Službeni glasnik BiH, broj 19/21
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
ČETVRTI ODJEL
PREDMET EFENDIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE
(Aplikacija br. 37130/19)
PRESUDA
STRASBOURG
11.2.2021.
Ova presuda je konačna, ali su u njoj moguće redakcijske izmjene.
U predmetu Efendić protiv Bosne i Hercegovine,
Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasjedajući kao odbor u sastavu:
Armen Harutyunyan,
predsjednik,
Jolien Schukking,
Ana Maria Guerra Martins,
sudije,
i Liv Tigerstedt,
v.d. zamjenice registrara Odjela,
nakon vijećanja zatvorenog za javnost, dana 21. 1. 2021. godine,
donio je sljedeću presudu koja je usvojena navedenog datuma:
POSTUPAK
1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije protiv Bosne i Hercegovine, koja je Sudu podnesena u skladu s članom 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ("Konvencija") dana 28.6.2019. godine.
2. Aplikanta je zastupao g. O. Eterović, advokat iz Sarajeva.
3. Vlada Bosne i Hercegovine ("Vlada") obaviještena je o aplikaciji.
ČINJENICE
4. Podaci o aplikantu i informacije relevantne za aplikaciju navedeni su u tabeli koja se nalazi u dodatku.
5. Aplikant se žalio zbog neizvršavanja domaće odluke.
PRAVO
I. NAVODNA POVREDA ČLANA 6. STAVA 1. KONVENCIJE I ČLANA 1. PROTOKOLA BR. 1
6. Aplikant se žalio zbog neizvršavanja domaće odluke donesene u njegovu korist. On se pozvao, izričito ili u biti, na član 6. stav 1. Konvencije i na član 1. Protokola br. 1 koji glase:
Član 6. stav 1.
"Prilikom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama... svako ima pravo na... suđenje u razumnom roku... pred... sudom... ".
Član 1. Protokola br. 1
"Svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim kada je to u javnom interesu i u skladu s uvjetima propisanim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnim kako bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom ili kako bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
7. Sud ponovo ističe da se izvršenje presude bilo kojeg suda mora posmatrati kao sastavni dio "suđenja" u smislu člana 6. Sud se također poziva na svoju praksu u pogledu neizvršavanja ili kašnjenja u izvršenju konačnih domaćih presuda (vidi
Hornsby protiv Grčke, br. 18357/91, tačka 40,
Izvještaji o presudama i odlukama 1997II).
8. U vodećim predmetima
Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 20514/15 i 15 drugih, tačke od 25. do 31, 14. 11. 2017, i
Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 68955/12 i 15 drugih, tačke od 26. do 31, 14. 11. 2017, Sud je već utvrdio povredu u odnosu na pitanja slična onima u predmetnom slučaju.
9. Sud dalje napominje da je odlukom iz predmetne aplikacije naređeno poduzimanje određene mjere. Sud stoga smatra da odluka o kojoj je riječ predstavlja "imovinu" u smislu člana 1. Protokola br. 1.
10. Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud nije našao niti jednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drugačiji zaključak o dopuštenosti i meritumu ovih pritužbi. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud smatra da u predmetnom slučaju vlasti nisu uložile sve potrebne napore kako bi u potpunosti i blagovremeno izvršile odluku donesenu u korist aplikanta.
11. Ove pritužbe su stoga dopuštene i ukazuju na povredu člana 6. stava 1. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1.
II. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE
12. Član 41. Konvencije propisuje:
"Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije ili njenih protokola, te ako zakonodavstvo visoke ugovorne strane o kojoj je riječ omogućuje samo djelimično obeštećenje, Sud će, po potrebi, odrediti pravičnu naknadu oštećenoj strani."
13. Imajući u vidu dokumente koje ima u svom posjedu, kao i svoju praksu (vidi, naročito,
Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 20514/15 i 15 drugih, tačke od 36. do 43, 14. 11. 2017, te
Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 68955/12 i 15 drugih, tačke od 37. do 46, 14. 11. 2017), Sud smatra opravdanim dosuditi iznose navedene u tabeli koja se nalazi u dodatku.
14. Sud dalje napominje da tužena država ima obavezu izvršiti presudu koja je i dalje izvršna.
15. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata zasniva na najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke, uvećanoj za tri postotna boda.
IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JE JEDNOGLASNO
1.
Proglasio aplikaciju dopuštenom;
2.
Utvrdio da ona ukazuje na povredu člana 6. stava 1. Konvencije, te člana 1. Protokola br. 1 u odnosu na neizvršavanje domaćih odluka;
3.
Utvrdio da tužena država mora u roku od tri mjeseca osigurati odgovarajućim sredstvima izvršenje neizvršene domaće odluke navedene u tabeli koja se nalazi u dodatku;
4.
Utvrdio
(a) da tužena država, u roku od tri mjeseca, ima aplikantu isplatiti iznose navedene u tabeli koja se nalazi u dodatku, pretvorene u valutu tužene države prema kursu na dan izmirenja;
(b) da će se od isteka navedenog roka od tri mjeseca do izmirenja na navedene iznose plaćati obična kamata po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke u periodu neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda.
Sačinjeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi dana 11. 2. 2021. godine, u skladu s pravilom 77. st. 2. i 3. Pravila Suda.