a kojom se dokazuje ispunjenost kriterija za licenciranje,
e) sadržaj elaborata o opravdanosti izvođenja novog studijskog programa s prijedlogom studijskog programa,
f) način imenovanja i rada komisije stručnjaka,
g) te druga pitanja u cilju racionalnog, transparentnog i efikasnog postupka.
U postupku licenciranja posebnu pažnju treba posvetiti ekspertizi dostavljenog Elaborata o opravdanosti osnivanja visokoškolske ustanove ili Elaborata o opravdanosti izvođenja novog studijskog programa. Razlozi za osnivanje nove visokoškolske ustanove ili izvođenja novog studijskog programa trebaju biti usmjereni ka potrebama tržišta rada i utemeljeni na realnim, lako dostupnim i provjerljivim podacima iz relevantnih izvora.
Postupak ocjene ispunjenosti kriterija za licenciranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa organizacionih jedinica van sjedišta visokoškolske ustanove, treba da se provodi na isti način kao za rad ustanove u sjedištu visokoškolske ustanove.
V
Nadležni obrazovni organ bi trebao odrediti da su učesnici postupka ocjene ispunjenosti kriterija za licenciranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa:
a) visokoškolska ustanova,
b) komisija stručnjaka,
c) nadležni obrazovni organ.
U cilju dobijanja stručnog mišljenja o opravdanosti izvođenja novog studijskog programa nadležni obrazovni organ bi trebao propisati da se mogu uključiti i druga tijela (savjeti, agencije, nadležna resorna ministarstva, predstavnici privrede i sl.).
Članovi komisije bi trebali biti stručnjaci, odnosno, istaknuti predstavnici akademske zajednice iz odgovarajuće naučno-nastavne, odnosno umjetničko-nastavne oblasti iz koje su predloženi studijski programi.
VI
U cilju profesionalnog, objektivnog i nezavisnog rada komisije stručnjaka nadležni obrazovni organ treba da donese kodeks ponašanja članova komisije stručnjaka i da propiše da članovi komisije stručnjaka dostave nadležnom obrazovnom organu potpisanu izjavu o nepostojanju bilo kojeg sukoba interesa.
Komisija stručnjaka u toku posjete visokoškolskoj ustanovi treba da utvrdi ispunjenost definiranih kriterija. Preporučuje se da komisija stručnjaka u odlučivanju uzima u obzir i dosadašnja iskustva visokoškolske ustanove u izvođenju sličnih studijskih programa.
VIII
Nadležni obrazovni organ bi trebao, na osnovu pozitivnog mišljenja komisije stručnjaka, da do nose odgovarajući akt kojim se odobrava rad ustanove ili izvođenje novog studijskog programa. Akt donesen u tekućoj akademskoj godini, vrijedi za upis studenata za sljedeću akademsku godinu.
30.
Odluka o usvajanju prioriteta za razvoj visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini za period 2016–2026. ("Službeni glasnik BiH" broj 35/16) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(Predmet Odluke)
(1) Ovom odlukom usvajaju se Prioriteti za razvoj visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini za period 2016.-2026. (u daljem tekstu: Prioriteti za razvoj visokog obrazovanja).
(2) Prioriteti za razvoj visokog obrazovanja su sastavni dio ove odluke.
Član 2.
(Sadržaj i primjena Odluke)
(1) Prioriteti za razvoj visokog obrazovanja predstavljaju glavne mjere i aktivnosti koje se trebaju provesti u Bosni i Hercegovini kako bi se s jedne strane osnažio razvoj visokog obrazovanja, a s druge strane ostvarila njegova puna uključenost u Evropski prostor visokog obrazovanja.
(2) Prioriteti za razvoj visokog obrazovanja usvojeni ovom odlukom su grupirani u sedam ključnih područja: dobro upravljanje i menadžment; resursi; povezanost tržišta rada i visokog obrazovanja; standardi kvalifikacija; studentsko iskustvo; internacionalizacija i statistika.
(3) Utvrđeni Prioriteti za razvoj visokog obrazovanja doprinijeti će daljem usklađivanju visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini sa politikama, ciljevima i prioritetima Evropskog prostora visokog obrazovanja.
Prioriteti za razvoj visokog obrazovanja u BiH za period 2016. - 2026.
P1.2. Dobro upravljanje i zakonodavstvo
1. Osigurati da se razvoj visokog obrazovanja odvija na transparentan, kooperativan i kreativan način na svim nivoima; unaprijediti širenje informacija o visokom obrazovanju putem medija.
[...]
P1.3. Osiguranje kvaliteta
1. Unaprijediti mehanizme i dosljedno provesti principe i standarde osiguranja kvaliteta na svim VŠU.
2. Uspostaviti preduvjete i provesti učinkovit, transparentan i pristupačan proces akreditiranja za studijske programe visokog obrazovanja zasnovan na realnoj procjeni troškova i koristi.
3. Ocijeniti uticaj prvog kruga institucionalne akreditacije VŠU u BiH na kvalitet, relevantnost i učinkovitost. Obezbijediti analize u oblasti visokog obrazovanja koje će izrađivati HEA i nadležne obrazovne vlasti na osnovu stečenih iskustava o procesu akreditacije kako bi se strateški pristupi zasnivali na relevantnim informacijama.
[...]
V. Dopustivost
31. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
32. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:
- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
33. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnijelo je sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske, koje ukupno broji 28 delegata, što čini ¼ članova bilo kojeg zakonodavnog organa entiteta, što znači da je, suprotno tvrdnjama Narodne skupštine, zahtjev podnio ovlašteni subjekt u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj
U-7/10 od 26. novembra 2010. godine, tačka 21, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
VI. Meritum
34. Podnosioci zahtjeva smatraju da odredbe čl. 7, 8, 9. stav (3), 19, 22, 30. stav (1) tač. 6), 7), 8), 9), 10), 13) i 14), 33. stav (1) tač. 5), 6), 7) i 8) i stav (2), 37, 48. stav (1) tačka 3) i stav (3), te člana 50. Zakona nisu u saglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, i to čl. I/2, III/2.b) i III/3.b). Naime, podnosioci zahtjeva tvrde da navedene odredbe nisu usklađene s Okvirnim zakonom kojim je Parlamentarna skupština BiH regulirala pitanje načina osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH uspostavljanjem institucija koje imaju nadležnost za provođenje tog procesa. Podnosioci zahtjeva tvrde da je osporenim odredbama Zakona RS formirala iste institucije s istim nadležnostima i da je na taj način uspostavila paralelne institucije koje su preuzele ovlaštenja institucija BiH koje su formirane Okvirnim zakonom, što je u suprotnosti s navedenim članovima Ustava Bosne i Hercegovine.
35. S druge strane, u odgovoru na zahtjev Narodna skupština osporava sve navode iz zahtjeva, tvrdeći da BiH, prema članu III Ustava Bosne i Hercegovine, nije nadležna za oblast visokog obrazovanja jer je to pitanje u isključivoj nadležnosti entitetâ. Narodna skupština tvrdi da je Zakon u potpunosti usklađen s Okvirnim zakonom, odnosno da su Zakonom, u smislu člana 63. stav (1) Okvirnog zakona, samo precizirana pitanja koja nisu obuhvaćena Okvirnim zakonom. Osim toga, Narodna skupština ističe da je RS, po uzoru na države sa složenim administrativnim uređenjima, uspostavila institucije za provođenje procesa osiguranja kvaliteta u RS. Narodna skupština je posebno naglasila da Okvirni zakon ne predstavlja "zakonski akt u punom obimu i kvalitetu", već samo pravni okvir kojim se utvrđuju osnovna načela unutar određene oblasti, odnosno smjernice za zakonodavce u entitetima i Brčko distriktu BiH.
U odnosu na prigovore Narodne skupštine o pravnoj prirodi spornog zakona
Okvirni zakon o visokom obrazovanju BiH – opći prikaz
45. Ustavni sud smatra svrsishodnim da se osvrne na okolnosti koje su prethodile donošenju Okvirnog zakona, kao i na okolnosti nakon njegovog donošenja. Ustavni sud podsjeća da se BiH, potpisivanjem niza međunarodnih dokumenata, obavezala da provede bolonjski proces, koji predstavlja najznačajniju i najsveobuhvatniju reformu visokog obrazovanja u Evropi. Krajnji cilj bolonjskog procesa bio je uspostavljanje evropskog prostora visokog obrazovanja, koji bi značio nesmetanu mobilnost akademskih radnika i studenata, te objektivno priznavanje njihovih kvalifikacija. BiH se u bolonjski proces uključila 2003. godine. Značajan korak u tom procesu BiH je ostvarila donošenjem Okvirnog zakona 2007. godine, koji je donijela Parlamentarna skupština BiH u skladu sa članom IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Tim zakonom je, između ostalog, utvrđena organizacija visokog obrazovanja u BiH, odgovornost nadležnih vlasti u ovoj oblasti, ustanovljena su tijela za provođenje zakona i međunarodnih obaveza BiH, te način osiguravanja kvaliteta u oblasti visokog obrazovanja (član 1. Okvirnog zakona). Okvirni zakon ustanovljava opća načela i ciljeve u oblasti obrazovanja, uz obavezu da navedeno bude dio entitetskih, odnosno kantonalnih zakonodavstava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
U-26/13 od 26. marta 2015. godine, tačka 46). Osim toga, Okvirni zakon sadrži detaljne odredbe kojima se propisuje osnivanje državnih institucija za provođenje ovog zakona, propisuju se nadležnosti državnih institucija, kao i ostala važna pitanja.
46. Nakon donošenja Okvirnog zakona Vijeće ministara BiH je donijelo Odluku o usvajanju dokumenata potrebnih za daljnju implementaciju bolonjskog procesa (vidi tačku 22. ove odluke). Odlukom je usvojeno sedam dokumenata koji su neophodni za provođenje Okvirnog zakona i, između ostalog, za daljnju implementaciju bolonjskog procesa u BiH i izvršenje Programa realizacije prioriteta iz Evropskog partnerstva s BiH.
47. Okvirnim zakonom su uspostavljena načela i standardi za stjecanje visokog obrazovanja u BiH u skladu s relevantnim odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, kao i relevantnim preporukama Komiteta ministara Vijeća Evrope i drugim relevantnim načelima međunarodno priznatih pravnih instrumenata na čije poštovanje se obavezala BiH. Također, odredbama Okvirnog zakona (član 1) propisano je da se tim zakonom, između ostalog, utvrđuje odgovornost nadležnih vlasti u oblasti obrazovanja i ustanovljavaju tijela za provođenje zakona i međunarodnih obaveza BiH, te način osiguravanja kvaliteta u oblasti visokog obrazovanja. Članom 2. Okvirnog zakona propisano je da je visoko obrazovanje djelatnost od posebnog interesa za BiH. Prema Okvirnom zakonu, nadležne institucije za provođenje zakona i međunarodnih obaveza BiH u oblasti visokog obrazovanja su: Ministarstvo civilnih poslova (član 42), Rektorska konferencija BiH (član 43), Centar za informiranje i priznavanje dokumenata (CIP), čije su kompetencije propisane čl. 45. i 46. Okvirnog zakona, i državna agencija s kompetencijama propisanim čl. od 47. do 52. Okvirnog zakona. Članom 63. stav (2) Okvirnog zakona propisano je da će se "sva pitanja koja nisu regulirana" tim zakonom regulirati zakonima na nivou entiteta.
48. Okvirnim zakonom je ustanovljena državna agencija, a 2008. godine ona je i službeno osnovana. To je samostalna upravna organizacija koja je, prema Okvirnom zakonu, između ostalog, nadležna za utvrđivanje jasnih, transparentnih i pristupačnih kriterija za akreditaciju visokoškolskih ustanova i donošenje normi kojim se utvrđuju minimalni standardi u oblasti visokog obrazovanja u BiH. Sjedište državne agencije je u Banjaluci, njen rad je uređen statutom, a njom rukovodi direktor i upravlja upravni odbor (član 51. Okvirnog zakona).
49. Državna agencija u postupku akreditiranja visokoškolskih ustanova u BiH obavlja poslove koji su definirani u članu 48. alineja 2. i članu 49. Okvirnog zakona (vidi tačku 21. ove odluke). Djelujući u skladu s postavljenim ciljevima, državna agencija je od 2009. godine punopravna članica Međunarodne mreže agencija za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju (INQAAHE). U februaru 2010. godine dobila je status pridruženog člana u Evropskoj asocijaciji za osiguranje kvaliteta (ENQA), a od maja 2010. godine je punopravna članica Mreže agencija za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju centralne i istočne Evrope (CEEN). Državna agencija je, u smislu člana 48. alineja 11. Okvirnog zakona, donijela niz podzakonskih akata s ciljem provođenja Okvirnog zakona u dijelu osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH (vidi tač. 22–29. ove odluke). Državna agencija je, između ostalih, donijela Pravilnik o vođenju državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini (vidi tačku 27. ove odluke) kojim je propisala vođenje državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: registar). Pravilnikom je propisan i postupak i način upisa u registar, brisanje iz registra, osiguranje dostupnosti informacija o akreditiranim visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini, izdavanje uvjerenja o upisu u registar itd. Na osnovu podataka iz registra, državna agencija sačinjava listu akreditiranih visokoškolskih ustanova u BiH i osigurava dostupnost informacija o akreditiranim visokoškolskim ustanovama u BiH na način propisan članom 49. alineja 9. Okvirnog zakona. Također, državna agencija je na osnovu čl. 48. i 49. Okvirnog zakona donijela Odluku o načinu formiranja komisije za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa (vidi tačku 26. ove odluke; u daljnjem tekstu: Odluka o načinu formiranja komisije za izbor stručnjaka).
50. Svi podzakonski akti koje je donijela državna agencija obavezujući su za sve nadležne nivoe vlasti u BiH. Državna agencija je donijela i Preporuke o kriterijima i standardima koji su namijenjeni nadležnim nivoima vlasti za osnivanje i zatvaranje visokoškolskih ustanova, koji su osnov prilikom definiranja osnovnih kriterija i standarda za osnivanje i zatvaranje visokoškolskih ustanova. Također, državna agencija je donijela i Preporuke o kriterijima za licenciranje visokoškolskih ustanova kao osnov za nadležne niže nivoe vlasti da svojim aktima odrede kriterije i postupak ocjene ispunjenosti osnovnih kriterija. Aktima državne agencije propisani su kriteriji za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka, kao i način formiranja komisije za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka.
51. Kako su pobrojani akti doneseni na osnovu odredbi Okvirnog zakona s ciljem izvršavanja preuzetih obaveza BiH, Ustavni sud smatra da se doneseni akti moraju poštovati kao i Okvirni zakon. Nepoštovanje navedenih akata znači i nepoštovanje Okvirnog zakona (zato što je cilj navedenih akata provođenje Okvirnog zakona, kao i izvršavanje obaveza koje je BiH preuzela), a nepoštovanje Okvirnog zakona ima za posljedicu nepoštovanje Ustava Bosne i Hercegovine.
52. Postupak akreditiranja visokoškolskih ustanova provodi se na način propisan Okvirnim zakonom i aktima koji su doneseni u skladu s Okvirnim zakonom, u saradnji s visokoškolskom ustanovom, nadležnim nižim nivoima vlasti (u RS to je, prema Okvirnom zakonu, nadležno ministarstvo obrazovanja), te komisijom stručnjaka (domaćih i međunarodnih) koji obavljaju vanjsko vrednovanje, tj. daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova u BiH i/ili studijskih programa. Zajednička komisija se bira iz reda domaćih i međunarodnih stručnjaka, na osnovu javnog konkursa koji provodi državna agencija. Državna agencija imenuje i pojedinačne komisije stručnjaka za akreditaciju, na osnovu prijedloga nadležnih obrazovnih vlasti u pogledu izbora stručnjaka s utvrđene liste.
53. Nadalje, prema Okvirnom zakonu, CIP je samostalna upravna organizacija nadležna za informiranje i poslove priznavanja u oblasti visokog obrazovanja (član 45. alineja 1. Okvirnog zakona). Alinejama od 2. do 7. člana 45. Okvirnog zakona propisane su ostale nadležnosti CIP-a, između ostalog, koordiniranje i međunarodna razmjena akademskog osoblja, studenata i programa u oblasti visokog obrazovanja; predstavljanje BiH u međunarodnim projektima u oblasti visokog obrazovanja iz svoje nadležnosti; pružanje informacija putem međunarodnih mreža centara za informacije (mreže ENIC/NARIC) visokoškolskim ustanovama u BiH i predstavljanje BiH u tim mrežama; donošenje preporuka u skladu s Lisabonskom konvencijom ministarstvu RS, kantonalnim ministarstvima i Brčko distriktu BiH o priznavanju diploma stečenih van BiH s ciljem zaposlenja, nastavka obrazovanja i ostvarivanja drugih prava koja proistječu iz stečene kvalifikacije itd. (vidi tačku 21. ove odluke). Sjedište CIP-a je u Mostaru, njime rukovodi direktor, a upravlja upravni odbor (član 46. Okvirnog zakona).
54. Okvirnim zakonom propisana je odgovornost nadležnih organa vlasti na svim nivoima za provođenje procesa osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH. Navedeno proizlazi iz sadržaja Okvirnog zakona, ali i Odluke o usvajanju prioriteta za razvoj visokog obrazovanja u BiH za period od 2016. do 2026. godine, koja je donesena 2016. godine i kojom su usvojeni prioriteti razvoja visokog obrazovanja (vidi tačku 30. ove odluke).
55. Ustavni sud zapaža da su nadležni niži nivoi vlasti, prema Okvirnom zakonu, bili u obavezi da u roku od šest mjeseci od njegovog donošenja donesu odgovarajući zakon o visokom obrazovanju koji treba da bude usklađen s Okvirnim zakonom (član 63. stav (1) Okvirnog zakona). Prema Okvirnom zakonu, saradnja državnih institucija koje su uspostavljene Okvirnim zakonom obavlja se preko nadležnog ministarstva RS, kantonalnih ministarstava iz oblasti obrazovanja (10 kantona) odnosno posebnog odjela Brčko distrikta BiH.
Opća zapažanja u odnosu na zahtjev
56. Ustavni sud zapaža da je Narodna skupština 2010. godine, nakon donošenja Okvirnog zakona, donijela Zakon o visokom obrazovanju RS, koji je prestao važiti donošenjem novog Zakona o visokom obrazovanju RS iz 2020. godine. Narodna skupština je također 2020. godine donijela osporeni zakon kojim je regulirala pitanje načina osiguranja kvaliteta u RS. Poređenja radi, Ustavni sud zapaža da na nivou kantona i Brčko distrikta BiH nisu doneseni posebni zakoni o kvalitetu, niti nadležni organi kantona i Brčko distrikt BiH imaju formirane posebne institucije za provođenje postupka osiguranja kvaliteta u visokoškolskim ustanovama na području na kojem djeluju.
57. Ustavni sud ponovo naglašava da je Okvirnim zakonom način osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH posebno reguliran uspostavljanjem institucija za provođenje tog procesa, dok je članom 63. stav (2) Okvirnog zakona propisano da "sva pitanja iz oblasti visokog obrazovanja koja nisu regulirana ovim zakonom regulirat će se zakonima na nivou Republike Srpske i kantona". Ustavni sud smatra da je navedena odredba bitna za ispitivanje osporenih odredbi Zakona u kontekstu njihove usaglašenosti s Okvirnim zakonom.
Pojedinačne odredbe
58. Ustavni sud zapaža da podnosioci zahtjeva ne osporavaju član 6. Zakona kojim se uspostavlja entitetska agencija u svrhu procesa osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u entitetu RS, koja svoju djelatnost obavlja u skladu sa Zakonom i posebnim zakonima, već da isključivo osporavaju njene nadležnosti.
59. Podnosioci zahtjeva najprije osporavaju član 7. Zakona. Da bi ispitao usklađenost ove odredbe Zakona s Okvirnim zakonom, Ustavni sud smatra da prethodno mora ispitati usklađenost člana 8. Zakona s Ustavom Bosne i Hercegovine koji se tiče nadležnosti entitetske agencije. Osim toga, Ustavni sud smatra svrsishodnim, u ovom dijelu obrazloženja, ispitati i osporene odredbe člana 19. Zakona, kao i osporene odredbe člana 48. stav (1) tačka 3) i stav (2) tačka 1) Zakona zbog njihove povezanosti sa članom 7. Zakona (sve osporene odredbe navedene su u tački 19. ove odluke).
Usklađenost člana 8. tač. od 1) do 9), člana 19, člana 30. stav (1) tač. 6), 7), 8), 9), 10), 13) i 14) i člana 48. stav (1) tačka 3) i stav (2) Zakona
60. Osporenim članom 8. taksativno su propisane nadležnosti entitetske agencije, koje podnosioci zahtjeva osporavaju zato što je Okvirni zakon iste nadležnosti već propisao državnoj agenciji u čl. 48. i 49. Okvirnog zakona. Osim toga, kako su naveli, državna agencija od 2008. godine djeluje na prostoru oba entiteta i Brčko distrikta BiH kao državna institucija za provođenje zakona i međunarodnih obaveza BiH u procesu osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH.
61. Prema tački 1) osporenog člana 8. Zakona entitetska agencija je nadležna da provodi postupak vanjskog vrednovanja u svrhu "početne akreditacije". Ustavni sud zapaža da se, u smislu člana 4. tačka 8) Zakona, pojam "vanjsko vrednovanje" (
engl. external evaluation) definira kao "objektivno i nepristrasno vrednovanje sistema osiguranja kvaliteta u odnosu na važeće standarde i kriterije, koje vrši komisija recenzenata ili komisija stručnjaka, a u svrhu početne akreditacije ili akreditacije visokoškolske ustanove i studijskih programa koje izvode". Ustavni sud podsjeća da vanjsko vrednovanje, odnosno objektivno i nepristrasno vrednovanje sistema osiguranja kvaliteta u odnosu na važeće standarde i kriterije, prema Okvirnom zakonu, obavlja komisija stručnjaka kao nezavisno stručno tijelo koje se bira po proceduri koju provodi državna agencija (član 49. Okvirnog zakona). Dakle, ono što je već u nadležnosti komisije stručnjaka uspostavljene Okvirnim zakonom je osporenom odredbom Zakona dato u nadležnost entitetskoj agenciji putem njene komisije stručnjaka. Pri tome se u tački 1) člana 8. Zakona koristi pojam "početna akreditacija" koji Okvirni zakon ne poznaje. Upravo na tome Narodna skupština zasniva stav o neosnovanosti podnesenog zahtjeva jer je, prema tvrdnjama Narodne skupštine, Zakonom propisano ono što Okvirnim zakonom nije. Iz sadržaja odredbe člana 4. tačka 8) Zakona, kojom se definira pojam "početna akreditacija", proizlazi da je svrha postupka "početne akreditacije" utvrđivanje da li visokoškolska ustanova ispunjava propisane uvjete i standarde za donošenje preporuke o akreditaciji za izdavanje dozvole za rad. Postavlja se pitanje je li dodavanje pojma "početna akreditacija" u Zakon, koji Okvirni zakon ne poznaje, dovoljno da se prihvati navedena argumentacija Narodne skupštine o tome da se radi o propisivanju onoga što Okvirni zakon nije propisao u smislu člana 63. stav (2) Okvirnog zakona. Da bi se došlo do odgovora na to pitanje mora se ispitati da li se zaista radi o propisivanju onoga što Okvirnim zakonom nije propisano ili se, u suštini, radi o preuzimanju u nadležnost onoga što je Okvirni zakon već regulirao i s čim se entitetski zakoni moraju, na osnovu člana 63. stav (1) Zakona, uskladiti.
62. Kako je već naglašeno, postupak vanjskog vrednovanja, u procesu akreditiranja visokoškolske ustanove i studijskog programa, u odnosu na važeće standarde i kriterije prema Okvirnom zakonu, obavlja komisija stručnjaka kao nezavisno stručno tijelo koje se bira po proceduri koju provodi državna agencija. Kako se tačka 1) člana 8. Zakona odnosi na "početnu akreditaciju", Ustavni sud smatra da bi osporenu tačku trebalo sagledati, prije svega, u vezi s nadležnostima koje su tač. 2) i 8) istog člana dodijeljene entitetskoj agenciji zato što se one tiču poslova vezanih za "početnu akreditaciju". Naime, termin "početna akreditacija" dovodi se u vezu s izdavanjem dozvole za rad, tj. licenciranjem, što je termin koji se koristi u Okvirnom zakonu. U suštini je riječ o odgovarajućem aktu kojim se odobrava rad visokoškolske ustanove. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da član 8. tačka 2) Zakona propisuje nadležnost entitetske agencije da nadležnom entitetskom ministarstvu daje preporuke za izdavanje dozvola za rad visokoškolskoj ustanovi ili za odbijanje takvog zahtjeva. Međutim, Ustavni sud zapaža da je prema članu 48. alineja 3. Okvirnog zakona državna agencija ta koja je nadležna za davanje preporuka o kriterijima i standardima ministarstvu RS, kantonalnim ministarstvima i Brčko distriktu BiH za osnivanje i zatvaranje visokoškolskih ustanova, te za prestrukturiranje visokoškolskih ustanova. U skladu s tim, državna agencija je već donijela Preporuku o kriterijima i standardima (vidi tačku 28. ove odluke). Osim toga, državna agencija je, prema članu 48. alineja 4. Okvirnog zakona, nadležna i za davanje preporuka o kriterijima za licenciranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa. U skladu s tim, državna agencija je i tu preporuku već donijela (vidi tačku 29. ove odluke). Dakle, postupak otvaranja/zatvaranja i licenciranja visokoškolskih ustanova provodi se u skladu s preporukama državne agencije i entiteti nemaju mogućnost davanje ovih preporuka propisati u nadležnost nekom drugom tijelu. Međutim, Ustavni sud zapaža da se odredba člana 8. tačka 2) Zakona ne povezuje s preporukama koje je donijela državna agencija, niti se te preporuke uopće spominju u Zakonu. Stoga, Ustavni sud smatra da se ne može prihvatiti da se uvođenjem u Zakon pojma "početna akreditacija", koji je u vezi s licenciranjem, propisuje nešto što Okvirnim zakonom nije propisano, kako to dozvoljava odredba člana 63. stav (2) Okvirnog zakona. Naprotiv, Ustavni sud smatra da se, u suštini, radi o preuzimanju nadležnosti državne agencije iz člana 48. alineje 3. i 4. za donošenje preporuka koje trebaju služiti kao osnov nižestepenim organima za donošenje odgovarajućih akata (vidi član I Preporuke o kriterijima i standardima za osnivanje i zatvaranje visokoškolskih ustanova te za prestrukturiranje studijskih programa, tačka 28. ove odluke, i član I Preporuke o kriterijima za licenciranje, tačka 29. ove odluke).
63. Nadalje, prema odredbama tačke 8) člana 8. Zakona, entitetska agencija utvrđuje standarde za "početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Republici" u skladu sa Zakonom i uz prethodno pribavljeno mišljenje Savjeta za visoko obrazovanje RS (u daljnjem tekstu: Savjet RS). Ustavni sud zapaža da iz sadržaja Okvirnog zakona ne proizlazi da je državnoj agenciji data nadležnost da donosi standarde za osnivanje visokoškolskih ustanova. Naime, iz Preporuka o kriterijima i standardima koje je donijela državna agencija proizlazi da je definiranje osnovnih kriterija i standarda za osnivanje i zatvaranje visokoškolskih ustanova u nadležnosti ministarstva RS, kantonalnih ministarstava i Brčko distrikta BiH. Ove preporuke sadrže pregled kriterija i standarda koje bi nadležni obrazovni organi trebali razraditi u svojim aktima. Također, svrha Preporuka o kriterijima za licenciranje je da posluže kao osnov nadležnim obrazovnim organima da svojim aktima odrede kriterije za licenciranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa, te postupak ocjene ispunjenosti tih kriterija. Dakle, iako su nadležno ministarstvo RS, kantonalna ministarstva i Brčko distrikt BiH nadležni da donesu standarde za osnivanje i zatvaranje visokoškolskih ustanova i kriterije za njihovo licenciranje, ti standardi i kriteriji moraju biti zasnovani na navedenim preporukama državne agencije. Kako odredba člana 8. tačka 8) Zakona, kako je već rečeno, propisuje da se standardi za "početnu akreditaciju" donose u skladu sa Zakonom, uz prethodno pribavljeno mišljenje Savjeta RS, očigledno je da se njom navedene preporuke državne agencije ne uzimaju u obzir, niti se ta odredba na njima zasniva.
64. Imajući sve to u vidu, Ustavni sud smatra da je članom 8. tačka 8) Zakona entitetska agencija preuzela ovlaštenje za donošenje standarda za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa, bez uvažavanja preporuka koje je u tu svrhu donijela državna agencija. Okvirnim zakonom, i to članom 48. stav (1) alineje 3. i 4, propisano je da je otvaranje/zatvaranje i licenciranje visokoškolskih ustanova u nadležnosti ministarstva RS, koje taj postupak provodi prema preporukama državne agencije. Budući da je odredbama osporenog zakona ovaj postupak dodijeljen u nadležnost entitetske agencije, ali bez obaveze uvažavanja Okvirnog zakona i akata koje je donijela državna agencija, Ustavni sud zaključuje da nadležnosti entitetske agencije iz tač. 1), 2) i 8) člana 8. Zakona nisu u skladu sa članom 48. stav (1) alineje 3. i 4. Okvirnog zakona, pa posljedično nisu u skladu ni sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
65. Iz istih razloga, Ustavni sud smatra da ni član 48. stav (2) tačka 1) Zakona kojim se direktor entitetske agencije obavezuje da u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona, na prijedlog upravnog odbora i po pribavljenom mišljenju Savjeta, donese standarde za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u RS, nije u skladu sa članom 48. stav (1) alineje 3. i 4. Okvirnog zakona, niti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
66. Nadalje, Ustavni sud zapaža da osporeni član 8. tačka 3) Zakona propisuje da entitetska agencija provodi postupak akreditacije. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je prema odredbama člana 49. alineja 6. Okvirnog zakona državna agencija nadležna za provođenje postupka akreditacije visokoškolskih ustanova u BiH u saradnji s visokoškolskom ustanovom, nadležnim nižim nivoima vlasti (u RS je to nadležno ministarstvo obrazovanja), te komisijom stručnjaka (domaćih i međunarodnih) koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova u BiH i studijskih programa. Kako osporena odredba Zakona daje nadležnost za postupak akreditacije entitetskoj agenciji, potpuno zanemarujući nadležnost koju u postupku akreditacije ima državna agencija, Ustavni sud smatra da član 8. tačka 3) Zakona nije u skladu sa članom 49. alineja 6. Okvirnog zakona, niti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
67. Ustavni sud, dalje, primjećuje da osporeni član 8. tačka 4) Zakona propisuje da entitetska agencija provodi postupak tematskog vrednovanja. Pojam "tematsko vrednovanje" se, prema članu 4. tačka 12) Zakona, definira kao "postupak ocjene kvaliteta pojedinih segmenata organizacije i/ili aktivnosti visokoškolske ustanove, članice univerziteta, studijskog programa ili unutrašnjeg sistema osiguranja kvaliteta". Ustavni sud zapaža da Okvirni zakon ne poznaje termin "tematsko vrednovanje". Državna agencija je uspostavljena članom 47. Okvirnog zakona da, između ostalog, provodi postupak akreditiranja svih visokoškolskih ustanova i/ili studijskih programa u BiH prema standardima koji su doneseni na državnom nivou i koji su obavezujući za sve nadležne nivoe vlasti u BiH (član 48. alineja 1. i član 49. alineja 6. Okvirnog zakona). Državna agencija također imenuje komisiju domaćih i međunarodnih stručnjaka koja daje ocjenu, obavlja reviziju kvaliteta i daje preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa, u postupku i na način koji je reguliran donesenim podzakonskim aktima (tač. 24. i 25. ove odluke). Dakle, prema Okvirnom zakonu, ocjenu kvaliteta daje isključivo "komisija stručnjaka" koju imenuje državna agencija i nema prostora da se entitetskim propisima ovo pitanje drugačije regulira uvođenjem pojma "tematsko vrednovanje" mimo vrednovanja kako je ono već propisano Okvirnim zakonom i odgovarajućim podzakonskim aktima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je tačka 4) člana 8. Zakona donesena bez uvažavanja navedenih odredbi Okvirnog zakona i da stoga nije u skladu sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
68. Ustavni sud smatra da se isto odnosi i na tačku 5) člana 8. Zakona kojom je propisano da entitetska agencija provodi postupak "vanjske nezavisne periodične procjene unutrašnjih sistema osiguranja kvaliteta". Uzimajući u obzir definiciju ove "vanjske nezavisne procjene" iz člana 4. tačka 5) Zakona i ono što je Ustavni sud već naveo u odnosu na terminološku neusklađenost između Okvirnog i osporenog zakona, Ustavni sud ukazuje da je Okvirnim zakonom propisan način kojim se osigurava kvalitet u visokoškolskim ustanovama u BiH i/ili studijskim programima. Kako je već istaknuto u tač. 66. i 67. ove odluke, objektivno i nepristrasno vrednovanje sistema osiguranja kvaliteta u odnosu na važeće standarde i kriterije vrši komisija domaćih i međunarodnih stručnjaka koja se imenuje po proceduri propisanoj Okvirnim zakonom i podzakonskim aktima i u nadležnosti je državne agencije (član 48. alineja 2. i član 49. alineje od 1. do 4). Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da "vanjska nezavisna procjena" iz člana 8. tačka 5) Zakona predstavlja dio procesa akreditiranja visokoškolske ustanove koji je, u smislu Okvirnog zakona, u nadležnosti državne agencije (član 49. alineja 6. Okvirnog zakona). Budući da je državna agencija nadležna za proces osiguranja kvaliteta u visokoškolskim ustanovama u BiH, kako je to već obrazloženo u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud smatra da ni osporeni član 8. tačka 5) Zakona nije usklađen sa članom 48. alineje 1. i 2. i članom 49. alineje 1, 2, 3. i 4. Okvirnog zakona, a slijedom toga ni sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
69. Ustavni sud, dalje, zapaža da, prema odredbama osporenog člana 8. tačka 6) Zakona, entitetska agencija vodi registar akreditiranih visokoškolskih ustanova i studijskih programa. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo ističe da je članom 49. alineja 8. Okvirnog zakona propisano da državna agencija vodi državni registar akreditiranih visokoškolskih ustanova u BiH. Državna agencija je 2011. godine donijela Pravilnik o vođenju državnog registra u koji se upisuju sve akreditirane visokoškolske ustanove u BiH i studijski programi (vidi tačku 27. ove odluke). Narodna skupština je u odgovoru navela da registar koji vodi entitetska agencija sadrži "evidenciju pravomoćnih rješenja o akreditaciji koja izdaje entitetska agencija, na koja se više ne može uložiti redovan pravni lijek", te da je to u skladu sa Zakonom o upravnom postupku RS. Narodna skupština je istakla i da registar entitetske agencije "ima potpuno drugo značenje od registra koji vodi državna agencija", te da vođenje podataka o akreditiranim visokoškolskim ustanovama i studijskim programima iz RS, uz istovremeno uvažavanje državnog registra, samo može doprinijeti većoj transparentnosti postupaka vanjskog vrednovanja naših visokoškolskih ustanova u ENEA.
70. U vezi s tim, imajući u vidu odredbu člana 63. stav (2) Okvirnog zakona (sva pitanja iz oblasti visokog obrazovanja, koja nisu regulirana Okvirnim zakonom, regulirat će se zakonima na nivou RS i kantona), Ustavni sud ukazuje da je Okvirnim zakonom uspostavljen jedinstveni (državni) registar akreditiranih visokoškolskih ustanova i studijskih programa za BiH. Osim toga, Pravilnikom o vođenju državnog registra dalje su razrađeni sadržaj registra, način upisa i ostala relevantna pitanja u vezi s tim. Imajući to u vidu, te sadržaj osporene odredbe člana 8. tačka 6) Zakona o uspostavljanju registra koji bi vodila entitetska agencija, Ustavni sud ne može prihvatiti iznesenu argumentaciju Narodne skupštine. Naime, Ustavni sud zapaža da navod da je osporenom odredbom "uvaženo postojanje" državnog (jedinstvenog) registra ne proizlazi iz te odredbe budući da se postojanje državnog registra u Zakonu ne spominje, niti ima ikakve poveznice s državnim registrom. Osim toga, članom 8. Pravilnika o vođenju državnog registra propisana je obaveza nadležnih tijela da, radi održavanja ažurnosti registra, u propisanom roku obavijeste državnu agenciju o svim promjenama podataka, uz obavezu dostavljanja odluke nadležnog tijela o nastaloj promjeni. Stoga je neprihvatljiv i navod da "registar entitetske agencije ima potpuno drugo značenje od registra koji vodi državna agencija" jer to ne proizlazi iz osporene odredbe Zakona, niti je objašnjeno zašto bi osnivanje registra entitetske agencije bilo opravdano u smislu člana 63. stav (2) Okvirnog zakona (vidi tačku 21. ove odluke). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da član 8. tačka 6) Zakona nije u saglasnosti sa članom 49. alineja 8. Okvirnog zakona, ni sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Slijedom toga, Ustavni sud smatra da ni osporene odredbe člana 19. i člana 48. stav (1) tačka 3) Zakona (vidi tačku 20. ove odluke), koje propisuju uspostavljanje entitetskog registra i donošenje odgovarajućeg pravilnika u vezi s vođenjem tog registra, nisu usklađene sa članom 49. alineja 8. Okvirnog zakona, niti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
71. U vezi s osporenim članom 8. tačka 7) Zakona Ustavni sud zapaža da prema citiranom članu entitetska agencija provodi postupak profesionalnog priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u skladu s tim zakonom i "zakonom kojim se regulira oblast visokog obrazovanja". Iz citirane odredbe nije jasno koji je to "zakon kojim se regulira oblast visokog obrazovanja", pa je ovakva odredba neprecizna. Međutim, Okvirnim zakonom je osnovan CIP kao samostalna upravna organizacija koja je, suprotno tvrdnjama Narodne skupštine, u smislu člana 45. alineja 1. Okvirnog zakona, između ostalog, nadležna i za informiranje i priznavanje u oblasti visokog obrazovanja. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da se ni u ovom slučaju ne radi o situaciji koju propisuje odredba člana 63. stav (2) Okvirnog zakona (neregulirano pitanje). Stoga, Ustavni sud smatra da ni član 8. tačka 7) Zakona nije u skladu sa članom 45. alineja 1. Okvirnog zakona, pa stoga ni sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
72. Osporenim članom 8. tačka 9) Zakona propisano je da entitetska agencija utvrđuje standarde za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u skladu s "ovim zakonom, kriterijima za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u BiH, te evropskim i međunarodnim standardima, uz prethodno pribavljeno mišljenje Savjeta". Kao što je već istaknuto na nekoliko mjesta u ovoj odluci, Okvirnim zakonom (član 48. alineja 1) državnoj agenciji je data nadležnost da utvrđuje kriterije za akreditaciju visokoškolskih ustanova i da donese norme kojim će odrediti minimalne standarde u oblasti visokog obrazovanja, koji su obavezujući za sve nadležne nivoe vlasti u BiH. Također, Odluka o normama koju je donijela državna agencija (vidi tačku 23. ove odluke) propisuje minimalne standarde i smjernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju i obavezujuća je za sve nadležne nivoe vlasti u BiH. Dakle, Ustavni sud nema dileme da je za provođenje procesa akreditiranja visokoškolskih ustanova u BiH nadležna država, koja je donijela Okvirni zakon i relevantne podzakonske akte, te uspostavila institucije za provođenje procesa akreditiranja u saradnji s nadležnim nižim nivoima vlasti. Stoga, imajući u vidu nadležnost državne agencije u odnosu na utvrđivanje kriterija za akreditaciju i određivanje minimalnih standarda u oblasti visokog obrazovanja, Ustavni sud smatra da tačka 9) člana 8. Zakona nije u skladu sa članom 48. alineja 1. Okvirnog zakona, pa stoga ni sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
Usklađenost člana 8. tač. od 10) do 12) Zakona
73. Ostale tačke člana 8. Zakona, koje su osporili podnosioci zahtjeva, i to tač. 10), 11) i 12) Zakona, koje se odnose na prikupljanje podataka o sistemu visokog obrazovanja, zatim podsticanje naučnoistraživačkog rada u oblasti osiguranja kvaliteta i obavljanje drugih poslova, tiču se poslova entitetske agencije koji se ne mogu dovesti u vezu s isključivim nadležnostima državne agencije ili CIP-a prema Okvirnom zakonu. Stoga, Ustavni sud smatra da su navedene osporene tačke člana 8. Zakona u skladu sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Isto tako, stav (2) člana 8. Zakona, koji propisuje da se djelatnost entitetske agencije utvrđuje statutom i općim aktima, u skladu je sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine imajući u vidu da podnosioci zahtjeva nisu osporili odredbe Zakona koje se tiču uspostavljanja entitetske agencije.
Usklađenost člana 7. Zakona
74. Vraćajući se na osporeni član 7. Zakona, Ustavni sud zapaža da se stavom (1) tog člana propisuje da entitetska agencija predstavlja RS na međunarodnim konferencijama, skupovima, međunarodnim organizacijama i udruženjima "u okviru svoje nadležnosti". Stav (2) istog člana Zakona propisuje da entitetska agencija "sarađuje s međunarodnim organima, tijelima i institucijama nadležnim za visoko obrazovanje i osiguranje kvaliteta". Također, Ustavni sud zapaža da je članom 3. tačka 6) Zakona propisano da se osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u entitetu RS zasniva na načelu "nezavisnosti u procesima osiguranja kvaliteta". Međutim, prema Okvirnom zakonu, državna agencija, koja je uspostavljena i za provođenje zakona i međunarodnih obaveza države, predstavlja BiH u međunarodnim organizacijama (član 48. alineja 9. Okvirnog zakona; vidi tačku 21. ove odluke). Osim toga, prema Okvirnom zakonu (član 45. alineja 3) CIP je nadležan da predstavlja BiH u međunarodnim projektima u oblasti visokog obrazovanja. Imajući u vidu ove odredbe Okvirnog zakona i već utvrđenu neusklađenost člana 8. tač. od 1) do 9) Zakona koje se tiču nadležnosti entitetske agencije za poslove akreditiranja visokoškolskih ustanova i studijskih programa, te poslove priznavanja u oblasti visokog obrazovanja, koji su, prema Okvirnom zakonu, u nadležnosti državnih institucija, Ustavni sud smatra da član 7. Zakona, koji se tiče predstavljanja u međunarodnim organizacijama za kvalitet u vezi s poslovima akreditiranja i priznavanja u visokom obrazovanju, nije u skladu sa članom 48. alineja 9. i članom 45. alineja 3. Okvirnog zakona, pa stoga ni sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
Usklađenost člana 9. stav (3) Zakona
75. Prema članu 9. stav (3) Zakona vanjski sistem osiguranja kvaliteta zasniva se na "republičkim, evropskim i međunarodnim standardima". U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je članom 48. alineja 8. Okvirnog zakona državna agencija nadležna za utvrđivanje standarda kvaliteta, analizu kvaliteta, davanje preporuka za otklanjanje nedostataka kvaliteta studija i visokoškolskih ustanova, koji su zasnovani na Standardima i smjernicama za osiguranje kvaliteta u evropskom prostoru visokog obrazovanja. Odluka o normama kojima se određuju minimalni standardi u području visokog obrazovanja, koja obuhvaća unutrašnji i vanjski sistem osiguranja kvaliteta u visokoškolskim ustanovama, koju je državna agencija donijela na osnovu ovlaštenja iz člana 48. alineja 1. Okvirnog zakona (vidi tačku 23. ove odluke), predstavlja pravno obavezujući akt za sve nadležne nivoe vlasti u BiH. Kako se u članu 9. stav (3) Zakona ne spominju standardi državne agencije, već "republički standardi" kojih nema u Okvirnom zakonu u odnosu na osiguranje kvaliteta, Ustavni sud zaključuje da član 9. stav (3) Zakona nije u skladu s Okvirnim zakonom, pa time ni sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
Usklađenost člana 22. Zakona
76. Prema članu 22. Zakona, entitetska agencija organizira centar za informiranje i priznavanje stranih visokoškolskih kvalifikacija (centar), s propisanim nadležnostima i poslovima koje obavlja. Centar, shodno stavu (2) člana 22. Zakona, predstavlja ENIC/NARIC centar RS, dok u smislu stava (3) istog člana obavlja poslove profesionalnog priznavanja u oblasti visokog obrazovanja u okviru Lisabonske konvencije, te informiranja o sistemu visokog obrazovanja RS i o inozemnim sistemima visokog obrazovanja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je, kako je već ranije rečeno (vidi tačku 72. ove odluke), Okvirnim zakonom ustanovljena državna institucija (CIP) za provođenje postupka priznavanja i informiranja u oblasti visokog obrazovanja, koja predstavlja BiH u mrežama ENIC/NARIC i obavlja i druge poslove (čl. 44. i 45. Okvirnog zakona). Budući da je Okvirnim zakonom ustanovljena državna institucija s navedenim nadležnostima, te imajući u vidu i odredbu člana 63. stav (2) Okvirnog zakona (neregulirana pitanja), Ustavni sud smatra da je uspostavljanje entitetskog centra s istim nadležnostima koje je Okvirni zakon propisao CIP-u suprotno čl. 44. i 45. Okvirnog zakona i slijedom toga i čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
Usklađenost člana 50. Zakona
77. Ustavni sud zapaža da je osporenim članom 50. Zakona propisano da će entitetska agencija organizirati centar iz člana 22. tog zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu Zakona. Također je propisano da će se postupak profesionalnog priznavanja stranih visokoškolskih kvalifikacija, do organiziranja centra, provoditi prema "ranije važećim propisima u oblasti visokog obrazovanja". Ustavni sud je u prethodnoj tački utvrdio da uspostavljanje entitetskog centra s istim nadležnostima koje su Okvirnim zakonom dodijeljene državnoj instituciji (CIP) nije u skladu s Okvirnim zakonom i Ustavom Bosne i Hercegovine. Shodno tome, Ustavni sud smatra da ni odredbe člana 50. stav (1) Zakona nisu u saglasnosti sa čl. 44. i 45. Okvirnog zakona, niti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa stavom (2) člana 50. Zakona koji propisuje da će se postupak priznavanja do organiziranja centra provoditi prema "ranije važećim propisima u oblasti visokog obrazovanja", Ustavni sud primjećuje da nije jasno koji su to "raniji važeći propisi u oblasti visokog obrazovanja". Međutim, bez obzira na to o kojem se tačno "ranijem propisu radi", Ustavni sud ukazuje da se ovakvim propisivanjem zanemaruje i obaveza iz člana 63. stav (1) Okvirnog zakona, prema kojoj će se zakoni "Republike Srpske i kantonalni zakoni iz oblasti visokog obrazovanja" uskladiti s odredbama Okvirnog zakona u roku od šest mjeseci nakon njegovog stupanja na snagu. Ovo znači da se nijedan "raniji propis iz oblasti visokog obrazovanja" ne može primjenjivati ako nije usklađen s Okvirnim zakonom. Dakle, imajući u vidu da je Okvirnim zakonom ustanovljena državna institucija za provođenje poslova priznavanja stranih visokoškolskih ustanova, a da se stav (2) člana 50. Zakona očito ne odnosi na Okvirni zakon, Ustavni sud zaključuje da ni stav (2) člana 50. Zakona nije u skladu s Okvirnim zakonom, niti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
Usklađenost člana 30. stav (1) tač. 6), 7), 8), 9), 10), 13) i 14) Zakona
78. Podnosioci zahtjeva osporavaju i odredbe člana 30. stav (1) tač 6), 7), 8), 9), 10), 13) i 14) Zakona koje se odnose na poslove upravnog odbora entitetske agencije. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da je ranije utvrdio da odredbe člana 8. Zakona, koje se odnose na nadležnosti entitetske agencije u vezi s "početnom akreditacijom" i akreditacijom visokoškolskih ustanova i/ili studijskih programa, nisu usklađene s Okvirnim zakonom i Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi tač. 61–65. ove odluke). U vezi s navedenim je i osporena odredba člana 30. tačka 6) Zakona kojom se propisuje da upravni odbor entitetske agencije "predlaže standarde za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u Republici". Kako je već rečeno da nadležna entitetska tijela standarde o osnivanju/zatvaranju i licenciranju visokoškolskih ustanova donose na osnovu preporuka državne agencije, predlaganje tih standarda se ne može dati u nadležnost upravnom odboru entitetske agencije, kako to propisuje član 30. tačka 6) Zakona. Stoga, ni ova odredba nije u skladu sa članom 48. alineja 3. i 4. Okvirnog zakona, pa posljedično ni sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
79. U vezi s nadležnošću upravnog odbora entitetske agencije iz tačke 7) člana 30. Zakona da "predlaže standarde za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa" u RS, Ustavni sud zapaža da je državna agencija, prema članu 48. alineja 1. Okvirnog zakona, nadležna da utvrđuje jasne, transparentne i pristupačne kriterije za akreditaciju visokoškolskih ustanova i da donosi norme kojim se određuju minimalni standardi u oblasti visokog obrazovanja. Ustavni sud zapaža da je državna agencija, na osnovu svojih ovlaštenja iz člana 48. alineja 11. Okvirnog zakona da donosi podzakonske akte, donijela Odluku o normama (vidi tačku 23. ove odluke). Ova odluka je zasnovana na "Standardima i smjernicama za osiguranje kvaliteta u ESG 2015" i njom su utvrđeni minimalni standardi za unutrašnje i vanjsko osiguranje kvaliteta visokoškolskih ustanova u BiH i studijskih programa. Osim toga, ona je, kako je to već ranije navedeno i za druge podzakonske akte, pravno obavezujući akt za sve nadležne nivoe vlasti u BiH. Prema tome, kako Odluka o normama već postoji i kako su njom već utvrđeni minimalni standardi za akreditiranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa u BiH, Ustavni sud zaključuje da tačka 7) člana 30. Zakona nije u skladu sa članom 48. alineja 1. Okvirnog zakona, niti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
80. Tačkom 8) člana 30. Zakona propisano je da upravni odbor entitetske agencije usvaja listu stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova, odnosno studijskih programa u skladu sa zakonom. Na osnovu ovlaštenja iz člana 48. alineja 2. Okvirnog zakona, direktor državne agencije donio je Odluku o kriterijima za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka (vidi tačku 25. ove odluke) koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa. Članom 1. te odluke precizirano je da se njom utvrđuju kriteriji za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka, način njihovog izbora putem javnog konkursa (koji prema članu 49. alineja 1. Okvirnog zakona provodi državna agencija) itd. Iz odredbe člana 49. alineja 3. Okvirnog zakona slijedi da državna agencija dostavlja listu stručnjaka na usvajanje svim ministarstvima u BiH i nadležnom odjelu u Brčko distriktu BiH, a u entitetu RS to je Ministarstvo obrazovanja. Iz osporene tačke 8) člana 30. Zakona vidljivo je da listu stručnjaka ne usvaja organ koji je propisan Okvirnim zakonom (ministarstva obrazovanja u BiH), niti je očito da se radi o listi stručnjaka koju vodi državna agencija "u papirnoj i elektronskoj formi" kako to propisuje član 10. stav (2) Odluke o kriterijima za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka. Ranije je također naglašeno da je državna agencija nadležna za davanje preporuka nadležnim obrazovnim vlastima o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa, na osnovu mišljenja komisije stručnjaka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da tačka 8) člana 30. Zakona nije u skladu sa članom 49. alineje 3. i 5. Okvirnog zakona, niti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
81. Ustavni sud dalje zapaža da se tačkom 9) člana 30. upravnom odboru entitetske agencije daje nadležnost da usvaja listu recenzenata za "početnu akreditaciju" i za recenziju studijskih programa. Ustavni sud zapaža da Okvirni zakon ne poznaje ni pojam "lista recenzenata". Međutim, u Preporukama o kriterijima za licenciranje (vidi tačku 29. ove odluke) koristi se termin "komisija stručnjaka", i njima se, između ostalog, propisuje ko bi trebali biti članovi "komisije stručnjaka". Ova "komisija stručnjaka" ocjenjuje ispunjenost kriterija za licenciranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa u BiH i šta bi, s ciljem profesionalnog, objektivnog i nezavisnog rada komisije stručnjaka, nadležne obrazovne institucije trebale da učine. Kako je Ustavni sud već utvrdio da nadležnosti entitetske agencije u vezi s "početnom akreditacijom" nisu usklađene s Okvirnim zakonom jer iz Zakona nije vidljivo da su se podzakonski akti državne agencije poštovali (u Zakonu se ni na jednom mjestu ne spominje Okvirni zakon, niti akti državnih institucija), Ustavni sud zaključuje da ni tačka 9) člana 30. Zakona, u dijelu kojim je upravnom odboru entitetske agencije dato ovlaštenje da usvaja listu recenzenata za "početnu akreditaciju", nije usklađena sa članom 48. alineje 3. i 4. Okvirnog zakona, niti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
82. Također, tačkom 9) člana 30. Zakona propisano je da upravni odbor entitetske agencije usvaja listu recenzenata i za "recenziju studijskog programa". "Recenzija studijskog programa" također je pojam kojeg nema u Okvirnom zakonu. Prema Zakonu (član 4. tačka 13) "recenzija studijskog programa je stručno mišljenje s ciljem ocjenjivanja usaglašenosti strukture i sadržaja studijskog programa s važećim standardima u određenim obrazovnim i naučnim oblastima, te zahtjevima u vezi s ishodima učenja, kvalifikacijama i zanimanjima svršenih studenata". S druge strane, prema Okvirnom zakonu, standarde i kriterije za studijske programe u BiH, prema članu 48. alineja 1. Okvirnog zakona, donijela je državna agencija (Odluka o normama), prema kojim se vrši ocjenjivanje usklađenosti rješenja o akreditaciji s propisanim standardima. Iz odredbi Zakona nije vidljivo da su se prilikom njegovog donošenja poštovale odredbe Okvirnog zakona, nadležnosti državnih institucija za provođenje Okvirnog zakona, kao ni akti tih institucija. Prema Okvirnom zakonu, stručno mišljenje daje "komisija stručnjaka", koju u proceduri propisanoj Okvirnim zakonom (član 49. alineje 1, 2, 3. i 4) imenuje državna agencija. Prema tome, tačka 9) člana 30. Zakona, ni u dijelu koji se odnosi na ovlaštenje upravnog odbora entitetske agencije da usvaja listu recenzenata i za recenziju studijskih programa, nije u skladu sa članom 48. alineja 1, te članom 49. alineje 1, 2, 3. i 4. Okvirnog zakona, niti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
83. Prema osporenim tač. 13) i 14) člana 30. Zakona, upravni odbor entitetske agencije odlučuje o žalbama i prigovorima visokoškolskih ustanova na rješenje o akreditaciji visokoškolskih ustanova, na osnovu mišljenja komiteta za žalbe i prigovore, čije članove imenuje. Ustavni sud ukazuje da je članom 49. alineja 7. Okvirnog zakona propisano da je državna agencija nadležna za ocjenjivanje usklađenosti rješenja o akreditaciji s normama i kriterijima iz člana 48. alineja 1. Okvirnog zakona i da, u slučaju utvrđene neusklađenosti, daje preporuke upravnom odboru za preduzimanje daljnjih mjera, sve do mjere poništenja rješenja o akreditaciji. Žalba na poništenje rješenja o akreditaciji nadležne obrazovne vlasti podnosi se upravnom odboru državne agencije. Uzimajući u obzir da Zakon ni na koji način ne dovodi osporene odredbe u vezu s nadležnostima državne agencije da ocjenjuje usklađenost rješenja o akreditaciji s normama i kriterijima propisanim Okvirnim zakonom, Ustavni sud zaključuje da tač. 13) i 14) člana 30. Zakona nisu u skladu sa članom 49. alineja 7. Okvirnog zakona, pa stoga ni sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
84. Ustavni sud zapaža da podnosioci zahtjeva osporavaju i član 33. Zakona, koji se odnosi na poslove direktora entitetske agencije. Ustavni sud smatra svrsishodnim da u ovom dijelu ispita i ustavnost člana 48. stav (2) tačka 2) Zakona koji se tiče ovlaštenja direktora entitetske agencije.
85. Osporenim članom 33. stav (1) tač. 5), 6) i 7), te stavom (2) istog člana propisuju se poslovi koje obavlja direktor entitetske agencije. Tačkom 5) člana 33. Zakona propisano je da direktor obavlja poslove imenovanja komisije recenzenata za vanjsko vrednovanje i daje preporuke o početnoj akreditaciji, zatim imenuje recenzente za recenziju studijskih programa (tačka 6). Zatim, tačkom 7) člana 33. Zakona propisano je da direktor entitetske agencije utvrđuje prijedloge i formira komisije stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova i/ili studijskih programa.
86. U vezi s tačkom 5) člana 33. Zakona Ustavni sud zapaža da je državnoj agenciji Okvirnim zakonom (član 49. alineja 4) data nadležnost da imenuje komisiju stručnjaka, na osnovu prijedloga nadležnih obrazovnih vlasti u pogledu izbora stručnjaka s utvrđene liste stručnjaka. U tom pravcu, Ustavni sud podsjeća da je državna agencija, prema članu 49. alineja 1. i 2. Okvirnog zakona, nadležna za raspisivanje javnog konkursa za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova i njihovih studijskih programa. Također, državna agencija je nadležna za osnivanje komisije za utvrđivanje liste stručnjaka koji zadovoljavaju kriterije iz člana 48. alineja 2. Okvirnog zakona. Istim članom je propisano da komisija ima pet članova, a čine je po jedan predstavnik Rektorske konferencije, jednog kantonalnog ministarstva, ministarstva RS, BDBiH, te predstavnik Agencije. Osim toga, Okvirnim zakonom je propisano da je državna agencija nadležna za davanje preporuka o kriterijima za licenciranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa i preporuka nadležnim obrazovnim tijelima za osnivanje i zatvaranje visokoškolskih ustanova (član 48. alineje 3. i 4. Okvirnog zakona). Prema tome, tačka 5) člana 33. Zakona kojom je upravnom odboru entitetske agencije data nadležnost da imenuje "komisiju recenzenata za vanjsko vrednovanje i daje preporuke o početnoj akreditaciji" nije usklađena sa članom 48. alineje 3. i 4. i članom 49. alineja 4. Okvirnog zakona kojim je državnoj agenciji dodijeljena nadležnost da daje preporuke za otvaranje, zatvaranje i licenciranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa i imenuje komisiju stručnjaka na osnovu prijedloga nadležnih obrazovnih vlasti u pogledu izbora stručnjaka s utvrđene liste stručnjaka koju vodi državna agencija. Slijedi zaključak da osporena tačka 5) člana 33. Zakona nije u skladu ni sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
87. Osporenom tačkom 6) člana 33. Zakona propisano je da direktor entitetske agencije imenuje recenzente za recenziju studijskih programa. Ustavni sud navedenu odredbu dovodi u vezu s tačkom 9) člana 30. Zakona, za koju je Ustavni sud već utvrdio da nije u saglasnosti s Okvirnim zakonom (vidi tačku 80. ove odluke). Naime, Ustavni sud je u tački 80. ove odluke zaključio da tačka 9) člana 30. Zakona u dijelu koji se odnosi na ovlaštenje upravnog odbora entitetske agencije da usvaja listu recenzenata i za recenziju studijskih programa nije u skladu sa članom 48. alineja 1, te članom 49. alineje 1, 2, 3. i 4. Okvirnog zakona, niti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s takvim zaključkom Ustavni sud je naglasio da prema Okvirnom zakonu stručno mišljenje daje "komisija stručnjaka" koju u proceduri propisanoj Okvirnim zakonom (član 49. alineje 1, 2, 3. i 4) imenuje državna agencija. Ustavni sud zapaža da je članom 49. alineja 4. Okvirnog zakona državna agencija (HEA) nadležna da imenuje komisiju stručnjaka s utvrđene liste stručnjaka koju vodi upravo državna agencija (HEA). Imajući u vidu navedeni zaključak, te da se osporena tačka odnosi na ovlaštenje direktora da imenuje recenzente za recenziju studijskih programa, Ustavni sud zaključuje da ovlaštenje iz tačke 6) člana 33. Zakona nije usklađeno sa članom 49. alineja 4. Okvirnog zakona, niti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
88. Tačkom 7) člana 33. Zakona direktoru entitetske agencije se daje ovlaštenje da utvrđuje prijedloge i formira komisije stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova, odnosno studijskih programa u skladu sa zakonom. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je državna agencija, prema članu 49. alineja 1. Okvirnog zakona, nadležna za raspisivanje javnog konkursa za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova i njihovih studijskih programa, te za osnivanje komisije za utvrđivanje liste stručnjaka koji zadovoljavaju kriterije iz člana 48. alineja 2. Okvirnog zakona. Prema članu 48. alineja 2. Okvirnog zakona, državna agencija utvrđuje kriterije za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daje preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova. U tom pravcu, Ustavni sud zapaža da je državna agencija, u okviru svoje nadležnosti, već donijela akte kojim je pobliže propisala kriterije za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka koji vrše ocjenu i reviziju kvaliteta, kao i način formiranja komisije za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka. Prema članu 49. alineja 2. Okvirnog zakona, državna agencija osniva komisiju za utvrđivanje liste stručnjaka, a iz člana 49. alineja 3. Okvirnog zakona proizlazi da državna agencija dostavlja utvrđenu listu stručnjaka na usvajanje svim ministarstvima obrazovanja u BiH i nadležnom odjelu BDBiH. Iz navedenih odredbi Okvirnog zakona slijedi zaključak da je državna agencija nadležna da osniva (formira) komisiju stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta, da daje preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa i da utvrđuje listu stručnjaka koju dostavlja nadležnim obrazovnim vlastima u BiH. Stoga, Ustavni sud smatra da tačka 7) člana 33. Zakona nije u skladu sa članom 48. alineja 2. i članom 49. alineje 1. i 2. Okvirnog zakona, a samim tim ni sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
89. Osporenim stavom (2) člana 33. Zakona propisano je da direktor entitetske agencije, na prijedlog upravnog odbora, a po pribavljenom mišljenju Savjeta, donosi standarde za početnu akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa i standarde za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u RS. Prema članu 48. alineja 1. Okvirnog zakona, državna agencija (HEA) nadležna je za utvrđivanje jasnih, transparentnih i pristupačnih kriterija za akreditaciju visokoškolskih ustanova i donošenje normi kojim se određuju minimalni standardi u oblasti visokog obrazovanja. Shodno članu 48. alineja 11. Okvirnog zakona, državna agencija je nadležna za donošenje pravilnika i drugih akata iz svoje nadležnosti. Odlukom o normama, kako je već više puta u ovoj odluci naglašeno, državna agencija (HEA) utvrdila je norme kojim se određuju minimalni standardi u području visokog obrazovanja u BiH. Dakle, prema Okvirnom zakonu, državna agencija je formirana za implementaciju međunarodnih obaveza BiH u segmentu osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH. Stoga, utvrđivanje posebnih standarda za RS u oblasti visokog obrazovanja, u segmentu akreditiranja visokoškolskih ustanova u entitetu RS, nije u skladu sa članom 48. alineja 1. Okvirnog zakona jer standardi i smjernice u tom segmentu već postoje i obavezujući su za sve nadležne nivoe vlasti. U vezi s nadležnošću direktora agencije da donosi standarde za "početnu akreditaciju" visokoškolskih ustanova i studijskih programa, Ustavni sud je prethodno već utvrdio da postupak "početne akreditacije" nije usklađen s Okvirnim zakonom. U vezi s tim, Ustavni sud je ranije naglasio da je prema Okvirnom zakonu državna agencija nadležna za donošenje preporuka o kriterijima i standardima nadležnim obrazovnim tijelima u BiH za osnivanje/zatvaranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa, te kriterija za licenciranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa u BiH (član 48. alineje 3. i 4. Okvirnog zakona), prema kojim nadležno ministarstvo RS, kao odgovorno tijelo za provođenje Okvirnog zakona, donosi svoje akte. Kako iz osporenog stava (2) člana 33. Zakona nije vidljivo da se standardi za "početnu akreditaciju" donose u skladu s aktima državne agencije koji su doneseni u smislu člana 48. alineja 11. Okvirnog zakona, a koji se trebaju poštovati kao i Okvirni zakon, Ustavni sud zaključuje da član 33. stav (2) nije u skladu sa članom 48. alineje 1, 3. i 4. Okvirnog zakona, niti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
90. Podnosioci zahtjeva osporavaju član 48. stav (2) tačka 2) Zakona kojim se direktor entitetske agencije obavezuje da u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona, na prijedlog upravnog odbora, donese standarde za akreditaciju visokoškolskih ustanova i studijskih programa u RS. Ustavni sud podsjeća da je državnoj agenciji (HEA), koja je uspostavljena Okvirnim zakonom, data nadležnost da donosi akte iz oblasti osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH i da takvi akti već egzistiraju na području BiH, a koji su usklađeni s Evropskim standardima i smjernicama za osiguranje kvaliteta (ESG) i koji su obavezujući za sve nadležne nivoe vlasti iz oblasti visokog obrazovanja u BiH (o čemu se Ustavni sud prethodno detaljnije izjasnio). Propisivanje standarda na nivou jednog entiteta, samostalno i nezavisno, bez uvažavanja činjenice postojanja Odluke o normama kojom su propisani minimalni standardi u oblasti visokog obrazovanja u BiH, nije u skladu s Okvirnim zakonom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da odredbe člana 48. stav (2) tačka 2) Zakona nisu u skladu sa članom 48. alineje 1. i 11. Okvirnog zakona, niti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
Usklađenost člana 37. Zakona
91. Podnosioci zahtjeva osporavaju član 37. Zakona kojim je propisana nadležnost akreditacijskog vijeća, kao stručnog i savjetodavnog tijela entitetske agencije, da vrši kontrolu procesa vrednovanja, u smislu osiguranja integriteta unutrašnjeg sistema kvaliteta Agencije (stav 1), te da razmatra izvještaje o vanjskom vrednovanju u smislu usklađenosti sa standardima, kriterijima i zakonom i da u tom smislu preduzima procesne radnje na otklanjanju uočenih neusklađenosti kako bi konačno donijelo zaključak o usklađenosti postupka vanjskog vrednovanja sa standardima, kriterijima i Zakonom (st. (2), (3), (4) i (5) osporenog člana 37. Zakona). Stavovima (6) i (7) člana 37. Zakona propisano je da se struktura, broj članova, način izbora i mandat akreditacijskog vijeća propisuje statutom entitetske agencije, te da članovi vijeća za svoj rad imaju pravo na naknadu.
92. Ustavni sud zapaža da članove akreditacijskog vijeća, prema članu 30. tačka 10) Zakona, imenuje upravni odbor entitetske agencije, i to na prijedlog direktora entitetske agencije, nakon provedenog postupka javne konkurencije (član 33. stav (1) tačka 8) Zakona), da, kao stručno i savjetodavno tijelo Agencije, vrši kontrolu procesa vrednovanja u smislu osiguranja integriteta unutrašnjeg sistema kvaliteta entitetske agencije. Prema Okvirnom zakonu (član 49. alineja 6), državna agencija (HEA) nadležna je da provodi postupak akreditiranja visokoškolskih ustanova u BiH i studijskih programa prema standardima, normama i smjernicama koje je donijela u procesu izvršavanja dodijeljene nadležnosti iz Okvirnog zakona. Upravo iz tog razloga prethodno je utvrđeno da osporene odredbe Zakona, koje se tiču procesa i načina osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u entitetu RS, koji je prema Zakonu u nadležnosti entitetske agencije, nisu usaglašene s Okvirnim zakonom. Prema tome, prema odredbama Okvirnog zakona, entitetska agencija nije nadležna da provodi postupak akreditiranja visokoškolskih ustanova u entitetu RS, u koju svrhu bi se provodila kontrola procesa vrednovanja u smislu osiguranja integriteta unutrašnjeg sistema kvaliteta. Stoga, Ustavni sud zaključuje da član 37. tačka 1) Zakona nije u skladu sa čl. 47, 48. i 49. Okvirnog zakona kojim je uspostavljena državna agencija kojoj je data nadležnost da provodi postupak akreditiranja visokoškolskih ustanova u BiH i studijskih programa, a shodno tome ni sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
93. Akreditacijsko vijeće je shodno st. (2), (3), (4) i (5) člana 37. Zakona nadležno da razmatra izvještaje o vanjskom vrednovanju, o čemu sačinjava zaključak te, u slučaju da utvrdi neusaglašenost izvještaja sa standardima, kriterijima i zakonom, dostavlja izvještaj komisiji recenzenata ili komisiji stručnjaka na dodatno izjašnjenje i dopune, a nakon dopune izvještaj se vraća akreditacijskom vijeću koje bi trebalo da donese zaključak o usklađenosti ili neusklađenosti postupka vanjskog vrednovanja sa standardima, kriterijima i ovim zakonom. Vanjsko vrednovanje je, podsjećanja radi, objektivno i nepristrasno vrednovanje sistema osiguranja kvaliteta u odnosu na važeće standarde i kriterije, koje vrši komisija recenzenata ili komisija stručnjaka, a u svrhu početne akreditacije ili akreditacije visokoškolske ustanove i studijskih programa koje izvodi (član 4. tačka 8) Zakona).
94. Ustavni sud zapaža da je članom 49. alineja 6. Okvirnog zakona propisano da je državna agencija nadležna za postupak i rješenje o akreditaciji i licenciranju visokoškolskih ustanova koje, prema preporuci državne agencije (HEA), donese ministarstvo Republike Srpske, kantonalna ministarstva i BDBiH, u skladu sa članom 48. alineja 1. Okvirnog zakona. U vršenju te nadležnosti državna agencija, prema članu 49. alineja 7. Okvirnog zakona, vrši ocjenjivanje usklađenosti rješenja o akreditaciji s normama i kriterijima iz člana 48. alineja 1. tog zakona te, u slučaju neusklađenosti, daje preporuke upravnom odboru za preduzimanje daljnjih mjera, sve do mjere poništenja rješenja o akreditaciji. Kada utvrdi da je rješenje koje je izdalo nadležno obrazovno tijelo u BiH usklađeno s normama i kriterijima iz člana 48. alineja 1. Okvirnog zakona, državna agencija donosi rješenje o upisu visokoškolske ustanove i/ili studijskog programa u državni registar. Državna agencija, prema Okvirnom zakonu (član 49. alineje 1, 2, 3. i 4), obavlja niz poslova u vezi s raspisivanjem javnog konkursa za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta, zatim u vezi s osnivanjem komisije za utvrđivanje liste stručnjaka koji zadovoljavaju kriterije iz člana 48. alineja 2. Okvirnog zakona, dostavljanjem utvrđene liste stručnjaka na usvajanje svim ministarstvima obrazovanja u BiH i nadležnom tijelu BDBiH te, konačno, imenovanjem komisije stručnjaka. Dakle, državna agencija provodi proces akreditiranja visokoškolskih ustanova u BiH i studijskih programa, te vrši ocjenjivanje usklađenosti rješenja o akreditaciji s normama i kriterijima iz člana 48. alineja 1. Okvirnog zakona. Analizom osporenih odredbi Zakona, Ustavni sud se uvjerio da zakonodavac u entitetu RS prilikom donošenja Zakona nije poštovao odredbe Okvirnog zakona, niti podzakonske akte koje su institucije BiH donijele u okviru dodijeljenih nadležnosti. Odredbama osporenog zakona entitetskim tijelima koja su formirana tim zakonom data je nadležnost da postupak akreditiranja visokoškolskih ustanova i studijskih programa provode nezavisno i samostalno, bez uvažavanja državnih institucija koje su uspostavljene Okvirnim zakonom i akata koje su te institucije donijele. Stoga se poslovi koji su članom 37. dodijeljeni akreditacijskom vijeću tiču postupka akreditiranja visokoškolskih ustanova i studijskih programa, koji je, prema članu 49. alineje 6. i 7, u nadležnosti državne agencije (HEA). Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da odredbe člana 37. st. (2), (3), (4) i (5) nisu u skladu sa članom 47. i članom 49. alineje 6. i 7. Okvirnog zakona, niti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
95. Ustavni sud ističe da je prethodno utvrđena neustavnost člana 37. Zakona u dijelu koji se odnosi na uspostavljanje i nadležnosti akreditacijskog vijeća. Prema tome, slijedi zaključak da osporene odredbe člana 30. tačka 10) Zakona i člana 33. stav (1) tačka 8) Zakona, koje se tiču imenovanja članova akreditacijskog vijeća od strane upravnog odbora entitetske agencije, i to na prijedlog direktora entitetske agencije nakon provedenog postupka javne konkurencije, kao i st. (6) i (7) člana 37. koji govore o strukturi, broju članova i načinu izbora i mandatu akreditacijskog vijeća i pravu na naknadu za rad članovima akreditacijskog vijeća, nisu u skladu sa članom 47. i članom 49. alineje 6. i 7. Okvirnog zakona, niti sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
Završna razmatranja
96. Ustavni sud smatra da se neustavnim odredbama Zakona entitetskim institucijama, koje su tim zakonom uspostavljene, daju ovlaštenja da proces akreditiranja visokoškolskih ustanova u entitetu RS provode samostalno i na principu nezavisnosti u procesima osiguranja kvaliteta, prema republičkim standardima i smjernicama koje samostalno i nezavisno određuju, iako već postoje standardi i smjernice koje je donijela državna agencija u izvršavanju obaveza preuzetih Okvirnim zakonom. Samostalnost entitetskih institucija uključuje i vođenje posebnog entitetskog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova u RS, iako već postoji Državni registar akreditiranih visokoškolskih ustanova i studijskih programa kao jedinstveni registar za BiH. Samostalnost i nezavisnost evidentna je i u procesu otvaranja/zatvaranja i licenciranja visokoškolskih ustanova koji prema Zakonu obavlja entitetska agencija, bez uvažavanja relevantnih odredbi Okvirnog zakona i provedbenih akata koje je donijela državna agencija u izvršavanju svojih nadležnosti koje su joj dodijeljene Okvirnim zakonom.
97. Ustavni sud smatra da su ovlaštenja koja su neustavnim odredbama Zakona data entitetskim institucijama suprotna odredbama Okvirnog zakona kojima je uspostavljen i definiran način osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH, odnosno u oba entiteta i BDBiH. Obaveza entiteta u konkretnom slučaju je bila da odredbe Zakona uskladi s Okvirnim zakonom, a tu je obavezu RS zanemarila jer nije poštovala obaveze iz Okvirnog zakona, čime je prekršen i član III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Odredbama Zakona, za koje je Ustavni sud utvrdio da nisu u saglasnosti s Okvirnim zakonom, RS je, bez uporišta u Okvirnom zakonu, preuzela nadležnosti institucija BiH, koje su uspostavljene Okvirnim zakonom, za provođenje vrlo složenog i značajnog procesa u visokom obrazovanju u BiH. Na taj način su institucije BiH onemogućene da provode preuzetu međunarodnu obavezu da se način osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju standardizira za područje cijele BiH. Na navedeni način je povrijeđen i član III/2.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
98. Ustavni sud smatra da je RS, u smislu člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, bila u obavezi da odredbe Zakona uskladi s Okvirnim zakonom. Način osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju je složen i vrlo značajan proces koji se, prema Okvirnom zakonu, obavlja transparentno, u saradnji sa svim nadležnim tijelima u BiH, a prema Okvirnom zakonu to su, prije svega, državne institucije, visokoškolske ustanove, nadležna entitetska/kantonalna ministarstva za obrazovanje i komisija stručnjaka, a kompletnim procesom upravljaju državne institucije koje su uspostavljene Okvirnim zakonom. Jedan od ciljeva akreditacije je izgradnja evropski prepoznatljivog sistema kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH koji će omogućiti prepoznavanje bosanskohercegovačkih visokoškolskih institucija unutar EHEA i osigurati mobilnost studenata i nastavnika i prepoznavanje diploma koje te institucije izdaju. Ustavni sud smatra da smisao Okvirnog zakona nije da entiteti/kantoni/BDBiH provode proces osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju samostalno i nezavisno od procesa osiguranja kvaliteta koji je utvrđen i propisan odredbama Okvirnog zakona, već da taj složen i vrlo značajan proces za visoko obrazovanje u BiH državne institucije provode zajedno sa svim odgovornim ustanovama i tijelima na nivou entiteta i BDBiH.
99. Stoga, imajući u vidu sve prethodno izneseno, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
VII. Zaključak
100. Utvrđuje se da odredbe Zakona, i to član 7, član 8. tač. 1), 2), 3), 4), 5), 6), 7), 8) i 9), član 9. stav (3), član 19, član 22, član 30. stav (1) tač. 6), 7), 8), 9), 10), 13) i 14), član 33. stav (1) tač. 5), 6), 7) i 8) i stav (2) istog člana, član 37, član 48. stav (1) tačka 3) i stav (2) istog člana, te član 50. Zakona nisu u skladu sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine jer RS, donošenjem osporenih odredbi Zakona, nije uvažila odredbe Okvirnog zakona kojim su uspostavljene institucije za provođenje načina osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju za cijelu BiH, pa tako i za RS, koji se provodi transparentno i u saradnji sa svim nadležnim tijelima i ustanovama u BiH, a nikako "nezavisno od procesa osiguranja kvaliteta" koji je utvrđen i propisan osporenim odredbama Okvirnog zakona.
101. S druge strane, utvrđuje se da su odredbe člana 8. stav (1) tač. 10), 11) i 12), te stav (2) istog člana Zakona u skladu sa čl. I/2, III/2.b) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine jer se navedene odredbe ne mogu dovesti u vezu s poslovima i nadležnostima koje su Okvirnim zakonom dodijeljene državnim institucijama.
102. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 61. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
103. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
