Službeni glasnik BiH, broj 48/11

na sjednici odr�anoj 9. marta 2011. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU


OBRAZLOŽENJE


Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3138/08, rješavajući apelaciju Dragana Brankovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačke 4. i 14, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (�Slu�beni glasnik Bosne i Hercegovine� br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Dragana Brankovića podnesena protiv Presude Okru�nog suda u Banjoj Luci broj 011-0-K�-08-000 159 od 30. juna 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-0-K-07-000718 od 27. decembra 2007. godine u dijelu u kojem je apelant proglašen krivim i u kojem se odlučivalo o oduzimanju predmeta, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. st. 1. i 3. tačke b) i d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Brankovića podnesena protiv Presude Okru�nog suda u Banjoj Luci broj 011-0-K�-08-000 159 od 30. juna 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-0-K-07-000718 od 27. decembra 2007. godine u dijelu u kojem se odlučivalo o troškovima postupka, zbog toga što je preuranjena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Brankovića u odnosu na navode o povredi prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odluku objaviti u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine�, �Slu�benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine�, �Slu�benom glasniku Republike Srpske� i u �Slu�benom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine�.

I. Uvod


1. Dragan Branković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Zoran Kisin, advokat iz Banje Luke, podnio je 4. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okru�nog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okru�ni sud) broj 011-0-K�-08-000 159 od 30. juna 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-K-07-000718 od 27. decembra 2007. godine. Apelant je 18. augusta 2009. godine dopunio apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okru�nog suda, Osnovnog suda i Okru�nog tu�ilaštva Banja Luka zatra�eno je 12. januara 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okru�ni sud, Osnovni sud i Okru�no tu�ilaštvo Banja Luka dostavili su 4. februara, 6. februara i 23. januara 2009. godine odgovore na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 19. maja 2009. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Osnovnog suda broj 071-0-K-07-000718 od 27. decembra 2007. godine apelant je proglašen krivim zato što je, u vrijeme i na način naveden u izreci presude, počinio krivično djelo teške krađe iz člana 232. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i krivično djelo izrađivanja i nabavljanja oruđa i sredstava namijenjenih za izvršenje krivičnih djela iz člana 398. stav 1. KZRS. Osnovni sud je utvrdio apelantu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci za krivično djelo teške krađe i kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci za krivično djelo izrađivanja i nabavljanja oruđa i sredstava namijenjenih za izvršenje krivičnih djela, te izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i pet mjeseci, a uzimajući u obzir već izrečenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i novčanu kaznu u iznosu od 6.500,00 KM, prema ranijoj pravosna�noj presudi Okru�nog suda, izrekao je apelantu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i tri mjeseca i novčanu kaznu u iznosu od 6.500,00 KM. Istom presudom Osnovni sud je odbio optu�bu prema tačkama 1. i 3. optu�nice u odnosu na apelanta, te oslobodio apelanta i drugog optu�enog G.P. (u daljnjem tekstu: drugi optu�eni) u preostalom dijelu optu�enja. Također, istom presudom od apelanta su na osnovu člana 62. KZRS oduzeti predmeti precizirani u izreci presude. Osnovni sud je obavezao apelanta i drugog optu�enog na naknadu troškova postupka, i to apelanta na naknadu troškova vještačenja u iznosu od 402,00 KM i naknadu paušala u iznosu od 300,00 KM, a drugog optu�enog na naknadu paušala u iznosu od 200,00 KM.

7. U obrazlo�enju presude Osnovni sud je naveo da je proveo dokaze optu�be, između ostalog, da je izvršio uvid u zapisnik o prijemu krivične prijave, zapisnike o prijemu usmenih prijava, potvrdu IV policijske postaje Zagreb kojom se potvrđuje da je oštećeni K.M. (u daljnjem tekstu: oštećeni) prijavio krivično djelo teške krađe, naredbu o pretresanju apelantovog stana, pratećih objekata i vozila, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, slu�bene zabilješke, te da je saslušao svjedoke i vještake. Dalje je navedeno da je Osnovni sud proveo dokaze odbrane, između ostalog, da je saslušao svjedoka S.M. i apelanta u svojstvu svjedoka, te da je izvršio uvid u apelantov pasoš.

8. Osnovni sud je naveo da iz provedenih dokaza slijedi da je apelant u noći između 16. i 17. jula 2007. godine u ul. Petrova, Zagreb, oduzeo putničko motorno vozilo (u daljnjem tekstu: vozilo), vlasništvo oštećenog, sa namjerom da njegovim prisvajanjem sebi ili drugima ostvari protivpravnu imovinsku korist od oko 20.000 KM.

9. Obrazla�ući navedeni zaključak, Osnovni sud je naveo da iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta slijedi da je od drugog optu�enog oduzeto vozilo, da iz apelantove izjave slijedi da je vozilo bilo u njegovom posjedu i da je on uz saglasnost drugog optu�enog vozilo parkirao u šupi drugog optu�enog, te da iz potvrde o prijemu krivične prijave IV policijske postaje Zagreb slijedi da je od oštećenog oduzeto vozilo. Očitujući se na apelantovu izjavu da mu je vozilo dovezlo lice po imenu Ivan i da je on od njega preuzeo vozilo na Prijedorskoj petlji, Osnovni sud je naveo da tome apsolutno nije mogao pokloniti vjeru jer apelant o tom licu nema nikakvih drugih podataka, niti daje bilo kakvu mogućnost da bi se to lice identificiralo. Dalje je navedeno da je apelantova izjava neprihvatljiva i zbog toga što vozilo sadr�i oštećenja na bravi ulaznih vrata, što je vidljivo iz fotodokumentacije.

10. Presudom Okru�nog suda broj 011-0-K�-08-000 159 od 30. juna 2008. godine djelimično je uva�ena apelantova �alba i �alba njegovog branioca, te je prvostepena presuda u osuđujućem dijelu preinačena tako da se apelant oslobađa od optu�be za krivično djelo izrađivanja i nabavljanja oruđa i sredstava namijenjenih za izvršenje krivičnih djela iz člana 398. stav 1. KZRS. Okru�ni sud je apelantu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci i novčanu kaznu u iznosu od 6.500,00 KM (koja je zbog neplaćanja zamijenjena kaznom zatvora), u koju se uračunava vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru. Okru�ni sud je konstatirao da u preostalom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmijenjena.

11. Okru�ni sud je istakao da je, prije svega, imao u vidu da je u toku glavnog pretresa u cijelosti poštovano pravo apelanta i drugog optu�enog na odbranu, pravo na ravnopravnost strana u postupku, te pravo predlaganja dokaza, a što se �albama i ne dovodi u pitanje. Dalje je istaknuto da je u postupku proveden veliki broj dokaza, i optu�be i odbrane, na osnovu kojih je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno da provedeni dokazi, prije svega objektivni dokazi koji su prikupljeni tokom istrage pa potom oduzeti, vozilo, zatim alat i druga sredstva namijenjena za vršenje ovih krivičnih djela, čiju vjerodostojnost odbrana nije osporavala, ukazuju na to da je apelant počinio krivično djelo teške krađe. Očitujući se na apelantove navode da mu je ukradeno vozilo dovezlo lice po imenu Ivan, a kojeg je jedne prilike upoznao u Hrvatskoj i za kojeg nije znao nikakve bli�e podatke, čak ni iz kojeg je mjesta, Okru�ni sud je naveo da nije logično da apelant prikriva ukradeno vozilo i time čini krivično djelo prikrivanja krivičnog djela koje je učinilo neko lice koje mu je samo slučajni poznanik.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


12. Apelant smatra da su mu osporenim presudama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Apelant navodi da u postupku nije osigurana ravnopravnost strana, da je Osnovni sud apelantovom braniocu dao �govornicu� za 9. decembar 2007. godine i ograničio razgovor na desetak minuta i to uz prisustvo upravnika zatvora, što je u direktnoj suprotnosti sa Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS) jer mu nije osigurano dovoljno vremena za pripremanje odbrane, odnosno da je sud, u smislu odredbe člana 6. stav 3. tačka b) Evropske konvencije du�an osigurati braniocu uvjete kako bi se posjeta branioca odvijala u privatnosti i van slušnog dometa zatvorskih vlasti.

13. Apelant ističe da mu je oduzet mobilni telefon pa da zbog toga nije mogao kontaktirati svjedoka, lice po imenu Ivan, kojeg bi predlo�io kao dokaz odbrane. Smatra da mu je time povrijeđeno pravo iz člana 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije.

14. Apelant, dalje, navodi da je u postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje rezultat povreda odredbi ZKP, te da su troškovi postupka određeni previsoko jer je on oslobođen po više tačaka optu�nice, budući da član 96. stav 2. tačke od a) do đ) ZKP propisuje da kada se obustavi krivični postupak kojim se optu�eni oslobađa od optu�be ili kojim se optu�ba odbija, troškovi padaju na teret bud�etskih sredstava, zbog čega je ulo�io �albu na presudu u odnosu na troškove postupka. Dalje je navedeno da je u postupku tra�io da sud njegovom ocu vrati predmete koji su od njega oduzeti (pištolj, pancir i dr.), ali da o ovom zahtjevu nije odlučeno do podnošenja apelacije. Apelant navodi i da je prvostepena presuda donesena 27. decembra 2007. godine, a da mu je uručena tek 17. marta 2008. godine, te da je glavni pretres odlo�en zbog propusta suda da obavijesti sudsku policiju da ga dovede iz pritvorske jedinice. Apelant smatra da su mu na ovaj način ugro�ena prava garantirana Evropskom konvencijom koja daje zaštitu od pretjeranih proceduralnih kašnjenja.

15. Povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost apelant nalazi u postupanja sudova jer, iako je 12. marta 2008. godine upućen na izdr�avanje kazne, pritvor koji mu je određen nije sveden na najmanju moguću mjeru i nije ukinut kada su prestali razlozi zbog kojih je određen, te da mu se rješenje o produ�enju pritvora dostavlja tek 18. februara 2008. godine iako je doneseno 3. januara 2008. godine.

16. Apelant je uz apelaciju dostavio Rješenje Osnovnog suda broj 071-0-K-000718 od 12. marta 2008. godine kojim se upućuje na izdr�avanje kazne zatvora. U obrazlo�enju ovog rješenja je navedeno da se apelant nakon objave prvostepene presude obratio zahtjevom za upućivanje izdr�avanja kazne prije pravosna�nosti presude, te da je, u smislu člana 195. stav 4. ZKP, udovoljeno zahtjevu. Apelant je dostavio i Rješenje Okru�nog suda broj 011-0-K�-08-000 100 od 16. maja 2008. godine kojim je potvrđeno navedeno rješenje.

17. U dopuni apelacije apelant uglavnom ponavlja navode iz apelacije uz koju je, između ostalog, dostavio kopiju �albe na prvostepenu presudu, bez prijemnog pečata suda, u kojoj je prigovarao da mu je povrijeđeno pravo na odbranu zato što mu je ograničen kontakt sa braniocem, te ističe da je njegovom braniocu u dva navrata data �govornica�.

b) Odgovor na apelaciju


18. Osnovni sud je istakao da je očigledno da se apelant poziva samo na razgovor �govornicu� od 9. decembra 2007. godine, međutim, niti prije niti poslije ovog razgovora apelantovom braniocu nije bilo onemogućeno neograničeno kontaktiranje sa apelantom. Dalje je navedeno da �govornica� predstavlja formalni čin za ulazak u Kazneno-popravni zavod, te da je evidentno da se radilo o pogrešnom izboru �govornice� u okviru kompjuterske obrade, koja je data na formularu za posjete članova porodice. Osnovni sud je naveo da sama apelacija u kojoj se poziva na ovaj termin dovoljno ukazuje na to da nije bilo drugih ograničenja u kontaktima apelanta i branioca, da niti jednom u toku postupka odbrana nije ulo�ila primjedbu zbog ograničenog trajanja razgovora između apelanta i njegovog branioca putem �govornice�, te, s tim u vezi, da nije tačno da je apelantu uskraćeno pravo na potrebno vrijeme za pripremu odbrane.

19. Vezano za apelantov navod da mu je oduzet mobilni telefon čime je bio onemogućen da predlo�i svjedoka, Osnovni sud je naveo da je izvršeno privremeno oduzimanje predmeta, te da je telefon, kako pred sudijom za prethodno saslušanje, tako i u toku glavnog pretresa, bio jednako dostupan i optu�bi i odbrani, međutim, odbrana nikada nije podnijela prijedlog za vršenje pretrage i pronala�enja broja mobilnog telefona lica po imenu Ivan.

20. U pogledu apelantovih navoda u vezi sa odugovlačenjem postupka, odnosno nepoštivanja proceduralnih rokova, Osnovni sud je naveo da čim je sudija za prethodno saslušanje primio predmet od 11. septembra 2007. godine, da je 12. septembra 2007. godine izdata naredba za zakazivanje glavnog pretresa za 25. septembar 2007. godine, dakle u roku od trinaest dana, ali da sudska policija nije primila naredbu za dovođenje apelanta za ovaj termin, te da je sljedeći termin zakazan za 2. oktobar 2007. godine, dakle u roku od 21 dan od dana kada je sudija za prethodno saslušanje primio predmet. Osnovni sud je istakao da niti jednom u toku glavnog pretresa odbrana nije ulo�ila primjedbu zbog prolongiranja glavnog pretresa. Dalje je istaknuto da je u spisu evidentirano da je iz Kazneno-popravnog zavoda povodom pretresa u apelantovim prostorijama pristizao veliki broj informacija, te veliki broj zahtjeva porodice, apelantovih zahtjeva, tako da je bilo neophodno da sud donosi više odluka, da je optu�nica sadr�avala šest krivičnih djela, a da je suđenje trajalo tri i po mjeseca, što predstavlja razuman rok, pogotovo ako se uzme u obzir da su provedena dva vještačenja. Vezano za vrijeme izrade presude, Osnovni sud je istakao da odredba člana 295. stav 1. ZKP ne predviđa bilo kakvo obavještavanje apelanta i njegovog branioca nego aktivnost predsjednika suda radi preduzimanja radnji na izradi presude.

21. U odnosu na troškove postupka, Osnovni sud je istakao da je u toku postupak povodom �albe, te da ne postoji pravosna�nost presude u odnosu na ovaj segment. Vezano za apelantove navode o oduzimanju predmeta koji su vlasništvo njegovog oca, Osnovni sud je naveo da apelant nije bio aktivno legitimiran da podnese zahtjev o vraćanju ovih predmeta, koji su vlasništvo trećih lica, pa je odluka o vraćanju predmeta donesena kada su se ova lica obratila sudu.

22. Osnovni sud je, dalje, naveo da je apelant ulo�io �albu na rješenje o pritvoru, da je istovremeno podnio i prijedlog za njegovo upućivanje na izdr�avanje kazne prije pravosna�nosti, te da je ovakvim postupanjem doveden u zabludu o mogućnosti povlačenja �albe na rješenje o pritvoru, što je prolongiralo termin prosljeđivanja predmeta nadle�nom sudu na odluku o �albi na rješenje o pritvoru.

23. Okru�ni sud je istakao da apelacija ne nudi relevantne argumente i dokaze, te da je apelantu u postupku u potpunosti osigurana djelotvorna odbrana, i formalno i faktički, uz anga�iranje advokata, pa je predlo�io da se apelacija odbije kao neosnovana.

24. Okru�no tu�ilaštvo Banja Luka je istaknulo da u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantova prava koja navodi u apelaciji.

V. Relevantni propisi


25. U Krivičnom zakonu Republike Srpske (�Slu�beni glasnik Republike Srpske� br. 49/03, 108/04, 115/04, 37/06, 70/06 i 73/10) relevantne odredbe glase:

Oduzimanje predmeta


Član 62.

(1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje krivičnog djela ili koji su nastali izvršenjem krivičnog djela mogu se oduzeti ako su svojina učinioca.

(2) Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se oduzeti i kad nisu svojina učinioca ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti ili razlozi morala, ali time se ne dira u pravo trećih lica na naknadu štete.

(3) Zakonom se mo�e odrediti obavezno oduzimanje predmeta.

Teška krađa


Član 232.

(2) Ako vrijednost ukradene stvari prelazi iznos od 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina.

26. U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske (�Slu�beni glasnik Republike Srpske� br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07 i 119/08) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Prava osumnjičenog, odnosno optu�enog


(2) Osumnjičenom, odnosno optu�enom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.

Član 7.

Pravo na odbranu


(3) Osumnjičenom, odnosno optu�enom se mora obezbijediti dovoljno vremena za pripremanje odbrane.

Član 14.

Jednakost u postupanju


(1) Sud je du�an da stranke i branioca tretira na jednak način i da svakoj od strana pru�i iste mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnom pretresu.

(2) Sud, tu�ilac i drugi organi koji učestvuju u postupku du�ni su da sa jednakom pa�njom ispituju i utvrđuju činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optu�enog, ali i one koje mu idu u korist.

Član 56.

Komunikacija osumnjičenog, odnosno optu�enog s braniocem


(1) Ako se osumnjičeni, odnosno optu�eni nalazi u pritvoru, ima pravo odmah komunicirati s braniocem, i to usmeno ili pismeno.

(2) Tokom razgovora osumnjičeni, odnosno optu�eni i branilac mogu biti posmatrani, ali se ne smije slušati njihov razgovor.

Član 295.

Pismena izrada presude


(1) Presuda koja je objavljena mora se pismeno izraditi u roku od 15 dana po objavljivanju, a u slo�enim stvarima, izuzetno u roku od 30 dana. Ako presuda nije izrađena u tim rokovima, sudija, odnosno predsjednik vijeća je du�an obavijestiti predsjednika suda zbog čega to nije učinjeno. Predsjednik suda će, po potrebi, preduzeti mjere da se presuda što prije izradi.

VI. Dopustivost


27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadle�nost u pitanjima koja su sadr�ana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud mo�e razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

a) Dopustivost u odnosu na član 6. stav 1. Evropske konvencije - troškovi postupka


29. Pri ocjeni dopustivosti apelacije vezano za povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u vezi sa previsoko određenim troškovima postupka, Ustavni sud je pošao od navedenih odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Pravila Ustavnog suda, te odredbe člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

Š...Ć

30. Prema navedenim odredbama, apelacija se mo�e podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

31. U konkretnom slučaju, iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu slijedi da je apelant ulo�io �albu na Presudu Okru�nog suda broj 011-0-K�-08-000 159 od 30. juna 2008. godine u odnosu na troškove postupka, te da je postupak o dijelu predmeta apelacije u toku. Dakle, slijedi da je apelacija u dijelu osporenih presuda u kojima se odlučivalo o troškovima postupka preuranjena. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

b) Dopustivost u odnosu na član 5. stav 3. Evropske konvencije


32. Pri ocjeni dopustivosti apelacije u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. stav 3. Evropske konvencije, Ustavni sud je, također, pošao od navedenih odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Pravila Ustavnog suda, te odredbe člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

Š...Ć

33. U konkretnom slučaju apelant se �ali zato što pritvor koji mu je određen nije sveden na najmanju moguću mjeru i nije ukinut kada su prestali razlozi zbog kojih je određen, te zato što mu se rješenje o produ�enju pritvora dostavlja tek 18. februara 2008. godine iako je doneseno 3. januara 2008. godine.

34. Ustavni sud niti iz apelacije niti iz dostavljene dokumentacije uz apelaciju ne mo�e precizno utvrditi na koje tačno rješenje o pritvoru se apelant �ali, ali nalazi da iz navoda apelacije, odnosno rješenja dostavljenih uz apelaciju slijedi da je apelant prema rješenju Osnovnog suda od 12. marta 2008. godine upućen na izdr�avanje kazne zatvora, da je u apelaciji koja je podnesena protiv pravosna�ne presude od 30. juna 2008. godine navedeno da se apelant nalazi na izdr�avanju kazne zatvora, što znači da su rješenja o pritvoru morala biti donesena ranije. Dakle, kako iz navoda apelacije, odnosno dostavljenih rješenja uz apelaciju slijedi da je apelant prema rješenju Osnovnog suda od 12. marta 2008. godine upućen na izdr�avanje kazne, odnosno da je u pravosna�noj presudi od 30. juna 2008. godine navedeno da se nalazi na izdr�avanju kazne, to znači da mu je pritvor produ�avan prije 12. marta 2008. godine, odnosno prije 30. juna 2008. godine, a kako je apelacija podnesena 4. oktobra 2008. godine, proizlazi da nije podnesena u roku od 60 dana, niti u odnosu na posljednje rješenje o produ�enju pritvora. Ustavni sud ističe da je apelant mogao podnijeti apelaciju protiv rješenja kojim mu je određivan pritvor najkasnije u roku od 60 dana od dana prijema svakog pojedinačnog rješenja.

35. S obzirom na to da je apelant primio sva rješenja koja se tiču pritvora u spornom periodu, a da istaknute navode o povredi prava na slobodu i sigurnost ističe tek u apelaciji podnesenoj protiv presude kojom je okončan krivični postupak protiv njega, on je propustio rok od 60 dana za podnošenje apelacije i apelacija je u ovom segmentu nedopustiva (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 215/05 od 12. aprila 2006. godine, objavljena u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine� broj 68/06; i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1394/07 od 17. decembra 2009. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba). U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

c) Dopustivost u odnosu na ostale navode iz apelacije u vezi sa povredom člana 6. Evropske konvencije


36. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okru�nog suda broj 011-0-K�-08-000 159 od 30. juna 2008. godine, u dijelu u kojem je apelant proglašen krivim i u dijelu u kojem se odlučivalo o oduzimanju predmeta, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 5. augusta 2008. godine, a apelacija je podnesena 4. oktobra 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

37. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


38. Apelant ističe da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačke b) i d) Evropske konvencije.

39. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u�ivaju ljudska prava i slobode iz ovog stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

40. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optu�be protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

3. Svako ko je optu�en za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

b) da mu se osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje odbrane;

d) da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optu�be i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji va�e i za svjedoka optu�be;

Š...Ć

41. U konkretnom slučaju radi se o krivičnom postupku u kojem je apelant proglašen krivim zbog izvršenja krivičnog djela teške krađe, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. Evropske konvencije.

42. Ustavni sud primjećuje da se apelant �ali da mu je povrijeđeno pravo iz člana 6. stav 3. tačke b) i d) Evropske konvencije jer mu je bio ograničen kontakt sa njegovim braniocem, odnosno da mu je oduzet mobilni telefon u kojem je memorirano ime svjedoka, čime mu je uskraćeno pravo da predlo�i saslušanje tog svjedoka. Apelant ističe i da mu je povrijeđeno pravo na suđenje zbog proizvoljno utvrđenog činjeničnog stanja i suđenja u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

43. U vezi sa apelantovim navodima da mu nisu osigurani vrijeme i uvjeti neophodni za pripremu odbrane, budući da mu je ograničen kontakt sa njegovim braniocem, Ustavni sud naglašava da član 6. stav 3. tačka b) zahtijeva da se optu�enom �osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje odbrane�. Osnovni element u osiguravanju vremena za odbranu jeste da branilac bude pravovremeno dodijeljen kako bi se ostavilo dovoljno vremena za pripremanje odbrane. Apelant navodi da nije imao dovoljno vremena da sa braniocem pripremi odbranu, odnosno da je vrijeme jednog razgovora između njega i njegovog branioca bilo ograničeno na deset minuta uz prisustvo upravnika zatvora. Ustavni sud nalazi da apelantovi navodi problematiziraju pitanje da li je apelant imao adekvatne uvjete za pripremanje odbrane. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da kada se optu�eni i njegov branilac �ale da im nisu osigurani odgovarajući uvjeti za odbranu, odgovornost suda je da odluči da li se mo�e nastaviti sa suđenjem a da se ne prekrši član 6. stav 3.b) Evropske konvencije. Pri tome se mora voditi računa o tome da pravo optu�enog da slobodno komunicira sa svojim braniocem u pripremanju odbrane bude od apsolutno centralnog značaja za koncept pravičnog suđenja (vidi, npr., Evropski sud za ljudska prava, Campbell i Fell protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 28. juna 1984. godine).

44. U konkretnom slučaju, Ustavni sud nalazi da iz relevantne dokumentacije slijedi da je vrijeme jednog kontakta između apelanta i njegovog branioca bilo ograničeno na deset minuta uz prisustvo upravnika zatvora, da zbog toga nisu reagirali ni apelant niti njegov branilac, da �alba apelantovog branioca to ne tretira, što potvrđuje i presuda Okru�nog suda. Iz predočenog slijedi da nije vidljivo da su se apelant i njegov branilac �alili da im nisu osigurani odgovarajući uvjeti za odbranu, a da sud na kojem je odgovornost u pogledu nastavka postupka nije reagirao.

45. Ustavni sud se mora očitovati o tome da li su apelantu i njegovom braniocu osigurani odgovarajući uvjeti za odbranu, imajući u vidu prethodni princip, tj. da je pravo optu�enog da slobodno komunicira sa svojim braniocem u pripremanju odbrane od apsolutno centralnog značaja za koncept pravičnog suđenja, odnosno ukoliko branilac nije u mogućnosti da bez diskrecije (tj. bez slušanja razgovora) konsultira svog klijenta i od njega dobije povjerljive informacije, njegova pomoć neće biti od velike koristi. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava značaj odredbe člana 56. stav 2. ZKPRS koja propisuje: �Tokom razgovora osumnjičeni, odnosno optu�eni i branilac mogu biti posmatrani, ali se ne smije slušati njihov razgovor�. Međutim, postavlja se pitanje mo�e li se, u smislu člana 6. Evropske konvencije, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, konstatirati da je apelantu, time što je vrijeme jednog razgovora između njega i njegovog branioca bilo ograničeno na deset minuta uz prisustvo upravnika zatvora, bilo uskraćeno pravo da slobodno komunicira sa svojim braniocem, odnosno da je to ugrozilo njegovo pravo iz člana 6. stav 3.b) Evropske konvencije (da mu se osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje odbrane). Prema mišljenju Ustavnog suda, navedena činjenica jeste propust nadle�nih organa (na što ukazuje stanje spisa apelacije, ali i odgovor Osnovnog suda u kojem nije eksplicitno osporen apelantov prigovor da je razgovoru sa advokatom prisustvovao i upravnik zatvora). Međutim, iz predočenog nije vidljivo da su se apelant i njegov branilac �alili da im nisu osigurani odgovarajući uvjeti za odbranu, a da sud na kojem je odgovornost u pogledu nastavka postupka nije reagirao. Također, nije vidljivo da se apelant tokom postupka �alio da mu je uskraćeno pravo da slobodno komunicira sa svojim braniocem. Osim toga, iz svih ostalih okolnosti ovog slučaja proizlazi da nije bilo drugih ograničenja u kontaktima apelanta i branioca, odnosno ne proizlazi da je u predmetnom postupku u suštini onemogućena apelantova komunikacija sa braniocem do te mjere da je povrijeđeno apelantovo pravo na odbranu iz člana 6. stav 3.b) Evropske konvencije. To znači, prvenstveno imajući u vidu apelantovu kasniju slobodnu komunikaciju sa braniocem, da je apelant ipak imao uvjete za pripremanje odbrane u skladu sa članom 6. stav 3.b) Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da nisu osnovani apelantovi navodi koji se tiču povrede ovog aspekta prava na pravično suđenje.

46. Apelant, također, smatra da mu je povrijeđeno i pravo iz člana 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije budući da mu je oduzet mobilni telefon u kojem je memorirano ime svjedoka, čime mu je uskraćeno pravo da predlo�i saslušanje tog svjedoka. Ustavni sud ukazuje na svoju raniju jurisprudenciju, prema kojoj član 6. Evropske konvencije ne daje stranci neograničeno pravo da saslušava svjedoke pred sudom. Ustvari, na redovnom sudu je da ocijeni da li bi izjave predlo�enih svjedoka ili izvođenje drugih predlo�enih dokaza bilo relevantno za odlučivanje u konkretnom slučaju. Sud koji vodi postupak mora imati određenu diskreciju o ovim pitanjima, a iz člana 6. stav 3.d) Evropske konvencije slijedi da stranka u postupku ne mo�e imati prednost u odnosu na drugu stranu u pogledu mogućnosti da iznese dokaze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 6/02, objavljena u �Slu�benom glasniku Bosne i Hercegovine� broj 24/02). Dalje, odbijanje suda da provodi predlo�ene dokaze, u okolnostima kada su činjenice zbog kojih se tra�i provođenje tih dokaza utvrđene na drugi način, diskreciono je pravo suda i ne predstavlja povredu člana 6. Evropske konvencije (vidi Dom za ljudska prava, Odluka o prihvatljivosti i meritumu broj CH/98/1335 i dr., Zuhdija Rizvić i dr. protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 5. marta 2002. godine, tačka 253). Član 6. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva samo da sud navede razloge zbog kojih je odlučio ne pozvati one svjedoke čije je saslušanje izričito zahtijevano (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vidal protiv Belgije, presuda od 22. aprila 1992. godine, serija A, broj 235, tačka 34; Dom za ljudska prava, CH/00/6558, Edin Garaplija protiv Federacije Bosne i Hercegovine, odluka o prihvatljivosti i meritumu od 12. aprila 2002. godine, tačka 68).

47. U konkretnom slučaju, Ustavni sud nalazi, upravo suprotno apelantovim navodima, da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je sud odbio saslušati svjedoka po imenu Ivan, nego da apelant nije identificirao navodnog svjedoka, tim prije što Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je oduzeti mobilni telefon bio dostupan i odbrani i tu�ilaštvu, ali da odbrana nije predlagala pretragu i pronala�enje broja mobilnog telefona lica po imenu Ivan, a da apelant ne nudi dokaze o suprotnom. Dalje, Ustavni sud ne nalazi da je ovakvim postupanjem povrijeđen princip ravnopravnosti stranaka koji je va�an element pravičnog suđenja, posebno u krivičnom postupku. Navedeni princip podrazumijeva da obje stranke moraju imati iste mogućnosti da izlo�e svoj predmet pod uvjetima koji ih ne stavljaju u podređen polo�aj u odnosu na protivnika. Princip jednakosti pred sudom podrazumijeva da strane moraju imati isti pristup spisima i drugim dokumentima predmeta, barem u onoj mjeri u kojoj oni igraju ulogu u formiranju mišljenja suda (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mc Michael protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 24. februara 1995. godine, serija A, broj 307-B, str. 53-54). Ustavni sud nalazi da apelant ne nudi dokaze o tome da nije imao mogućnost izlo�iti svoj predmet u istoj mjeri kao i optu�ba, odnosno da nije imao mogućnost suprotstaviti se argumentima optu�be, te da je sud na osnovu svog diskrecionog prava odlučivao o tome koje dokaze će izvesti i kojim dokazima će vjerovati, a kojima ne. U skladu sa navedenim, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje na povredu i ovog aspekta prava na pravično suđenje.

48. Dalje, u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje zbog počinjenih povreda procesnog prava, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadle�an supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadle�nosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u �Slu�benom glasniku BiH� broj 58/05).

49. U pogledu ovih apelantovih navoda, Ustavni sud nalazi da iz obrazlo�enja redovnih sudova proizlazi da je u postupku nedvojbeno utvrđena apelantova krivnja, odnosno da je apelant počinio krivično djelo teške krađe iz člana 232. KZRS, a koji zaključak prvenstveno proizlazi iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta iz koje slijedi da je od drugog optu�enog oduzeto vozilo, zatim apelantove izjave iz koje slijedi da je vozilo bilo u njegovom posjedu i da je on uz saglasnost drugog optu�enog vozilo parkirao u šupi drugog optu�enog, a da potvrda o prijemu krivične prijave IV policijske postaje Zagreb potvrđuje da je od oštećenog oduzeto to vozilo. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zapa�a da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazlo�ili na osnovu kojih provedenih dokaza su utvrdili činjenično stanje, tj. utvrdili apelantovu krivnju za predmetno krivično djelo. Vezano za apelantove navode da mu sud nije vratio oduzete predmete koji su u vlasništvu njegovog oca, Ustavni sud nalazi da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju naveo da apelant nije bio aktivno legitimiran da podnese zahtjev o vraćanju ovih predmeta, koji su vlasništvo trećih lica, pa kada je taj zahtjev podnesen, tada je donesena odluka o vraćanju predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da odredbe člana 62. stav 1. KZRS propisuju: �Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje krivičnog djela ili koji su nastali izvršenjem krivičnog djela mogu se oduzeti ako su svojina učinioca�. Također se navodi da odredbe stava 2. istog člana propisuju: �Predmeti iz stava 1. ovog člana mogu se oduzeti i kad nisu svojina učinioca ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti ili razlozi morala, ali time se ne dira u pravo trećih lica na naknadu štete�. Dakle, Ustavni sud ne mo�e naći da su zbog toga što su u toku postupka od apelanta oduzeti i predmeti koji nisu bili njegovo vlasništvo, a za koje je donesena odluka o vraćanju kada je zahtjev podnijelo ovlašteno lice, apelantovi navodi osnovani. Imajući u vidu navedeno, a u smislu već navedenog principa, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje na povredu i ovog aspekta prava na pravično suđenje.

50. U odnosu na apelantove navode da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud prvenstveno nalazi da je u predmetnom postupku optu�nica podnesena 20. augusta 2007. godine za šest krivičnih djela protiv apelanta i drugog optu�enog, sada osuđenog, a da je postupak pravosna�no okončan 30. juna 2008. godine, dakle za manje od godinu dana. Dalje, Ustavni sud nalazi da se radilo o veoma slo�enom postupku u kojem je izveden veliki broj dokaza, te da je sud donosio više rješenja koja su se odnosila na rješavanje apelantovih zahtjeva tokom postupka. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud nalazi da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku.

51. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 6. st. 1. i 3. tačke b) i d) Evropske konvencije, odnosno da apelantovi navodi o povredi ovih prava nisu osnovani.

52. U odnosu na dopunu apelacije, Ustavni sud prvenstveno primjećuje da je apelantov zastupnik dostavio podnesak u kojem je navedeno da se u prilogu podneska dostavlja dopuna apelacije koju je sačinio sam apelant u kojoj je, između ostalog, naveo da mu je povrijeđeno pravo na odbranu jer mu je u dva navrata data �govornica�, a ne samo jednom. Uz dopunu apelacije apelant je dostavio, između ostalog, i �albu na prvostepenu presudu koju je on sačinio, ali bez prijemnog pečata suda, iz koje slijedi da je apelant prigovarao na to da mu je bio ograničen kontakt sa braniocem.

53. U vezi sa dopustivošću navedene dopune, Ustavni sud ukazuje na svoju dosadašnju praksu, odnosno na član 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda koji kao uvjet dopustivosti apelacije propisuje obavezu da se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. Ovaj rok od 60 dana nu�no se odnosi i na podnošenje dopune apelacije, te se samo izuzetno mo�e prihvatiti dopuna apelacije podnesena van tog roka ukoliko se odnosi na nove pravne okolnosti koje su nastale nakon proteka navedenoga roka. S obzirom na to da je predmetna apelacija podnesena 4. oktobra 2008. godine, a dopuna apelacije 18. augusta 2009. godine, iz čega proizlazi da je dopuna apelacije podnesena nakon proteka propisanog roka od 60 dana, a dopuna se ne odnosi na nove pravne okolnosti nego se tiče istog činjeničnog stanja i osporenih odluka, Ustavni sud se neće upustiti u razmatranje ovih apelantovih navoda.

VIII. Zaključak


54. Nisu osnovani apelantovi navodi da mu je osporenim presudama, u dijelu u kojem je apelant proglašen krivim i u kojem se odlučivalo o troškovima postupka, povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačke b) i d) Evropske konvencije kada nema elemenata proizvoljnosti u utvrđenom činjeničnom stanju redovnih sudova, kada je postupak okončan u razumnom roku, kada apelant nije pru�io relevantne dokaze da mu je uskraćeno pravo na dovoljno vremena da sa braniocem pripremi odbranu, te kada mu sud nije uskratio pravo na izvođenje dokaza.

55. Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena protiv osporenih presuda u dijelu u kojem se odlučivalo o troškovima postupka preuranjena jer je postupak u tom dijelu, prema prilo�enoj dokumentaciji, još uvijek u toku.

56. Ustavni sud zaključuje da je nepravovremena apelacija u dijelu u kojem apelant osporava trajanje pritvora tokom postupka.

57. Na osnovu člana 16. stav 4. tačke 4. i 14. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

58. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!