Službeni glasnik BiH, broj 95/10
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj
AP 1113/08, rješavajući apelaciju
Zijada Abdagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija
Zijada Abdagića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku u izvršnom postupku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu broj 020-0-I-07-001357.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da po hitnom postupku donese konačnu odluku u predmetu broj 20-0-I-07-001357 u skladu sa članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da u roku od 90 dana od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
1. Zijad Abdagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, koga zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnio je 14. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda Cazin (u daljnjem tekstu: Općinski sud ) broj PRs-113/04 u izvršnom postupku broj 020-0-I-07-001357.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 24. aprila 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 2. aprila 2010. godine da dostavi spis.
3. Općinski sud je dostavio spis 30. aprila 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 19. maja 2008. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Pravomoćnom presudom (zbog propuštanja) Općinskog suda broj Rs-113/04 od 13. juna 2007. godine obavezano je DD "Tvornica žičanih proizvoda" Cazin (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu na ime neisplaćenih plaća za period tačno naveden u dispozitivu presude plati iznos od 8.482,29 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 16. aprila 2004. godine do isplate.
7. Apelant je 19. oktobra 2007. godine podnio prijedlog za izvršenje pravomoćne presude.
8. Općinski sud je donio rješenje kojim je dozvolio izvršenje 5. maja 2008. godine i odredio da apelant plati troškove postupka u iznosu od 675,66 KM.
9. Apelant je izjavio prigovor protiv odluke o troškovima postupka 16. maja 2008. godine, a Kantonalnom sudu iz istog razloga apelant je izjavio žalbu 18. maja 2008. godine.
10. Kantonalni sud je 20. maja 2008. godine žalbu vratio Općinskom sudu kao nadležnom za postupanje po žalbi.
11. Postupak je u toku i Općinski sud još nije donio odluku o apelantovom prigovoru i žalbi.
IV. Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
12. U momentu podnošenja apelacije apelant se žalio zbog neizvršenja pravosnažne presude u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se žali na neažurnost suda kada je u pitanju izvršenje pravosnažne presude, a navodi kako su sudovi veoma ažurni kada je u pitanja naplata sudske takse. Apelant ističe da se radi o radnom sporu, te da se zbog nepostupanja suda nalazi u veoma teškoj situaciji.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je osporio apelantove navode o povredi prava na izvršenje pravosnažne presude u razumnom roku i povredi prava na imovinu. Općinski sud je naveo da je prijedlog podnesen 19. oktobra 2007. godine, a rješenje o izvršenju je doneseno 5. maja 2008. godine i dostavljeno stranama u postupku. Općinski sud je naveo da se problem velikog broja priliva predmeta odražava na sve referate, pa i na izvršni postupak, te je naveo da se predmeti rješavaju hronološki.
V. Relevantni propisi
14. U
Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03,52/03 i 33/06) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 9.
(1) U izvršnom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i drugih pismena.
Član 15.
Rokovi za postupanje
Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od petnaest dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje pravomoćne presude nerazumno dugo traje, odnosno da se odluka ne donosi u "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
19. Apelant se žali da mu je, zbog neizvršenja pravosnažne presude kojom je obavezan izvršenik na plaćanje određenog iznosa apelantu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o apelantovom zahtjevu da se u izvršnom postupku omogući izvršenje pravosnažne i izvršne presude, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. U vezi s tim navodima, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio prijedlog za izvršenje pravomoćne presude 19. oktobra 2007. godine, a taj postupak do dana donošenja ove odluke nije okončan. Prema tome, predmetni izvršni postupak traje dvije godine i osam mjeseci.
22. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda: složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. U konkretnom slučaju nije sporno da apelant posjeduje pravosnažnu sudsku odluku, te da je ona postala i izvršna. Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio prijedlog za izvršenje pravomoćne presude 19. oktobra 2007. godine i da je postupak u toku. Dakle, i nakon dvije godine i osam mjeseci nije donesena konačna odluka o prijedlogu za izvršenje.
24. Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu prvobitno trebalo osam mjeseci da postupi po prijedlogu i donese rješenje o izvršenju (5. maj 2008. godine), a ni nakon dvije godine, od kada je apelant izjavio prigovor, odnosno žalbu (16. i 19. maj 2008. godine) protiv rješenja o izvršenju, nije donio odluku o tom prigovoru, tako da još nije ni donesena konačna odluka u izvršnom postupku i ne može se pristupiti izvršenju. Ustavni sud zapaža da izvršni sud nije postupao u rokovima propisanim zakonom u izvršnom postupku koji je, prema samom zakonu, hitne prirode, te da je propustio vladati postupkom tako da apelantu omogući djelotvorno ostvarenje prava utvrđenog pravosnažnom presudom. Ustavni sud dalje uočava da je Općinski sud pokušao da ovako dugo nepostupanje opravda velikim brojem predmeta na izvršnom referatu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da preopterećenost sudstva, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države ugovornice Evropske konvencije dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavaju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A broj 66, st. 25-32; vidi odluke Ustavnog suda broj AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25, broj AP 505/04 od 15. juna 2005. godine, tačka 31). U konkretnom predmetu nadležni sud nije ponudio niti jedan objektivno obrazložen razlog zbog kojeg u periodu dužem od dvije godine nije donio odluku o prigovoru, odnosno o žalbi protiv rješenja o izvršenju, tim prije što se prigovor i žalba odnose isključivo na troškove izvršnog postupka. Stoga, Ustavni sud ne može prihvatiti paušalan navod o velikom broju predmeta, a da ne uoči dobru namjeru i konkretan rad nadležnog organa u borbi protiv takvih problema.
25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da izvršni postupak u predmetu broj 020-0-I-07-001357 neopravdano dugo traje i da je prešao granice "razumnog roka" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je, zbog nedonošenja konačne odluke u postupku izvršenja u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
26. Apelant smatra da je u konkretnom slučaju, zbog neizvršenja pravosnažne presude, odnosno nedonošenja konačnog rješenja o izvršenju sudske presude, povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
27. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
k) Pravo na imovinu.
28. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
1. Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
2. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
29. Budući da je apelantovo potraživanje utvrđeno pravomoćnom presudom, nesporno je da navedeno potraživanje predstavlja apelantovu imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 31. oktobra 2006. godine, stav 48) i vlastitoj jurisprudenciji (vidi Odluku broj AP 1985/06 od 15. januara 2009. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH" broj 28/09), nemogućnost izvršenja konačne presude predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje imovine.
30. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom predmetu, također, radi o situaciji kada apelant posjeduje pravosnažnu presudu kojom mu je dosuđeno novčano potraživanje, a koja se ne izvršava u neopravdano dugom vremenskom periodu. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je, zbog nemogućnosti da se izvrši pravosnažna sudska odluka, u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada u postupku izvršenja pravosnažne presude nadležni sud ne odluči o prigovoru i žalbi protiv rješenja o izvršenju u periodu od dvije godine i osam mjeseci, a za takvo prolongiranje nije dato bilo kakvo objektivno i razumno obrazloženje.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.