Službeni glasnik BiH, broj 15/17
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj
U 17/16, rješavajući zahtjev
30 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Mato Tadić, potpredsjednik
Zlatko M. Knežević, potpredsjednik
Margarita Caca-Nikolovska, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Giovanni Grasso, sudija
na sjednici održanoj 19. januara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovan zahtjev
30 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu ustavnosti "svih zakona i ostalih opštih pravnih akata usvojenih od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine od njegovog konstituisanja poslije izbora 2014. godine" (prilog ovoj odluci čini spisak osporenih zakona).
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Trideset poslanika Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijelo je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) 29. septembra 2016. godine zahtjev za ocjenu usaglašenosti "svih zakona i ostalih opštih pravnih akata usvojenih od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine od njegovog konstituisanja poslije izbora 2014. godine" (navedenih u prilogu ovoj odluci) sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, podnosioci zahtjeva su zatražili da se donese privremena mjera kojom bi se obustavilo izvršenje svih zakona i ostalih općih pravnih akata, kao i da se zabrani rad Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine sve dok se u njemu ne ostvari konstitutivnost Srba u punom kapacitetu a sve do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o zahtjevu.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlament FBiH) zatraženo je da dostavi odgovor na zahtjev 6. oktobra 2016. godine.
3. Parlament FBiH (Dom naroda i Predstavnički dom) je dostavio odgovor na zahtjev 3. i 4. novembra 2016. godine.
4. Ustavni sud je, u smislu odredbe člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, 11. oktobra 2016. godine zatražio od Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine da dostavi ovom sudu Odluku broj U 30/15. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je dostavio ovom sudu traženu odluku 17. oktobra 2016. godine.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
5. Podnosioci zahtjeva smatraju da su svi zakoni i ostali opći pravni akti usvojeni nakon konstituiranja Parlamenta FBiH poslije izbora 2014. godine suprotni Ustavu Bosne i Hercegovine, posebno alineji njegove Preambule, koja glasi: "Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine." Dakle, prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, Parlament FBiH, konkretno Dom naroda Parlamenta FBiH, svojim radom, odnosno vršenjem zakonodavne vlasti suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine, tj. principu konstitutivnosti sva tri naroda u oba entiteta cijeli spomenuti period krši Ustav Bosne i Hercegovine, posebno citiranu alineju njegove Preambule.
6. Ukazano je na to da je odlukom Ustavnog suda u predmetu broj U 5/98, na osnovu citirane alineje Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, utvrđena konstitutivnost Srba, Bošnjaka i Hrvata na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, odnosno u oba njena entiteta, kao i obaveza entiteta da stvore uvjete da se ona u punom kapacitetu ostvaruje. U skladu sa navedenim a radi provođenja spomenute odluke, Ustavom Federacije BiH je, između ostalog, propisano da će sastav Doma naroda Parlamenta FBiH biti paritetan, tako da svaki konstitutivni narod ima isti broj delegata. Shodno tome, Dom naroda Parlamenta FBiH se sastoji od 58 delegata, i to po 17 delegata iz reda svakog od konstitutivnih naroda i sedam delegata iz reda Ostalih.
7. Istaknuto je da je odredbama Izbornog zakona BiH propisano da Dom naroda Parlamenta FBiH ne može biti konstituiran sve dok se ne izaberu svi delegati iz reda svih konstitutivnih naroda i Ostalih. Međutim, i pored navedenog, Dom naroda Parlamenta FBiH je konstituiran poslije izbora 2014. godine sa samo 13 delegata iz reda srpskog naroda, čime je narušen princip pariteta iz Ustava Federacije BiH (član 6.1.) a koji je rezultat provođenja Odluke o konstitutivnosti (broj U 5/98).
8. Ukazano je da, prema odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, svi akti Parlamenta FBiH, osim Poslovnika i deklaracija, zahtijevaju da budu potvrđeni u oba doma. Međutim, s obzirom na navedeno, Dom naroda Parlamenta FBiH svoju nadležnost ne vrši saglasno Ustavu Bosne i Hercegovine, Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i u skladu sa odredbama Izbornog zakona BiH.
9. Podnosioci zahtjeva naglašavaju da, iako Izborni zakon BiH decidirano propisuje više mogućnosti (postupaka) za popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH delegatima iz reda sva tri naroda, sve dok Dom Parlamenta FBiH ne bude kompletan, povodom ovog pitanja Federacija BiH do danas nije učinila ništa. Zbog toga, podnosioci zahtjeva smatraju da je na ovaj način narušen princip konstitutivnosti srpskog naroda u Federaciji BiH, odnosno da Srbi kao konstitutivan narod u cijeloj Bosni i Hercegovini, što je ustavna garancija, nemaju ovakav status u Federaciji BiH u vršenju zakonodavne vlasti, što je suština ovog principa.
10. Posebno naglašavaju da, s obzirom na mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa, u Domu naroda Parlamenta FBiH Srbi, kao narod, navedeni mehanizam ne mogu da koriste u punom kapacitetu kao ostali narodi. Naime, Klub Srba sa 13 delegata nije u stanju da pokrene pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa (osim ako svih 13 ne potpiše taj zahtjev, što vrlo često može da bude politički, odnosno stranački uvjetovano, što nije smisao vitalnog nacionalnog interesa). Kao primjer se navodi činjenica da su krajem 2015. godine 2/3 od postojećih 13 delegata zatražile zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, ali da Ustavni sud FBiH zahtjev nije prihvatio sa obrazloženjem da zahtjev nisu potpisale 2/3 srpskih delegata od ukupnog broja 17, koji ne postoji.
11. Istaknuto je da su rezultat ovakvog konstituiranja i rada Doma naroda Parlamenta FBiH, tj. ovakvog očiglednog kršenja prava konstitutivnog naroda, neustavni pravni akti. Naglašava se da je Republika Srpska u više navrata insistirala da se ovakva očigledna neustavnost otkloni, ali da se navedeno nastavlja i dalje.
12. Imajući u vidu navedeno, podnosioci zahtjeva traže da Ustavni sud, radi zaštite prava konstitutivnosti na kome Bosna i Hercegovina počiva i provođenja Odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti (broj U 5/98), sve opće pravne akte, a posebno zakone, koje je usvojio Parlament FBiH proglasi neustavnim.
13. Pored navedenog, u smislu odredbe člana 64. Pravila Ustavnog suda, podnosioci zahtjeva traže da, radi zaštite konstitutivnosti srpskog naroda u Federaciji BiH, Ustavni sud obustavi izvršenje svih navedenih akata do svoje konačne odluke, kao i da zabrani ovakav rad Doma naroda Parlamenta FBiH sve dok se u njemu konstitutivnost Srba ne ostvari u punom kapacitetu. Također, u smislu navedenog, zahtijevaju da se predmetni zahtjev razmatra prioritetno.
b) Odgovor na zahtjev
14. Parlament FBiH (Dom naroda i Predstavnički dom) je naveo da niti jednom od konstitutivnih naroda nije dat privilegirani položaj, odnosno da ne postoji "sistem koji rezervira sve javne položaje samo za pripadnike određenih grupa". Dakle, ustavne, zakonske ili prepreke iz Poslovnika da se osporeni zakoni usvoje u Domu naroda Parlamenta FBiH nisu postojale. Istaknuto je da Izborni zakon BiH ni u jednoj svojoj odredbi ne propisuje da Dom naroda Parlamenta FBiH ne može biti konstituiran dok se ne izaberu svi delegati. Ukazano je na to da je prilikom konstituiranja Doma naroda Parlamenta FBiH Centralna izborna komisija BiH iscrpila sve mogućnosti predviđene Izbornim zakonom koje propisuju način popunjavanja Doma naroda Parlamenta FBiH. Istaknuto je da je činjenica da u Federaciji BiH ne postoji ni ustavni, ni zakonski mehanizam koji bi garantirao popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH brojem delegata iz svakog konstitutivnog naroda i Ostalih. To ostavlja mogućnost da ne bude izabran utvrđeni broj delegata iz bilo kojeg konstitutivnog naroda i Ostalih. Međutim, nijednom od konstitutivnih naroda nije dat privilegirani položaj, odnosno ne postoji "sistem koji rezervira sve javne položaje za pripadnike određenih grupa", odnosno nije onemogućena jednakost u uživanju političkih prava.
15. Ukazano je na član 110. Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta FBiH kojim je propisano da ovaj dom svoje odluke donosi većinom glasova od ukupnog broja delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH ako Ustavom, zakonom ili Poslovnikom nije drugačije određeno. Navedeno je da ukupan broj delegata predstavlja broj delegata kojima je verificiran mandat u tekućem sazivu. Prema tome, navedenim poslovnikom nije određeno da je, kao uvjet valjanosti usvojene odluke tog doma, propisano da odluku istovremeno mora podržati određeni broj delegata svih nacionalnih klubova Doma.
16. Navedeno je da je Amandmanom XXXIX na Ustav Federacije BiH propisana procedura za zakone, druge propise i akte u vezi sa vitalnim nacionalnim interesom. Prema navedenoj proceduri, određeni zakoni, drugi propis ili akt se može proglasiti pitanjem od vitalnog nacionalnog interesa u dva slučaja: u prvom, ukoliko to tvrdi više od jednog predsjedavajućeg ili potpredsjedavajućeg Doma naroda i, u drugom slučaju, ako to tvrde samo jedan predsjedavajući i 2/3 odgovarajućeg nacionalnog kluba delegata. Mogućnost pozivanja na vitalni nacionalni interes
in abstracto ima cilj da se omogući predstavnicima svih konstitutivnih naroda efektivno učestvovanje u vlasti kako bi se eventualno spriječilo usvajanje zakona koji imaju destruktivan utjecaj na vitalni nacionalni interes koji je u pitanju. Istaknuto je da su suština i
ratio procedure za zakone koji se odnose na vitalni nacionalni interes samo u tome da se određena pitanja koja se proglase pitanjima od vitalnog nacionalnog interesa razmatraju i usvajaju pod stožijim proceduralnim uvjetima. Ukazuju na to da podnosioci zahtjeva nisu naveli ni da li je, eventualno, potpredsjedavajući Doma naroda iz reda srpskog naroda pokretao proceduru iz Amandmana XXXIX na Ustav Federacije BiH, mada mu je ta mogućnost data. Slijedeći navedeno, prema mišljenju Parlamenta FBiH, 13 članova Kluba delegata srpskog naroda, prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i Poslovniku o radu Doma naroda Parlamenta FBiH, ima mogućnost da pokrene proceduru za zakone koji se odnose na vitalni interes srpskog naroda.
17. Istaknuto je da su osporeni zakoni doneseni u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. S tim u vezi je ukazano na Odluku Ustavnog suda broj U 5/05 i njene relevantne dijelove. Prema mišljenju Parlamenta FBiH, ustavne, zakonske ili prepreke iz Poslovnika da se osporeni zakoni usvoje u Domu naroda Parlamenta FBiH nisu postojale.
18. Naglašeno je da je davanje odgovora na zahtjev bilo otežano budući da su se podnosioci zahtjeva prilikom navođenja svoje argumentacije nedovoljno jasno pozvali na odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona BiH. Na kraju, Parlament FBiH je predložio da se predmetni zahtjev odbije kao neosnovan.
19. U okviru svog odgovora, Parlament FBiH (Dom naroda) je dostavio i mišljenje Vlade FBiH povodom predmetnog zahtjeva u kojem se navodi da, iako nisu imenovana četiri delegata iz reda srpskog naroda u Dom naroda Parlamenta FBiH, odgađanje da se konstituira Dom naroda, ili obustavljanje njegovog rada do imenovanja preostalih delegata, dovelo bi do potpunog paraliziranja zakonodavne vlasti u Federaciji BiH i do blokade funkcioniranja svih organa vlasti na svim nivoima u Federaciji BiH. S tim u vezi, Vlada FBiH je podsjetila na nalog Visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini od 27. marta 2011. godine koji se odnosi na rad Doma naroda Parlamenta FBiH. Dalje je Vlada FBiH ukazala da je Federacija BiH postupila u skladu sa Odlukom Ustavnog suda BiH broj U 5/05. Naglašeno je da je za podnošenje zahtjeva za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa dovoljno 12 potpisa, a ne 13, kako to tvrde podnosioci zahtjeva. Također je ukazano na to da je potpuno irelevantno kojoj političkoj opciji ili statusu pripadaju delegati, budući da je u fokusu ustavno pravo, odnosno pravo i dužnost člana Doma naroda Parlamenta FBiH, kako je to utvrdio i Ustavni sud FBiH u svojoj Odluci broj U 29/15 od 17. februara 2016. godine.
c) Odluka Ustavnog suda FBiH broj U 30/15
20. Rješenjem Ustavnog suda FBiH (Vijeće za zaštitu vitalnog interesa, u daljnjem tekstu: Vijeće) broj U 30/15 od 20. novembra 2015. godine utvrđeno je da zahtjev Kluba srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda u postupku donošenja Prijedloga zakona o izmjeni i dopuni Zakona o državnoj službi u Federaciji BiH nije prihvatljiv. U obrazloženju odluke, u dijelu stava Vijeća (paragraf 5), navodi se da Vijeće smatra da 10 članova Kluba ne predstavlja 2/3 većinu "i ako Klub delegata srpskog naroda nije popunjen u punom kapacitetu", imajući u vidu da klubovi konstitutivnih naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH, prema Ustavu Federacije BiH, imaju po 17 članova. Zbog toga je utvrđeno da nisu ispunjene procesne pretpostavke o prihvatljivosti zahtjeva utvrđene u Amandmanu XL na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i članu 49. Poslovnika Ustavnog suda FBiH.
IV. Relevantni propisi
21. U
Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:
Preambula
[...]
Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine:
Član I/2.
Bosna i Hercegovina
[...]
2. Demokratska načela
Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
Član II/2.
Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
Član II/4.
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
22.
Amandmani na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 16/02 od 28. aprila 2002. godine) u relevantnom dijelu glase:
Amandman XXXIII
Sastav Doma naroda i izbor članova
(1) Sastav Doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine će biti paritetan tako da svaki konstitutivni narod ima isti broj delegata.
(2) Dom naroda sastoji se od pedeset osam delegata, i to po sedamnaest delegata iz reda svakog od konstitutivnih naroda i sedam delegata iz reda Ostalih.
(3) Ostali imaju pravo da ravnopravno učestvuju u postupku većinskog glasanja.
Amandman XXXIV
(1) Delegate Doma naroda biraju kantonalne skupštine iz reda svojih delegata proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva.
(2) Broj delegata za Dom naroda koji se biraju u svakom kantonu srazmjeran je broju stanovnika kantona s tim što se broj, struktura i način izbora delegata utvrđuju zakonom.
(3) U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu.
(4) Delegate Bošnjake, Hrvate i Srbe iz svakog kantona biraju zastupnici iz reda tog konstitutivnog naroda u skladu sa izbornim rezultatima u zakonodavnom tijelu tog kantona, a izbor delegata iz reda Ostalih uredit će se zakonom.
(5) U Domu naroda ne može da vrši funkciju delegata nijedan zastupnik u Zastupničkom domu, niti vijećnik općinskog vijeća.
Amandman XXXVII
Definicija vitalnog interesa
Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su definirani na sljedeći način:
- ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti;
-
identitet jednog konstitutivnog naroda;
- ustavni amandmani;
- organizacija organa javne vlasti;
- jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka;
- obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljeđe;
- teritorijalna organizacija;
- sistem javnog informisanja
i druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda.
Amandman XXXVIII
Parlamentarna procedura za zaštitu vitalnih interesa
(1) Zakoni ili drugi propisi ili akti koji se podnesu Zastupničkom domu u Federaciji Bosne i Hercegovine, također se usvajaju u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine.
[...]
Amandman XXXIX
Procedura za zakone u vezi sa vitalnim interesom, kako je to
definisano u listi iz Amandmana XXXVII
(1) Ukoliko više od jednog predsjedavajućeg ili potpredsjedavajućeg Doma naroda smatra da zakon spada u pitanja od vitalnog nacionalnog interesa definisana u Amandmanu XXXVII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, zakon će biti uvršten u dnevni red Doma naroda kao pitanje od vitalnog nacionalnog interesa.
(2) Ako samo jedan predsjedavajući ili potpredsjedavajući tvrdi da zakon spada u pitanja od vitalnog interesa, 2/3 većina odgovarajućeg kluba može da proglasi da je riječ o pitanju sa liste vitalnih interesa. U tom slučaju će se slijediti procedura opisana u Amandmanu XL.
(3) Predsjedavajući i potpredsjedavajući moraju da donesu odluku u roku od jedne sedmice.
(4) Ukoliko većina svakog kluba koji ima delegate u Domu naroda glasa za takve zakone ili druge propise ili akte, smatrat će se da su oni usvojeni.
(5) Ukoliko se u Domu naroda postigne saglasnost o amandmanima, takav zakon, propis ili akt se ponovo podnose Zastupničkom domu na odobravanje.
(6) Ukoliko saglasnost nije moguća u Domu naroda ili ukoliko se na prijedlog amandmana ne dobije saglasnost, formirat će se zajednička komisija od predstavnika Zastupničkog doma i Doma naroda. Zajednička komisija je sastavljena na paritetnom osnovu i odluke donosi konsenzusom. Zajednička komisija usaglašava tekst zakona. Ukoliko se tekst zakona usaglasi, zakon se smatra usvojenim.
(7) Ukoliko se ne postigne saglasnost, zakon neće biti usvojen, te se isti vraća predlagaču na novi postupak. U tom slučaju predlagač ne može da podnese isti tekst zakona, propisa ili akta.
Amandman XL
Procedure za zakone koji se odnose na vitalni nacionalni
interes ukoliko je odlučeno 2/3 većinom jednog od klubova
konstitutivnih naroda u Domu naroda
(1) U slučaju da 2/3 jednog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda odluči da se zakon, drugi propis ili akt odnose na vitalni interes, zakon će razmatrati Dom naroda.
(2) Ukoliko većina svakog kluba zastupljenog u Domu naroda glasa za taj zakon, drugi propis ili akt, on se smatra usvojenim.
(3) Ukoliko se Dom naroda usaglasi o amandmanima, zakon, propis ili akt se ponovo dostavljaju na odobrenje Zastupničkom domu.
(4) Ukoliko Zajednička komisija iz Amandmana XXXIX ne postigne saglasnost, pitanje se prosljeđuje Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da donese konačnu odluku da li se predmetni zakon odnosi na vitalni interes jednog od konstitutivnih naroda.
[...].
23.
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 1/94 od 21. jula 1994. godine) u relevantnom dijelu glasi:
Član 17.
Ukoliko Ustavom nije drugačije utvrđeno, odluke Parlamenta Federacije zahtijevaju potvrdu oba doma, osim za poslovnike i deklaracije koje domovi samostalno donose.
Član 19.
Ostale odluke donose se prostom većinom u svakom domu, ukoliko nije drugačije utvrđeno ovim ustavom ili poslovnikom toga doma.
24.
Poslovnik o radu Doma naroda Parlamenta FBiH ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 27/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 110.
Dom naroda odlučuje na sjednici ako je prisutna većina delegata, ako Ustavom Federacije i ovim poslovnikom nije drugačije utvrđeno.
Odluke se donose većinom glasova od ukupnog broja delegata u Domu naroda, ako Ustavom, zakonom i ovim poslovnikom nije drugačije utvrđeno.
Ukupan broj delegata predstavlja broj delegata kojima je verifikovan mandat u tekućem sazivu.
25. U
Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10. 18/13, 7/14 i 31/16 - za potrebe ove odluke korištena je neslužbena prečišćena verzija ovog zakona objavljena na www.izbori.ba) relevantne odredbe glase:
POTPOGLAVLJE B
DOM NARODA PARLAMENTA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Član 10.10
Kantonalna zakonodavna tijela biraju pedeset osam (58) delegata u Dom naroda, sedamnaest (17) iz reda bošnjačkog, sedamnaest (17) iz reda srpskog, sedamnaest (17) iz reda hrvatskog naroda i sedam (7) iz reda ostalih.
Član 10.11
(1) Predstavnici iz reda bošnjačkog, hrvatskog, srpskog naroda i reda ostalih u svakoj skupštini kantona biraju delegate iz svog konstitutivnog naroda u tom kantonu.
(2) Svaka stranka koja je zastupljena u odgovarajućim klubovima konstitutivnih naroda i ostalih ili svaki član jednog od tih klubova ima pravo nominirati jednog ili više kandidata na listi za izbor delegata tog određenog kluba iz tog kantona.
(3) Svaka lista može sadržavati više kandidata od broja delegata koji se biraju, pod uslovom da zakonodavno tijelo kantona ima veći broj delegata iz reda bošnjačkog, hrvatskog, srpskog naroda i ostalih, od broja delegata iz reda bošnjačkog, hrvatskog, srpskog naroda i ostalih koji se biraju u Dom naroda.
Član 10.12
(1) Broj delegata iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih, koji se biraju u Dom naroda iz zakonodavnog tijela svakog kantona je proporcionalan broju stanovnika kantona prema posljednjem popisu. Izborna komisija određuje, nakon svakog popisa, broj delegata koji se biraju iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih, a koji se biraju iz zakonodavnog tijela svakog kantona.
(2) Za svaki kanton, broj stanovnika iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih se dijeli brojevima 1, 3, 5, 7, itd. sve dok je to potrebno za raspodjelu. Brojevi koji se dobiju kao rezultat ovih dijeljenja predstavljaju količnike svakog konstitutivnog naroda i ostalih u svakom kantonu. Svi količnici konstitutivnih naroda se ređaju zasebno po veličini tako što se najveći količnik svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih stavlja na prvo mjesto. Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu. Najveći količnik za svaki konstitutivni narod u svakom kantonu se briše sa liste količnika tog konstitutivnog naroda. Preostala mjesta se daju konstitutivnim narodima i ostalim, jedno po jedno, od najvećeg prema najmanjem prema preostalim količnicima na listi.
(
Napomena: Odlukom Ustavnog suda broj U 23/14 od 1. decembra 2016. godine utvrđeno je da odredba člana 10.12 stav 2, u dijelu "Svakom konstitutivnom narodu daje se jedno mjesto u svakom kantonu", nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba.)
Član 10.13
Izbor delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH se vrši odmah po sazivanju kantonalne skupštine nakon izbora za kantonalne skupštine, a najkasnije mjesec dana nakon ovjere izbora u skladu s članom 5.32 ovog zakona.
Član 10.14
(1) Svaki delegat u kantonalnoj skupštini daje jedan glas za listu na kojoj je njegov odgovarajući klub.
(2) Izbor se vrši tajnim glasanjem.
Član 10.15
Rezultat glasanja se dostavlja Izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine za konačnu raspodjelu mjesta. Mandati se raspodjeljuju jedan po jedan po listama ili kandidatu sa najvišim količnicima koji su rezultirali iz formule za proporcionalnu raspodjelu utvrđenu u članu 9.5 ovog zakona. Kada lista dobije mandat, mandat se raspoređuje s vrha liste.
Član 10.16
(1) Kada se ne izabere potreban broj delegata koji se biraju u Dom naroda iz reda svakog konstitutivnog naroda ili iz reda ostalih u datom zakonodavnom tijelu kantona, preostali broj delegata iz reda bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda ili ostalih bira se iz drugog kantona, dok se ne izabere potreban broj delegata iz reda svakog konstitutivnog naroda.
(2) Izborna komisija Bosne i Hercegovine vrši ponovnu raspodjelu mjesta koja se ne mogu popuniti iz jednog kantona odmah po završetku prvog kruga izbora delegata u Dom naroda u svim kantonima. Izborna komisija vrši preraspodjelu tog mjesta neizabranom kandidatu koji ima najviši količnik na svim listama koje se kandidiraju za odgovarajući konstitutivni narod ili za grupu ostalih u svim kantonima.
Član 10.17
(1) Ukoliko neko mjesto ostane upražnjeno usljed smrti, ostavke ili trajne onesposobljenosti delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, to mjesto popunjava sljedeći kvalificirani kandidat na istoj listi na kojoj je bio delegat koji je umro, dao ostavku ili je trajno onesposobljen.
(2) Ukoliko na listi nema preostalih kandidata, mandat se dodjeljuje neizabranom kandidatu sa najvišim količnikom s druge liste koji se kandidira za odgovarajući konstitutivni narod ili za grupu ostalih u istom kantonu.
(3) Ukoliko nema takvog kandidata, Izborna komisija Bosne i Hercegovine vrši preraspodjelu tog mjesta u skladu s članom 10.16 stav (2) ovog zakona.
Član 10.18
(1) Mandat delegata Doma naroda Parlamenta Federacije BiH traje četiri (4) godine.
(2) U slučaju raspuštanja kantonalne skupštine, mandati delegata koje je imenovala ta kantonalna skupština ističu po imenovanju novih delegata koje bira nova kantonalna skupština nakon novih izbora. Mandat tih novih delegata traje do narednih redovno zakazanih izbora.
26.
Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. stav 1. tačka c)
1. Države članice osuđuju rasnu diskriminaciju i obavezuju se da svim odgovarajućim sredstvima i bez odgode sprovode politiku koja teži da ukine svaki oblik rasne diskriminacije i da potpomažu razumijevanje između svih rasa, i u tu svrhu:
c) Svaka država članica treba da preduzme efikasne mjere radi ponovnog razmatranja nacionalne i lokalne vladine politike i izmjene, ukidanja ili poništavanja svakog zakona i svakog propisa koji ima svrhu da uvede rasnu diskriminaciju ili da je ovjekovječi tamo gdje ona postoji.
Član 5. stav 1. tačka c)
1. Shodno osnovnim obavezama navedenim u članu 2 ove konvencije, države članice obavezuju se da zabrane i da ukinu rasnu diskriminaciju u svim njenim oblicima i da jemče pravo svakome na jednakost pred zakonom bez razlike na rasu, boju ili nacionalno ili etničko porijeklo, naročito u pogledu uživanja sljedećih prava:
c) politička prava, naročito prava učešća na izborima, prava glasa i kandidature – prema sistemu opšteg i jednakog prava glasa, prava učestvovanja u vladi, kao i upravljanju javnim poslovima, na svim nivoima, i prava pristupa, pod jednakim uslovima, javnim funkcijama.
V. Dopustivost
27. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne Hercegovine.
Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to pitanje:
-
Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
28. Ustavni sud zapaža da su podnosioci zahtjeva zatražili da se odluči o tome da li su osporeni zakoni doneseni u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu da Narodna skupština Republike Srpske ima 83 poslanika, te da je predmetni zahtjev podnijelo 30 poslanika, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
29. Na osnovu navedenog a u skladu sa odredbama člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 19. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.
VI. Meritum
30. Podnosioci zahtjeva smatraju da osporeni zakoni i drugi opći akti usvojeni u Domu naroda Parlamenta FBiH nakon izbora 2014. godine nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, posebno alinejom njegove Preambule: "Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine." Navedeno zbog toga što, nakon izbora održanih 2014. godine, Dom naroda Parlamenta FBiH nije konstituiran onako kako to propisuje Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, umjesto 17 delegata iz srpskog naroda, kako je to propisano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, trenutno Klub delegata srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH čini 13 delegata. Dakle, četiri delegatska mjesta u Klubu srpskog naroda nisu popunjena.
31. Također, podnosioci zahtjeva navode da, zbog nepopunjenosti Kluba srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH u punom kapacitetu, delegati iz reda srpskog naroda nisu u mogućnosti da pokrenu mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa. U prilog tome ukazuju na Odluku Ustavnog suda FBiH broj U 30/15 od 20. novembra 2015. godine.
32. Imajući u vidu navedeno, iako podnosioci zahtjeva, osim citirane alineje Preambule, eksplicitno ne ukazuju na odredbe Ustava Bosne i Hercegovine za koje smatraju da su povrijeđene, Ustavni sud zapaža da iz predmetnog zahtjeva proizlazi da podnosioci zahtjeva ukazuju da osporeni zakoni nisu u skladu sa odredbama člana II/1. u vezi sa članom II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i sa odredbom člana 5. stav 1. tačka c) Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, koja se odnosi na "politička prava, naročito prava učešća na izborima, prava glasa i kandidature – prema sistemu općeg i jednakog prava glasa, prava učestvovanja u vladi, kao i upravljanju javnim poslovima, na svim nivoima, i prava pristupa, pod jednakim uvjetima, javnim funkcijama". Navedeno posebno kada se ima u vidu da je Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi, u predmetu broj U 5/05, rješavao vrlo slično ustavno pitanje, te da su se zahtjevom iz tog predmeta pokretala gotovo ista ustavna pitanja koja se pokreću i predmetnim zahtjevom (vidi, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj U 5/05 od 27. juna 2006. godine, st. 11-27, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
33. Stoga će Ustavni sud u konkretnom predmetu ispitati da li je, zbog načina na koji su doneseni osporeni zakoni, prekršen ustavni princip zabrane diskrimanacije imajući pri tome u vidu svoju praksu usvojenu u Odluci broj U 5/05 (vidi, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj U 5/05, već citirana, stav 14). Također, Ustavni sud će imati u vidu i alineju Preambule Ustava Bosne i Hercegovine "Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine" na koju ukazuju podnosioci zahtjeva.
34. Prije svega, Ustavni sud podsjeća na navode iz odgovora Parlamenta Federacije BiH na zahtjev u kojem je ukazano da je prilikom konstituiranja Doma naroda Parlamenta FBiH Centralna izborna komisija BiH iscrpila sve mogućnosti predviđene Izbornim zakonom koje propisuju način popunjavanja Doma naroda Parlamenta FBiH. Istaknuto je da je činjenica da u Federaciji BiH ne postoji ni ustavni, ni zakonski mehanizam koji bi garantirao popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH brojem delegata iz svakog konstitutivnog naroda i Ostalih.
35. Ustavni sud zapaža da je i u predmetu broj U 5/05 podnosilac zahtjeva osporavao način na koji su doneseni osporeni zakoni, smatrajući da to nije u skladu sa članom II/1. u vezi sa članom II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što Dom naroda Parlamenta FBiH nije konstituiran u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, budući da je imenovano samo devet delegata iz reda srpskog naroda umjesto predviđenih 17 delegata. Podnosilac zahtjeva je smatrao da to onemogućava delegate iz reda srpskog naroda da pokrenu mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa, jer nisu ispunjene formalne pretpostavke iz Ustava Federacije BiH, budući da postojeći broj delegata iz reda srpskog naroda u Domu naroda ne čini potrebnu 2/3 većinu Kluba srpskog naroda koji ima ovlaštenje da pokrene navedenu proceduru. Stoga je Ustavni sud sa stajališta spomenutih odredaba Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno spomenute Konvencije, ispitao da li je zbog načina na koji su doneseni osporeni zakoni prekršen ustavni princip zabrane diskriminacije, te utvrdio da je zahtjev neosnovan.
36. Ustavni sud zapaža da se u Odluci broj U 5/05 pozvao na svoju Treću djelimičnu odluku u predmetu broj U 5/98 u kojoj se ističe da priznanje konstitutivnih naroda i ustavni princip koji se nalazi u pozadini - princip kolektivne jednakosti nameću obavezu entitetima da ne diskriminiraju, u prvom redu, one konstitutivne narode koji su, u stvarnosti, u manjinskom položaju u odgovarajućem entitetu. Ukazano je na to da je Ustavni sud u toj odluci naglasio da nije samo jasna ustavna obaveza da se ne krše pojedinačna prava na diskriminatoran način, koja su navedena u članu II/3. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine već, također, i ustavna obaveza na nediskriminaciju u smislu prava grupa ako, naprimjer, jedan ili dva konstitutivna naroda imaju specijalni povlašteni tretman kroz pravni sistem entitetâ. Dalje, Ustavni sud je istakao da ustavni princip kolektivne ravnopravnosti konstitutivnih naroda, koji proizlazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju segregacijom zasnovanom na teritorijalnom razdvajanju (vidi, Ustavni sud, Treća djelimična odluka broj
U 5/98 od 1. jula 2000. godine, tačka 60, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
37. Dalje je Ustavni sud podsjetio da je Odlukom broj U 5/98, između ostalog, proglasio neustavnim dijelove osporenih odredaba Ustava Federacije BiH o konstitutivnosti samo bošnjačkog i hrvatskog naroda na teritoriji Federacije BiH zbog čega su, radi provođenja navedene odluke, doneseni amandmani na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine s ciljem njegovog usklađivanja sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Tako je odredbom stava 2. Amandmana XXXIII određeno da se Dom naroda sastoji od 58 delegata, i to po 17 delegata iz reda svakog od konstitutivnih naroda i sedam delegata iz reda Ostalih. Dalje, Amandmanom XXXIV propisani su principi i procedura izbora delegata Doma naroda. Ovaj amandman prvo propisuje da se delegati Doma naroda biraju "proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva". Zatim, propisuje da je broj delegata za Dom naroda koji se biraju u svakom kantonu "srazmjeran broju stanovnika kantona" i, na kraju, propisuje da će ove delegate birati njihovi predstavnici "u skladu sa izbornim rezultatima u zakonodavnom organu tog kantona". Tako je, prema mišljenju Ustavnog suda,
de iure, na osnovu spomenute Odluke o konstitutivnosti naroda broj U 5/98 uspostavljen princip kolektivne ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda na cijeloj teritoriji Federacije BiH i, shodno tome, u strukturama vlasti ovog entiteta, pa i u Domu naroda Parlamenta FBiH.
38. Dalje je u Odluci broj U 5/05 Ustavni sud naglasio da je delegatima iz reda srpskog naroda navedenim ustavnim amandmanima zagarantiran jednak broj mjesta u Domu naroda Parlamenta FBiH, čime je uspostavljen princip kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH. Zbog toga je Ustavni sud konstatirao da, shodno ustavnim odredbama kojima je propisan sastav Doma naroda Parlamenta FBiH, nema razlike između delegata iz reda srpskog naroda i delegata druga dva konstitutivna naroda u ostvarivanju njihovih prava na "politička prava, naročito prava učešća na izborima, prava glasa i kandidature - prema sistemu općeg i jednakog prava glasa, prava učestvovanja u vladi, kao i upravljanju javnim poslovima, na svim nivoima, i prava pristupa, pod jednakim uvjetima, javnim funkcijama".
39. Međutim, Ustavni sud je ukazao na to da, nakon posljednjih izbora, u Dom naroda Parlamenta FBiH nije izabran onaj broj delegata koji je propisan Amandmanom XXXIII na Ustav Federacije BiH. Ustavni sud je podsjetio na to da je obaveza političkih partija da na svim nivoima vlasti za koje se predlažu njihovi kandidati ispoštuju principe Odluke o konstitutivnosti naroda broj U 5/98. Ukazano je i na odredbu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine prema kojoj je Bosna i Hercegovina demokratska država, zasnovana na vladavini prava i slobodnim izborima.
40. Dalje je Ustavni sud naglasio da u Federaciji BiH ne postoji ni ustavni, ni zakonski mehanizam koji bi garantirao popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH brojem delegata iz svakog konstitutivnog naroda i Ostalih određenim Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te da upravo to ostavlja mogućnost da ne bude izabran utvrđeni broj delegata iz bilo kojeg konstitutivnog naroda i Ostalih. Međutim, naglašeno je da nijednom od konstitutivnih naroda nije dat privilegiran položaj, odnosno da ne postoji "sistem koji rezervira sve javne položaje samo za pripadnike određenih grupa", da nije onemogućena jednakost u uživanju političkih prava. Istaknuto je da to ne ekskulpira nadležne vlasti od obaveze da pronađu mehanizam koji će osigurati konstituiranje Doma naroda Parlamenta FBiH u punom sastavu u svakom slučaju.
41. Dakle, Ustavni sud ukazuje da je ustavno pitanje koje se pokreće predmetnim zahtjevom gotovo identično onom koje je Ustavni sud razmatrao u svojoj Odluci broj U 5/05. Naime, i iz predmetnog zahtjeva proizlazi da, nakon posljednjih općih izbora održanih 2014. godine, Dom naroda Parlamenta FBiH nije konstituiran onako kako je to predviđeno Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine ("58 delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, 17 iz reda bošnjačkog, 17 iz reda srpskog, 17 iz reda hrvatskog naroda i sedam iz reda Ostalih"). S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se ponovo, nakon provedenih izbora, ponavlja situacija da Dom naroda Parlamenta FBiH nije popunjen u punom kapacitetu u odnosu na Klub delegata srpskog naroda kao što je to bio slučaj i u predmetu broj U 5/05. Ustavni sud primjećuje da je prilikom razmatranja predmeta broj U 5/05 Klub srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH tada bio popunjen sa ukupno devet delegata, a trenutno je popunjen sa 13 delegata. Također, Ustavni sud zapaža da ni sada, kao ni tada, kada je razmatrao zahtjev u predmetu broj U 5/05, nema ni ustavnog, niti zakonskog mehanizma kojim bi bilo garantirano popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH onako kako je to predviđeno Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Pri tome Ustavni sud, prije svega, zapaža da, suprotno navodima iz zahtjeva, u odredbama Izbornog zakona BiH nema odredaba o tome da Dom naroda Parlamenta FBiH ne može biti konstituiran dok se ne izaberu svi delegati. Dakle, proizlazi da ni odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao ni odredbama Izbornog zakona BiH nije propisano da Dom naroda Parlamenta FBiH ne može biti konstituiran dok se ne izaberu svi delegati.
42. Dalje, Ustavni sud zapaža da je u Odluci broj U 5/05 navedeno da je "Ustavni sud zaključio da podnosilac zahtjeva nije odgovarajućim argumentima potkrijepio svoju tvrdnju o nemogućnosti da se zaštite vitalni nacionalni interesi srpskog naroda u Domu naroda, odnosno da postoji diskriminacija shodno ovom osnovu" (vidi, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj U 5/05, već citirana, stav 25). Za razliku od tog predmeta, podnosilac zahtjeva u ovom predmetu ukazuje na to da se Klub srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH obraćao Ustavnom sudu FBiH povodom zaštite vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda u postupku donošenja Prijedloga zakona o izmjeni i dopuni Zakona o državnoj službi u FBiH. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da Ustavni sud FBiH nije prihvatio navedeni zahtjev zbog formalnih razloga, budući da ga nisu podnijele 2/3 od ukupnog broja (17) delegata Kluba srpskog naroda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Ustavnom sudu FBiH predmetni zahtjev podnijelo 10 delegata Kluba srpskog naroda, te da je prilikom odlučivanja o prihvatljivosti zahtjeva Ustavni sud FBiH imao u vidu da Klub srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH trenutno nije popunjen. Međutim, i pored toga, Ustavni sud FBiH je zaključio da 10 članova Kluba srpskog naroda ne predstavlja 2/3 od broja predviđenih 17 delegata.
43. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da 13 delegata, sa koliko je popunjen Dom naroda, čini više od 2/3 od predviđenih 17 delegata kluba konstitutivnog naroda. Stoga je za podnošenje zahtjeva za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnom sudu FBiH u Klubu srpskog naroda bilo dovoljno delegata. Prema tome, proizlazi da Klubu delegata srpskog naroda u trenutnoj situaciji, kada navedeni klub nije popunjen u punom kapacitetu, nije onemogućeno da pokrene mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa, budući da se za takav zahtjev može formirati potrebna 2/3 većina od predviđenih 17 delegata i na osnovu 13 postojećih delegata u tom klubu. Pri tome Ustavni sud naglašava da pitanje opredijeljenosti pojedinih delegata i političkih stranaka unutar Kluba srpskog naroda ili bilo kojeg drugog kluba u Domu naroda Parlamenta FBiH za pokretanje mehanizma za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa nije ustavno pitanje, već pitanje političkih dogovora unutar klubova.
44. Dalje, u odnosu na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, Ustavni sud konstatira da i u ovom predmetu, kao i u predmetu broj U 5/05, podnosioci zahtjeva ni na koji način nisu ukazali da li su iscrpljene sve mogućnosti iz Amandmana XXXIX na Ustav Federacije BiH. Naime, Ustavni sud ponavlja da je navedenim amandmanom propisana procedura za zakone, druge propise i akte u vezi sa vitalnim nacionalnim interesom. Shodno navedenoj proceduri, određeni zakon, drugi propis ili akt mogu da se proglase pitanjem od vitalnog nacionalnog interesa u dva slučaja: u prvom, ukoliko to tvrdi više od jednog predsjedavajućeg ili potpredsjedavajućeg Doma naroda i, u drugom slučaju, ako to tvrde samo jedan predsjedavajući i 2/3 odgovarajućeg nacionalnog kluba delegata. I u ovoj odluci, kao što je to uradio i u Odluci broj U 5/05, Ustavni sud naglašava da mogućnost pozivanja na vitalni nacionalni interes,
in abstracto, ima cilj da se omogući predstavnicima svih konstitutivnih naroda da efektivno učestvuju u vlasti kako bi se spriječilo eventualno usvajanje zakona koji ima destruktivan utjecaj na vitalni nacionalni interes koji je u pitanju. Suština i
ratio procedure za zakone koji se odnose na vitalni nacionalni interes jesu samo u tome da se određena pitanja koja se proglase pitanjima od vitalnog nacionalnog interesa razmatraju i usvajaju pod strožijim proceduralnim uvjetima (vidi, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj U 5/05, već citirana, stav 24).
45. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da podnosioci zahtjeva nisu potkrijepili svoju tvrdnju o nemogućnosti da se pokrene mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH, odnosno da postoji diskriminacija po ovom osnovu.
46. Dalje, podnosioci zahtjeva ničim ne ukazuju da je prilikom donošenja osporenih zakona postupano suprotno proceduri usvajanja zakona, kako je to propisano članom 110. Poslovnika Doma naroda Parlamenta FBiH. Naime, navedenom odredbom je propisano da Dom naroda Parlamenta FBiH svoje odluke donosi većinom glasova od ukupnog broja delegata u Domu naroda ako Ustavom, zakonom ili ovim poslovnikom nije drugačije određeno. Ukupan broj delegata predstavlja broj delegata kojima je verificiran mandat u tekućem sazivu. Pri tome Poslovnikom nije propisano da je uvjet za valjanost odluke to da ju je usvojio određeni broj delegata svih nacionalnih klubova Doma naroda Parlamenta FBiH. Također, proizlazi da su osporeni zakoni, u smislu člana 17. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, doneseni uz potvrdu oba doma Parlamenta FBiH. Naime, članom 17. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da odluke Parlamenta Federacije BiH zahtijevaju da ih potvrde oba doma, osim za poslovnike i deklaracije koje domovi donose samostalno. Iz navedenog proizlazi da odluke Parlamenta Federacije BiH, pa tako i osporeni zakoni ne mogu da stupe na snagu ukoliko ih u istovjetnom obliku ne usvoji i Dom naroda Parlamenta FBiH. Također, podnosioci zahtjeva ničim ne ukazuju da prilikom donošenja osporenih zakona nije bilo prisutno najmanje devet delegata iz Kluba srpskog naroda. Stoga, proizlazi da nisu postojale ustavne, zakonske ili prepreke iz Poslovnika da se osporeni zakoni usvoje u Domu naroda Parlamenta FBiH.
47. Dakle, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nisu postojale bilo kakve ustavne, niti zakonske prepreke da se osporeni zakoni usvoje u Domu naroda Parlamenta FBiH, kao i da je delegatima Kluba srpskog naroda bilo omogućeno da pokrenu mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa u okviru postojećeg broja delegata iz reda srpskog naroda. Prema tome, proizlazi da u konkretnom slučaju Klubu srpskih delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH nije bila onemogućena jednakost u uživanju političkih prava kako u pogledu procedure donošenja osporenih zakona, tako i u pogledu mehanizma zaštite nacionalnog interesa srpskog naroda. Stoga, i u konkretnom slučaju proizlazi da u Domu naroda Parlamenta FBiH nijednom od konstitutivnih naroda nije dat privilegiran položaj, odnosno da ne postoji "sistem koji rezervira sve javne položaje samo za pripadnike određenih grupa".
48. Međutim, prema mišljenju Ustavnog suda, navedeno nikako ne znači oslobađanje zakonodavnih organa vlasti od ustavne obaveze da preduzmu sve neophodne aktivnosti kako bi se ovo veoma ozbiljno pitanje riješilo i kako bi Dom naroda Parlamenta FBiH bio popunjen u punom kapacitetu predviđenim brojem delegata iz svakog konstitutivnog naroda i delegata iz reda Ostalih. Dakle, pitanje nepopunjenosti delegata u bilo kojem klubu ne može riješiti Ustavni sud, već je to zadatak zakonodavne vlasti. Stoga je neophodno da zakonodavna vlast konačno pronađe adekvatne mehanizme koji će osigurati konstituiranje Doma naroda Parlamenta FBiH u punom sastavu a kako bi se ubuduće spriječilo da, nakon izbora, bilo koji klub u Domu naroda Parlamenta FBiH ostane nekonstituiran u punom sastavu na način kako je to predviđeno Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Navedena obaveza proizlazi i iz alineje Preambule Ustava Bosne i Hercegovine "Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine" na koju ukazuju podnosioci zahtjeva. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da je u svojoj nedavno donesenoj Odluci broj U 23/14 od 1. decembra 2016. godine odlučivao o pitanjima načina izbora delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH sa stajališta legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u tom domu, te naložio zakonodavnoj vlasti da izvrši neophodne izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine kako bi se riješilo ovo pitanje.
49. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije prekršen ustavni princip zabrane diskriminacije. Stoga, slijedi da je predmetni zahtjev neosnovan i da su osporeni zakoni doneseni u skladu sa članom II/1. u vezi sa članom II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i da nema kršenja člana 5. stav 1. tačka c) Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, budući da Klubu delegata srpskog naroda nije onemogućena jednakost u uživanju političkih prava, kao i da nije dat privilegiran položaj bilo kojem konstitutivnom narodu i Ostalima u Domu naroda Parlamenta FBiH, odnosno da ne postoji "sistem koji rezervira sve javne položaje samo za pripadnike određenih grupa".
VII. Zaključak
50. Ustavni sud zaključuje da su osporeni zakoni doneseni u skladu sa odredbama člana II/1. u vezi sa članom II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i članom 5. stav 1. tačka c) Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije. Ustavni sud smatra da nisu postojale ustavne, zakonske ili prepreke iz Poslovnika da se osporeni zakoni usvoje u Domu naroda Parlamenta FBiH. Također, Klubu delegata srpskog naroda nije onemogućeno da ostvaruju pravo na pokretanje mehanizma za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Dakle, Klubu delegata srpskog naroda nije onemogućena jednakost u uživanju političkih prava, kao i u Domu naroda Parlamenta FBiH nije dat privilegiran položaj nijednom konstitutivnom narodu i Ostalima, odnosno ne postoji "sistem koji rezervira sve javne položaje samo za pripadnike određenih grupa".
51. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog podnosilaca zahtjeva za donošenje privremene mjere.
53. U smislu člana 43. Pravila Ustavnog suda, potpredsjednik Zlatko M. Knežević i sudija Miodrag Simović su dali izjave o neslaganju sa odlukom većine.
54. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
