Službeni glasnik BiH, broj 101/10
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj
AP 3816/08, rješavajući apelaciju
Almira Mujagića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija
Almira Mujagića, Ismeta Alispahića i Kemala Kašibovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-06-000095 i Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-003429.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
1. Almir Mujagić, Ismet Alispahić i Kemal Kašibović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja i Tešnja, koje zastupa Edhem Mehinović, advokat iz Tešnja, podnijeli su 11. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji su pokrenuli tužbom pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-P-06-000095 radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa i u postupku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-07-003429.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 13. oktobra 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. januara 2009. godine, a Općinski sud nije dostavio odgovor.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantima 7. maja 2009. godine.
5. Ustavni sud je 20. aprila 2010. godine, na osnovu obavještenja Kantonalnog suda od 5. novembra 2009. godine da je u toku postupak o reviziji tuženog protiv Presude Kantonalnog suda, od Vrhovnog suda zatražio na uvid predmetni spis broj 009-0-Gž-07-003429, koji je Vrhovni sud dostavio 23. aprila 2010. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelanti su 5. januara 2006. godine tužbom pred Općinskim sudom pokrenuli parnični postupak protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva odbrane Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa.
8. Općinski sud je 12. januara 2006. godine od tuženog zatražio odgovor na tužbu, u smislu člana 70. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), pa pošto tuženi odgovor nije dostavio u zadatom roku, Općinski sud je 8. januara 2007. godine ponovio zahtjev i tuženog upozorio na posljedice nedostavljanja odgovora u određenom roku.
9. Tuženi je 30. januara 2007. godine dostavio odgovor na tužbu.
10. Općinski sud je ročište zakazano za 5. april 2007. godine odgodio uz saglasnost apelanata, jer ročištu nije pristupio tuženi iako je bio uredno obaviješten i novo ročište je zakazano za 28. maj 2007. godine.
11. Općinski sud je ročište zakazano za 28. maj 2007. godine održao u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog, na kojem je usvojio prijedlog apelanata za izvođenje dokaza uvidom u potvrde tuženog.
12. Općinski sud je 11. septembra 2007. godine održao glavnu raspravu u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog, te je nakon izvedenih dokaza raspravu zaključio i 11. oktobra 2007. godine donio Presudu broj 065-0-P-06-000095, kojom je obavezao tuženog da apelantima isplati dospjela novčana potraživanja iz radnog odnosa (plaće i regres) sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka.
13. Tuženi je 30. oktobra 2007. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu protiv Presude Općinskog suda broj 065-0-P-06-000095 zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
14. Općinski sud je 2. novembra 2007. godine žalbu tuženog dostavio na odgovor apelantima, koji su odgovor sudu dostavili 15. novembra 2007. godine, nakon čega je Općinski sud 24. decembra 2007. godine kompletan spis dostavio Kantonalnom sudu na nadležno postupanje.
15. Kantonalni sud je Presudom broj 009-0-Gž-07-003429 od 24. novembra 2008. godine žalbu tuženog odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio. Kantonalni sud je zaključio da su neosnovani žalbeni navodi tuženog i da je prvostepeni sud na nesporno pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
16. Naredbom Općinskog suda broj P-95/06 od 12. januara 2009. godine je konstatirano da je odluka ovog suda postala pravosnažna 24. novembra 2008. godine.
17. Uvidom u spis Vrhovnog suda proizlazi da je tuženi 13. januara 2009. godine izjavio reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-003429, koja je 11. februara 2009. godine dostavljena na odgovor apelantima. Apelanti su odgovor sudu dostavili 24. februara 2009. godine, nakon čega je Vrhovni sud 9. marta 2010. godine donio Presudu broj 070-0-Rev-09-000406.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelanti se žale zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom i smatraju da im je postupanjem sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navode da su sudovi, u skladu sa odredbama ZPP, dužni u parnicama iz radnih odnosa da
obrate osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. Dalje, navode da je Općinski sud, nakon što su pokrenuli radni spor 5. januara 2006. godine, prvostepenu presudu donio 11. oktobra 2007. godine, odnosno u roku od jedne godine i devet mjeseci. Također, ističu da je prvostepena presuda pravična i da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je usvojio njihov tužbeni zahtjev. Apelanti se, također, žale da je od podnošenja žalbe tuženog Kantonalnom sudu i dostavljanja njihovog odgovora na žalbu prošlo više od godinu dana, a da Kantonalni sud nije donio odluku o njoj.
b) Odgovor na apelaciju
19. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je ovaj sud zaprimio kompletan spis 26. decembra 2007. godine a da je drugostepenu presudu donio 24. novembra 2008. godine, pa smatra da je u konkretnom slučaju donio odluku u realno mogućem i razumnom roku. Navode apelanata smatra neosnovanim i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
20. U
Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati pažnju na hitno rješavanje radnih sporova.
VI. Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U vrijeme podnošenja apelacije Ustavnom sudu postupak je bio u toku pred Kantonalnim sudom, koji je u toku trajanja apelacionog postupka okončan Presudom broj 009-0-Gž-07-003429 od 24. novembra 2008. godine, nakon čega je i Vrhovni sud u postupku odlučivanja o reviziji tuženog izjavljenoj protiv drugostepene presude, također, donio Presudu broj 070-0-Rev-09-000406.
24. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija bila dopustiva i u vrijeme kada je podnesena iako je postupak pravosnažno okončan nakon podnošenja apelacije presudom Vrhovnog suda. Prema tome, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (
prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
26. Apelanti se žale da im je u parničnom postupku koji su pokrenuli tužbom radi isplate neisplaćenih novčanih prava - plaća i regresa, odnosno ostvarivanja prava iz radnog odnosa u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Š...Ć
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku.
a) Relevantni principi
27. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava,
Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
28. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud,
Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
29. Apelanti su 5. januara 2006. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu radi isplate dospjelih neisplaćenih novčanih prava iz radnog odnosa, naknada na ime plaće i regresa za godišnji odmor. U vrijeme odlučivanja o apelaciji postupak po izjavljenoj reviziji apelanata protiv drugostepene odluke je okončan pred Vrhovnim sudom Presudom broj 070-0-Rev-09-000406 od 9. marta 2010. godine. Međutim, budući da se apelanti žale na povredu prava na pravično suđenje u odnosu na razuman rok u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom koji je trajao tri godine, to je period koji će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u kojem su sudovi trebali utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva apelanata radi isplate neisplaćenih novčanih prava, odnosno naknada na ime plaća i regresa za godišnji odmor. U tom postupku prvostepeni sud, u okviru dokaznog postupka, donio je odluku na osnovu uvida u relevantne materijalne dokaze. Ustavni sud smatra da se predmetni postupak prema svojoj suštini ne može smatrati složenim.
31. U pogledu postupanja strana u postupku, Ustavni sud uočava da je Općinski sud, nakon što je tuženi 30. januara 2007. godine dostavio odgovor na tužbu i nakon održana dva ročišta u roku od dva mjeseca (5. aprila 2007. godine i 28. maja 2007. godine), prvostepenu presudu donio 11. oktobra 2007. godine, tj. u periodu od jedne godine i devet mjeseci. Ocjenjujući činjenicu da je Općinski sud od tuženog 12. januara 2006. godine zatražio odgovor na tužbu i da je tuženi po zahtjevu suda postupio tek nakon pismenog upozorenja od 8. januara 2007. godine, kojim mu je ukazano na posljedice nedostavljanja odgovora u smislu relevantnih odredaba ZPP, Ustavni sud smatra da je Općinski sud navedenim postupanjem očigledno vodio računa o interesima apelanata i nastojao stvoriti zakonske pretpostavke za odlučivanje o tužbenom zahtjevu apelanata. S tim u vezi, naglašava se da iz spisa predmeta nije vidljivo da su apelanti, kao tužioci, predlagali sudu da sankcionira tuženog zbog nedostavljanja odgovora na tužbu, a takve navode apelanti nisu dali ni u apelaciji, tj. da su na ovu činjenicu ukazivali tokom postupka.
32. Prema tome, Ustavni sud smatra da se period od jedne godine i devet mjeseci, u kom je nakon odgovora na tužbu u roku od dva mjeseca održano pripremno ročište i glavna rasprava, što je bila obaveza suda prema relevantnim odredbama ZPP, može smatrati razumnim za donošenje prvostepene odluke, imajući u vidu da sve navedeno ukazuje da u predmetnom postupku nije bilo nepotrebnog odugovlačenja postupka od Općinskog suda. Ustavni sud, također, zapaža da je Kantonalni sud donio odluku u žalbenom postupku 24. novembra 2008. godine, kojom je potvrdio presudu prvostepenog suda. Dakle, Kantonalni sud je odlučio o žalbi u roku od jedne godine i tri mjeseca i taj period odlučivanja, po mišljenju Ustavnog suda, ne može se smatrati nerazumno dugim imajući u vidu konkretan slučaj.
33. Prema tome, s obzirom na to da je postupak u ovom predmetu pred Općinskim i Kantonalnim sudom trajao ukupno tri godine, te da u predmetnim postupcima nije bilo nepotrebnog odugovlačenja od redovnih sudova, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom kada tokom trajanja parničnog postupka od tri godine nije bilo nepotrebnog odugovlačenja postupka od redovnih sudova.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.