Službeni glasnik BiH, broj 72/15

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3505/12, rješavajući apelaciju Javne ustanove Radio-televizija Lukavac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 21. jula 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Javne ustanove Radio-televizija Lukavac podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 041146 11 Gž 2 od 23. jula 2012. godine, Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 00041146 06 P od 17. oktobra 2011. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 041146 06 P od 22. februara 2011. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Javna ustanova Radio-televizija Lukavac (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa direktor Midhat Sarajlić, zakonski zastupnik i, kako je navedeno u apelaciji, Općinsko pravobranilaštvo Lukavac, podnijela je 3. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 041146 11 Gž 2 od 23. jula 2012. godine, Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 00041146 06 P od 17. oktobra 2011. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 P 041146 06 P od 22. februara 2011. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda, V. G. i Nisada Omerovića, suprotne strane u postupku, zatraženo je 11. juna 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud dostavio je odgovor 16. juna 2015. godine, Općinski sud 18. juna 2015. godine, a V. G. 25. juna 2015. godine. Nisad Omerović nije dostavio odgovor u ostavljenom roku koji je istekao.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Općinski sud donio je presudu kojom je odbio apelanticin tužbeni zahtjev da joj V. G. i Nisad Omerović (u daljnjem tekstu: tuženi) plate štetu nastalu nepristupanjem na pripremno ročište 24. marta 2005. godine u Osnovni sud u Bijeljini, sa zakonskom kamatom i troškovima postupka.

6. U obrazloženju presude je navedeno da je apelantica putem Općinskog pravobranilaštva Lukavac podnijela tužbu protiv tuženih jer oni kao advokati nisu pristupili na pripremno ročište zakazano za 24. mart 2005. godine, iako su uredno obaviješteni, i nisu dalje obavljali radnje predviđene zakonom s ciljem zaštite apelanticinih interesa, uslijed kojih je apelantici nastupila šteta.

7. U toku postupka tuženi su osporili da Općinsko pravobranilaštvo Lukavac može zastupati apelanticu, te su istakli prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, te osporili osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Općinski sud je najprije istakao da su među parničnim strankama sporne činjenice koje se odnose na zakonitost zastupanja apelantice. Općinski sud je u vezi s navedenim izvršio uvid u Odluku Općine Lukavac, Općinsko vijeće, broj 01-02-1-1773/99 od 6. oktobra 1999. godine, kojom je utvrdio da je Radio-televizija Lukavac prestala sa radom danom upisa apelantice u registar javne ustanove. Iz iste Odluke utvrđeno je da se osniva apelantica, a u članu 4. Odluke navedeno je da apelantica ima svojstvo pravnog lica, dok je u članu 10. Odluke navedeno da su organi upravljanja i rukovođenja Upravni odbor i direktor. Općinski sud je utvrdio da je Rješenjem Kantonalnog suda broj U/I-3749/00 od 27. novembra 2000. godine o upisu u sudski registar subjekata upisa utvrđen upis osnivanja Javne ustanove Radio-televizija Lukavac, ul. Macan Anton, direktor Zijad (Alije) Sejdinović iz Lukavca, bez ograničenja ovlaštenja u zastupanju u okviru registrirane djelatnosti. Uvidom u Rješenje Kantonalnog suda broj U/I-41/03 od 4. marta 2003. godine utvrđuje se da je izvršen upis direktora Fikreta Žigića, bez ograničenja ovlaštenja, a Rješenjem Kantonalnog suda broj U/I-1679/05 od 19. oktobra 2005. godine izvršen je upis direktora Fikreta Sarajlića, bez ograničenja.

8. Sud je utvrdio da je u Odluci Općine Lukavac – Općinskog vijeća broj 01-012-9/99 od 21. januara 1999. godine o osnivanju Općinskog pravobranilaštva Lukavac, u članu IV stav 2. propisano da Pravobranilaštvo vrši poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa javnih preduzeća i drugih pravnih lica koja po zakonu osniva općina, ako je to predviđeno aktom o osnivanju. Dalje, sud se pozvao na odredbu člana 8. Zakona o pravobranilaštvu kojom je propisano da Općinsko pravobranilaštvo obavlja poslove zaštite imovine i imovinskih interesa općine i općinskih organa. U stavu 2. člana 8. propisano je da Općinsko pravobranilaštvo obavlja poslove zaštite imovine i imovinskih interesa javnih preduzeća i drugih pravnih lica koja po zakonu osniva općina, ako je to određeno aktom o osnivanju.

9. Iz izvedenih dokaza Općinski sud je utvrdio kao nespornu činjenicu da apelantica kao javna ustanova ima svojstvo pravnog lica i da je kao takva upisana u sudski registar s direktorom koji ima ovlaštenja bez ograničenja u zastupanju u okviru registrirane djelatnosti. Iz Odluke o osnivanju Općinskog pravobranilaštva Lukavac od 21. januara 1999. godine proizlazi da Pravobranilaštvo štiti imovinu i imovinska prava pravnih lica koja po zakonu osniva općina, samo ako je to predviđeno aktom o osnivanju. Međutim, iz Odluke o osnivanju apelantice od 6. oktobra 1999. godine ne proizlazi da poslove pravne zaštite i imovinskih interesa vrši Općinsko pravobranilaštvo Lukavac kao zakonski zastupnik. Općinski sud se pozvao na odredbu člana 301. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kojim je definirano ko može biti punomoćnik stranaka. Kako je utvrđeno da apelanticu kao pravno lice, u skladu s Odlukom o osnivanju apelantice, zastupa direktor, a ne Općinsko pravobranilaštvo Lukavac, sud je zaključio da ju je i u tom postupku trebao zastupati direktor, odnosno lice koje direktor opunomoći, kao što su advokat, advokatsko društvo, zaposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć ili apelanticin zaposlenik. Općinski sud je zaključio da Općinsko pravobranilaštvo Lukavac nije imalo zakonom, odnosno aktom o osnivanju apelantice predviđeno ovlaštenje da štiti njenu imovinu i imovinske interese, iz čega proizlazi da je nedopušteno podnijelo tužbu u ime i za račun apelantice i zastupalo je kao zakonski zastupnik. Sud je zaključio da je apelanticu zastupalo neovlašteno lice, te je odlučilo da odbije apelanticin tužbeni zahtjev.

10. Protiv prvostepene presude Općinsko pravobranilaštvo Lukavac izjavilo je žalbu koju je Općinski sud Rješenjem broj 32 0 P 0041146 06 P od 17. oktobra 2011. godine odbacio kao da ju je izjavilo neovlašteno lice.

11. U obrazloženju rješenja je navedeno da je protiv presude od 22. februara 2011. godine Općinsko pravobranilaštvo Lukavac izjavilo žalbu. Kako iz dostavljene dokumentacije sud nije mogao utvrditi dopuštenost žalbe, s obzirom na to da u spisu nije postojao dokaz da je Općinsko pravobranilaštvo Lukavac u skladu s odlukom o osnivanju apelantice i Odlukom o osnivanju Općinskog pravobranilaštva ovlašteno za zastupanje apelantice, a niti se radi o licu iz člana 301. ZPP, Općinski sud je, u skladu s uputama Kantonalnog suda, Rješenjem broj 32 0 P 0041146 06 P pozvao podnosioca žalbe Općinsko pravobranilaštvo Lukavac i odredio mu rok da otkloni nedostatke u žalbi. Općinsko pravobranilaštvo Lukavac kao podnosilac žalbe dostavilo je sudu podnesak u kojem dopunjava žalbu i dostavilo je kao materijalni dokaz ovlaštenje Općinskog pravobranilaštva Lukavac broj 99/11 od 22. februara 2011. godine kojim želi dokazati da je ovlašteno podnijeti žalbu u toj pravnoj stvari, a sve u vezi s članom 8. Zakona o pravobranilaštvu i na osnovu Odluke o osnivanju apelantice. Općinski sud je, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, utvrdio da Općinsko pravobranilaštvo Lukavac nije otklonilo nedostatke iz žalbe, pa je sud ocijenio da Općinsko pravobranilaštvo Lukavac nije ovlašteno da podnese žalbu za apelanticu (kao tužiteljicu) jer njegovo ovlaštenje za to ne proizlazi iz Odluke o osnivanju apelantice, kao ni iz Odluke o osnivanju Općinskog pravobranilaštva, a niti se radi o licu iz člana 301. ZPP.

12. Protiv rješenja Općinskog suda od 17. oktobra 2011. godine Općinsko pravobranilaštvo Lukavac izjavilo je žalbu koju je Kantonalni sud Rješenjem broj 32 0 p 041146 11 Gž od 23. jula 2012. godine odbilo i potvrdilo prvostepeno rješenje.

13. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je žalba neosnovana i da Općinsko pravobranilaštvo Lukavac u žalbi neosnovano tvrdi da je otklonilo nedostatke iz žalbe, pozivajući se na odredbe člana 8. Zakona o pravobranilaštvu, Odluku o osnivanju apelantice i Odluku o osnivanju Pravobranilaštva, jer niti iz jednog akta ne proizlazi ovlaštenje Općinskom pravobranilaštvu Lukavac da zastupa apelanticu. Kantonalni sud je naveo da je tačno da je članom 8. stav 2. Zakona o pravobranilaštvu propisano da Općinsko pravobranilaštvo obavlja poslove zaštite imovine i imovinskih interesa pravnih lica koja osniva općina, ako je to određeno aktom o osnivanju, kao i da Odluka o osnivanju Pravobranilaštva (član IV) sadrži član istovjetnog sadržaja. Međutim, jasno slijedi da Pravobranilaštvo može vršiti poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa pravnih lica koja osniva općina ako je to predviđeno aktom o osnivanju. Kantonalni sud je istakao da žalba zanemaruje činjenicu da niti jednom odredbom Odluke o osnivanju apelantice nije predviđeno da će Općinsko pravobranilaštvo Lukavac obavljati poslove zastupanja i predstavljanja osnovanog pravnog lica (apelantice) kako se to u žalbi pogrešno smatra. Stoga ni žalbeni navodi Općinskog pravobranilaštva Lukavac nisu pravno osnovani. Kantonalni sud je istakao da, suprotno navodima iz žalbe, iz Odluke o osnivanju apelantice (član 4) slijedi da apelantica ima status pravnog lica, a prema članu 10. organi upravljanja i rukovođenja su Upravni odbor i direktor. U skladu s članom 293. stav 2. ZPP, apelanticu kao pravno lice može zastupati samo lice koje je određeno osnivačkim aktom ili lice iz člana 301. ZPP, uz ovlaštenje lica određenog za zastupanje. Kako se u konkretnom predmetu kao punomoćnik pojavljuje Općinsko pravobranilaštvo Lukavac, koje nije ni advokat ni zaposlenik, to je njegovo zastupanje bez pravnog utemeljenja, čak i kada mu je apelanticin direktor dao ovlaštenje jer je takvo ovlaštenje suprotno odredbi člana 301. ZPP. Sud je istakao da po službenoj dužnosti, shodno članu 293. stav 3. ZPP, pazi na pravilnost zastupanja stranke u postupku.

14. Kantonalni sud je istakao da na pravilnost odluke ne utječe to što je Općinsko vijeće osnivač apelantice i što Odluka služi kao osnivački akt na osnovu koje će se izvršiti upis u sudski registar, jer niti iz jednog akta ne proizlazi da je osnivač ujedno i organ koji predstavlja i upravlja apelanticom kao pravnim licem. Zbog toga Općinsko pravobranilaštvo Lukavac i ne može biti apelanticin punomoćnik u smislu navedenih odredbi ZPP, pa se žalba nije mogla razmatrati jer ju je izjavilo neovlašteno lice. Kantonalni sud je naveo da to što je eventualno sud u drugim predmetima iskazao stav da Općinsko pravobranilaštvo Lukavac može zastupati apelanticu ne utječe na odlučivanje u konkretnom predmetu jer sudske odluke nisu izvor prava.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica u apelaciji niti na jednom mjestu, u tekstu ili u dijelu apelacije predviđenim za to, nije navela koje pravo smatra da joj je povrijeđeno osporenom presudom. Ustavni sud smatra da apelantica osporava odluke zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekst: Evropska konvencija) u vezi s primjenom materijalnog prava. Apelantica je u apelaciji navela da je postupila prema rješenju suda, odnosno otklonila nedostatke u žalbi, ako se ima u vidu član 8. Zakona o pravobranilaštvu, a vezano za član 1. stav 4. istog zakona. Dalje, apelantica se pozvala na Odluku o osnivanju Općinskog pravobranilaštva Lukavac, te je citirala član 4. stav 2. Također, apelantica se poziva na Odluku o njenom osnivanju u kojoj je naznačeno da Općinsko vijeće (u daljnjem tekstu: osnivač) osniva apelanticu, kao i da ta odluka služi kao osnivački akt za upis u javni registar (u skladu s članom 14). Apelantica citira čl. 9. i 14. Odluke o njenom osnivanju. Apelantica traži da Ustavni sud ukine osporena rješenja. Apelantica je dostavila Presudu Općinskog suda u predmetu Mals 1467/05 od 3. juna 2009. godine u kojoj je Općinsko pravobranilaštvo aktivno legitimirano u "sličnom" predmetu u kojem zastupa Radio-televiziju Lukavac.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je apelacija neosnovana iz razloga sadržanih u obrazloženju osporene odluke, te predlaže da se odbije kao neosnovana.

17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je apelacija neblagovremena jer je konačna odluka u predmetu presuda Općinskog suda od 22. marta 2011. godine, a apelanticina žalba odbačena je iz formalnih razloga. Osim toga, prema mišljenju Općinskog suda, u svakom slučaju je protekao rok od 60 dana i protiv rješenja Kantonalnog suda. Apelaciju je, prema mišljenju suda, podnijelo neovlašteno lice i apelacija je neuredna, zbog čega predlaže da se apelacija prvenstveno odbaci ili proglasi nedopustivom.

18. V. G. (tužena) u odgovoru je navela da je apelacija neosnovana, te da Općinsko pravobranilaštvo Lukavac ne može zastupati apelanticu, pozivajući se na Zakon o pravobranilaštvu, kao i Zakon o privrednim društvima u kojem je regulirano da društvo zastupa uprava. Prema tome, zakonski zastupnik apelantice, koja je registrirana kao pravno lice, nije mogao dati ovlaštenje Pravobranilaštvu, jer se ne radi o licu predviđenom članom 301. ZPP. U odgovoru na apelaciju V. G. dalje iznosi činjenice iz tužbe koju je apelantica podnijela protiv nje. V. G. je tražila zaštitu identiteta u postupku pred Ustavnim sudom.

V. Relevantni propisi

19. Odluka o osnivanju Općinskog pravobranilaštva broj 01-012-9/99, Lukavac, 21. januar 1999. godine, u relevantnom dijelu glasi:

Član 4.

Pravobranilaštvo obavlja poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa Općine i općinskih organa.

Pravobranilaštvo obavlja poslove zaštite imovine i imovinskih interesa pravnih osoba koje osniva Općina, ako je to aktom o osnivanju predviđeno.

20. Zakon o pravobranilaštvu ("Službene novine Tuzlanskog kantona" br. 4/04 i 5/08) u relevantnom dijelu glasi:

Član 8.

Općinsko pravobranilaštvo obavlja poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa Općine i općinskih organa.

Općinsko pravobranilaštvo obavlja poslove zaštite imovine i imovinskih interesa pravnih osoba koje osniva Općina, ako je to aktom o osnivanju predviđeno.

21. Odluka o osnivanju Javne ustanove Radio-televizija Lukavac broj 01-02-1-1774/99 od 6. oktobra 1999. godine u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Radi ostvarivanja prava građana općine Lukavac u oblasti informisanja i zadovoljavanja kulturnih, obrazovnih i drugih potreba, Općinsko vijeće (u daljnjem tekstu: osnivač) osniva Javnu ustanovu Radio-televizija Lukavac.

Član 10.

Organi upravljanja i rukovođenja Javne ustanove su Upravni odbor i direktor.

Član 14.

Ova odluka služi kao osnivački akt, na osnovu koje će se izvršiti upis Javne ustanove u sudski registar.

22. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 75/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 66.

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.

Član 213. st. 1. i 3.

(1) Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu, odbacit će rješenjem prvostepeni sud bez održavanja ročišta.

(3) Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koje se odrekla ili je odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

Član 291.

(1) Stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba.

Član 293. stav 3.

(3) U toku cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka u postupku biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebna ovlaštenja kad su ona potrebna.

Član 295.

(1) Kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvat će tužioca da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku.

Član 301.

(1) Punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo ili uposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć, kao i, za pravne osobe uposlenik te pravne osobe, a za fizičke osobe bračni odnosno vanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi ili po tazbini.

(2) Ako sud utvrdi da punomoćnik koji je advokat ne obavlja svoju dužnost u skladu sa Zakonom o advokaturi, sud će o tome izvijestiti nadležnu advokatsku komoru, i, ako je to moguće, stranku koju advokat zastupa.

Član 336.

(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

VI. Dopustivost

23. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. Ustavni sud, imajući u vidu da je Općinski sud istakao da je apelaciju podnijelo neovlašteno lice, nalazi važnim napomenuti da je apelaciju podnijela apelantica koju zastupa direktor kao zakonski zastupnik, ali da je u apelaciji navedeno da apelanticu zastupa i Općinsko pravobranilaštvo Lukavac. Međutim, Ustavni sud zapaža da je apelaciju potpisao apelanticin direktor i ovjerena je apelanticinim pečatom. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da je apelaciju podnijelo ovlašteno lice.

26. Dalje, apelacijom je osporeno rješenje Kantonalnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 2. augusta 2012. godine, a apelacija je podnesena 1. oktobra 2001. godine (poštom), tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

28. Apelantica osporava navedenu presudu i rješenja, a iz navoda apelacije proizlazi da se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

29. Ustavni sud prvenstveno zapaža da je apelantica javna ustanova koja je osnovana odlukom Općinskog vijeća Općine Lukavac. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da apelantica ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud je u svojoj praksi ukazao na to da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

Pravo na pravično suđenje

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. U konkretnom slučaju Ustavni sud prvenstveno zapaža da se postupak odnosi na naknadu štete, dakle na predmet građanskopravne prirode, pa apelantica uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

32. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom postupku odbijen apelanticin tužbeni zahtjev jer je tužbu u ime i za račun apelantice podnijelo neovlašteno lice, odnosno odbačena je žalba protiv prvostepene presude jer ju je izjavilo neovlašteno lice. Iz sadržaja apelacije proizlazi da apelantica smatra da je u postupku može zastupati Općinsko pravobranilaštvo Lukavac, te u tom smislu osporava presudu i rješenja redovnih sudova.

33. U vezi sa tim navodima, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (mutatis mutandis, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

34. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da su tuženi u toku postupka istakli da apelanticu ne može zastupati Općinsko pravobranilaštvo Lukavac, pozivajući se na odredbe čl. 300. i 301. ZPP, kao i da apelanticin direktor kao zakonski zastupnik nije mogao dati ovlaštenje Općinskom pravobranilaštvu Lukavac za zastupanje, već samo licima određenim u članu 301. ZPP. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju, te je na osnovu Odluke o osnivanju apelantice utvrdio da je apelantica registrirana kao pravno lice, te je direktor njen zakonski zastupnik. Također, Općinski sud je citirao i pozvao se na odredbe Zakona o pravobranilaštvu, kao i Odluku o osnivanju Pravobranilaštva, te je istakao da, u skladu s navedenim odredbama, Pravobranilaštvo obavlja poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa pravnih lica koja osniva skupština, ako je to utvrđeno aktom o osnivanju. Kako aktom o osnivanju apelantice to nije predviđeno, sud je zaključio da je tužbu podnijelo neovlašteno lice. Protiv prvostepene presude žalbu je podnijelo Općinsko pravobranilaštvo Lukavac, a Općinski sud je odbacio žalbu kao da ju je izjavilo neovlašteno lice (u skladu s članom 231. ZPP), a Kantonalni sud je potvrdio prvostepeno rješenje. Sudovi su opet citirajući i navodeći odredbe Odluke o osnivanju apelantice, Odluke o osnivanju Pravobranilaštva i Zakona o pravobranilaštvu, kao i odredbe čl. 293. stav 3. i 301. stav 1. ZPP utvrdili da Općinsko pravobranilaštvo Lukavac ne može, u skladu sa zakonom, kao i apelanticinim aktima, zastupati apelanticu, kao i da nije lice iz člana 301. ZPP kojem direktor kao zakonski zastupnik može dati punomoć da ga zastupa. Redovni sudovi (u postupku povodom apelanticine žalbe) referirali su se i na apelanticine navode da je Općina Lukavac osnivač i da Odluka služi kao osnivački akt na osnovu kojeg će se izvršiti upis javne ustanove u sudski registar, te naveli da niti iz jednog akta na koji se pozvala apelantica ne proizlazi da je apelanticin osnivač istovremeno i organ koji predstavlja i upravlja apelanticom kao pravnim licem. Naime, Kantonalni sud je istakao da Općinsko vijeće jeste nesporno apelanticin osnivač, ali je članom 10. Odluke o osnivanju navedeno da su organi rukovođenja i upravljanja Upravni odbor i direktor.

35. Ustavni sud u obrazloženjima osporenih odluka redovnih sudova ne može naći bilo kakvu proizvoljnost jer su ona jasna i donijeta u skladu sa zakonom i aktima tuženog. Osim toga, iz vrlo neodređenih navoda apelacije ipak proizlazi da apelantica u suštini ponavlja navode koji su bili predmet ocjene pred redovnim sudom, a koje su redovni sudovi detaljno razmotrili i dali jasna i konkretna obrazloženja zašto ti navodi ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari. Naime, apelantica i u apelaciji očigledno ostaje pri svojim navodima da je u postupku može zastupati Općinsko pravobranilaštvo Lukavac, jer je osnovana odlukom Općine, što ističe kao bitan element. Ustavni sud primjećuje da apelantici niko u toku postupka nije ni osporio da je osnovana odlukom Općinskog vijeća Općine Lukavac. Međutim, Ustavni sud ističe da je u okolnostima konkretnog slučaja od ključnog značaja činjenica da apelantica ima svojstvo pravnog lica, što ukazuje na to da eventualna mogućnost da apelanticu zastupa Pravobranilaštvo mora biti jasno navedena u apelanticinom osnivačkom aktu. Kako to u konkretnom slučaju nije utvrđeno, jer u Odluci o osnivanju apelantice nije istaknuto da apelanticu zastupa Općinsko pravobranilaštvo Lukavac, sudovi su ocijenili da nisu ispunjeni uvjeti propisani zakonom (Zakonom o pravobranilaštvu) koji bi omogućili da Pravobranilaštvo zastupa apelanticu, niti je Općinsko pravobranilaštvo lice određeno članom 301. ZPP. Dakle, sudovi su jasno naveli razlog svog odlučenja, koji je rezultat utvrđenih relevantnih činjenica i primjene zakona, koja nije proizvoljna. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu nije povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

VIII. Zaključak

37. Ustavni sud smatra da nije povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada su sudovi zaključili da je tužbu, a zatim i žalbu podnijelo neovlašteno lice, dajući jasna i konkretna obrazloženja i pozivajući se na zakonske odredbe i apelanticine akte.

38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.