Službeni glasnik BiH, broj 51/10

na sjednici održanoj 25. februara 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU





Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3604/07, rješavajući apelaciju Milene Draganić i Danila Draganića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Djelimično se usvaja apelacija Milene Draganić i Danila Draganića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-U-08-000 021 od 26. maja 2008. godine.

U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, nalaže se Vladi Republike Srpske da Mileni Draganić i Danilu Draganiću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2,100 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Milene Draganić i Danila Draganića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-U-08-000 021 od 26. maja 2008. godine i Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite broj 03-2-562-54-3/01 od 1. februara 2008. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milene Draganić i Danila Draganića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-08-000 217 od 3. jula 2009. godine, zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE


I. Uvod


1. Milena Draganić i Danilo Draganić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Trebinja, koje zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnijeli su 26. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu u postupku ostvarivanja prava na porodičnu invalidninu. Apelanti su osporili Rješenje Odjela za boračko-invalidsku zaštitu Općine Trebinje (u daljnjem tekstu: Odjel) broj 02-562-16-1/01 od 3. decembra 2007. godine koje je doneseno u postupku ostvarivanja navedenih prava. Spomenuti postupak je okončan Presudom Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-U-08-000 021 od 26. maja 2008. godine. Apelanti se, također, žale da je postupak odlučivanja o njihovom pravu trajao nerazumno dugo.

2. Apelanti su dopunili apelaciju 28. januara 2008. godine. Također su obavijestili Ustavni sud da su dopunili žalbu protiv osporenog rješenja Odjela izjavljenu Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite.

3. Apelanti su dopunili apelaciju i 23. juna 2008. godine osporavajući i Rješenje Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite broj 03-2-562-54-3/01 od 1. februara 2008. godine, te Presudu Okružnog suda broj 015-0-U-08-000 021 od 26. maja 2008. godine.

4. Apelanti su, najzad, dopunili apelaciju 27. jula 2009. godine osporavajući Presudu Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-08-000 217 od 3. jula 2009. godine donesenu povodom njihovog zahtjeva za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


5. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Odjela i Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je 15. januara 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.

6. Odjel je odgovor na apelaciju dostavio 30. januara 2008. godine, a Ministarstvo 11. februara 2008. godine.

7. Ustavni sud je 9. decembra 2009. godine zatražio od Odjela da dostavi na uvid predmetni upravni spis. Odjel nije dostavio traženi spis.

8. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Odjela i Ministarstva dostavljeni su apelantima 27. januara 2010. godine.

III. Činjenično stanje


9. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

10. Odjel je Rješenjem broj UP-02-562-16/01 od 12. marta 2001. godine, postupajući u skladu sa članom 151. stav 1. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca, preveo na važeći zakon Rješenje broj 03-560.59/93 od 10. juna 1995. godine. Naime, tim rješenjem apelantima je priznato svojstvo porodice poginulog borca i pravo na porodičnu invalidninu, te je i za ubuduće apelantima priznato pravo na porodičnu invalidninu na osnovu poginulog sina.

11. Ministarstvo je Rješenjem broj 03-2-562-54/01 od 25. maja 2001. godine, vršeći reviziju Rješenja broj UP-02-562-16/01 od 12. marta 2001. godine, ovo rješenje ukinulo i zahtjev apelanata za priznavanje statusa porodice poginulog borca i ostvarivanje prava na porodičnu invalidninu odbilo kao neosnovan.

12. Protiv drugostepenog rješenja apelanti su tužbom u Vrhovnom sudu pokrenuli upravni spor.

13. Vrhovni sud je Presudom broj U-642/01 od 19. novembra 2003. godine tužbu apelanata uvažio i osporeni akt drugostepenog organa poništio.

14. Presuda Vrhovnog suda apelantima je uručena 12. marta 2004. godine.

15. Prema navodima apelanata, nakon presude Vrhovnog suda drugostepeni organ nije preduzeo ništa, pa su apelanti 13. maja 2004. godine ponovo podnijeli zahtjev za priznavanje prava na porodičnu invalidninu. Kako o njihovom zahtjevu nije bilo odlučeno u zakonskom roku, apelanti su 28. septembra 2004. godine podnijeli žalbu zbog šutnje uprave.

16. Ministarstvo je kao drugostepeni organ donijelo Rješenje 03-2-562-54-1/01 od 4. oktobra 2004. godine kojim je ponovno ukinulo Rješenje prvostepenog organa broj UP-02-562-16/01 od 12. marta 2001. godine i odbilo zahtjev apelanata za priznavanje prava na porodičnu invalidninu. U obrazloženju rješenja je istaknuto da se ovo rješenje donosi u skladu sa presudom Vrhovnog suda od 19. novembra 2003. godine.

17. Apelantima je ovo rješenje uručeno 18. oktobra 2004. godine.

18. Protiv ovog rješenja apelanti su 15. novembra 2004. godine tužbom pokrenuli upravni spor pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.

19. Vrhovni sud je Presudom broj U-1284/04 od 6. decembra 2006. godine tužbu apelanata uvažio i osporeni akt poništio.

20. Ministarstvo je Rješenjem broj 03-2-562-54-2/01 od 12. jula 2007. godine ponovno ukinulo prvostepeno rješenje iz 2001. godine i zahtjev apelanata za priznavanje porodične invalidnine odbilo kao neosnovan. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je u ponovnom postupku, na osnovu pribavljenih dokaza, kao nesporno utvrđeno da je sin apelanata na dan stradanja, tj. 19. jula 1992. godine, bio pripadnik jedinice u sastavu VP 7035, odnosno da je imao status borca. Dalje, ova VP je i izdala uvjerenje o pogibiji, ali u njemu, izuzev navoda da je poginuo u zoni odgovornosti brigade, nisu navedene okolnosti pogibije, odnosno da li je u tom trenutku vršio vojne dužnosti, uključujući i odlazak u jedinicu ili povratak iz nje. Činjenica da je sin apelanata poginuo u zoni odgovornosti brigade ne znači da je u vrijeme tragičnog događaja vršio vojnu dužnost, posebno što na osnovu predočenog, prema mišljenju ovog organa, nije moguće izvesti takav zaključak.

21. Apelanti su 26. jula 2007. godine protiv ovog rješenja tužbom pokrenuli upravni spor pred Okružnim sudom. Apelanti su u tužbi istakli da je drugostepeni organ propustio da utvrdi odlučnu činjenicu, odnosno da li je sin apelanata poginuo na redovnom putu pri odlasku na odsustvo iz jedinice, s obzirom na to da niti u jednom od do sada vođenih postupaka ova činjenica nije ni utvrđivana.

22. Okružni sud je Presudom broj 015-0-U-07-000 063 od 29. septembra 2007. godine tužbu apelanata uvažio, osporeno rješenje drugostepenog organa poništio, te predmetnu upravnu stvar riješio na način da je dao saglasnost na Rješenje Odjela broj UP-02-562-16/01 od 12. marta 2001. godine. U obrazloženju presude je istaknuto da, prema ocjeni ovog suda, ni iz uvjerenja o pogibiji ni iz zapisnika o uviđaju sa mjesta pogibije sina apelanata drugostepeni organ nije mogao utvrditi da sin apelanata nije poginuo na redovnom putu kući na dopušteno odsustvo, tj. pri obavljanju vojne dužnosti, odnosno druge dužnosti za ciljeve odbrane Republike Srpske. Dalje, konstatirano je da drugostepeni organ nije ocijenio sve dokaze u spisu, te da nije postupio u skladu sa stanovištima koje je iznio Vrhovni sud u svojim presudama i primjedbama u pogledu vođenih postupaka.

23. Ministarstvo je dopisom od 19. novembra 2007. godine dostavilo spis Odjelu sa nalogom da prvostepeno rješenje, na koje je data saglasnost, prevede u skladu sa članom 126. stav 1. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca.

24. Odjel je, odlučujući po službenoj dužnosti radi prevođenja rješenja, donio Rješenje broj 02-562-16-1/01 od 3. decembra 2007. godine. Ovim rješenjem apelantima je priznat status porodice poginulog borca i pravo na porodičnu invalidninu koje teče od 1. novembra 2004. godine i traje dok zakonom postoje predviđeni uvjeti za to. Također, ovim rješenjem zamijenjeno je Rješenje ovog organa broj UP-02-562-16/01 od 12. marta 2001. godine. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, istaknuto da pravo na isplatu porodične invalidnine teče od 1. novembra 2004. godine, budući da, prema odredbama člana 76. stav 1. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca, novčana potraživanja zastarijevaju za tri godine.

25. Apelanti su 9. decembra 2007. godine protiv ovog rješenja izjavili žalbu Ministarstvu zbog činjenice da je isplata porodične invalidnine određena od 1. novembra 2004. godine. Apelanti su žalbu dopunili 24. januara 2008. godine ističući da im je isplaćen dio na ime glavnog duga za period od 1. novembra 2004. godine do 1. januara 2008. godine, ali da im nisu isplaćene zakonske zatezne kamate na dugovani iznos invalidnina, te su ukazali na član 277. Zakona o obligacionim odnosima koji regulira da, kada dužnik zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu.

26. Ministarstvo je Rješenjem broj 03-2-562-54-3/01 od 1. februara 2008. godine žalbu apelanata djelimično uvažilo, te odredilo da početak uživanja prava teče od 1. decembra 2007. godine. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je presudom Okružnog suda data saglasnost na prvostepeno rješenje od 12. marta 2001. godine. U skladu s tim, prvostepeni organ je bio dužan da isplati sve porodične invalidnine za period kada su bile obustavljene prema rješenju ovog Ministarstva od 25. maja 2001. godine. Na osnovu navedenog, zaključeno je da je prvostepeni organ pogrešno primijenio član 79. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca. Naime, u konkretnom slučaju nije nastupila zastarjelost potraživanja budući da je za navedeni period vođen upravni spor, pa je postupak utvrđivanja prava koja pripadaju apelantima okončan tek donošenjem presude Okružnog suda. Žalba je ocijenjena kao neosnovana u dijelu kojim je tražena isplata zakonskih zateznih kamata za period od 1. marta 2001. godine do 31. decembra 2007. godine, jer su sva zaostala potraživanja obračunata i isplaćena prema sudskoj presudi odmah nakon okončanja postupka.

27. Apelanti su protiv ovog rješenja tužbom od 12. marta 2008. godine u Okružnom sudu pokrenuli upravni spor. Apelanti su podneskom od 21. maja 2008. godine obavijestili sud da im je 9. aprila 2008. godine isplaćena porodična invalidnina i za period od 12. marta 2001. godine do 31. oktobra 2004. godine.

28. Okružni sud je Presudom broj 015-0-U-08-000 021 od 26. maja 2008. godine tužbu apelanata odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude je istaknuto da prvostepeno rješenje, koje čini pravno jedinstvo sa osporenim drugostepenim aktom, predstavlja rješenje o prevođenju koje se donosi po službenoj dužnosti. Drugostepeni organ je rješavao povodom žalbe apelanata na ovo rješenje i istovremeno izvršio njegovu reviziju. Apelanti su isključivo osporavali zakonitost drugostepenog rješenja jer im nije obračunata zakonska zatezna kamata za neisplaćene i isplaćene mjesečne obroke porodične invalidnine. Međutim, u prvostepenom rješenju koje je osporavano u drugostepenom postupku nije se ni odlučivalo o zakonskim zateznim kamatama, već je, po službenoj dužnosti, izvršeno prevođenje prvobitnog rješenja u skladu sa članom 126. stav 1. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca. Na osnovu navedenog je zaključeno da prvostepeni organ i nije bio ovlašten da odlučuje o zakonskim zateznim kamatama. Pravo na porodičnu invalidninu priznato je apelantima na osnovu presude Okružnog suda. Dalje, Okružni sud je istakao da je drugostepeni organ pravilno ocijenio žalbene navode apelanata o zateznim kamatama. Naime, ni sami apelanti ne spore da su im isplaćene sve rate porodične invalidnine za cio period od kada im pravo pripada, odmah nakon donošenja presude kojom je apelantima to pravo i priznato. Najzad, neosnovanim je ocijenjen i zahtjev apelanata da sud preinači osporeni upravni akt jer, u skladu sa članom 31. Zakona o upravnim sporovima, sud, kada uvažava tužbu, osporeni akt može samo poništiti.

29. Apelanti su 18. juna 2008. godine podnijeli Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. U zahtjevu je istaknuto da Okružni sud u svojoj presudi paušalno i neosnovano navodi da prvostepeni organ nije bio ovlašten da odlučuje o zateznim kamatama kao i da nije ovlašten da preinači osporeni upravni akt kad tužbu uvaži. U vezi sa ovim navodima, apelanti su ukazali na relevantne odredbe Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o upravnim sporovima.

30. Vrhovni sud je Presudom broj 118-0-Uvp-08-000 217 od 3. jula 2009. godine zahtjev za vanredno preispitivanje odbio kao neosnovan.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


31. Apelanti su 28. decembra 2007. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Odjela broj 02-562-16-1/1 od 3. decembra 2007. godine zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su istakli da postupak u njihovom slučaju traje nerazumno dugo. U apelaciji je iznesena hronologija postupka na način opisan u dijelu ove odluke označenom kao Činjenično stanje. Apelanti smatraju da im je opstrukcijom tužene strane onemogućeno priznavanje prava koje im pripada, te su istakli da je ista stvar bila predmet sudskog preispitivanja tri puta, a za sve povrede i obnove postupka njima se ne priznaje ni pravo na sudske troškove. Apelanti su dopunili apelaciju 28. januara 2008. godine obavještavajući Ustavni sud da im je isplaćena porodična invalidnina i za period od 1. novembra 2004. godine do 1. januara 2008. godine, te da im nisu isplaćene zakonske zatezne kamate na isplaćene iznose. Zbog toga su i dopunili žalbu izjavljenu Ministarstvu na osporeno prvostepeno rješenje. Dalje, apelanti su dopunili apelaciju 23. juna 2008. godine osporavajući Rješenje Ministarstva broj 03-2-562-54-3/01 od 1. februara 2008. godine i Presudu Okružnog suda broj 015-0-U-08-000 021 od 26. maja 2008. godine. Također su obavijestili Ustavni sud da su protiv presude Okružnog suda Vrhovnom sudu podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje presude. Apelanti su istakli da im je prvostepeni organ, nakon izjavljivanja žalbe drugostepenom organu, isplatio samo glavnicu i da su tada saznali i stekli pravo na podnošenje zahtjeva za isplatu kamata, odnosno da su tada saznali za dužnikovo kašnjenje. U vezi s tim, ukazali su na to da, prema članu 277. Zakona o obligacionim odnosima, koji je opća odredba koja uređuje institut zatezne kamate, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje osim glavnice i zatezne kamate, a u skladu sa članom 279. Zakona o obligacionim odnosima zahtjev je potrebno podnijeti samo za kamatu na kamatu. Najzad, u dopuni apelacije od 27. jula 2009. godine apelanti su osporili Presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000 217 od 3. jula 2009. godine, donesenu povodom njihovog zahtjeva za vanredno preispitivanje, kao "potpuno nezakonitu".

b) Odgovor na apelaciju


32. Odjel je u odgovoru dostavljenom 30. januara 2008. godine obavijestio Ustavni sud da je žalba apelanata sa cjelokupnim spisom dostavljena Ministarstvu na odlučivanje. S obzirom na navedeno, u odgovoru je zaključeno da upravni postupak još uvijek nije okončan pa da zbog toga nema mjesta apelaciji.

33. Ministarstvo je u odgovoru dostavljenom 11. februara 2008. godine istaklo da smatra da u postupku nisu povrijeđena prava na koja sa apelanti pozivaju u apelaciji. Dalje, da nije bilo mjesta za apelaciju jer apelanti nisu iskoristili sva zakonom dopuštena pravna sredstva, odnosno da je ovaj organ o žalbi apelanata odlučio rješenjem od 1. februara 2008. godine, kojim je apelantima priznat status porodice poginulog borca, te pravo na porodičnu invalidninu u propisanom procentu. Uz odgovor je dostavljeno i rješenje od 1. februara 2008. godine.

V. Relevantni propisi


34. Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 35/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Borac, u smislu ovog zakona, lice je koje je:

Š...Ć

2. u ratu, kao pripadnik oružanih snaga Republike Srpske, vršilo vojne dužnosti i druge dužnosti za ciljeve odbrane Republike Srpske poslije 19. maja 1992. godine.

Š...Ć

Član 105.

Činjenica da je lice od kojeg članovi porodice poginulog borca izvode pravo prema odredbama ovog zakona poginulo ili umrlo pod okolnostima iz člana 2. Š...Ć ovog zakona utvrđuje se samo pismenim dokaznim sredstvima iz vremena kad je lice od kojeg članovi porodice izvode pravo poginulo ili umrlo.

Izjava stranaka i drugih lica, bez obzira na to u kojem je obliku saopštena, ne smatra se pisanim dokaznim sredstvom.

Član 112.

Rješenje kojim se utvrđuje Š...Ć pravo na Š...Ć porodičnu invalidninu Š...Ć doneseno u prvom stepenu, podliježe reviziji.

Reviziju vrši Ministarstvo za pitanje boraca, žrtava rata i rada.

Š...Ć

Revizija ne odlaže izvršenje rješenja.

Š...Ć

Član 113.

U vršenju revizije nadležni organ može dati saglasnost na rješenje, može ga poništiti, izmijeniti ili ukinuti i sam drugačije riješiti stvar.

Š...Ć

Član 114.

Protiv rješenja Š...Ć donesenog u vršenju revizije, ako je njime drugačije riješena stvar, može se voditi upravni spor.

Š...Ć

Član 120.

U postupku za ostvarivanje prava prema ovom zakonu primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

35. Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 46/04, 53/04 i 20/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Pod vršenjem službe ili dužnosti u vezi sa službom u vojsci smatra se vršenje dužnosti koja se, prema odredbama zakona i drugih propisa kojima se uređuje služba u vojsci, smatra vršenjem službe, odnosno dužnosti u vezi sa službom, uključujući i odlazak u jedinicu, na borbeni položaj i odobreni povratak iz jedinice.

Š...Ć

Član 76.

Prava na mjesečna primanja pripadaju od prvog dana narednog mjeseca nakon podnošenja zahtjeva.

Član 83

O statusu i pravima, prema ovom zakonu, u prvom stepenu rješavaju opštinski, odnosno gradski organi uprave nadležni za poslove boračko-invalidske zaštite, ukoliko zakonom nije drugačije određeno.

Povodom žalbe na rješenje organa iz stava 1 ovog člana rješava Ministarstvo.

Š...Ć

ŽŽalba ne odlaže izvršenje rješenja.

Član 95

Rješenje kojim se priznaje status i pravo na mjesečno primanje Š...Ć podliježe reviziji.

Š...Ć

Revizija ne odlaže izvršenje rješenja. Š...Ć

Reviziju vrši Ministarstvo.

Član 104

U postupku za ostvarivanje prava prema ovom zakonu primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 126.

Općinski, odnosno gradski organi uprave nadležni za boračko-invalidsku zaštitu donijet će, po službenoj dužnosti, do 31. decembra 2007. godine rješenja o prevođenju, u skladu sa ovim zakonom.

Prevođenju podliježu sva rješenja kojim je priznat status i pravo na mjesečno primanje, kao i pravo na zdravstvenu zaštitu.

Š...Ć

Rješenje o prevođenju podliježe reviziji.

36. Zakon o općem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 13/02) u relevantnom dijelu glasi:

Princip efikasnosti

Član 7.

Kad organi rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju uspješno i kvalitetno ostvarivanje i zaštitu prava i pravnih interesa pojedinaca, pravnih lica i drugih stranaka.

Princip ekonomičnosti postupka

Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

37. Zakon o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 109/05 od 16. novembra 2005. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3.

Presude sudova donesene u upravnim sporovima obavezne su.

Član 11.

U upravnom sporu može se tražiti i povrat oduzetih stvari, kao i naknada štete koja je tužiocu nanesena izvršenjem upravnog akta koji se osporava, samo ako se tužbom traži i poništaj upravnog akta.

Član 31.

Š...Ć

Ako sud poništi upravni akt, a ako priroda stvari to dopušta i ako rezultati postupka pružaju pouzdan osnov za to, može presudom riješiti upravnu stvar. Takva presuda u svemu zamjenjuje poništeni akt.

Član 48.

Sud će primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulirana ovim zakonom.

Član 49.

U upravnim sporovima svaka stranka snosi svoje troškove spora.

Član 51.

Ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanju suda ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese novu tužbu, sud je dužan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa.

38. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost


39. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

40. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

41. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava i sloboda koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

42. U skladu sa članom 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, apelacija neće biti dopustiva ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Dopustivost u odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000 217 od 3. jula 2009. godine


43. Apelanti su osporili presudu Vrhovnog suda donesenu povodom njihovog zahtjeva za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. U odnosu na navedenu presudu apelanti su istakli da smatraju da je nezakonita, uz tvrdnju da je Vrhovni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.

44. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da je Evropski sud za ljudska prava u pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva ne predstavljaju efektivne pravne lijekove pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, a koja je dobila snagu res iudicata (vidi, mutatis mutandis, odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174), aplikacija broj E 10431/83 od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu navedeno, kao i dosadašnju jurisprudenciju Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uvjeta za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

45. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu nedopuštena jer je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dakle, prema članu 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na navode o nerazumno dugom trajanju postupka


46. U vrijeme podnošenja apelacije postupak odlučivanja o pravima apelanata na priznavanje statusa porodice poginulog borca i prava na porodičnu invalidninu nije bio pravosnažno okončan. Apelanti su istakli i da smatraju da postupak odlučivanja o njihovim pravima traje nerazumno dugo.

47. Iako je postupak u međuvremenu okončan donošenjem osporene presude Okružnog suda, apelacija je i u vrijeme podnošenja bila dopustiva prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, u skladu s kojim Ustavni sud može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

48. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

Dopustivost u odnosu na Presudu Okružnog suda broj 015-0-U-08-000 021 od 26. maja 2008. godine


49. Utvrđujući dopustivost predmetne apelacije u odnosu na osporenu Presudu Okružnog suda broj 015-0-U-08-000 021 od 26. maja 2008. godine, Ustavni sud je utvrdio da je osporena presuda donesena 26. maja 2008. godine, a apelanti su dopunili apelaciju osporavajući navedenu presudu 23. juna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana od kada je odluka donesena, zbog čega nije relevantan datum kada su apelanti primili navedenu odluku. Dakle, u svakom slučaju, ispunjen je rok iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

50. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum


51. Apelanti smatraju da predmetni upravni postupak nije okončan u razumnom roku, a, također, osporavaju i navedeno rješenje i presudu tvrdeći da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje


52. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

Navodi o nerazumno dugom trajanju postupka


a) Relevantni principi


53. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

54. Evropski sud je ukazao i na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir


55. Ustavni sud zapaža da je Odjel, postupajući po službenoj dužnosti u postupku prevođenja ranijeg rješenja, rješenjem od 12. marta 2001. godine apelantima priznao pravo na porodičnu invalidninu na osnovu poginulog sina. Ministarstvo je, također, postupajući po službenoj dužnosti, u postupku revizije svojim rješenjem od 25. maja 2001. godine ukinulo rješenje Odjela, te odbilo zahtjev apelanata za priznavanje statusa porodice poginulog borca i prava na porodičnu invalidninu. Postupak je okončan presudom Okružnog suda od 26. maja 2008. godine. Dakle, cjelokupan postupak u ovoj pravnoj stvari pred upravnim organima i sudovima trajao je sedam godina.

56. U pogledu utvrđivanja građanskih prava i obaveza, kao početak relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je postupak u pitanju pokrenut (vidi Evropski sud, Katte Klitshe de la Grange protiv Italije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, stav 50) ili u kojem je, u okviru nekog drugog postupka, takvo pravo ili obaveza istaknuto u odbrani. U tom smislu, u konkretnom slučaju, za početak relevantnog perioda uzima se 12. mart 2001. godine kada je Odjel utvrdio da apelantima pripada pravo na status porodice poginulog borca i pravo na porodičnu invalidninu, jer se u ovom postupku ponovno odlučivalo o pravu apelanata koje je naknadno u više navrata bilo predmet raspravljana i pred Ministarstvom i pred sudovima.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka


57. U konkretnom slučaju, postupak ponovnog utvrđivanja prava koja su ranije pripadala apelantima pokrenut je po službenoj dužnosti. Na osnovu onoga što je predočeno Ustavnom sudu proizlazi da su prava, koja su apelantima prvobitno bila priznata, a na osnovu uvjerenja o pogibiji njihovog sina, naknadno osporavana pred drugostepenim organom zbog činjenice da nije postojao dokaz da je sin apelanata bio pripadnik Vojske Republike Srpske i da je poginuo prilikom vršenja službe ili dužnosti u vezi sa službom u Vojsci Republike Srpske. Imajući u vidu uputstvo Vrhovnog suda iz presude od 19. novembra 2003. godine u pogledu utvrđivanja ovih činjenica, u skladu s kojim je drugostepeni organ propustio da postupi, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u konkretnom slučaju radilo o naročito složenom slučaju, kako u pogledu činjeničnih, tako i u pogledu pravnih pitanja.

58. Presudom Vrhovnog suda od 19. novembra 2003. godine poništeno je prvo od tri rješenja drugostepenog organa kojima je o pravu apelanata negativno odlučeno. Ova presuda je apelantima uručena tek u martu 2004. godine, a drugostepeni organ je povodom te presude postupio u oktobru 2004. godine i opet na način da nije primijenio uputstva Vrhovnog suda nakon žalbe apelanata zbog šutnje uprave. S obzirom na to da je i ovim rješenjem o pravima apelanata negativno riješeno, apelanti su ponovno pokrenuli upravni spor pred Vrhovnim sudom. Vrhovni sud je o tužbi apelanata odlučio tek nakon dvije godine, tj. u decembru 2006. godine, ponovno poništivši rješenje drugostepenog organa. S obzirom na to da je već jednom upravni akt bio poništen, te da je drugostepeni organ propustio da postupi u skladu sa uputstvima iz prethodne presude Vrhovnog suda, što je i konstatirano u obrazloženju, Vrhovni sud je postupio suprotno članu 51. Zakona o upravnim sporovima i tako, osim odlučivanjem o žalbi apelanata tek nakon više od dvije godine, dalje utjecao na dužinu postupka. Najzad, s obzirom na to da je drugostepeni organ i po treći put negativno odlučio o pravima apelanata, Okružni sud je, po treći put odlučujući u upravnom sporu, u relativno kratkom roku, predmetnu upravnu stvar riješio na način da je dao saglasnost na Rješenje Odjela broj UP-02-562-16/01 od 12. marta 2001. godine, te najzad priznao apelantima status porodice poginulog borca i pravo na porodičnu invalidninu. Na novo rješenje o prevođenju apelanti su izjavili žalbu, odnosno protiv rješenja drugostepenog organa pokrenuli upravni spor, da bi postupak bio okončan presudom Okružnog suda od 28. maja 2008. godine.

59. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo se nije izjašnjavalo o navodima u pogledu dužine postupka, na koju su apelanti ukazali, niti je u odnosu na ovaj prigovor ponudilo bilo kakvo objašnjenje ili razloge koji bi ovako dugo trajanje postupka odlučivanja o pravima apelanata mogli opravdati. S druge strane, na osnovu onoga što je predočeno Ustavnom sudu, ne može se zaključiti da su apelanti svojim ponašanjem ili propustom da preduzmu neku radnju na koju su prema zakonu bili obavezni ili koju im je naložio nadležni organ doprinijeli dužini postupka.

60. Najzad, u pogledu značaja koji je konkretna prava stvar imala za apelante, Ustavni sud primjećuje da se u vođenim postupcima odlučivalo o pravu apelanata na priznavanje statusa porodice poginulog borca i pravu na porodičnu invalidninu, dakle o ekonomskom pravu od izuzetnog značaja za egzistenciju apelanata. S obzirom na značaj koji je konkretna stvar imala za apelante, a imajući u vidu da je postupak trajao sedam godina, Ustavni sud zaključuje da su nadležni upravni organi i sudovi u vođenim postupcima propustili da iskažu marljivost u postupanju na način kako je već prethodno ukazano u ovoj odluci, ne uskladivši svoje postupke sa standardima koje su priznali Evropski sud i Ustavni sud.

61. Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje nadležnih upravnih i sudskih organa, te da se period odlučivanja o pravima apelanata ne može smatrati "razumnim" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da se ovako neprimjereno dugo trajanje postupka može u podjednakoj mjeri staviti na teret nadležnom upravnom organu i sudovima. Činjenica da se o predmetu tri puta raspravljalo pred nadležnim sudom, te da je nadležni organ uprave propustio da slijedi uputstva i stanovišta izražena u presudama suda, nasuprot svojoj zakonskoj obavezi, podjednako je utjecala na nerazumno dugo trajanje postupka.

62. Ocjenjujući navedeno, Ustavni sud zaključuje da cjelokupni postupak odlučivanja o pravu apelanata nije zadovoljio zahtjev "razumnosti", te da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Ostali navodi u vezi sa pravom na pravično suđenje


63. Apelanti smatraju da im je pravo na pravično suđenje povrijeđeno i zbog činjenice da su nadležni organ uprave i sud proizvoljno primijenili materijalno pravo prilikom odlučivanja o njihovom zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata. Naime, apelanti ističu da su im, u skladu sa članom 277. Zakona o obligacionim odnosima, prilikom isplate neisplaćenih obročnih davanja na ime porodične invalidnine, trebale biti isplaćene i zakonske zatezne kamate. U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način koji zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05).

64. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je pravo na porodičnu invalidninu bilo zasnovano na činjenici da su apelanti roditelji poginulog borca Vojske Republike Srpske. Ministarstvo je, u postupku revizije prvostepenog rješenja, svojim rješenjem od 25. maja 2001. godine utvrdilo da apelanti nemaju svojstvo porodice poginulog borca, te da im zbog toga ne pripada pravo na porodičnu invalidninu. S obzirom na ovakvo utvrđenje, prestala je i obaveza da apelantima bude isplaćivana porodična invalidnina. Iz obrazloženja rješenja Ministarstva od 1. februara 2008. godine i presude Okružnog suda od 26. maja 2008. godine proizlazi da su u konkretnom slučaju zaključili da je o pravu apelanata konačno odlučeno presudom od 29. septembra 2007. godine, te da su apelantima nakon pravosnažnosti navedene presude isplaćene neisplaćene invalidnine za period od 2001. godine, odnosno od dana kada je isplata porodične invalidnine bila obustavljena. S obzirom na navedeno, i organ uprave i Okružni sud su zaključili da je zahtjev apelanata za isplatu zateznih kamata neosnovan, jer, nakon što je o njihovim pravima konačno odlučeno, nije bilo kašnjenja u isplati porodične invalidnine koja im je konačno priznata presudom iz septembra 2007. godine. Dalje, za ovakav zaključak upravnog organa i sudova dati su jasni i obrazloženi razlozi koji ne upućuju na zaključak da je primjena prava bila proizvoljna.

65. U pogledu navoda iz apelacije da im je uskraćeno pravo na naknadu troškova postupka, pa da im je zbog toga povrijeđeno pravo na pravično suđenje, Ustavni sud primjećuje da iz predočenih odluka upravnih organa i sudova proizlazi da oni nisu ni odlučivali o troškovima postupka, a iz same apelacije ne može se zaključiti da su apelanti u ovim postupcima isticali zahtjev za naknadu eventualnih troškova koje su imali, a da su ovi organi propustili da o takvom zahtjevu odluče. U tom smislu, apelanti ni u samoj apelaciji nisu predočili dokaze koji bi uputili na drugačiji zaključak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno neosnovani.

66. Ocjenjujući navedeno, Ustavni sud zaključuje da su navodi iz apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

Ostali navodi


67. Apelanti smatraju da im je u postupku ostvarivanja prava na porodičnu invalidninu povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da kršenje ovog prava apelanti zasnivaju na identičnim navodima kao i u pogledu kršenja prava na pravično suđenje, što je detaljno obrazloženo u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete


68. Apelanti su zatražili da im se na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku naknadi primjerena šteta. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u primjerenom iznosu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda, u skladu sa kriterijima koje je uspostavio Evropski sud i koji su prilagođeni ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini.

69. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima u Bosni i Hercegovini, u slučajevima kada su ispunjeni uvjeti za to, kao naknadu na ime nematerijalne štete treba isplatiti iznos od približno 150 KM za svaku godinu odgađanja donošenja odluke, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

70. Uzimajući u obzir činjenicu da je u konkretnom slučaju postupak trajao sedam godina, te imajući u vidu značaj koji je konkretna pravna stvar imala za apelante, kao i činjenicu da nadležni upravni organ i sudovi nisu iskazali potrebnu marljivost u vođenim postupcima, kako je već objašnjeno u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud smatra da, iako se nije radilo o postupku koji je zakonom određen kao hitan, apelantima treba isplatiti iznos od 300 KM za svaku godinu odgađanja, odnosno ukupan iznos od 2,100 KM. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske.

VIII. Zaključak


71. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Povreda ovog prava se ogleda u tome što se sveukupno trajanje postupka radi odlučivanja o pravu apelanata na porodičnu invalidninu i priznavanja statusa porodice poginulog borca od sedam godina može, u odlučujućoj mjeri, staviti na teret ponašanju nadležnog organa uprave i nadležnih sudova, te što nisu dati razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

72. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada su redovni sudovi dali jasna i dosljedna obrazloženja za svoje odluke, a iz svega predočenog se ne može zaključiti da su pri tome postupali arbitrarno.

73. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 9, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

74. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!