Službeni glasnik BiH, broj 24/11

na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU





Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3181/07, rješavajući apelaciju Mehe Padala, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Mehe Padala.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-999/03 od 28. maja 2004. godine.

Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE


I. Uvod


1. Meho Padalo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Marko Raguž, advokat iz Stoca, podnio je 23. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-999/03 od 28. maja 2004. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Federalnog pravobranilaštva zatraženo je 10. decembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. decembra 2007. godine. Federalno pravobranilaštvo nije dostavilo odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 27. augusta 2010. godine.

III. Činjenično stanje


5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Općinskog suda broj P-999/03 od 28. maja 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-2094/04 od 21. februara 2005. godine, obavezana je Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo odbrane Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), da apelantu naknadi materijalnu štetu u iznosu od 17.632,07 KM na ime izuzetog motornog vozila, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.828,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

7. Na apelantov prijedlog od 28. marta 2005. godine, Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-1782/05-B od 8. septembra 2005. godine odredio izvršenje pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-999/03 od 28. maja 2004. godine.

8. Protiv rješenja o izvršenju Ministarstvo je kao izvršenik podnijelo prigovor koji je Općinski sud Rješenjem broj I-1782/05-B od 9. decembra 2005. godine odbio. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Ministarstvo u prigovoru istaklo da sud prilikom rješavanja o prigovoru ima u vidu odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH, kao i odredbu člana 7. stav 2. Zakona o izvršnom postupku koja propisuje da predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.

9. Općinski sud je, međutim, podsjetio na to da su članom 47. Zakona o izvršnom postupku utvrđeni razlozi koji sprječavaju izvršenje, a razlozi izneseni u prigovoru ne predstavljaju ni jedan od razloga iz navedene zakonske odredbe. Istaknuto je da bi neprovođenjem pravosnažne sudske odluke bio povrijeđen član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također je navedeno da bi drugačije postupanje suda bilo suprotno principu vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i prava na pravično suđenje. Istaknuto je da Evropska konvencija ima prednost pred zakonima koji nisu u skladu sa njom.

10. Dopisima od 28. novembra i 5. decembra 2005. godine, 13. septembra 2006. godine, 13. marta, 7. maja i 13. juna 2007. godine apelant je u Općinskom sudu, Federalnom ministarstvu finansija i UPI banci d.d. Sarajevo urgirao provođenje izvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-999/03 od 28. maja 2004. godine. Izvršenje nije provedeno.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


11. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U suštini, apelant navodi da predmetni izvršni postupak traje neprimjereno dugo, zbog čega on još uvijek ne može da naplati svoju tražbinu iz pravosnažne presude Općinskog suda. Ističe da mu je time povrijeđeno pravo na pristup sudu.

b) Odgovor na apelaciju


12. U svome odgovoru Općinski sud je naveo da su tačni apelantovi navodi iz apelacije o tome da pravosnažna sudska odluka nije izvršena ali da do neprovođenja izvršenja nije došlo zbog propusta suda, odnosno onemogućavanja apelantu pristupa sudu. Sud je naveo da u ovakvim i sličnim slučajevima nema instrumenata kojima bi se ubrzao postupak provođenja izvršenja niti primorala banka da provede izvršenje mimo utvrđenog redoslijeda isplate koji sačinjava Federalno ministarstvo finansija.

V. Relevantni propisi


13. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 65.

Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.

Član 66.

Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 138. st. 3. i 5.

Ograničenje izvršenja

(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.

Član 167.

(Redoslijed naplate)

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostavljanja rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Član 169.

Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu

(1) Ako na računu naznačenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji naznači tražilac izvršenja.

(2) Ukoliko banka ne uspije u potpunosti da naplati izvršno potraživanje zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drukčije određeno.

(3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz to obavještenje banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.

14. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2008. godinu ("Službene novine FBiH" broj 97/07) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 12.000.000 KM

614800 Odluke Doma za ljudska prava 2.000.000 KM

823400 Neizmirene plaće i naknade Vojske FBiH 11.000.000 KM

823400 Otplate unutrašnjeg duga - obaveze prema dobavljačima 5.000.000 KM

823400 Otplate unutrašnjeg duga - obaveze za staru deviznu štednju 45.000.000 KM

15. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2009. godinu ("Službene novine FBiH" broj 87/08) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 10.800.000 KM

614800 Odluke Doma za ljudska prava 500.000 KM

823400 Neizmirene plaće i naknade Vojske FBiH 2.000.000 KM

823400 Otplate unutarnjeg duga - obveza prema dobavljačima 1.000.000 KM

823400 Otplate unutarnjeg duga - obveze za staru deviznu štednju 10.000.000 KM

823400 Obaveze za staru deviznu štednju - sudske presude - glavnica 18.000.000 KM

823400 Obaveze za staru deviznu štednju - obveznice - glavnica 50.000.000 KM

823400 Obaveze za staru deviznu štednju - obveznice - kamata 11.000.000 KM

823400 Razne tražbine (obveznice-kamate) 5.500.000 KM

VI. Dopustivost


16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. Ustavni sud napominje da je u ranijoj praksi odbacivao ovakve apelacije kao očigledno (prima facie) neosnovane, odnosno zbog izmijenjenih pravnih okolnosti (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 552/04 od 28. juna 2005. godine i AP 1777/07, dostupne na www.ustavnisud.ba). Međutim, nakon donošenja presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Čolić i dr. protiv Bosne i Hercegovine (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava od 10. novembra 2009. godine, aplikacija broj 1218/07 i dalje), Ustavni sud je zaključio da mora preispitati svoju raniju praksu.

20. Stoga, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a koje sadrži pravo na pristup sudu.

21. Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se, prilikom primjene odredaba iz člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski suda za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike.

22. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

23. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).

24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o neizvršenju pravosnažne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


26. Apelant smatra da mu je neizvršenjem pravosnažne presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na to da je isto pravno pitanje već razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine (odluka dostupna na www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelantovih navoda Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Ustavni sud je u spomenutoj odluci utvrdio povredu apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje jer je, prema mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo da povjerioci koji su, u principu, vodili dugotrajne postupke koji su rezultirali pravosnažnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda, koja se odnose (pretežno) na izvršene usluge, prodatu robu, pretrpljenu štetu i sl., sada moraju čekati na izvršenje još 14 godina, čime se za mnoge od njih postavlja sasvim realno pitanje da li će uopće doživjeti da naplate svoja potraživanja, koja su, prema shvatanju Ustavnog suda, od izuzetnog značaja za povjerioce. Na ovakav način se, prema mišljenju Ustavnog suda, povjeriocima nameće "pretjeran teret" koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku.

27. Razlozi dati u citiranoj odluci se u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke.

28. Ustavni sud je u citiranoj odluci naložio Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da svi povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine s istim ciljem.

VIII. Zaključak


29. Ustavni sud se poziva na svoj zaključak u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1307/08 u kojoj je utvrđeno da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer ne postoje garancije da će apelant, kao imalac izvršnog sudskog naslova, moći naplatiti svoja potraživanja od Federacije BiH.

30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.

Pretplatnici imaju dodatne pogodnosti. Ukoliko ste već pretplatnik, prijavite se! Ukoliko niste pretplatnik, registrirajte se!