Službeni glasnik BiH, broj 89/14

AKCIONI PLAN


ZA IMPLEMENTACIJU UNSCR 1325 U BOSNI I HERCEGOVINI ZA PERIOD 2014.-2017. GODINE

1. Uvod

Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) "Žene, mir i sigurnost", usvojena 31.10.2000. godine, prva je Rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda koja naglašava važnost uloge i ravnopravnog učešća žena u sprečavanju i rješavanju konflikata, te izgradnji održivog mira. Ona poziva države članice da osiguraju veće prisustvo žena u donošenju odluka na svim nivoima odlučivanja. To je preduvjet za veće uključivanje perspektive ravnopravnosti spolova u sektore odbrane i sigurnosti, te veću zaštitu i poštivanje ljudskih prava žena i djevojčica, kako u ratnim sukobima, tako i u procesima postizanja mira i sigurnosti.

Generalni sekretar UN je donio direktivu (S/PRST/2008/39) 29.10.2008. god. koja se odnosi na procese implementacije i izvještavanja u skladu sa Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1325 "Žene, mir i sigurnost", kojom je državama članicama data obaveza izrade akcionih planova za implementaciju UNSCR 1325.

Prvi Akcioni plan za implementaciju UNSCR 1325 u Bosni i Hercegovini, za period 2010.-2013. godine, usvojen je 27.07.2010. godine Odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 92/10). Akcioni plan Bosne i Hercegovine je prvi akcioni plan za implementaciju UNSCR 1325 u regionu Jugoistočne Evrope i poslužio je kao primjer drugim državama regije prilikom izrade nacionalnih akcionih planova za provedbu UNSCR 1325.

Odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine na 154. sjednici održanoj 29.06.2011. godine formiran je Koordinacioni odbor za praćenje provedbe Akcionog plana, koji se sastoji od predstavnika i predstavnica svih institucija sektora sigurnosti u BiH, koji su učestvovali i u izradi Akcionog plana: Ministarstva sigurnosti BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Granične policije BiH, Ministarstva odbrane BiH, Ministarstva vanjskih poslova BiH, Ministarstva finansija i trezora BiH, Gender Centra Federacije Bosne i Hercegovine, Gender centra Republike Srpske, Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva unutrašnjih poslova RS i Centra za deminiranje BiH, te Udruženja "Udružene žene" koje predstavlja nevladin sektor u BiH (ranije je Udruženje "Žene ženama" predstavljalo nevladin sektor). Članovi i članice Koordinacionog odbora su veoma aktivno učestvovali i doprinijeli provedbi i promociji Akcionog plana, kako unutar institucija iz kojih dolaze, tako i u široj javnosti i na međunarodnom nivou.

Vijeće ministara BiH je 15.09.2011. godine usvojilo prvi godišnji Izvještaj o provedbi Akcionog plana za implementaciju UNSCR 1325 "Žene, mir i sigurnost" u BiH, a Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH 24.11.2011. godine. Drugi godišnji Izvještaj Vijeće ministara usvojilo je 04.12.2012. godine. U trećoj godini, pred kraj implementacije Akcionog plana, provedena je nezavisna procjena provedbe Plana u periodu 2010.-2013. godine. Rezultati i preporuke ove procjene, te naučene lekcije poslužile su kao osnov za kreiranje novog Akcionog plana za period 2014.-2017. godine.

Ovaj Akcioni plan izrađen je u punoj saradnji Agencije za ravnopravnost spolova i institucija predstavljenih u Koordinacionom odboru za praćenje Akcionog plana, te uz konsultacije sa nevladinim organizacijama. Stručnu i tehničku podršku izradi Plana pružili su Institut za inkluzivnu sigurnost, u okviru programa "Resolution to Act" i UN Women u Bosni i Hercegovini.

2. Međunarodni i domaći pravni okvir

2.1. Međunarodni pravni okvir

Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 "Žene, mir i sigurnost" (2000) poziva na puno i ravnopravno učešće žena u procesu prevencije i rješavanja sukoba, te izgradnji međunarodnog mira i sigurnosti. Donošenje Rezolucije 1325 je naročito značajno ukoliko se uzme u obzir činjenica da je u posljednjim decenijama priroda rata izmijenjena, te da su civilne osobe sve češće izložene ratnim djelovanjima. Žene i djevojčice se uključuju u ratne sukobe, a zlostavljanje i silovanje žena i djevojčica širom svijeta je postalo važno oružje rata i jedna od metoda ekstremne torture. To zahtijeva povećanu zaštitu za žene i djevojčice, kako u konfliktnim, tako i u postkonfliktnim situacijama, što je naročito istaknuto donošenjem pratećih rezolucija, koje se oslanjaju na UN Rezoluciju 1325, kao što su rezolucije 1820 (2008), 1888 (2009), 1889 (2009), 1960 (2010), 2106 (2013) i 2122 (2013).

- UN Rezolucija 1820 (2008), odnosi se na pitanja seksualnog nasilja u konfliktnim i postkonfliktnim situacijama. Ona naglašava značaj prevencije seksualnog nasilja nad ženama i kažnjavanja počinitelja, što je od naročitog značaja za procese pomirenja i izgradnju trajnog i održivog mira. S tim u vezi, silovanja i ostali oblici seksualnog nasilja u toku i nakon oružanog sukoba mogu se smatrati ratnim zločinom i zločinom protiv čovječnosti.

- UN Rezolucija 1888 (2009) obraća posebnu pažnju na zaštitu žena i djevojčica od seksualnog nasilja u oružanim sukobima. Ona se oslanja na Rezoluciju 1820 i zahtijeva imenovanje specijalnog predstavnika generalnog sekretara, te formiranje ekspertnih timova, koji bi djelovali u okviru Ujedinjenih naroda na terenu, u cilju djelotvornije koordinacije, implementacije i izvještavanja o primjeni UN R 1820.

- UN Rezolucija 1889 (2009) stavlja akcenat na zaštitu žena i djevojčica u postkonfliktnim situacijama. Ona poziva na preduzimanje dodatnih mjera za povećanje učešća žena u svim fazama: rješavanju sukoba, postkonfliktnom planiranju i izgradnji mira, uključujući donošenje političkih i ekonomskih odluka, suzbijanje stereotipa i promoviranje ženskog liderstva i kapaciteta, upravljanje programima pomoći, te podršku ženskim organizacijama.

- UN Rezolucija 1960 (2010) je donesena kao odgovor na spor napredak u rješavanju pitanja seksualnog nasilja u oružanim sukobima, posebno nad ženama i djecom. Ona poziva na stvaranje konkretnih koraka i institucionalnih mehanizama za prevenciju i zaštitu od seksualnog nasilja u sukobima, kao ozbiljne povrede ljudskih prava i međunarodnog prava.

- UN Rezolucija 2106 (2013) ukazuje na spor napredak u implementaciji važnih aspekata Rezolucije 1960 i poziva na efikasnije korake u procesuiranju i reagiranju na slučajeve seksualnog nasilja, što bi znatno doprinijelo održavanju međunarodnog mira i sigurnosti.

- UN Rezolucija 2122 (2013) poziva na kontinuiranu implementaciju UN Rezolucije 1325 i nacionalnih akcionih planova, te unapređenje sistema koordinacije, monitoringa i evalucije. Ona poseban fokus stavlja na žensko liderstvo i veće učešće žena u praćenju napretka u rješavanju konflikata i očuvanju mira.

UN Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW, 1979), primjenjuje se u Bosni i Hercegovini od 1993. godine, dok je Opcioni protokol potpisan 2002. godine. Bosna i Hercegovina, kao država članica, podnosi redovne izvještaje UN CEDAW Komitetu o primjeni Konvencije (CEDAW izvještaj). Tokom 2013. godine odbranjen je Četvrti i peti CEDAW izvještaj, nakon čega je Komitet dostavio Zaključna zapažanja i preporuke za Bosnu i Hercegovinu (CEDAW preporuke). Dio preporuka odnosi se na oblasti od značaja za implementaciju UN Rezolucije 1325 u BiH, među kojima su najznačajnije:

- U oblasti Žene u postkonfliktnim situacijama Komitet preporučuje da Zemlja članica, između ostalog:

- obezbijedi puno provođenje Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) kroz Akcioni plan za BiH i razvije konkretne mjere za povećanje učešća žena u procesima odlučivanja o postkonfliktnim politikama i strategijama, uzimajući u obzir potrebe žena i djevojčica, naročito onih koje se odnose na njihovu društvenu rehabilitaciju i ponovnu integraciju;

- razvije sveobuhvatan pristup unapređenju statusa i položaja svih žena žrtava rata, uključujući suzbijanje stigme pripisane seksualnom nasilju, proširi obezbjeđenje mjera i davanja za odštete, podršku i rehabilitaciju i osigura ravnopravan pristup ovim uslugama za sve žene žrtve nasilja bez obzira na prebivalište.

- U oblasti Trgovina osobama i iskorištavanje prostitucije Komitet preporučuje da Zemlja članica, između ostalog:

- ojača mehanizme koji imaju za cilj ranu identifikaciju i upućivanje žrtava trgovine ljudima, sa posebnim osvrtom na Romkinje i interno raseljene žene, kao i preventivne mjere kao što je podizanje svijesti o rizicima trgovine ljudskim bićima za ugrožene grupe žena.

- U oblasti Učešće žena u javnom i političkom životu Komitet preporučuje da Zemlja članica, između ostalog:

- razvije djelotvorne mehanizme za primjenu kvota kako bi povećala političku zastupljenost žena, stavljanjem žena na pozicije koje imaju izgleda za pobjedu i uspostavljanjem mjerila sa konkretnim vremenskim rasporedom i sankcijama za neispunjavanje obaveza.

Većina CEDAW preporuka za gore navedene oblasti poslužila je kao osnov za izradu Akcionog plana za implementaciju UNSCR 1325 u Bosni i Hercegovini, za period 2014.-2017. godine.

Pekinška deklaracija i Platforma za akciju (1995) u poglavlju: Žene i oružani sukobi, poziva na preduzimanje sveobuhvatnih institucionalnih promjena kako bi se smanjili vojni izdaci i omogućila globalna promocija ljudskih prava i nenasilnog rješavanja konflikata. Deklaracija, također, naglašava da je neophodno obezbijediti učešće žena u procesima zaključivanja mira i rješavanja konflikata, kao i zaštitu žena u ratnim područjima i izbjegličkim logorima.

Preporuka CM/Rec (2007)17 Komiteta ministara Vijeća Evrope "Standardi i mehanizmi za ravnopravnost spolova" u oblasti: Konflikt i postkonfliktni period, poziva na potpuno provođenje relevantnih međunarodnih pravnih instrumenata, naročito UN Rezolucije 1325 i naglašava potrebu da se:

- učešće žena u odlučivanju o sprečavanju i razrješenju konflikta mora povećati budući da žene mogu dati značajan doprinos, naročito u pogledu izgradnje mira i sprečavanja daljnjih konflikata. Njihovo učešće u odlučivanju i mehanizmima za zaštitu, rukovođenju i razrješenju konflikta, uključujući i mirovne pregovore, i demokratizaciju društava nakon konflikta, ne smije biti ispod 40%, što se smatra minimalnim pragom jednakosti.

2.2. Domaći pravni okvir

Ustav Bosne i Hercegovine, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Ustav Republike Srpske, ustavi kantona i Statut Brčko Distrikta BiH svim građanima i građankama Bosne i Hercegovine garantuju pravo učešća u političkim strankama, učestvovanje u javnim poslovima, jednakopravnost pristupa javnim službama i pravo da biraju i da budu birani. Ustav Bosne i Hercegovine, međutim, ne propisuje općenitu obavezu određene zastupljenosti spolova (kvota, proporcija, paritet i sl.) u javnom životu, niti posebnu obavezu u pogledu zastupljenosti u zakonodavnoj, izvršnoj ili sudskoj vlasti, ali sadrži odredbe o zabrani diskriminacije po osnovu spola u procesu uživanja prava i sloboda utvrđenih u Ustavu BiH i u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I Ustava.

Pitanje ravnopravnosti spolova je regulirano i u brojnim drugim zakonskim i podzakonskim aktima države i entiteta.

Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 32/10) u članu 20. (oblast koja se odnosi na Javni život) propisuje ravnopravnu zastupljenost oba spola u upravljanju i procesima odlučivanja. Radi bržeg postizanja ravnopravne zastupljenosti spolova u kreiranju politika i donošenju odluka na svim nivoima organiziranja vlasti u Bosni i Hercegovini, prilikom noveliranja Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, član 20. je usklađen sa Preporukom (2003)3 Odbora ministara Vijeća Evrope, koja propisuje da: "Ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen najmanje u procentu od 40% u državnim tijelima na svim nivoima organizacije vlasti i tijelima lokalne samouprave, uključujući zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, političke stranke..."

Izborni zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 23/01, 07/02, 09/02, 20/02, 25/02, 04/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13 i 07/14) usaglašen je sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, te u članu 4.19. stav 4. propisuje da ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen s najmanje 40% ukupnog broja kandidata na listi. Pored obaveznog postotka, kvota u Bosni i Hercegovini također je uvela obavezni poredak pri rangiranju. To pravilo nalaže najmanje jednog (1) kandidata manje zastupljenog spola među prva dva (2) kandidata, dva kandidata (2) manje zastupljenog spola među prvih pet (5) kandidata i tri (3) kandidata manje zastupljenog spola među prvih osam (8) kandidata itd. Centralna izborna komisija će odbiti listu stranke ako ona nije sastavljena prema pravilu o kvoti.

Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine za period 2013.-2017. godine (GAP BiH; "Službeni glasnik BiH", br. 98/13) je strateški dokument koji sadrži strateške ciljeve, programe i mjere za ostvarivanje ravnopravnosti spolova u svim oblastima društvenog života i rada, u javnoj i privatnoj sferi. On daje smjernice za izradu godišnjih operativnih planova na entitetskom, kantonalnom i lokalnom nivou. GAP BiH prati prioritete svih nivoa organizacije vlasti u Bosni i Hercegovini, oslanjajući se na prethodni Gender akcioni plan BiH (2006.-2011. godine) i druge relevantne strateške dokumente države i entiteta, te dokumente Vijeća Evrope, Evropske unije i Ujedinjenih naroda.

Gender akcioni plan navodi da Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325 i Rezolucija Evropskog parlamenta o učešću žena u mirnom rješavanju sukoba (2000/2025(INI)) daju upute i smjernice vlаdama Bosne i Hercegovine i еntitеtа kао i оstаlim аktеrima za prеduzimanje оdgоvаrајućih mјеra kаkо bi unаpriјеdili pоlоžај žеna u društvu i spriјеčili svаki оblik nаsilnоg rјеšаvаnjа prоblеmа.

- Prioritetna oblast u okviru drugog strateškog cilja GAP-a: Praćenje i unapređenje primjene domaćih i međunarodnih standarda za ravnopravnost spolova definira obavezu Agencije za ravnopravnost spolova BiH da koordinira i prati primjenu UN Rezolucije 1325, kao i izradu i provedbu Akcionog plana za implementaciju ove rezolucije u Bosni i Hercegovini.

3. Analiza stanja ravnopravnosti spolova u prioritetnim oblastima

3.1. Učešće žena na mjestima donošenja odluka na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini

Stanje ravnopravnosti spolova u oblasti javnog života u Bosni i Hercegovini se prvenstveno sagledava kroz mogućnost ravnopravnog učešća žena i muškaraca na pozicijama donošenja odluka. Agencija za ravnopravnost spolova BiH i entitetski gender centri u saradnji sa svim institucionalnim i vaninstitucionalnim partnerima rade na uvođenju principa ravnopravnosti spolova u dokumente zakonskog i strateškog karaktera iz raznih oblasti, kako u procesu njihove izrade, tako i u procesu njihovog provođenja. Proces normativno-pravnog usklađivanja predstavlja mogućnost za osiguranje ravnopravnog učešća žena i muškaraca u svim tijelima i procesima za donošenje odluka.

Kao što je već navedeno u prethodnom poglavlju, ova oblast regulirana je Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini i Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine koji propisuju da ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen najmanje u procentu od 40% u državnim tijelima na svim nivoima organizacije vlasti i tijelima lokalne samouprave, uključujući zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, političke stranke itd.

3.1.1. Zakonodavna vlast

Žene su i dalje manje zastupljeni spol u zakonodavanoj vlasti na svim nivoima i u prosjeku zastupljenost ne prelazi Zakonom utvrđenih 40%. Iako se na kandidatskim listama političkih partija na Općim izborima 2010. godine pojavio najveći broj kandidatkinja u odnosu na dva ranija izborna ciklusa, to ipak nije utjecalo na povećanje broja žena na pozicijama donošenja odluka. U Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Predstavničkom domu Parlamenta FBiH i Narodnoj skupštini RS žene čine oko 21% svih izabranih zastupnika.

- Učešće žena u državnom i entitetskim parlamentima/skupštini

Tabela 1. Učešće žena u državnom i entitetskim parlamentima/skupštini

U šest komisija Predstavničkog doma PSBiH od 54 člana/ice 13 je žena i nema niti jedne predsjednice komisije. U 6 zajedničkih komisija PSBiH od 72 člana/ice 14 je žena i to na poziciji predsjednice su 3 žene, prve zamjenice 3, druge zamjenice 1 i članice 7 žena. Žene se nalaze na poziciji predsjednica zajedničkih komisija za odbranu i sigurnost BiH, za ekonomske reforme i razvoj i za ljudska prava, prava djeteta, mlade, imigraciju, izbjeglice, azil i etiku. U 3 komisije Doma naroda PSBiH od 18 članova/ica, 3 su žene, niti jedna predsjednica, a samo jedna druga zamjenica.

- Učešće žena u kantonalnim skupštinama

Tabela 2. Učešće žena u kantonalnim skupštinama

- Učešće žena na lokalnom nivou vlasti

Rezultati Lokalnih izbora 2012. godine ukazuju na činjenicu da su žene i dalje manje zastupljen spol u većini lokalnih zakonodavnih tijela. Analiza ukazuje da je u odnosu na Lokalne izbore 2008. godine, kada je bilo izabrano prosječno 15% žena u općinskim vijećima/skupštinama opština, na Lokalnim izborima 2012. godine izabrano u prosjeku 17,1% žena.

Iako je došlo do povećanja učešća žena za 2%, to je još uvijek daleko od ravnopravne zastupljenosti spolova propisane Zakonom o ravnopravnosti spolova. Posmatrajući podatke po općinama/opštinama, može se primijetiti da postoje oscilacije u odnosu na zastupljenost žena u odnosu na izbore 2008. godine u pojedinim lokalnim zajednicama. Općine u kojima su žene izabrane za načelnice su Doboj Jug, Mrkonjić Grad, Novi Grad, Visoko i Kalinovik. U 7 općina nema nijedna izabrana žena, u 7 općina broj izabranih žena se kreće od 35% do 45%, dok je u dvjema općinama procenat izabranih žena 45 - 55%.

3.1.2. Izvršna vlast

Žene su i dalje podzastupljene u izvršnoj vlasti u Bosni i Hercegovini. Iako je formiranje Vijeća ministara Bosne i Hercegovine nakon posljednjih Općih izbora predstavljalo priliku da se osigura zastupljenost žena u ovom tijelu izvršne vlasti, u njegov sastav BiH nije imenovana niti jedna žena. Žene su imenovane u 5 ministarstava kao zamjenice ministra. U sastavu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine imenovana je samo jedna žena – ministrica. Trenutni sastav Vlade Republike Srpske ukazuje na značajan napredak u zastupljenosti žena. Žene se nalaze na pozicijama premijerke, potpredsjednice vlade, a ministrice su imenovane u 5 resora, od ukupno 16 ministarstava. U vladama kantona nijedna žena nije imenovana kao premijerka kantonalne vlade, dok procenat žena, ministrica u kantonalnim vladama iznosi 17,5% (broj ministrica varira od 0% do 37,5%, u zavisnosti od kantona).

3.1.3. Učešće žena u sudovima i tužilaštvima

U sastavu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH 5 je izabranih žena i 6 muškaraca. Podaci iz Godišnjeg izvještaja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH iz 2012. ukazuju na činjenicu da se broj žena i muškaraca u tužilaštvima i sudovima kreće u okviru standarda koji je utvrđen Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH. Vijeće prilikom imenovanja na pravosudne pozicije vodi računa i o ravnopravnoj zastupljenosti spolova, što se može vidjeti i iz statističkih podataka navedenih u daljnjem tekstu.





Tabela 3. Zastupljenost žena u sudovima i tužilaštvima BiH

Podaci o spolnoj zastupljenosti na višim pozicijama, predsjednika/ca sudova i glavnih tužilaca/teljki pokazuju manju zastupljenost žena (14%). Predsjednica Suda BiH je žena. U entitetskim sudovima i tužilaštvima rukovodioci su muškarci. Žene, kao predsjednice, dominantne su u kantonalnim sudovima (60%). Samo su dvije žene imenovane na mjesta glavnih tužiteljki na entitetskom nivou, jedna u kantonalnom tužilaštvu (od 9 imenovanih) u Federaciji BiH i jedna u Okružno i Specijalno tužilaštvo Banja Luka (od 6 imenovanih) u Republici Srpskoj. Učešće žena je veće u okružnim sudovima (61,46%) i tužilaštvima (50%), te općinskim (67,55%) i osnovnim (62,56%) sudovima.

3.1.4. Učešće žena u diplomatsko-konzularnim predstavništvima

Prema podacima Ministarstva vanjskih poslova BiH, u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Bosne i Hercegovine (DKP) trenutno je zastupljeno 78 žena i 73 muškarca, što ukazuje na povećanu zastupljenost žena za oko 20% u odnosu na podatke iz 2009. godine, kada je bilo 56 žena i 122 muškarca. Trenutno je imenovano 6 ambasadorica i jedna generalna konzulica.

3.2. Vojne i policijske strukture

Evidentno je da je učinjen napredak u uspostavljanju i ažuriranju baze podataka o zastupljenosti žena u vojnim i policijskim snagama. Ažurirana je postojeća baza podataka o zastupljenosti žena u Oružanim snagama BiH, prema jedinici, formacijskoj dužnosti, vojno- evidencionoj sposobnosti, ličnom činu, podaci o vojnoj i civilnoj edukaciji, zainteresiranost za učešće u mirovnim misijama, kao i drugi relevantni personalni podaci.

3.2.1. Zastupljenost žena u vojnim snagama

Na svim nivoima OS BiH organizirane su edukacije i informiranja o značaju učešća žena u vojnim snagama i misijama podrške miru. Zadužene su sve organizacione jedinice Ministarstva odbrane i Zajednički štab Oružanih snaga Bosne i Hercegovine da sve podatke, izvještaje i analize prikazuju razvrstane po spolu.

Prema posljednjim analizama podataka Ministarstva odbrane BiH u 2013. godini, od ukupnog broja zaposlenih u Ministarstvu odbrane žene su procentualno zastupljene sa 35,6 %, dok su žene u odnosu na ukupan broj civilnih lica u Oružanim snagama zastupljene sa 23,8%. Profesionalnih vojnih lica (PVL) - žena u Oružanim snagama BiH je 4,8%. Žene u mirovnim misijama zastupljene su sa 3,5%. Od ukupnog broja pripadnica Oružanih snaga BiH, žene su procentualno zastupljene sa 6,5%.

Promoviranjem vojnog poziva i preduzimanjem mjera pozitivne akcije nastoje se eliminirati predrasude zasnovane na ideji inferiornosti ili superiornosti bilo kojeg spola. Evidentan je trend povećanja interesa žena za prijem u Oružane snage BiH, od 23 kandidatkinje koje su se prijavile na prvi oglas do 595, koliko se prijavilo na posljednji oglas. U nastojanju da se poveća broj žena, profesionalnih vojnika, u Planu petogodišnjeg razvoja Oružanih snaga u BiH za period 2010.-2015. godine, predviđeno je povećanje zastupljenosti žena na 10%. Preporuka Ministarstva odbrane BiH je da se prilikom svakog prijema, od ukupnog broja primljenih kandidata/kinja primi 10% žena. U toku je realizacija pilot projekta prijema oficira iz građanstva u OS BiH, gdje će se povećati broj žena u kategoriji oficira.



Tabela 4. Zastupljenost žena u sektoru odbrane

S tim ciljem Ministarstvo odbrane i Oružane snage BiH kontinuirano rade na promociji vojnog poziva. Jedna od mjera je da se u javnim oglasima za prijem vojnika u profesionalnu vojnu službu u Oružanim snagama BiH promovira ravnopravna zastupljenost spolova uključivanjem rečenice: "Prilikom odabira kandidata za prijem u vojnu službu vodit će se računa o ravnopravnoj zastupljenosti spolova u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH". Pravilnikom o prijemu u vojnu službu propisana je obaveza ravnopravne zastupljenosti spolova u sastavu Komisije za prijem.

U komandama i jedinicama OS BiH do nivoa bataljona, odnosno jedinice istog ili višeg nivoa imenovane su kontakt osobe za rodna pitanja. Nakon njihovih imenovanja formirana je mreža kontakt osoba za rodna pitanja unutar OS BiH. Zadatak ovih osoba je da, pored obavljanja svojih redovnih dužnosti, vrše praćenje, analizu stanja, izvještavanje i predlaganje mjera za postizanje rodne ravnopravnosti, što je precizirano donošenjem "Standardnih operativnih procedura za kontakt osobe imenovane u OS BiH za pitanja rodne ravnopravnosti". Sa imenovanim osobama se, uz podršku NATO Štaba Sarajevo, organiziraju radionice dva puta godišnje, sa ciljem boljeg upoznavanja sa njihovim zadacima i obavezama.

Ministarstvo odbrane BiH ostvaruje redovnu saradnju sa organizacijama kao što su NATO Štab Sarajevo, EUFOR, PSOTC i UNDP, u provedbi zajedničkih projekata i aktivnosti s ciljem unapređenja ravnopravnosti spolova u sektorima odbrane i sigurnosti. U okviru te saradnje organizirane su brojne zajedničke radionice i seminari. Uz podršku NATO Štaba realizirana je nabavka opreme, obuće i veša za pripadnice OS BiH. Oko četiri hiljade pripadnika/ca Ministarstva odbrane BiH i jedinica Oružanih snaga BiH je upoznato sa UNSCR 1325 kroz obuke i terenske posjete. Ministarstvo učestvuje i u realizaciji regionalnog projekta UNDP/SEESAC "Jačanje regionalne saradnje na integraciji rodne perspektive u reformu sektora sigurnosti u zemljama Zapadnog Balkana". U okviru tog projekta značajno je spomenuti učešće u izradi Studije o položaju žena u oružanim snagama zemalja Zapadnog Balkana, te u skladu sa iskazanim potrebama unaprijeđeni su prostorni uvjeti za život i rad žena u kasarni "Zaim Imamović" u Pazariću.

U maju 2013. godine usvojena je PARP ¹ Procjena 2013. godine za Bosnu i Hercegovinu na nivou Sjevernoatlantskog vijeća, u okviru koje je usvojen i novi Partnerski cilj G4590 "Perspektive rodne ravnopravnosti". Ministarstvo odbrane BiH je određeno za nosioca implementacije ovog cilja, te su u skladu s tim već poduzete određene aktivnosti.

3.2.2. Zastupljenost žena u policijskim snagama

Analizirajući zastupljenost žena u agencijama za provođenje zakona na državnom i entitetskom nivou, može se konstatirati da su žene podzastupljene u svim ovim strukturama kao i onima na nižim nivoima policijskog sistema u Bosni i Hercegovini, posebno na mjestima odlučivanja i onima s višim činovima. U strukturi zaposlenih državnih službenika/ca zastupljenost žena je nešto bolja i kreće se oko 40%, ali broj rukovodećih službenica je znatno niži od ovog postotka. U strukturi policijskih službenika/ca ukupan broj žena se kreće oko 13%, dok postotak zastupljenosti žena sa visokim činovima u svim agencijama za provođenje zakona u BiH iznosi oko 0,50%. Analiza pokazuje da se nakon usvajanja Akcionog plana za implementaciju UNSCR 1325, u julu 2010. godine, udvostručio broj žena-policijskih službenica u usporedbi sa posljednjom analizom koju su uradili Agencija za ravnopravnost spolova BiH i Policijska misija Evropske unije (EUPM). Na osnovu tadašnje analize (2010) ² utvrđeni postotak žena u policiji u Bosni i Hercegovini iznosi 6,3%.

Od ukupno 189 zaposlenih u Ministarstvu sigurnosti, 90 je žena ili 47,61%. Ministar, zamjenik ministra i sekretar Ministarstva su muškarci. Od 10 pomoćnika/ca ministara 9 je muškaraca i 1 žena. Od 20 šefova/ica odsjeka, 12 je muškaraca i 8 žena.

U Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, Ministarstva sigurnosti BiH, od ukupno 736 zaposlenih, 173 su žene ili 23,50%, što predstavlja povećanje od oko 9,5% u odnosu na analize iz 2009. godine. Od ukupnog broja zaposlenih 112 je zaposlenika/ca (64 žene ili 57,14%), 78 je državnih službenika/ca (39 žena ili 50%; 3 žene ili 3,85% nalaze se na rukovodećim pozicijama) i 546 policijskih službenika/ca (70 žena ili 12,82%; 6 ili 1,1% žena nalazi se na rukovodećim pozicijama - više inspektorice koje su vođe timova).

U Graničnoj policiji BiH, Ministarstva sigurnosti BiH, od ukupno 2053 policijska službenika/ce, 137 je žena ili je 6,67%, a na rukovodećim pozicijama su 2 žene ili 0,097%. Od ukupno 45 državnih službenika/ca, 23 su žene ili 51,11%, a na rukovodećim pozicijama su 3 žene ili 6,67%. Među 150 zaposlenika/ca, 97 ili 64.67% je pripadnica ženskog spola.

Prema podacima Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, zaključno sa danom 20.12.2013. godine, ukupan broj zaposlenih osoba je 177, od čega je 99 žena (56%) i 78 muškaraca (44%). Od 6 rukovodećih državnih službenika/ca 4 su žene (67%), a 2 muškarca (33%). Od ukupno 55 ostalih državnih službenika/ca 27 (49,10%) je žena i 28 (50,90%) muškaraca. Od ukupno 110 namještenika/ca, 68 je ženskog spola (61,82%) i 42 muškog spola (38,18%).

Od ukupno 773 zaposlenih u Federalnoj upravi policije 137 (17,72%) je žena i 634 (82,27%) muškarca. Dva rukovodeća državna službenika su muškarci. Od 49 ostalih državnih službenika/ca 27 (55,10%) je žena i 22 (44,89%) muškarca. Od ukupno 159 namještenika/ca 66 (41,50%) je žena i 93 (58,49%) muškarca. Od 565 policijskih službenika/ca 44 (7,78%) su žene i 521 (92,21%) muškarac. Nijedna žena nema čin glavne inspektorice, 2 žene imaju čin samostalne inspektorice, 2 žene čin više inspektorice i 10 žena čin inspektorice. Najveći broj žena (22) ima čin starije policajke.

U kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova zaposleno je ukupno 7336 policijskih službenika i službenica. Od tog broja je 469 žena ili 6,39%. Od tog broja najveći je procenat žena sa činom policajka, starija policajka i mlađa inspektorica. Četrnaest žena ima čin inspektorice ili 0,19%, 12 žena čin više inspektorice ili 0,16% i 2 žene čin samostalne inspektorice ili 0,035%. Nijedna žena nema čin glavne inspektorice.

Od ukupnog broja zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, 21,45% je žena, od čega je 5,66% policijskih službenica, i to 2,83% uniformiranih i 2,83% neuniformiranih. Na rukovodećim pozicijama su 82 žene (svih radno-pravnih statusa) ili 1,20%. Na rukovodećim pozicijama su 82 žene (svih statusa) ili 1,20%, dok je 12 policijskih službenica na rukovodećim pozicijama do nivoa komandira policijskih stanica. Dvanaest policijskih službenica ima čin samostalne inspektorice, a 2 čin glavne inspektorice.

Od ukupno 46 zaposlenih u Policiji Brčko Distrikta 27 (58,67%) je žena. Na rukovodećim pozicijama su 2 žene. Od ukupno 256 policijskih službenika/ca,12 žena ili 4,68%. Dvije žene (ili 0,78%) imaju čin inspektorice, a 3 (ili 1,17%) čin mlađih inspektorica.

Ovi podaci pokazuju ne samo nedovoljnu zastupljenost žena na svim pozicijama unutar navedenih institucija, nego upozoravaju na činjenicu da će samo mali broj policijskih službenica u dogledno vrijeme imati uvjete za napredovanje u viši čin. Imajući u vidu da se manji broj žena nalazi na početnim i srednjim pozicijama, odnosno činovima, teško je očekivati za kratko vrijeme realno povećanje broja žena na rukovodećim pozicijama i višim činovima.

Slika 1. Zastupljenost žena po činovima u agencijama za provođenje zakona na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou

Pozitivan primjer je Odluka direktora Granične policije BiH o prijemu kadeta sa 30% pripadnica ženskog spola. Značajno je napomenuti da je jedna žena u Graničnoj policiji unaprijeđena u čin glavne inspektorice, na mjesto rukovoditeljice osnovne organizacione jedinice (načelnica), dok je druga u činu samostalne inspektorice raspoređena na mjesto rukovoditeljice unutrašnje organizacione jedinice (zapovjednica). Činjenica da 5 žena ima čin više inspektorice predstavlja realnu mogućnost za daljnje napredovanje.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Federacije BiH (MUP FBiH) i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) provode aktivnosti koje se odnose na afirmaciju žena na rukovodećim položajima u policijskim strukturama, napredovanje u službi (dodatne edukacije za žene koje su bile na porodiljskom dopustu, uvođenje kvota kad su u pitanju rukovodeća radna mjesta i činovanje, prijem kadeta itd.), evidencije razvrstane po spolu, te usklađivanje zakonskih i podzakonskih akata sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH. Pozitivan primjer predstavlja odluka MUP-a RS da se prilikom prijema kadeta/kinja na Policijsku akademiju vodi računa da 25% kandidata koji prođu selekciju bude ženskog spola. Također, Zakon o državnim službenicima koji se primjenjuje u Republici Srpskoj propisuje da Komisija za izbor kandidata odražava proporcionalnu nacionalnu i spolnu zastupljenost. Primjer ozbiljnog pristupa i kontinuiranog rada na unapređenju ravnopravnosti spolova predstavlja i važeći Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u MUP-u RS, kao i Prijedlog Zakona o policijskim službenicima u Republici Srpskoj, koji promovira ravnopravnost žena i muškaraca u strukturi policijskih službenika.

Također je pozitivan primjer Zakon o unutrašnjim poslovima Tuzlanskog kantona koji uvodi kriterij spolne zastupljenosti u kontekstu imenovanja i razrješenja policijskih komesara putem Komisije koju imenuje Skupština Tuzlanskog kantona, a u kojoj trebaju biti podjednako zastupljena oba spola. Isto tako je za članstvo u Komisiji za pritužbe protiv policijskih službenika/ca, osim etničke zastupljenosti uveden kriterij podjednake zastupljenosti spolova, što se preporučuje i pri selekciji policijskih službenika/ca.

3.3. Mirovne misije

Upućivanje policijskih službenika/ca u operacije podrške miru je utvrđeno Zakonom o učešću pripadnika oružanih snaga Bosne i Hercegovine, policijskih službenika, državnih službenika i ostalih zaposlenika u operacijama podrške miru i drugim aktivnostima u inozemstvu ("Službeni glasnik BiH", br. 14/2005), te Pravilnikom o postupku upućivanja pripadnika policijskih službi u Bosni i Hercegovini u operacije podrške miru i druge aktivnosti u inozemstvu, izboru i obuci, pravima, obavezama i odgovornostima, postupanju pripadnika policijskih službi tokom trajanja operacije podrške miru, o pravima, obavezama i odgovornostima zapovjednika kontigenta ("Službeni glasnik BiH", br. 93/2006) koji je donio ministar sigurnosti BiH. U ovom Pravilniku je članom 7. stav (b) tačke II. "Izbor pripadnika policijskih službi u BiH radi učešća u mirovnim operacijma" utvrđeno sljedeće: "Na osnovu dostavljenih prijedloga Ministarstvo sačinjava listu kandidata koji ispunjavaju uvjete za učešće u mirovnoj operaciji, uvažavajući stručnost i iskustvo, nacionalnu, regionalnu, spolnu zastupljenost kao i zastupljenost institucija, odnosno policijskih službi ili agencija."

U Bosni i Hercegovini su pokrenute brojne inicijative i realizirane aktivnosti s ciljem promocije učešća žena u mirovnim misijama, te uvođenja tema o ravnopravnosti spolova u obuke za policijske službenike i službenice prije upućivanja u mirovne misije, kao i afirmativne mjere u cilju povećanja broja žena u mirovnim misijama.

U saradnji Ministarstva sigurnosti sa Centrom za obuku za operacije podrške miru (PSOTC) Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine ³, osmišljena je petodnevna obuka "Rodna pitanja u operacijama podrške miru". Ova obuka je upućena NATO-u i UN-u radi dobivanja akreditacije. Obuka je postala sastavni dio programa obuka u PSOTC-u za srednji rukovodni kadar ministarstava odbrane, sigurnosti, unutrašnjih poslova, Oružanih snaga BiH, policijskih agencija, kao i pripadnika/ca vojske i policije koji će se upućivati u operacije podrške miru. Bosna i Hercegovina je jedina država u regiji koja provodi ovakvu obuku, tako da će se u PSOTC-u u budućnosti obučavati pripadnici/e vojnih i policijskih snaga iz zemalja regije kao i članica NATO-a i EU-a. Ministarstvo sigurnosti je iniciralo pripremu i izvedbu dvosedmične predmisione obuke u saradnji sa PSOTC-om, za policijske službenike i službenice u BiH koji se upućuju i u mirovne misije. Ova obuka je prošla postupak akreditacije od strane nadležnih organa Ujedinjenih naroda i izvode je instruktori agencija za provođenje zakona u BiH, Ministarstva sigurnosti BiH i PSOTC-a.

S ciljem afirmiranja učešća žena u mirovnim misijama Ministarstvo sigurnosti je koristilo afirmativne mjere smanjivši broj potrebnih godina radnog iskustva, kao jednog od glavnih kriterija za prijavu za učešće u postupku izbora za upućivanje u mirovne misije, sa 8 na 5 godina za žene. Ova afirmativna mjera uvedena je zbog toga što u agencijama za provedbu zakona u BiH nije bilo žena koje su imale osam godina neprekidnog radnog iskustva u policiji. To bi za posljedicu imalo i obustavljanje upućivanja muškaraca u mirovne misije, budući da Ujedinjeni narodi od država članica traže i očekuju da daju prednost ženama pri finalnoj selekciji za raspoređivanje u konkretnu misiju.

Ministarstvo odbrane BiH radi na unapređenju baze podataka o zainteresiranosti i učešću žena u mirovnim misijama. Zadužen je Ured za odnose sa javnošću Ministarstva odbrane BiH da u saradnji sa Sektorom za upravljanje personalom organizira promocije vojnog poziva i aktivnosti koje su provodile pripadnice mirovnih misija u okviru mandata mirovnih misija. Na svim nivoima Oružanih snaga u BiH organizirane su edukacije i informiranja o značaju učešća žena u vojnim snagama i misijama podrške miru.

Mandat UN policije se ogleda kroz pružanje podrške implementaciji mirovnih sporazuma, podrške vladama u provođenju sigurnosnih reformi, zaštiti civila (posebno najugroženijih skupina stanovništva: raseljene osobe, povratnici, žene i djeca), pružanje i organiziranje raznih obuka za lokalne policijske službenike/ce, kao i sprečavanje ponovne borbe, održavanje javnog reda i mira. Policijske službenice iz BiH učestvuju u mirovnim misijama UN-a od 2000. godine. Pripadnice OS BiH učestvovale su u misijama podrške miru u Etiopiji, Eritreji i Iraku. Prva rotacija Pješadijske jedinice Oružanih snaga BiH u Afganistanu, u svom sastavu, također je imala ženu. Žene su prisutne u mirovnim operacijama u najzahtjevnijim zadacima, kao vojne posmatračice, deminerke i pješadinke.

- Učešće žena u mirovnim misijama u periodu 2000.-2013. godine

U periodu 2000.-2013. godine, u mirovnim misijama učestvovalo je ukupno 201+1+1+1 policijskih službenika/ca i to u mirovnim misijama u Liberiji, Sudanu - Južnom Sudanu, Cipru, Istočnom Timoru i Haitiju plus 1 poluprofesionalna pozicija u Libiji, 1 profesionalna u Južnom Sudanu i bila je 1 poluprofesionalna na Cipru. Od tog broja je 31+1 žena, što iznosi 14,90 %, odnosno 15,38%.



Tabela 5. Učešće žena u mirovnim misijama u periodu 2000.-2013. godine

- Trenutno stanje zastupljenosti pripadnica ženskog spola u mirovnim misijama

Prema izvještaju Ministarstva sigurnosti, trenutno je u mirovnim misijama UN-a raspoređeno 52+1+1 (Južni Sudan i Libija) policijskih službenika/ca. Od redovno raspoređena 52 policijska službenika/ce, 12 je žena, što iznosi 23,07 %. Ukoliko u trenutno raspoređene policijske službenike/ce ubrojimo i profesionalne i poluprofesionalne policijske službenike/ce, ukupan broj raspoređenih bi iznosio 54, od čega je 13 žena, odnosno 24,04 %.



Tabela 6. Trenutno stanje zastupljenosti pripadnica ženskog spola u mirovnim misijama

Ovi podaci ⁴ pokazuju trend povećanja zainteresiranosti i mogućnosti učešća žena u mirovnim misijama. Žene su imenovane na pozicije zapovjednica i zamjenica zapovjednika bh. kontigenta u mirovnim misijama, kao i na druge rukovodeće dužnosti. Trenutni postotak prikazan u gornjoj tabeli veći je od prosječnog prosjeka država članica NATO saveza i Evropske unije. Ovakav uspjeh ne bi bio moguć bez razumijevanja i podrške svih agencija za provođenje zakona u BiH koji u početnoj fazi daju saglasnost za kandidiranje svojih policijskih službenika/ca u postupak njihovog odabira prije upućivanja u mirovnu misiju.

3.4. Trgovina osobama

U Zaključnim zapažanjima i preporukama koje je Bosna i Hercegovina dobila nakon odbrane Četvrtog i petog CEDAW izvještaja za Bosnu i Hercegovinu, UN CEDAW Komitet je konstatirao napredak u usvajanju propisa i politika za zaštitu žrtava i svjedoka uključujući i razvoj nove Strategije za borbu protiv trgovine osobama. Međutim, Komitet je izrazio zabrinutost zbog pomanjkanja djelotvornih procedura identifikacije žrtava, te pravovremenog procesuiranja i kažnjavanja trgovaca osobama, naročito kada se radi o ženama i djevojčicama iz romskih zajednica i interno raseljenim ženama koje su sve više pogođene ovim problemom. Zbog toga je Komitet naglasio važnost osiguranja djelotvorne primjene novog zakonskog okvira, te jačanja mehanizama koji imaju za cilj ranu identifikaciju i upućivanje žrtava trgovine osobama.

Radna grupa koja se sastoji od tužilaca/teljki iz svih tužilaštava u Bosni i Hercegovini sačinila je prijedlog mogućeg rješenja izmjena i dopuna krivičnih zakona koje bi dovele krivično zakonodavstvo u ovoj oblasti u međusobni sklad i u sklad sa međunarodnim standardima, posebno Protokolom Ujedinjenih naroda o sprečavanju i kažnjavanju trgovine ljudima, Konvencijom Vijeća Evrope o akciji protiv trgovine ljudima, kao i Direktivom Evropske unije o borbi protiv trgovine ljudima. Cjelokupna aktivnost vođena je u saradnji sa OSCE misijom u BiH. Tekst prijedloga izmjena i dopuna navedenih zakona je usaglašen, te poslat na usvajanje državnom i entitetskim parlamentima, kao i Pravosudnoj komisiji Brčko Distrikta BiH. Već su usvojene izmjene i dopune Krivičnog zakona Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", br. 67/13) i Krivičnog zakona Brčko Distrikta BiH ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", br. 9/13).

Podatke o potencijalnim žrtvama trgovine osobama (navođenja na prostituciju i/ili seksualnog iskorištavanja, trgovine osobama u svrhu prosjačenja, prodaje u svrhu sklapanja braka) prikupljaju tužilaštva, službe za provođenje zakona, centri za socijalni rad, te nevladine organizacije. Tabela ispod pokazuje podatke prikupljene u periodu 2009.-2012. godine.



Tabela 7. Podaci o broju potencijalnih žrtava trgovine osoba

Od ukupno 39 žrtava 20 je seksualnog iskorištavanja, 3 navođenja na prostituciju, 13 prisilnog rada - prosjačenja i 3 prodaje radi prisilnog sklapanja braka. Od ukupnog broja potencijalnih žrtava trgovine osobama stranih državljana je bilo 11 (2009.), 4 (2010.) i 8 (2011.) ili ukupno 23 osobe. Zemlje porijekla ovih žrtava su: Srbija, Hrvatska, Moldavija, Rumunija, Njemačka, Sjedinjene Američke Države i Kosovo, te Bugarska.

U 2012. godini, od 39 žrtava trgovine osobama 12 je stranih državljanki. Dvije strane državljanke su asistirane u sigurnoj kući na prostoru BiH, dok je 10 stranih državljanki, sve iz Srbije, identificirano kao potencijalne žrtve i trenutno je u toku daljnja procedura koju poduzima Državna agencija za istrage i zaštitu BiH a po nalogu Tužilaštva BiH. Zemlje porijekla 2 strane žrtve su: Njemačka i Bugarska. Preostalih 27 žrtava trgovine osobama su državljani/ke BiH.

Tokom 2012. godine u sigurnim kućama/skloništima je asistirano 13 potencijalnih žrtava trgovine osobama, dok 26 potencijalnih žrtava nije asistirano u skloništima. Od navedenih 26 potencijalnih žrtava, 10 žrtava ne boravi na području BiH, 10 žrtava je asistirano od Centra za socijalni rad, odnosno nevladine organizacije koja rukovodi dnevnim centrom za djecu koja rade na ulici, dok preostalih 6 nije prihvatilo asistenciju.

U 2012. godini realizirana su tri povratka žrtava trgovine osobama, državljana Bosne i Hercegovine, i to dva povratka ženskih osoba (1 punoljetna i 1 maloljetna) iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu i jedan povratak (1 punoljetna) iz Makedonije. Tokom 2012. godine odobren je privremeni boravak iz humanitarnih razloga za dvije (2) žrtve trgovine osobama - strance u Bosni i Hercegovini.

Podaci o krivičnom gonjenju za djela trgovine osobama i krivična djela koja se vežu za trgovinu osobama prikupljaju se od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine i Udarne grupe za borbu protiv trgovine ljudima.Tabela ispod ukazuje na podatke o krivičnom gonjenju prikupljene u periodu 2009.-2012. godine.



Tabela 8. Podaci o broju provedenih postupaka u predmetima trgovine osoba

Obezbjeđenje odgovarajućih usluga žrtvama trgovine osobama, kao što su skloništa, većinom vode nevladine organizacije koje se oslanjaju na vanjsko finansiranje. Ministarstvo sigurnosti BiH ima potpisan protokol s dvjema nevladinim organizacijama, koje pružaju pomoć i smještaj stranim žrtvama trgovine osobama, dok Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH ima potpisan protokol s 3 nevladine organizacije koje pružaju pomoć i smještaj za domaće žrtve trgovine osobama.

Slijedeći sveobuhvatan pristup u rješavanju problematike trgovine osobama radna grupa, koju su činili predstavnici/e Ministarstva sigurnosti BiH i svih relevantnih institucija, izradila je novu Strategiju i Akcioni plan suprotstavljanja trgovini osobama u Bosni i Hercegovini (2013-2015), koju je usvojilo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine u martu 2013. godine. Strategija sadrži 5 strateških ciljeva:

A. PODRŠKA - Organizirati održiv sistem podrške u tretiranju problematike trgovine osobama u Bosni i Hercegovini;

B. PREVENCIJA - Inicirati preventivno djelovanje kao poželjan i održiv proces;

C. PROCESUIRANJE - Unaprijediti sistem otkrivanja, razjašnjavanja, dokazivanja i krivičnog gonjenja;

D. PROAKTIVNA ZAŠTITA - Osigurati održive programe i procedure za zaštitu žrtava svih oblika trgovine osobama;

E. PARTNERSTVO - Poboljšati međuinstitucionalnu saradnju na svim nivoima vlasti

3.5. Žene koje su preživjele seksualno nasilje tokom i nakon rata

Oblast zaštite i podrške svjedocima/žrtvama zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini je uređena zakonima na državnom i entitetskom nivou. Na nivou BiH pravni okvir kojim se uređuje zaštita svjedoka čine: krivični zakoni u BiH, zakoni o krivičnom postupku u BiH, Zakon o programu zaštite svjedoka u BiH, Zakon o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku RS i Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka FBiH.

U Krivičnom zakonu BiH, koji se primjenjuje u procesuiranju ratnih zločina pred Sudom BiH, dva člana spominju silovanje kao način izvršenja krivičnog djela: član 172. Zločin protiv čovječnosti i član 172. Ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Iako definicije u Krivičnom zakonu BiH još uvijek nisu izmijenjene u skladu sa preporukama Komiteta protiv torture, Sud BiH u svojoj jurisprudenciji je definiciju elementa sile ili prijetnje silom proširio. U prvom predmetu koji se ticao seksualnog nasilja, SUD BiH je definirao silovanje i seksualne zločine na način da je pojmovima "sile ili prijetnje silom" dodao i kao mogući element izvršenja "prisilu" i element "bez pristanka žrtve". Bitno je, međutim, naglasiti da se ovo tumačenje odnosi samo na praksu Suda BiH, dok ne postoje podaci o postupanju nadležnih sudova entiteta u BiH i Brčko Distrikta BiH.

Državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008. godine sadrži preporuke za jačanje podrške svjedocima u postupcima koji se vode pred okružnim i kantonalnim sudovima i tužilaštvima. Strategijom su predviđene mjere za unapređenje zaštite i podrške svjedocima, kao i projekcija i dugoročni finansijski okvir za realizaciju mjera zaštite svjedoka.

Podaci o broju procesuiranih predmeta ratnih zločina seksualnog nasilja nad ženama ne obrađuju se statistički odvojeno od drugih predmeta ratnih zločina. Zbirne podatke o broju procesuiranih predmeta ratnih zločina seksualnog nasilja nad ženama je teško dobiti budući da su ovi zločini uglavnom izvršeni u sticaju sa drugim djelima ratnih zločina. Prema dostupnim informacijama pribavljenim analizom presuda sa stranice Suda BiH u periodu do kraja 2011. godine, pravosnažno je presuđeno ukupno 75 predmeta ratnih zločina, od čega je 29 pravnosnažnih presuda za ratne zločine koji uključuju djela seksualnog nasilja nad ženama ili 38,6 % predmeta. Međutim, i dalje predstavlja problem nedostatak podataka o broju predmeta seksualnog nasilja nad ženama, koji se vode na nižim nivoima vlasti.

U Zaključnim zapažanjima i preporukama nakon podnošenja Četvrtog i petog CEDAW izvještaja za Bosnu i Hercegovinu, UN CEDAW Komitet je prepoznao napore koji su učinjeni da bi se unaprijedio položaj žena koje su preživjele seksualno nasilje tokom rata u BiH, ali i spor tempo procesuiranja ovih slučajeva, te nisku stopu osuđujućih presuda za počinioce seksualnog nasilja. To dovodi do široko rasprostranjene nekažnjivosti, uprkos provođenju državne Strategije za procesuiranje ratnih zločina iz 2008. g. Također, konstatirana su kašnjenja u usvajanju mjera koje odgovaraju na potrebe žena, žrtava ratnih sukoba, uključujući neadekvatan pristup žena mjerama odštete, podrške i rehabilitacije za nasilje pretrpljeno tokom rata.

Institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova su koordinirali saradnju različitih nevladinih organizacija i udruženja, timova i centara na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini kako bi se na jedinstven način rješavali problemi žrtava rata u BiH. Iz sredstava FIGAP programa finansiran je projekat Udruženja "Žena-žrtva rata" koji ima za cilj utvrđivanje zdravstvenih potreba žena žrtava rata, koji je proveden u toku 2011. i 2012. godine, dok je u 2013. godini realiziran projekat koji se odnosi na edukaciju za komunikacijske vještine i psihološko osnaživanje seksualno zlostavljanih u ratu, sa ciljem socijalnog funkcioniranja u zajednici.

Udruženje "Medica" Zenica je u periodu 2011.-2013. god. realiziralo projekat "Modeli podrške za žrtve/svjedoke ratnih zločina kroz jačanje kapaciteta i saradnje nevladinih organizacija i institucija" koji je podržan od UN WOMEN, Medice mondiale i Norveške ambasade u Sarajevu. U okviru projekta uspostavljene su prve institucionalne mreže za podršku žrtvama/svjedocima u predmetima ratnih zločina, seksualnog nasilja i drugih krivičnih djela na području Zeničko-dobojskog kantona, Srednjobosanskog kantona i Unsko-sanskog kantona. Potpisani su protokoli o međusobnoj saradnji nadležnih ministarstava, općina, institucija, ustanova i nevladinih organizacija u pružanju podrške žrtvama i žrtvama/svjedocima. Uspostavljena su odjeljenja za podršku svjedocima pri Kantonalnom sudu i Tužilaštvu u Sarajevu, Okružnom sudu i Tužilaštvu u Banjoj Luci, te Okružnom sudu i Tužilaštvu u Istočnom Sarajevu. Ne postoje podaci da li postoji i kako se vrši podrška svjedocima i žrtvama u drugim sudovima u BiH.

Međutim, kako je konstatirao i CEDAW Komitet, sve ove inicijative nisu dovoljne za unapređenje statusa i položaja svih žena žrtava ratnih zločina i seksualnog nasilja u BiH, te preporučuje da se "Ubrza usvajanje nacrta zakona i programa, koji su na čekanju, planiranih da obezbijede djelotvoran pristup pravdi za sve žene žrtve seksualnog nasilja tokom rata, uključujući odgovarajuća obeštećenja, kao što su Nacrt Zakona o pravima žrtava torture i civilnim žrtvama rata, Program za žrtve seksualnog nasilja u sukobu i torture (2013-2016) i Nacrt Strategije tranzicijske pravde (2012.-2016), čiji je cilj unapređenje pristupa pravdi".

4. Naučene lekcije u periodu implementacije Akcionog plana UNSCR 1325 u BiH (2010.-2013. godine)

Akcioni plan za implementaciju UN Rezolucije 1325 u Bosni i Hercegovini, usvojen 2010. godine, prvi je akcioni plan te vrste u jugoistočnoj Evropi i jedan od prvih donesenih u postkonfliktnim zemljama. Akcioni plan se sastoji od niza politika kreiranih tako da povećaju doprinos žena u održavanju mira u postkonfliktnoj Bosni i Hercegovini. Važno je naglasiti da je Agencija za ravnopravnost spolova BiH rukovodila izradom ovog Akcionog plana uključujući konsultacije sa relevantnim institucijama na različitim nivoima vlasti u BiH, kao i sa organizacijama civilnog društva. Koordinacioni odbor koji broji 20 članova/ica, uspostavljen je 2011. godine s ciljem monitoringa provedbe i ostvarivanja ciljeva AP-a.

Nezavisna procjena implementacije Akcionog plana, provedena u julu 2013. godine, zaključila je kako je ovaj plan model dobre prakse za kreiranje i provedbu javne politike. Po tome je Bosna i Hercegovina prepoznata i na međunarodnom nivou. Naprimjer, u 2012. godini Ministarstvo sigurnosti BiH nominirano je od nevladine organizacije "Žene ženama" i primilo je prvu nagradu Ujedinjenih naroda za promoviranje ravnopravnosti spolova u vladinim strukturama.

Akcioni plan je bio uspješan iz više razloga. Prvo, kreiran je na način da povezuje ciljeve i aktivnosti plana sa postojećim mandatima relevantnih institucija zaduženih za sigurnosnu politiku. Iskorištena je stručnost osoblja koje je imalo iskustva u ovoj oblasti, promovirajući međuinstitucionalnu saradnju. Drugo, Agencija za ravnopravnost spolova BiH igrala je ključnu ulogu i pružala stručnu i tehničku podršku institucijama u provedbi Akcionog plana, posebno Ministarstvu odbrane BiH i Ministarstvu sigurnosti BiH. Kreiranjem i distribucijom edukativnih materijala i provođenjem obuka, Agencija za ravnopravnost spolova BiH je podizala svijest o tome zašto je rodna perspektiva bitna za mir i sigurnost, nastojeći da na praktičan način približi ove teme i omogući praktičan pristup provođenju Akcionog plana. Kroz ove edukativne aktivnosti UN Rezolucija 1325 i Akcioni plan za BiH su predstavljeni kao strategije koje su povezane sa širim državnim ciljevima. Ova taktika je utjecala na povećanje lokalnog vlasništva i stvaranje veće podrške za provedbu Akcionog plana među ključnim nosiocima odgovornosti. Koordinacioni odbor je bio još jedna ključna komponenta uspjeha Akcionog plana. U periodu 2010.-2013. godine Odbor se redovno sastajao, a većina članova i članica je bila uključena u izradu Akcionog plana. Oni su pokazali supstantivno razumijevanje ove strategije i stvarnu opredijeljenost za njenu provedbu.

Konačno, nosioci odgovornosti dosljedno su koristili Akcioni plan kao platformu za ostvarivanje rezultata i značajnog učinka na pitanja uključivanja žena u postizanju i očuvanju mira i sigurnosti. Ministarstvo odbrane BiH koristilo je Akcioni plan pri planiranju edukativnih i promotivnih aktivnosti kao što su radionice, prezentacije, sastanci i medijska promocija. U posljednje tri godine educirano je više od 4,000 pripadnika/ca Ministarstva odbrane i Oružanih snaga BiH. Ova sveobuhvatna inicijativa rezultirala je povećanjem interesa mladih žena iz ruralnih sredina za učešće u oružanim snagama.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske registriralo je Udruženje "Mreža žena MUP RS-RS WPON", čime je postalo prvo ministarstvo u regionu koje je registriralo ovakvo udruženje, a u okviru inicijative SEPCA (Asocijacije šefova policija Jugoistočne Evrope) da se osnuje Mreža žena policajaca Jugoistočne Evrope. Također, Ministarstvo unutrašnjih poslova FBiH pokrenulo je slično umrežavanje - Mrežu žena policajaca koja uključuje predstavnice policijskih agencija u BiH, uključujći i SIPA-u, Graničnu policiju i kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova. Ove mreže organiziraju žene u policijskim snagama i osiguravaju platformu za osnaživanje i uzajamnu podršku. One provode projekte i aktivnosti usmjerene na promoviranje i primjenu načela rodne ravnopravnosti, pri prijemu žena u policiju, kao i na pitanja obrazovanja, obuka, razvoja karijere i promocije rezultata pripadnica mreža.

Nekoliko nevladinih organizacija u saradnji sa Agencijom za ravnopravnost spolova BiH, uz finansijsku podršku UN Women u BiH i FIGAP programa, implementiralo je specifične projekte lokalizacije Akcionog plana kroz primjenu koncepta "ljudske (humane) sigurnosti". Ove inicijative, kroz koje se identificiraju lokalni prioriteti i prepreke u ostvarivanju sigurnosti žena u lokalnim zajednicama, predstavljaju inovativan primjer, na globalnom nivou, kako se poruka UN Rezolucije 1325 spušta na lokalni nivo vlasti u BiH.

Međutim, identificirane su i određene smetnje za postizanje maksimalnog učinka Akcionog plana, a kako slijedi:

- I pored navedenih pozitivnih primjera, cjelokupan proces harmonizacije propisa, pravila i procedura u sektoru odbrane i sigurnosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH je nedosljedan i neujednačen.

- Uočena je i potreba za efikasnijim sistemom monitoringa i evaluacije. Akcioni plan sadržavao je previše pokazatelja koje je bilo teško pratiti i nadzirati. To je rezultiralo nedostatkom jedinstvenog sistema izvještavanja u vladinim institucijama. Skoro svi navedeni indikatori su kvantitativne prirode, što onemogućuje praćenje progresa u ostvarivanju srednjoročnih ili dugoročnih ciljeva, te kvalitativnih institucionalnih i uopće društvenih promjena.

- Veliku prepreku predstavljao je i nedostatak sredstava za efikasnu implementaciju Akcionog plana. Ciljevi i aktivnosti iz Akcionog plana nisu adekvatno prioritetizirani unutar institucionalnih strategija ili planova rada, što je rezultiralo nedostatkom sredstava za njegovu provedbu.

Pri izradi novog Akcionog plana za naredni trogodišnji period potrebno je uzeti u obzir iskustva i naučene lekcije kroz realizaciju prethodnog Plana. Novi Akcioni plan će postići najbolje rezultate ukoliko se nadograđuje na uspjehe prethodnog Plana, istovremeno rješavajući gore navedene izazove, što povećava izglede za njegov stvarni učinak na unapređenje sigurnosti u Bosni i Hercegovini.

5. Struktura Akcionog plana UNSCR 1325 u BiH (2014.-2017. g.)

U skladu sa preporukama nezavisne evaluacije provedbe prethodnog Akcionog plana, uspostavljena je struktura novog Akcionog plana za period 2014.-2017. godine. Prethodni plan je sadržavao 8 ciljeva. U cilju što efikasnije implementacije novog Akcionog plana, ovi ciljevi grupisani su unutar tri osnovne kategorije u skladu sa UN Rezolucijom 1325: ravnopravno učešće, prevencija i zaštita. To je omogućilo jasnije definiranje strateških i srednjoročnih ciljeva, očekivanih rezultata, te formuliranje konkretnih, rezultatski usmjerenih aktivnosti. Na ovaj način je pojednostavljen sistem uspostave indikatora za praćenje Akcionog plana, kao i sistem prikupljanja podataka potrebnih za izradu godišnjih izvještaja o provedbi Plana.

U novoj strukturi se zaštita i prevencija obezbjeđuju kroz strateški cilj 2: Povećan stepen humane sigurnosti. Na ovaj način se u Akcioni plan uvodi jedan novi koncept koji počiva na činjenici da sigurnost ne znači samo zaštitu države ili institucije, već i indvidua ili grupa od straha i prijetnji sa kojima se svakodnevno suočavaju. Pristup humane sigurnosti je otvorio put ka uvođenju principa ravnopravnosti spolova u sektor sigurnosti, jer je omogućio da se na kvalitativno drugačiji način razmatra sigurnost na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, a posebno u lokalnim zajednicama, te da se ponude nova rješenja koja bi stepen sigurnosti građana i građanki podigla na viši nivo.

Također, nova struktura zadržava sve ciljeve iz prethodnog Akcionog plana, s tom razlikom što su prioritetne oblasti sadržane u strateškim ciljevima 1 i 2, dok treći strateški cilj ("horizontalni cilj") sadrži transferzalne ("cross-cutting") oblasti koje su podjednako važne za ostvarivanje prva dva strateška cilja. To se odnosi na unapređenje mehanizama koordinacije, instrumenata za provođenje Akcionog plana, te saradnje sa drugim akterima (lokalne vlasti, NVO, međunarodne organizacije). Slika 2., koja slijedi, ilustrira strukturu novog Akcionog plana.



Slika 2. Struktura novog Akcionog plana

6. Monitoring i evaluacija

Osnovni mehanizam praćenja provedbe Akcionog plana za implementaciju UNSCR 1325 u Bosni i Hercegovini je Koordinacioni odbor, koji se sastoji od članova i članica iz institucija sektora sigurnosti i jedne članice koja predstavlja nevladin sektor u BiH. Koordinacioni odbor se imenuje na period trajanja Akcionog plana.

U skladu sa Poslovnikom o radu, Koordinacioni odbor je, između ostalog, zadužen da:

a) razmatra i usvaja godišnje operativne planove za implementaciju Akcionog plana;

b) koordinira implementaciju aktivnosti Akcionog plana u nadležnim institucijama, međunarodnim organizacijama i nevladinim organizacijama;

c) razmatra i predlaže Vijeću ministara Bosne i Hercegovine na usvajanje godišnje izvještaje o implementaciji Akcionog plana;

d) prati i druge aktivnosti koje su usmjerene na provođenje UNSCR 1325 u BiH.

Djelovanje Koordinacionog odbora za praćenje Akcionog plana za implementaciju UNSCR 1325 u BiH prepoznato je i u BiH i u regiji kao primjer izuzetno dobre prakse djelovanja, zainteresiranosti i saradnje nadležnih institucija u provedbi strateških dokumenata.

Tokom nezavisne procjene provedbe prethodnog Plana uočena je potreba za efikasnijim sistemom monitoringa i evaluacije. Akcioni plan je sadržavao previše indikatora koje je bilo teško pratiti i nadzirati. To je rezultiralo nedostatkom jedinstvenog sistema izvještavanja u nadležnim institucijama. Skoro svi indikatori su bili kvantitativne prirode, što onemogućuje praćenje progresa u ostvarivanju strateških i srednjoročnih ciljeva, te kvalitativnih institucionalnih i uopće društvenih promjena u postizanju ravnopravnosti spolova u oblastima odbrane i sigurnosti.

U skladu s tim predloženo je da Akcioni plan za implementaciju UNSCR 1325 u BiH (2014.-2017. god.) sadrži plan monitoringa i evaluacije kao zaseban dokument koji će biti izrađen nakon usvajanja Akcionog plana. Plan monitoringa i evaluacije će biti sveobuhvatna strategija za definiranje indikatora i početnih odrednica (baseline), prikupljanje podataka i izvještavanje, te definiranje rokova i odgovornih aktera. To će omogućiti osnov za nezavisnu srednjoročnu i završnu procjenu napretka u provedbi Akcionog plana.

Za implementaciju Plana monitoringa i evaluacije, uspostavit će se jednostavan i efikasan sistem monitoringa i evalucije koji se nadovezuje na već postojeće mehanizme. Sistem će definirati:

- metode i protokole za prikupljanje podataka;

- strukturu vođenja i ažuriranja podataka (uključujući informacije o tome ko prikuplja podatke, ko posjeduje podatke, te o izvoru podataka);

- odgovarajuće mehanizme izvještavanja (uključujući forme i obrasce izvještavanja, dinamiku izvještavanja, te druge oblike komuniciranja sa akterima o implementaciji Akcionog plana).

Cilj je da ovaj sistem monitoringa i evaluacije ojača institucionalne kapacitete za praćenje napretka i učinka Akcionog plana, a u skladu sa planom monitoringa i evaluacije. To bi doprinijelo većem utjecaju Akcionog plana, uz mogućnost da korisnici prikupljaju i koriste podatke i dokaze, održavaju i unaprijede kvalitet aktivnosti iz Akcionog plana, te adekvatno upravljaju i prevazilaze izazove tokom implementacije.

7. Rječnik pojmova

- Rod/Gender

Odnosi se na društvene razlike između muškaraca i žena. Rod/gender identificira društveno, kulturalno, politički i ekonomski određene odnose između žena i muškaraca. Rodni odnosi variraju od mjesta do mjesta, kao i u vremenu; oni se mijenjaju u odnosu na promjenjive okolnosti. Spol, s druge strane, identificira biološke razlike između žena i muškaraca, koje ostaju konstantne.

- Rodno budžetiranje

Primjena rodne perspektive na finansijske planove i budžetske procese, uzimajući u obzir potrebe i prioritete (različitih grupa) žena i muškaraca, pri čemu se imaju na umu različite uloge koje oni imaju u porodici, na radnom mjestu i u društvu. Za Vijeće Evrope, rodno budžetiranje predstavlja primjenu "gender mainstreaminga" u budžetskom procesu. To znači rodno zasnovanu procjenu budžeta, ugrađivanje rodne perspektive na sve nivoe budžetskog procesa i restruktuiranje prihoda i rashoda s ciljem promoviranja rodne ravnopravnosti.

- Gender mainstreaming

Proces procjene utjecaja koji na žene i muškarce imaju sve planirane aktivnosti, uključujući zakonski okvir, politike i programe, u svim oblastima društvenog djelovanja i na svim nivoima. Gender mainstreaming je strategija pomoću koje se pitanja i iskustva žena i muškaraca pretvaraju u integralni dio izrade, provođenja, praćenja i ocjene politika i programa u svim političkim, ekonomskim i društvenim sferama. To se radi na način koji osigurava da žene i muškarci jednako profitiraju, a da se ne podržava neravnopravnost. Konačni cilj mainstreaminga je postizanje rodne ravnopravnosti (definicija Ekonomskog i socijalnog vijeća Ujedinjenih naroda - ECOSOC, juli 1997. godine). Za Vijeće Evrope gender mainstreaming je "(re)organizacija, unapređenje, razvoj i evaluacija procesa politika, tako da perspektiva rodne ravnopravnosti bude ugrađena u sve politike, na svim nivoima i u svim fazama, od strane aktera koji su uključeni u kreiranje politika".

- Diskriminacija na osnovu spola

Diskriminacija na osnovu spola je svako stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe ili grupe osoba zasnovano na spolu, zbog kojeg se osobama ili grupi osoba otežava ili negira priznavanje, uživanje ili ostvarivanje ljudskih prava ili sloboda.

- Humana (ljudska) sigurnost

U posljednjih nekoliko decenija smanjena je pojava međudržavnih sukoba, dok se povećao broj pobuna, terorizma i sukoba unutar državnih granica. Promjene u prirodi sukoba traže i promjene u odgovorima na njih. Humana sigurnost je pogled na sigurnost države s osvrtom na pojedince. Naglašava važnost svakodnevne sigurnosti ljudi uz pomoć poboljšanja javnih službi i programa za smanjenje siromaštva. UN je 1994. godine uveo koncept humane sigurnosti, čije su osnovne komponente "sloboda od straha i sloboda od oskudice". Stoga su ključna pitanja povezana s humanom sigurnošću lična (fizička) sigurnost, ekonomija, zdravstvo, životna sredina i sigurnost zajednice. Unutrašnje osnaživanje poboljšava nacionalnu, regionalnu i globalnu stabilnost, što u konačnici dovodi do smanjenja učestalosti sukoba. ⁵

- Izgradnja kapaciteta

Ciljani trening za poboljšanje znanja i vještina nosilaca odgovornosti za efikasnu provedbu strategija, politika, programa i projekata.

- Učinak

Dugoročni učinak (pozitivan ili negativan, namjeran ili slučajan) određene strategije, politike, programa ili projekta na nosioce odgovornosti, kao i na trenutne društvene prilike. ⁶

- Pokazatelji/indikatori (kvantitativni i kvalitativni)

Kvantitativne ili kvalitativne varijable koje omogućuju jednostavno i pouzdano mjerenje dostignuća i promjena povezanih sa određenom intervencijom, kao i pomoć u procjeni djelovanja organizacije/institucije u odnosu na postavljeni cilj. ⁷

- Srednjoročni rezultat

Vjerovatni ili postignuti učinci programa, politika ili projekta u sredini provedbe.

- Plan monitoringa i evaluacije

Strategija za prikupljanje podataka koja osigurava potrebne informacije za efikasan sistem monitoringa i evulacije. Plan dokumentira osnovne/početne podatke, projicirane ciljeve, izvore podataka, alate za prikupljanje podataka, te kvantitativne i/ili kvalitativne pokazatelje/indikatore za procjenu napretka u provedbi određene strategije, politike, programa, projekta ili aktivnosti. Plan, također, jasno određuje rokove, nosioce odgovornosti, te način izvještavanja.

- Sistem monitoringa i evaluacije

Metode za prikupljanje podataka, definiranje potrebnih ljudskih resursa, mehanizmi izvještavanja i evaluacije, te tehnologija koja promptno osigurava informacije onima koji provode strategiju, politiku, program ili projekat. Svrha ovih informacija je bolje informiranje ključnih nosilaca odgovornosti kako bi se postigli svi zadani ciljevi. ⁸

- Rezultat

Vjerovatni ili postignuti krajnji učinak proizvoda, robe ili usluge kao posljedice određene intervencije. ⁹

8. Ciljevi i aktivnosti Akcionog plana za implementaciju UNSCR 1325 u BiH za period 2014.-2017. godine

Decembar 2013. godine

¹ PARP-Proces planiranja i revizije - jedan od mehanizama interaktive saradnje sa NATO

² Izvještaj “Žene u policiji”, Stanje u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, lipanj/juni 2010.

³ PSOTC je s početkom 2013. godine ušao u sastav Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine. Do tada je funkcionirao kao međunarodni centar.

⁴ Statistika Ministarstva sigurnosti BiH; dostupna na http://www.bihat.ba/

⁵ UNDP 2013, „Izvještaj o razvoju društva 2013 – Uspon juga: Ljudski napredak u svijetu raznolikosti“

⁶ Gorgens, Marelize i Jody Zall Zusek, „Making Monitoring and Evaluation Systems Work“, Svjetska banka, Washington, DC: 2009

⁷ Kusek Jody i Ray Rist, „A Handbook for Development Practitioners: Ten Steps to a Results-Based Monitoring and Evaluation System. Svjetska banka, Washington, DC: 2004.

⁸ Gorgens, Marelize and Jody Zall Zusek. Making Monitoring and Evaluation Systems Work. Svjetska banka, Washington, DC: 2009

⁹ Kusek, Jody and Ray Rist. A Handbook for Development Practitioners: Ten Steps to a Results-Based Monitoring and Evaluation System. Svjetska banka, Washington, DC: 2004